REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-213/2022-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja 1. DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. CEDAR d.o.o. u stečaju, Kastav, Istarska cesta 1, OIB: 17113221373, kojeg zastupa u njegovo ime i račun stečajni vjerovnik DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Saši Poldan, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić i Fruk Morina iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Lada Ćustić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri u Zagrebu, Masarykova ulica 3, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine od 149.280.176,75 kuna/19.812.884,29 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je tužitelj DR [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] osnovano osporio tražbinu drugog višeg isplatnog reda tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 u iznosu od 149.280.176,75 kn u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom CEDAR d.o.o. u stečaju, Kastav, Istarska cesta 1. OIB: 17113221373 pred Trgovačkim sudom u Rijeci, pod posl.br. St-386/2021 te se utvrđuje da je tražbina tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 u iznosu od 149.280.176,75 kn osnovano osporena.

II. Utvrđuje se osnovano osporena tražbina drugog višeg isplatnog reda tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 u iznosu od 149.280.176,75 kn kao vjerovnika u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom CEDAR d.o.o. u stečaju, Kastav, Istarska cesta 1, OIB: 17113221373 pred Trgovačkim sudom u Rijeci, pod posl.br. St-386/2021 te utvrđuje se da je osnovano osporavanje tražbina tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 u iznosu od 149.280.176,75 kn.“

II. Nalaže se tužitelju CR da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 13.117,04 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10.5.2022. podnio tužbu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine drugog višeg isplatnog reda od 149.280.176,75 kn/19.812.884,29 EUR koju je tuženik prijavio u stečajnom postupku koji se vodi nad CEDAR d.o.o. u stečaju. U parnicu je upućen rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-386/2021-58 od 2. svibnja 2022. jer proizlazi da vjerovnik da za ovu tražbinu ima ovršnu ispravu (točka 16. obrazloženja). Sukladno navedenom upućivanju aktivno legitimiran je DR. Naime prema odredbi članka 266. stavak 4. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/2015., 104/2017., 36/2022. – u daljnjem tekstu: SZ) ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, sud će na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja. Jednak stav zauzimaju i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske (odluke posl. br. Pž 5004/2018-4 od 02.06.2020. godine, Pž- 2880/2015-2 od 25. travnja 2018., Pž-4926/2015-4 od 8. svibnja 2019., Pž-6672/2015- 2 od 13. rujna 2019. i dr.), Vrhovni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj Revt- 381/2018-2 od 5. lipnja 2019.) i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka posl. br. Broj: U-III-234/2021 od 06.10.2021. godine). Međutim, nije poznato kako i iz kojih dokaza sud zaključuje da za cijelu prijavljenu tražbinu tuženika od 149.280.176,75 kn/19.812.884,29 EUR postoji ovršna isprava. Takva tvrdnja i nije točna, a na tuženiku je teret dokazivanja da za prijavljenu tražbinu postoji ovršna isprava. U tablici prijavljenih tražbina razlučnih tražbina i izlučnih prava kao pravna osnova prijavljene tražbine navodi se: „Ug. o otvaranju transakcijskog računa / Ug. o kreditu br: 5115253458 od 27.11.2017./Anex 14.10.2020. Ug. o kreditu br: 5115561939 od 09.03.2018.; Anex od 3.9.2018. i 14.10.2020./Ug. o kreditu 5117817270 od 14.10.2020.; Ug. o kreditu 5118316637 i ug. o kreditu 5118316637 od 14.10.2020.“. Pri tome se ne navodi da bi se radilo o ovršnim ispravama. Stoga je u pogledu utvrđenja osporavanja dijela tražbine tuženika za koji ne postoji ovršna isprava bilo potrebno tužbu podnijeti i u ime i za račun stečajnog dužnika (članka 466. stavak 2. SZ). Prema ovoj odredbi ako je koji od stečajnih vjerovnika osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj, sud će stečajnoga vjerovnika uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. Osporavatelj u takvoj parnici nastupa u ime i za račun stečajnoga dužnika. Jednak stav zauzima Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Pž-5004/2018-4 od 2.6.2020.. Tužitelj je osporio cijelu prijavljenu tražbinu tuženika od 149.280.176,75 kn/19.812.884,29 EUR. Prijavljena tražbina nije osnovana te ista kao takva ne postoji prema stečajnom dužniku. Stečajni dužnik ne duguje ništa ovdje tuženiku. Tuženik nikada nije uplatio odobreni iznos kredita, a niti je to učinio prethodni vjerovnik Zagrebačka banka d.d. . Zagrebačka banka d.d. kao navodni cedent nikada nije obavijestila CEDAR d.o.o. o ustupljenim tražbinama, a niti je tuženik dostavio ugovor o ustupanju tražbine. Upravo je zbog postupaka tuženika zajedno sa Hrvatskom poštanskom bankom d.d. i Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak i završio u stečaju. Naime, tužitelj raspolaže informacijama da su tuženik te citirane banke stekli tražbine koje su prijavili u stečaju CEDAR d.d. za cijenu od cca 40.000.000,00 kn. Tužitelj ističe da prema odredbi članka 2. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak ("Narodne novine" br. 138/2006., 25/2013.) Hrvatska banka za obnovu i razvitak je razvojna i izvozna banka Republike Hrvatske. Cilj Hrvatske banke za obnovu i razvitak je poticanje razvitka hrvatskoga gospodarstva. U okviru ovog zakonom definiranog položaja i cilja, ista nije dopušteno teretila i pozivala CEDAR d.o.o. na plaćanje cjelokupne stečene tražbine od Zagrebačke banke d.d. (sve da je hipotetički ova tražbina i postojala), već je to mogla učiniti isključivo za diskontni iznos koliko je sama platila za predmetnu tražbinu. Navedeno nije moglo ostati nepoznato tuženiku budući da se radi o zakonskoj odredbi, a s uvjetima ustupanja tražbine bio je upoznat. Naime, ako je cilj Hrvatske banke za obnovu i razvitak poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva tada nije dopušteno te je protivno prisilnim propisima teretiti dužnika za višestruko viši iznos od stvarno uloženog iznosa. Upravo slijedom takve protivnosti prisilnim propisima ništetni su i pravni poslovi koje tuženik navodi kao pravnu osnovu svoje tražbine. Navedeno pitanje ništetnosti pojavljuje se kao prethodno pitanje u ovom postupku. Predložili su prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Navodi da u ovom postupku više nije moguće raspravljati o tome tko je u stečajnom postupku posl. br. St-386/21 trebao biti upućen u parnicu sukladno odredbama Stečajnog zakona, kao niti o tome da li je rješenje o upućivanju u parnicu pravilno i zakonito ili nije. S obzirom da je rješenje od 2.5.2022. kojim je na pokretanje parnice upućen isključivo prvotužitelj postalo pravomoćno iz razloga što je stečajni sud smatrao da tuženik za cjelokupnu tražbinu raspolaže ovršnim ispravama, pokretanje parnice sukladno odredbi čl. 266. st. 2. Stečajnog zakona više nije moguće niti je isto dopušteno. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je tužbu u odnosu na drugotužitelja i tužbeni zahtjev naveden pod tč. II. potrebno odbaciti. Ističe da je tužba u dijelu u kojem je ista dopuštena, u cijelosti neosnovana, a s obzirom da je tuženik u cijelosti ispunio sve obveze iz ugovora temeljem kojih je prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku drugotužitelja, pri čemu predmetni ugovori nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno isti nisu ništetni. Navodi da tražbina koju je tuženik prijavio u stečajnom postupku drugotužitelja nije tražbina koja je otkupljena od Zagrebačke Banke d.d.. Naime, tuženik je s drugotužiteljem sklopio sljedeće ugovore o kreditu, a tražbine iz kojih je prijavio u stečajnom postupku: - Ugovor o kreditu broj: 5115253458 od 27.11.2017. s pripadajućim aneksom od 14.10.2020., - Ugovor o kreditu broj: 5115561939 od 09.03.2018. s pripadajućim aneksima od 03.09.2018. i 14.10.2020., - Ugovor o kreditu broj: 5117817270 od 14.10.2020., - Ugovor o kreditu od 14.10.2020. te - Ugovor o kreditu 2 od 14.10.2020. Također, tuženik je s drugotužiteljem sklopio i tražbinu prema drugotužitelju prijavio i temeljem: - Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog račun broj: 1100845142 od 17.10.2017., - Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog računa od 04.04.2019. te - računa broj 548-PRO173-12020- PRO od 10.12.2020. Tuženik ukazuje da su od svih navedenih pravnih osnova s otkupom tražbina od Zagrebačke Banke d.d. povezani isključivo Ugovor o kreditu od 14.10.2020. i Ugovor o kreditu 2 od 14.10.2020., a koje je tuženik sklopio zajedno s Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak i Hrvatskom poštanskom bankom d.d. i kojima je podmireno potraživanje koje je na tuženika, Hrvatsku banku za obnovu i razvitak i Hrvatsku Poštansku Banku d.d. preneseno sa Zagrebačke Banke d.d.. Sve ostale pravne osnove, kao i tražbine iz istih, nisu na bilo koji način povezane s tražbinama prenesenim sa Zagrebačke Banke d.d. . Dakle, tuženik ukazuje da tužitelji u odnosu na dio osporene tražbine od kn 73.653.917,38 od ukupno prijavljenih i od prvotužitelja osporenih kn 149.280.176,75 u svojoj tužbi ne iznose bilo kakve razloge iz kojih bi proizlazila osnovanost osporavanja. Također, tužitelji ne prilažu niti bilo kakve dokaze koji bi ukazivali na utemeljenost tužbe, odnosno osporavanja tražbina (kako u odnosu na iznos od kn 73.653.917,38, tako i u odnosu na ukupno osporenih kn 149.280.176,75) s tim da se osnovanost osporavanja tražbine ni u kojem slučaju ne može utvrditi niti saslušanjem stranaka, niti saslušanjem bilo kojih svjedoka (koje tužitelji nisu imenovali, niti su naveli na koju okolnost bi se isti trebali saslušavati). Imajući navedeno u vidu, kao i imajući u vidu da je teret dokaza na tužiteljima (a ne kako tužitelji neosnovano navode, na tuženiku), tužba i tužbeni zahtjevi su u odnosu na iznos od kn 73.653.917,38 u cijelosti neosnovani. Tuženik, iako teret dokaza nije na njemu, u prilogu dostavlja i dokaze iz kojih je razvidno da je tužitelj u cijelosti ispunio svoje obveze iz Ugovora o kreditu broj: 5115253458 i Ugovora o kreditu broj: 5115561939, odnosno da je isplatio sredstva iz predmetnih kredita sukladno odredbama istih. U odnosu na Ugovor o kreditu broj: 5117817270, tuženik ukazuje da isti drugotužitelj nije koristio, već po navedenom tuženik drugotužitelja tereti isključivo za nastale troškove. Slijedom navedenog, s obzirom da u dijelu tražbine koja proizlazi iz prethodno navedenih pravnih osnova tužitelji ni na koji način ne obrazlažu osporavanje predmetne tražbine niti dostavljaju dokaze koji podupiru njihove navode, a da iz dokumentacije koju je tuženik dostavio uz svoju prijavu tražbine i obavijest o razlučnom pravu, kao i koju dostavlja u prilogu ovog odgovora na tužbu proizlazi da je prijavljena tražbina osnovana, i to u visini u kojoj je ista prijavljena, tužbu i tužbene zahtjeve je, u dijelu u kojem iste nije potrebno odbaciti, potrebno odbiti kao neosnovane. Tuženik dostavlja i dokaze da je ispunio svoje obveze i iz preostalih ugovora temeljem kojih je prijavio svoju tražbinu – Ugovora o kreditu i Ugovora o kreditu 2, a koje su, osim tužitelja, kao davatelji kredita sklopili i Hrvatska banka za obnovu i razvitak i Hrvatska Poštanska Banka d.d., odnosno da je isplatio iznose iz navedenih kredita koje je bio u obvezi isplatiti i to na način kako je bilo ugovoreno u predmetnim ugovorima o kreditu. Tuženik ističe da iz dostavljenih ugovora, kao i iz dokaza o ispunjenju tuženikove obveze iz istih, proizlazi da tuženik u stečajnom postupku drugotuženika nije prijavio potraživanje koje je na istoga preneseno sa Zagrebačke Banke d.d.. Stoga, navodi o neispunjenu obveza Zagrebačke Banke d.d. iz ugovora koje je ista imala sklopljene s drugotužiteljem nisu od utjecaja na tražbinu tuženika iz Ugovora o kreditu i Ugovora o kreditu 2, a osobito ne iz drugih ugovora sklopljenih s drugotužiteljem i računa broj 548-PRO173-12020-PRO. Također, na tražbinu tuženika iz Ugovora o kreditu i Ugovora o kreditu 2 nisu od utjecaja niti navodi da bi Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak bilo zabranjeno od dužnika potraživati puni iznos tražbine koja je na istu prenesena ugovorom o cesiji, a koji navodi nisu utemeljeni niti na odredbama Zakona o obveznim odnosima, niti na odredbama bilo kojih drugih zakona i podzakonskih akata kojima se uređuje rad Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Vezano za navedeno, tužitelji se niti ne pozivaju na odredbe koje bi Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak zabranjivale naplatu na nju prenesene tražbine, u visini u kojoj je ista prenesena, već samo paušalno navode da bi takvo postupanje bilo protivno prisilnim propisima. Nadalje, sve kada bi navodi tužitelja da Zagrebačka Banka d.d. nije ispunila svoje ugovorne obveze iz ugovora sklopljenih s drugotužiteljem i bili točni, navedeno ne bi za posljedicu imalo ništetnost ugovora o cesiji kojim su tražbine iz predmetnih ugovora prenesene na, između ostalog, tuženika. Tuženik ukazuje da su oba tužitelja bili potpisnici ugovora o kreditu, drugotužitelj kao korisnik kredita, a prvotužitelj kao jamac, kao i da su isti bili potpisnici i sporazuma kojima su potraživanja iz navedenih ugovora osigurana založnim pravima, a koji sporazumi su javnobilježnički solemnizirani prilikom čega je javni bilježnik tužitelje upozorio na posljedice koje za tužitelje mogu proizaći iz istih. Nejasno je iz kojeg razloga bi tužitelji, osobito prvotužitelj, a koji je bio i odgovorna osoba drugotužitelja, potpisao takve ugovore, ukoliko je smatrao da se istima podmiruje tražbina prenesena sa Zagrebačke Banke d.d. iz ugovora po kojima Zagrebačka Banka d.d. nije postupila, odnosno po kojima nije isplatila iznose kredita. Također, ukoliko su tužitelji uistinu smatrali da Zagrebačka Banka d.d. nije ispunila svoje obveze iz ugovora sklopljenih s drugotužiteljem, u kojem slučaju bi drugotužitelj protiv Zagrebačke Banke d.d. bio ovlašten pokrenuti postupke kojima bi tražio ispunjenje ugovornih obveza Zagrebačke Banke d.d., isti je protiv Zagrebačke Banke d.d. mogao pokrenuti navedene postupke, a što isti nije učinio. Imajući u vidu navedeno, tuženik ukazuje da su navodi tužitelja na kojima isti temelji osnovanost svojeg osporavanja u cijelosti neosnovani, ničim potkrijepljeni, te isti nisu utemeljeni na dokumentaciji koja prileži ovom spisu, kao niti spisu naslovnog suda posl. br. St-386/21.. Slijedom navedenog, tužba i tužbeni zahtjevi su neosnovani u dijelu tuženikove tražbine od kn 75.626.259,37. Konačno, s obzirom da je prvotužitelj u ime drugotužitelja, kao i u svoje osobno ime, sudjelovao u svim pravnim poslovima iz kojih su proizašle tražbine tuženika prijavljene u stečajnom postupku posl.br. St- 386/21, tuženik ukazuje da isti, suprotno navodima tužbe, raspolaže dokumentacijom vezanom uz navedene pravne poslove te se tuženik stoga protivi prijedlogu tužitelja za pribavom bilo kakve dokumentacije od parničnih stranaka, kao i od trećih osoba. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine od 149.280.176,75 kn/19.812.884,29 EUR koju je prijavio u stečajnom postupku koji se vodi nad društvom CEDAR d.o.o. u stečaju.

4. Među strankama je sporno da li je tuženikova tražbina prijavljena u stečajnom postupku od 149.280.176,75 kn/19.812.884,29 EUR osnovana. Sporno je da li za tražbinu postoji ovršna isprava. Sporno je da li je dio tražbine koja je stečena otkupom potraživanja od Zagrebačke banke d.d. stečena ništetnim pravnim poslom. Sporna je osnovanost i visina tražbine stečene od Zagrebačke banke d.d.. Sporne su sve tražbine.

5. Radi utvrđenja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak te je izvršio uvid u isprave koje su parnične stranke dostavile u spis, uvid u spis ovoga suda poslovni broj St-386/21, saslušanje tužitelja CR te vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Bibici Milat i Violeti Peljušić.

6. Navedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.), te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju cjelokupnog rezultata raspravljanja ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Sud je utvrdio da je tužbu podnio stečajni vjerovnik DR koji je osporio tražbinu tuženika koju je stečajni upravitelj priznao i da je rješenjem stečajnog suca poslovni broj St-386/2021-58 od 2. svibnja 2022. upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja osnovanosti osporavanja (str. 8-18 spisa). Odlučujući o žalbi stečajnog vjerovnika CR u kojoj osporava da se tražbina tuženika temelji na ovršnoj ispravi, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž- 2557/2022-2 od 15. lipnja 2022. (str. 415-417 spisa) žalbu odbio te potvrdio prvostupanjsko rješenje. Iz obrazloženja proizlazi da su neosnovani navodi žalitelja da tuženik (zajedno s drugim vjerovnicima kojima je osporio tražbine) za prijavljene tražbine nema ovršnu ispravu. To iz razloga što je iz stečajnog spisa vidljivo da su vjerovnici kojima je žalitelj osporio tražbinu ujedno i razlučni vjerovnici koji imaju založna prava koja su upisana u javnim knjigama temeljem javnobilježničkoga osiguranja tražbine. Ujedno su ti vjerovnici kojima je tužitelj osporio tražbinu kao vjerovnicima drugog višeg isplatnog reda obavijestili sud o postojanju razlučnih prava te prijavili tražbine i kao stečajni vjerovnici jer im je dužnik osobno odgovoran temeljem ugovora o kreditu i solemniziranih isprava o osiguranju u kojima je glavni ugovor o kreditu sastavni dio javnobilježnički ovjerene isprave, te su priložene zadužnice po osnovi ugovora o kreditu.

8. Stoga se tužiteljevo osporavanje da tuženik za prijavljenu tražbinu nema ovršnu ispravu i u ovom postupku ukazuje neosnovano, slijedom čega sud zaključuje da je u ovoj parnici aktivno legitimiran vjerovnik osporavatelj DR, te da je podnio tužbu sukladno odredbama čl. 266. st. 2. i 4. Stečajnog zakona (dalje: SZ-a, "Narodne novine" br. 71/15., 104/17., 36/22., 27/24.).

9. S obzirom da tužitelj u tužbi i postupku osporava bilo kakvo stjecanje odnosno korištenje kreditnih sredstava od strane tuženika u korist Cedar d.o.o. (sada društvo u stečaju), to je na okolnost kronologije financijskih tokova i kreditiranja proveden dokaz saslušanjem tužitelja CR koji je u vrijeme poslovanja s bankama bio zakonski zastupnik društva koje je sada u stečaju. Isti je posebno iskazivao na okolnosti zaključenja dva ugovora o kreditu oba od 14.10.2021. koje naziva 1 i 2 te je pojasnio da je zaključenju tih ugovora prethodilo njegovo poslovanje sa Zagrebačkom bankom d.d. s kojom je Cedar d.o.o. imao zaključeni aranžman za iznos od 35 miliona eura. Za vrijeme suradnje s tom bankom (2014. do 2018.) vraćeno je banci 15 miliona eura. Po njegovom shvaćanju Zagrebačka banka d.d. je namjerno prekinula investiciju. Tada je došao u kontakt sa Erste&Steiermärkische bankom d.d. s kojom je potpisao ugovor za financiranje pilanskog pogona. Međutim 2018. Erste&Steiermärkische bank d.d. prvi puta otkazuje suradnju, a drugi puta nakon potpisa ugovora zajedno sa Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak i Hrvatskom poštanskom bankom d.d. nakon što je hipotekarno osiguranje prebačeno na te tri banke. Obrazlaže da su te tri banke radile u omjeru 42,5% Erste banka d.d., 42,5% Hrvatska banka za obnovu i razvitak i 15% Hrvatska poštanska banka d.d.. Iskazao je i da su banke prekinule aranžman odmah po potpisivanju ugovora i upisom hipoteke u zemljišnim knjigama. Navodi i da su banke uporno nastojale otkup potraživanja od Zagrebačke banke d.d. predstaviti kao refinanciranje, a ne kao otkup potraživanja.

10. Dakle sam tužitelj u svom iskazu sumarno prikazuje poslovanje društva u stečaju najprije sa Zagrebačkom bankom d.d., pa sa Erste&Steiermärkische bank d.d. te Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak i Hrvatskom poštanskom bankom d.d.. Iz iskaza proizlazi da je znao za otkup potraživanja od Zagrebačke banke d.d. ali je problematizirao sam naziv tog pravnog posla - otkup potraživanja ili refinanciranje, što ovdje nije od utjecaja. Stoga, sud zaključuje da nisu osnovane tvrdnje tužitelja u tužbi i tijekom postupka da mu niti Erste&Steiermärkische bank d.d. niti prethodno Zagrebačka banka d.d. nikada nisu stavile na raspolaganje sredstva iz kredita jer je to u suprotnosti s onime što je iskazao na ročištu 2. veljače 2026. (str. 1155-1159 spisa). Također, a vezano za samu cesiju povodom otkupa potraživanja od Zagrebačke banke d.d. koju tužitelj u tužbi osporava kao pravni posao i za koji tvrdi da mu nije bio poznat, u suprotnosti je s navodima iz iskaza. Da je tužitelj znao za cesiju dokazuje i činjenica što je otkup potraživanja (cesiju) društvo u stečaju uredno knjižilo u svojim poslovnim knjigama. Stoga nikako ne stoje tvrdnje iz tužbe da tužitelju nije poznato niti potraživanje od Zagrebačke banke d.d. niti otkup potraživanja od Erste&Steiermärkische bank d.d., kao i da mu niti jedna banka nije stavila nikakva sredstva na raspolaganje. Nadalje, Iz Izvješća stečajnog upravitelja od 24.3.2022. na stranici 42 istog (str. 1211 spisa) navedeno je da Zagrebačka banka d.d. nije u otvorenom roku dostavila obavijest o razlučnom pravu (iako je tužitelj poslovao s tom bankom i imao nevraćene kredite prama toj banci i upisana založna prava te banke na nekretninama). Uvidom u poslovne knjige stečajnog dužnika stečajni upravitelj je u izvješću utvrdio da u istima nije evidentirano dugovanje naspram navedene banke, a u temeljnicama je evidentirana obavijest o cesiji kojom cesijom tražbina Zagrebačke banke d.d. prelazi na klub banaka Erste&Steiermärkische bank d.d., Hrvatsku banku za obnovu i razvitak i Hrvatsku poštansku banku d.d.. Dakle, u poslovnim knjigama društva u stečaju, obveza prema Zagrebačkoj banci d.d. nije iskazana, već je u temeljnicama uredno evidentirana cesija prema klubu banaka, čime je i knjigovodstveno potvrđena promjena vjerovnika. Stoga se tvrdnje tužitelja o nepostojećem potraživanju najprije Zagrebačke banke d.d. a potom tuženika temeljem otkupljenog potraživanja, ukazuje neosnovanim. Tužitelj je sudjelovao u svim pravnim poslovima koje je sklopio i potpisao pa i ta činjenica naglašava vjerodostojnost valjanosti sklopljenih pravnih poslova.

11. S obzirom da je tužitelj kao zakonski zastupnik potpisivao pravne poslove koji se odnose na kreditiranje društva Cedar d.o.o., valjalo je utvrditi da li je tuženikova prijavljena tražbina u stečaju osnovana. U tu svrhu sud je proveo dokaz uvidom u isprave u spisu i vještačenje po vještaku financijske struke Bibici Milat, i Violeti Peljušić.

12. Uvidom u Prijavu tražbine tuženika u stečajnom postupku na str. 45 spisa sud je utvrdio da ista iznosi 149.280.176,75 kn/19.812.884,29 EUR te je specificirana po pojedinim kreditnim partijama. Uvidom u prijavu sud je utvrdio da tražbina proizlazi iz:

- Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog račun broj: 1100845142 od 17.10.2017.

(broj partije 1100845142 i 7300977898);

- Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog računa od 04.04.2019. (broj partije 1500070114);

- računa broj 548-PRO173-12020-PRO od 10.12.2020.;

- Ugovora o kreditu broj: 5115253458 od 27.11.2017. s pripadajućim aneksom od 14.10.2020. (broj partije 5115253458);

- Ugovor o kreditu broj: 5115561939 od 09.03.2018. s pripadajućim aneksima od

03.09.2018. i 14.10.2020. (broj partije 5115561939);

- Ugovor o kreditu broj: 5117817270 od 14.10.2020. (broj partije 5117817270);

- Ugovor o kreditu od 14.10.2020. (broj partije 5118316637); te

- Ugovor o kreditu 2 od 14.10.2020. (broj partije 5118318663).

13. Sud je analizirao pojedine kreditne partije, te je proveden dokaz uvidom u isprave u spisu i vještačenje po vještaku financijske struke Bibici Milat. Vještak Bibica Milat je podnijela pisani Nalaz i mišljenje 6.4.2023. na str. 556-577 spisa, usmeno ga obrazložila na ročištu 30.8.2023. (str. 634-637 spisa) i pisano se očitovala na primjedbe tuženika i tužitelja 30.8.2023. na str. 638 -639 spisa. i 2.4.2024. (na str. 646 spisa).

14. Prema mišljenju suda vještak je u cijelosti odgovorio na zadaću, očitovao se o sredstvima koje je društvo u stečaju dužno temeljem prijavljene tražbine i ugovora o kreditu, te provjerila izračun ugovorenih i zakonskih zateznih kamata obračunatih od nastanka obveze do otvaranja stečajnog postupka.

15. Međutim, kako su obje stranke imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Bibice Milat osobito u dijelu korištenja sredstava iz kredita od 14.10.2020. koji se nazivaju ugovor o kreditu 1 i 2, te kako su obje stranke predlagale novo vještačenje, sud je proveo još jedno vještačenje po vještaku financijske struke Violeti Peljušić.

16. Vještak Violeta Peljušić podnijela je pisani nalaz i mišljenje 31.7.2025. (str. 698-711 spisa) zajedno sa prilozima koje je koristila na str. 712-1087 spisa. Na primjedbe tuženika se očitovala podneskom 11.11.2025. na str.1125-1130 spisa, na primjedbe tužitelja podneskom od 11.11.2025. na str. 1131-1133 spisa, te se ponovo pisano očitovala 18.12.2025. na str. 1149-150 spisa. Nalaz i mišljenje je usmeno obrazložila na ročištu 19.12.2025. na str. 1151-1154 spisa.

17. Sud zaključuje da Nalaz i mišljenje oba vještaka nisu međusobno proturječna. Naprotiv, vještačenje po vještaku Violeti Peljušić samo je potvrdilo ono što je vještak Bibica Milat utvrdila u svom vještačenju (unatoč brojim primjedbama obiju stranaka). U nalazu i mišljenju vještaka Bibice Milat nalaze se pregledi partija po kreditima od korištenja do otvaranja stečajnog postupka te su u istima obračunate sve naknade, zatezne kamate, ugovorne kamate te glavnica te je dat prikaz ukupnog duga stečajnog dužnika (str. 570-576 spisa). Vještak Violeta Peljušić je na ročištu navela da je kontrolom utvrdila da je obračun kamata i naknada vještaka Bibice Milat ispravan ali da nije radila vlastiti obračun. Stoga je sud uzeo u obzir obračun kamata i nakanda na str 570-576 spisa jer tužitelj ničim nije doveo u pitanje pravilnost obračuna kamata i ostalih naknada osim paušalnog osporavanja svega što mu ne ide u prilog.

18. Za preostale transakcije sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Violete Peljušić prihvatio jer je isti sačinjen objektivno prema pravilima struke te je isti zaista detaljno i objektivno obrazložen od strane vještaka. Također, sudski vještak je u svojem nalazu i mišljenju uvjerljivo i stručno odgovorio na postavljenu zadaću, kao i na sva pitanja i primjedbe stranaka. Također Nalaz se u bitnome ne razlikuje od Nalaza i mišljenja vještaka Bibice Milat, pa i taj dio daje dokaznu snagu istome. Nalaz je sačinjen temeljem pravnih poslova i financijskih tokova društva u stečaju i banaka.

19. Sud je analizirao pojedine ugovore o kreditu te nalaz i mišljenje vještaka Violete Peljušić.

20. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 5115253458 od 27.11.2017. (str. 64 spisa) s pripadajućim aneksom od 14.10.2020. na str. 82 spisa (broj partije 5115253458) sud je utvrdio da je prema osnovnom ugovoru kredit odobren na iznos od 7.500.000,00 EUR, da mu je namjena investicijska te da služi za povećanje kapaciteta Pilane Vrbovsko. Ugovoren je način korištenja plaćanjem dobavljačima. Iz aneksa ugovora proizlazi da je tužitelj iskoristio kredit od 6.414.087,50 EUR (to potvrđuje potpisom aneksom). Taj iznos se nalazi i na Izvodu iz poslovnih knjiga tuženika na dan 10.12.2021. (str. 368 spisa) koji uvećan za redovnu kamatu od 536.366,25 EUR i zateznu kamatu od 9.565,71 EUR iznosi 6.960.019,46 EUR. Na str. 370 spisa nalazi se isprava – pregled korištenja po partiji kredita 5115253458 za razdoblje od 14.12.2017. do 7.9.2018. koji je izdao tuženik i koji u potpunosti odgovara obrascima zahtjeva za korištenje kredita koje je iznosima naznačio i potpisao tužitelj (str. 371-373 spisa). Po mišljenju suda već ove isprave nedvojbeno dokazuju da su sredstva iskorištena u korist tužiteljevih dobavljača.

21. Navedeno potvrđuje i vještak Violeta Peljušić koja navodi da je kredit u razdoblju od 14.12.2017. do 07.09.2018. iskorišten u iznosu od ukupno 6.414.087,50 EUR kroz tri doznake u inozemstvo. Prva doznaka odnosi se na zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita - povlačenje iznosa 16.288.313,91 kuna. Banka je doznačila iznos od 2.154.966,45 EUR na račun primatelja Simon Moehringer Anlagenbau GmbH, Njemačka otvoren u inozemnoj banci Raiffeisenbank Mainschleife – Steigerwald EG u Njemačkoj. Razlika između isplaćenog iznosa kredita (2.157.392,57 EUR) i doznake dobavljaču u inozemstvo (2.154.966,45 EUR) proizlazi iz tečajnih razlika. Druga doznaka odnosi se na zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita – povlačenje iznosa 15.797.663,00 kuna. Banka je doznačila iznos od 2.125.341,45 EUR na račun primatelja Simon Moehringer Anlagenbau GmbH, Njemačka otvoren u inozemnoj banci Raiffeisenbank Mainschleife – Steigerwald EG u Njemačkoj. Razlika između isplaćenog iznosa kredita (2.129.065,00 EUR) i doznake dobavljaču u inozemstvo (2.125.341,45 EUR) proizlazi iz tečajnih razlika. Treća doznaka odnosi se na zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita – povlačenje iznosa 15.808.289,71 kuna. Banka je doznačila iznos od 2.125.341,45 EUR na račun primatelja Simon Moehringer Anlagenbau GmbH, Njemačka otvoren u inozemnoj banci Raiffeisenbank Mainschleife

– Steigerwald EG u Njemačkoj. Razlika između isplaćenog iznosa kredita (2.127.629,84,00 EUR) i doznake dobavljaču u inozemstvo (2.125.341,45 EUR) proizlazi iz tečajnih razlika.

22. Stoga je sud zaključio da je tužiteljevo osporavanje prijavljene tražbine po kreditnoj partiji 5115253458 neosnovano.

23. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 5115561939 od 09.03.2018. (str. 128 spisa) s pripadajućim aneksima od 03.09.2018. (str. 145 spisa) i 14.10.2020. (str. 146 spisa) (broj partije 5115561939) sud je utvrdio da je prema osnovnom ugovoru kredit odobren na iznos od 3.600.000,00 EUR, da mu je namjena investicijska te da služi za povećanje proizvodnih kapaciteta Pilane Vrbovsko. Ugovoren je način korištenja - plaćanje građevinskih radova, i plaćanje dobavljačima. Iz aneksa ugovora od 14.10.2020. (str. 146 spisa) proizlazi da je tužitelj iskoristio kredit od 63.617,49 EUR (jer to potvrđuje i potpisuje aneksom). Nadalje, u aneksu se navodi i da je tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji sa društvom Simon Mohringer Anlagenbau Gmbh za opremu za proizvodni pogon te da kupoprodajna cijena iznosi 13.100.000,00 EUR. Aneksom je tužitelj potvrdio da je već isplaćeno 9.945.999,00 EUR, a da će preostali iznos kupoprodajne cijene od 3.154.001,00 EUR biti isplaćen sukladno dinamičkom planu iz priloga 7 ovog ugovora koji je na str. 176 spisa. Na Izvodu iz poslovnih knjiga tuženika na dan 10.12.2021. (str. 368 spisa) proizlazi da je glavni dug tužitelja 2.695.095,24 EUR koji uvećan za redovnu kamatu od 118.601,75 EUR i zateznu kamatu od 4.019,35 EUR iznosi 2.817.716,34 EUR.

I ovdje je tužitelj potpisivao Obrasce zahtjeva za korištenje kredita koji se nalaze na str. 375-400 spisa. Na str. 374 spisa nalazi se isprava – pregled korištenja po partiji kredita 5115561939 za razdoblje od 7.9.2018. do 4.12.2020. koji je izdao tuženik i koji u potpunosti odgovara obrascima zahtjeva za korištenje kredita koje je iznosima naznačio i potpisao tužitelj.

24. Korištenje sredstava kredita potvrđuje i vještak Violeta Peljušić koja navodi da za kreditnu partiju iz Ugovora o kreditu broj: 5115561939 u razdoblju od 07.08.2018. do 04.12.2020. iskorišten je iznos od ukupno 2.695.095,24 EUR kroz osam doznaka od čega četiri doznake dobavljačima u tuzemstvu, a četiri doznake dobavljačima u inozemstvo. Prva doznaka odnosni se na Zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita – povlačenje iznosa 295.125,00 kuna. Banka je doznačila iznos od 295.125,00 kuna na račun primatelja Kraning d.o.o.. Druga doznaka odnosi se na Zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita – povlačenje iznosa 177.075,00 kuna. Banka je doznačila iznos od 177.075,00 kuna na račun primatelja Kraning d.o.o.. Treća doznaka odnosi se na Zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita – povlačenje iznosa 285.093,10 EUR. Banka je doznačila iznos od 284.036,90 EUR na račun primatelja Nicholson Manufacturing Ltd., Canada. Razlika između isplaćenog iznosa kredita (285.093,10 EUR) i doznake dobavljaču u inozemstvo (284.036,90 EUR) proizlazi iz tečajnih razlika. Četvrta doznaka odnosi se na Zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita – povlačenje iznosa 1.047.963,60 EUR. Banka je doznačila iznos od 1.047.963,60 EUR na račun primatelja Simon Moehringer Anlagenbau GmbH, Njemačka otvoren u inozemnoj banci Raiffeisenbank Mainschleife – Steigerwald EG u Njemačkoj. Razlika između isplaćenog iznosa kredita (1.048.378,91 EUR) i doznake dobavljaču u inozemstvo (1.047.963,60 EUR) proizlazi iz tečajnih razlika. Peta doznaka odnosi se na Zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita – povlačenje iznosa 5.693.160,12 kuna. Banka je doznačila iznos od 5.693.160,12 kuna na račun primatelja Gržinčić d.o.o.. Šesta doznaka odnosi se na Zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita – povlačenje iznosa 250.000,00 kuna. Banka je doznačila iznos od 250.000,00 kuna na račun primatelja Dangubić d.o.o.. Sedma doznaka odnosi se na Zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita – povlačenje iznosa 473.530,00 EUR. Banka je doznačila iznos od 473.530,00 EUR na račun primatelja Simon Moehringer Anlagenbau GmbH, Njemačka otvoren u inozemnoj banci Raiffeisenbank Mainschleife – Steigerwald EG u Njemačkoj. Razlika između isplaćenog iznosa kredita (474.530,00 EUR) i doznake dobavljaču u inozemstvo (473.530,00 EUR) proizlazi iz tečajnih razlika. Osma doznaka odnosi se na Zahtjev tužitelja 2 za korištenje kredita – povlačenje iznosa 38.470,50 EUR. Banka je doznačila iznos od 38.470,50 EUR na račun primatelja Simon Moehringer Anlagenbau GmbH, Njemačka otvoren u inozemnoj banci Raiffeisenbank Mainschleife

– Steigerwald EG u Njemačkoj. Razlika između isplaćenog iznosa kredita (38.546,98 EUR) i doznake dobavljaču u inozemstvo (38.470,50 EUR) proizlazi iz tečajnih razlika.

25. Stoga je sud zaključio da je tužiteljevo osporavanje prijavljene tražbine po kreditnoj partiji 5115561939 neosnovano.

26. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 5117817270 od 14.10.2020. na str. 194 spisa (broj partije 5117817270) sud je utvrdio da je prema osnovnom ugovoru kredit odobren na iznos od 1.700.000,00 EUR, da mu je namjena investicijska te da služi za financiranje građevinskih radova i pratećih troškova za dovršetak projekta „Povećanje proizvodnih kapaciteta Pilane Vrbovsko“. Ugovoren je način korištenja plaćanje građevinskih radova, i plaćanje dobavljačima. Proizlazi da iz tog ugovora nije bilo povlačenja sredstava, već da su nastali samo troškovi istog od 1.852,75 kuna prema Izvodu iz poslovnih knjiga tuženika na dan 10.12.2021. (str. 368 spisa). Navedeno potvrđuje i vještak Violeta Peljušić te utvrđuje da za kreditnu partiju 5117817270 za razdoblje 14.10.2020. do 10.12.2021. utvrđuje da nije bilo isplata, već da istu terete troškovi od 1.852,75 kuna. U čl. 11. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je klijent dužan platiti naknadu o dospijeću i da iznos utvrđen u obračunu banke predstavlja mjerodavan izračun. Tužitelj prigovorima ne dovodi u pitanje izračun banke od 1.852,75 kuna, osim što paušalno osporava bilo kakav iskazani iznos pa tako i ovaj.

27. Stoga je sud zaključio da je tužiteljevo osporavanje prijavljene tražbine po kreditnoj partiji 5117817270 neosnovano.

28. Uvidom u Ugovor o kreditu od 14.10.2020. (broj partije 5118316637) razvidno je da su isti sklopili Erste&Steiermärkische bank d.d. kao davatelj kredita 1 i agent, Hrvatska banka za obnovu i razvitak kao davatelj kredita 2, Hrvatska poštanska banka d.d. kao davatelj kredita 3 te Cedar d.o.o. kao korisnik kredita (str. 238 spisa). Prema tom kreditu na Erste & Steiermärkische bank d.d. otpada obveza od 2.789.575,23 EUR (str. 255. i 287. spisa).

29. Uvidom u Ugovor o kreditu 2 od 14.10.2020. (broj partije 5118318663) razvidno je da su isti sklopili Erste & Steiermärkische bank d.d. kao davatelj kredita 1 i agent, Hrvatska banka za obnovu i razvitak kao davatelj kredita 2, Hrvatska poštanska banka d.d. kao davatelj kredita 3 te Cedar d.o.o. kao korisnik kredita (str. 303 spisa). Prema tom kreditu na Erste & Steiermärkische bank d.d. otpada obveza od 7.302.983,07 EUR (str. 351. spisa).

30. Za kreditnu partiju Ugovora o kreditu broj 5118316637 od 14.10.2020. koji se odnosi na stečenu tražbinu Zagrebačke banke d.d. vještak je utvrdio da je tim kreditom isplaćena kupoprodajna cijena od 2.362.614,65 EUR dana 02.11.2020.. Analizirajući dokumentaciju vještak je utvrdio da je 14.10.2020. zaključen Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (Davatelj kredita 1), Hrvatska banka za obnovu i razvitak (Davatelj kredita 2), Hrvatske poštanske banke d.d. (Davatelj kredita 3) i društva Cedar d.o.o. (Korisnik kredita). Kredit je namijenjen za financijsko restrukturiranje obveza prema financijskim institucijama i financiranje obrtnih sredstava korisnika kredita u ukupnom iznosu od 94.213.734,00 kuna, od čega 41.066.667,00 kuna za zatvaranje dijela potraživanja kupljenog od Zagrebačke banke d.d.. Raspoređeno na pojedine davatelje kredita to je - u odnosu na davatelja kredita 1 - Erste&Steiermärkische bank d.d. ukupno 20.936.267,00 kuna, od čega iznos 17.881.019,00 kuna predstavlja osnovna sredstva, dok se iznos od 3.055.248,00 kuna odnosi na obrtna sredstva. Dana 30.10.2020. zaključen je Ugovor o prodaji potraživanja između Zagrebačke banke d.d. (prodavatelj) i Erste&Steiermärkische bank d.d. (kupac), Hrvatska banka za obnovu i razvitak (kupac), Hrvatska poštanska banka d.d. (kupac) i nalazi se na str. 1066-1085 spisa. Članak 2. – predmet prodaje: kupci kupuju nepodmirena, dospjela novčana potraživanja prodavatelja prema dužniku Cedar d.o.o. i dužniku Vrbovsko eko energija d.o.o. koja na dan 3.2.2020. iznose ukupno 162.015.446,53 kuna odnosno 21.787.087,10 EUR. Radi se o: - 9 (devet) ugovora sklopljenih između korisnika društva Cedar d.o.o. i Zagrebačke banke d.d.; - 1 (jedan) ugovor o kreditu gdje se kao dužnik navodi Vrbovsko eko energija d.o.o., dok je društvo u stečaju navedeno kao sudužnik. Svi ugovori su taksativno navedeni na stranici 9. Nalaza i mišljenja vještaka .

31. Kredit koji se vodi na partiji broj 5118316637 odnosi se na plaćanje kupoprodajne cijene u iznosu od 2.362.614,65 EUR – 17.880.426,81 kuna (članak 9. Ugovora o kupoprodaji potraživanja) čime je tuženik stekao tražbinu od Zagrebačke banke d.d. sukladno članku 1. Ugovora o ustupu od 04.11.2020. (str. 1046-1064 spisa) u ukupnom iznosu od 72.552.086,09 kuna.

32. Preostali dio stečene tražbine u iznosu od 54.314.740,84 kuna (72.552.086,09 kuna – 17.880.426,81 kuna) vodi se na kreditnoj partiji 5118318663 koja se dokumentira i obrazlaže u nastavku i na kojoj je vještak izvršio korekciju - umanjenje za sporni 10. kredit koji je predmet Ugovora o prodaji potraživanja - gdje se kao dužnik navodi Vrbovsko eko energija d.o.o., dok je Cedar d.o.o. naveden kao sudužnik.

33. Za kreditnu partiju Ugovora o kreditu broj 5118318663 od 14.10.2020. koji se odnosi na stečenu tražbinu Zagrebačke banke d.d. vještak je utvrdio da preostali dio stečene tražbine od Zagrebačke banke d.d. temeljem Ugovora o prodaji potraživanja od 30.10.2020. i Ugovora o ustupu od 04.11.2020. iznosi 5.468.352,79 EUR.

34. U odnosu na kreditnu partiju broj 5118318663 vještak obrazlaže da je 14.10.2020. zaključen Ugovor o kreditu 2 između Erste&Steiermärkische bank d.d. (Davatelj kredita 1), Hrvatske banke za obnovu i razvitak (Davatelj kredita 2), Hrvatska poštanska banka d.d. (Davatelj kredita 3) i društva Cedar d.o.o. (Korisnik kredita). Kredit je namijenjen za financijsko restrukturiranje obveza prema financijskim institucijama. Radi se o 9 ugovora sklopljenih između korisnika kredita društva Cedar d.o.o. i Zagrebačke banke d.d. i 1 ugovor sklopljen između korisnika kredita Vrbovsko eko energija d.o.o. i Zagrebačke banke d.d. koji su kasnije cedirani na davatelje kredita, i to:

- Ugovor o kratkoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 3256141059 iz 2017.

- Ugovor o kratkoročnom kunskom kreditu br. 3256318347 iz 2017.

- Ugovor o kratkoročnom kunskom kreditu br. 3256318392 iz 2017.

- Ugovor o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 3239223007 iz 2015.

- Ugovor o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 3248238149 iz 2016.

- Ugovor o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 3248238376 iz 2016.

- Ugovor o klupskom kreditu br.3251943684 iz 2016.

- Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu br. 012617 iz 1998.

- Ugovor o okvirnom kreditu po transakcijskom računu br. 0002215383 000 (sada 3261978017) iz 2018.

- Ugovor o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 3239180776 iz 2015. . Dana 30.10.2020. zaključen je Ugovor o prodaji potraživanja između Zagrebačka banka d.d. (prodavatelj) i Erste&Steiermärkische bank d.d. (Kupac), Hrvatske banke za obnovu i razvitak (Davatelj kredita 2), Hrvatska poštanska banka d.d. (Davatelj kredita 3). Članak 2. - Predmet prodaje; Kupci kupuju nepodmirena, dospjela novčana potraživanja Prodavatelja prema dužniku Cedar i dužniku Vrbovsko eko energija d.o.o. koja na dan 3.2.2020. iznose sveukupno 162.015.446,53 HRK odnosno 21.787.087,10 EUR. Radi se o 9 ugovora sklopljenih između korisnika kredita društva Cedar d.o.o. i Zagrebačke banke d.d. i 1 ugovor sklopljen između korisnika kredita Vrbovsko eko energija d.o.o. i Zagrebačke banke d.d. koji su kasnije cedirani na davatelje kredita. Članak 9. kupoprodajna cijena iznosi 41.066.667,00 kuna, - s time da je Erste&Steiermärkische bank d.d. u obvezi platiti 43,54% od ukupne kupoprodajne cijene. Kupci su obvezni platiti kupoprodajnu cijenu u roku od 10 (deset) dana od dana sklapanja ovog Ugovora. Rok plaćanja kupoprodajne cijene predstavlja bitan sastojak ovog Ugovora, te ukoliko ista nije podmirena u ukupnom iznosu od 41.066.667,00 HRK u roku propisanom ovim Ugovorom isti se raskida po samom zakonu. Člankom 12. ugovora o prodaji potraživanja utvrđeno je da će se nakon što kupci u cijelosti plate kupoprodajnu cijenu na ugovoreni način i ugovorenom roku sklopiti Ugovor o ustupu. Dana 2.11.2020. Erste&Steiermärkische bank d.d. je svoju obvezu za alikvotni dio kupoprodajne cijene platila Zagrebačkoj banci d.d. - u skladu s odredbama ugovora o prodaji potraživanja u iznosu od 17.881.019,00 kuna odnosno 2.362.614,65 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (1 euro = 7,568318). Kupoprodajna cijena 41.066.667,00 kuna x 43,54% = 17.880.426,81 kuna. Dana 4.11.2020. zaključen je Ugovor o ustupu između prodavatelja i cedenta Zagrebačka banka d.d. i - kupac i cesionar Erste&Steiermärkische bank d.d. (43,54% potraživanja);

- kupac i cesionar Hrvatske banke za obnovu i razvitak (43,54% potraživanja) i - kupac i cesionar Hrvatska poštanska banka d.d. (12,92% potraživanja). Ukupno potraživanje na dan 2.11.2020. iznosi 22.017.201,04 EUR odnosno 166.633.178,97 kuna, dok pripadajući iznos ustupljenih potraživanja od društva CEDAR d.o.o. i Vrbovsko eko energija d.o.o. za - Erste&Steiermärkische bank d.d. iznosi 9.586.289,23 EUR – 72.552.086,09 kn. U prilogu Ugovora o ustupu potraživanja, koji čini njegov sastavni dio i predstavlja izvadak iz poslovnih knjiga Zagrebačke banke, navodi se deset kreditnih partija, od kojih:

- za devet kreditnih ugovora kao dužnik navodi se Cedar d.o.o., a za deseti kreditni ugovor u iznosu od 4.031.695,30 EUR, kao dužnik navodi se Vrbovsko eko energija d.o.o., dok je Cedar d.o.o. naveden kao sudužnik.

35. Stečenu tražbinu u ukupnom iznosu od 9.586.289,23 EUR tuženik vodi:

- na kreditnoj partiji broj 5118316637 u iznosu od 2.362.614,65 EUR

- na kreditnoj partiji 5118318663 u iznosu od 7.223.752,92 EUR.

36. Iako vještak navodi da se dio tražbine koja se vodi na partiji 5118318663 odnosi na stečenu tražbinu od Zagrebačke banke d.d. koju je imala prema dužniku Vrbovsko eko energija d.o.o. i iako vještak daje podatke za umanjenje i korekciju, sud smatra da je tuženik osnovano prijavio cijelu tražbinu upravo zato jer je po toj tražbini sudužnik. Zaključno, Cedar d.o.o. nije koristio kreditna sredstva, već Vrbovsko eko energija d.o.o.. Međutim Cedar d.o.o. je sudužnik tog duga, a po osnovi sudužništva se tražbina prijavljuje u stečajnom postupku jednako kao i tražbina po osnovi duga.

37. Zaključno iz sredstava kredita broj 5115253458 iskorišten je iznos od ukupno 6.414.087,50 EUR kroz tri doznake u inozemstvo. Iz sredstava kredita broj 5115561939 iskorišten je iznos od ukupno 2.695.095,24 EUR kroz osam doznaka od čega četiri doznake dobavljačima u tuzemstvu, a četiri doznake dobavljačima u inozemstvo. Iz sredstava kredita broj 5117817270 nije bilo isplata. Za ove tri partije se radi o vlastitim tražbinama tuženika. Nadalje, kredit koji se vodi na partiji broj 5118316637 odnosi se na plaćanje kupoprodajne cijene u iznosu od 2.362.614,65 EUR – 17.880.426,81 kuna (članak 9. Ugovora o kupoprodaji potraživanja) čime je tuženik stekao tražbinu od Zagrebačke banke sukladno članku 1. Ugovora o ustupu od 04.11.2020. u ukupnom iznosu od 72.552.086,09 kuna. Preostali dio stečene tražbine u iznosu od 54.314.740,84 kuna (72.552.086,09 kuna – 17.880.426,81 kuna) vodi se na kreditnoj partiji 5118318663.

38. Naknade, ugovorene kamate i zakonske zatezne kamate obračunao je vještak Bibica Milat na str. 570-576 spisa te je iste vještak Violeta Peljušić na ročištu 19.12.2025. potvrdila kao točne. U tom dijelu matematičkog izračuna nije ni bilo posebnih primjedbi stranaka koje bi dovele u sumnju isti.

39. Dakle, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovanost osporavanja, da je u svim pravnim poslovima sudjelovao, osim kod ugovora o ustupu i otkupu ali na osnovi kojih je uredno izvršio knjigovodstvenu promjenu vjerovnika u svojim poslovnim knjigama (što potvrđuje da je to prihvatio i za to znao). Stoga se tvrdnje tužitelja o nepostojećem potraživanju najprije Zagrebačke banke d.d. a potom tuženika, ukazuje neosnovanim jer je sam knjigovodstveno proveo promjenu vjerovnika.

40. Što se tiče tužiteljeva osporavanja potraživanja Zagrebačke banke d.d. koje je za 43,54 % preneseno na tuženika valja navesti i sljedeće. Tužitelj u podnescima (paušalno) tvrdi da je potraživanje Zagrebačke banke d.d. koje je otkupio tuženik u dijelu 43,54% nepostojeće, pa da je nepostojeće i tuženikovo potraživanje u tom dijelu. U svom iskazu DR navodi da je „…sa Zagrebačkom bankom d.d. Cedar d.o.o. imao zaključeni aranžman za iznos od 35 miliona eura. Za vrijeme suradnje s tom bankom (2014. do 2018.) vraćeno je banci 15 miliona eura.“ Naravno da DR u usmenom iskazu ne barata egzaktnim brojkama do centa. Međutim valja primijetiti da je u iskazu naveo da je vraćeno 15 miliona eura iz čega proizlazi da je ostalo nevraćenih 20 miliona eura. S druge strane, tražbina koju je Zagrebačka banka d.d. prodala klubu banaka iznosila je na dan 3.2.2020. sveukupno 162.015.446,53 kuna odnosno 21.787.087,10 EUR. Stoga sud zaključuje da je i sam tužitelj – osporavatelj, a služeći se okruglim brojkama zapravo okvirno potvrdio dugovani iznos društva u stečaju prema Zagrebačkoj banci d.d..

41. Tužitelj kroz cijeli postupak smatra da je tuženik dužan dokazati svoju tražbinu, međutim, po mišljenju suda tužitelj je dužan dokazati osnovanost svog osporavanja. Tužitelj nije dokazao da bi tuženikovo potraživanje koje je dokumentirano knjigovodstveno-financijski i pravno (ugovorima) na bilo koji način prestalo ili bilo nepostojeće.

42. Tuženik je potraživanje po preostalim ugovorima:

- Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog račun broj: 1100845142 od 17.10.2017. (broj partije 1100845142 i 7300977898) od 22.913,30 kuna;

- Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog računa od 04.04.2019. (broj partije 1500070114) 76,25 kuna; te

- računa broj 548-PRO173-12020-PRO od 10.12.2020.od 871,74 kuna; dokazao Izvodom iz poslovnih knjiga na dan 10.12.2021. (str. 368 spisa) i računom na str. 367 spisa, što je dalje dokumentirano računima tuženika izdanim za vođenje računa i izvršenje naloga na str. 447-507 spisa, te Ugovorima o otvaranju i vođenju transakcijskog računa od 17.10.2017. (str. 60-61 spisa) i od 4.4.2019. (str. 62-63 spisa) te Zahtjevu za izmjenu po transakcijskom računu od 4.5.2021. (str. 508 spisa). U tim ugovorima o otvaranju i vođenju transakcijskog računa je u čl. 3. jasno ugovoreno da za obavljanje poslova iz tih ugovora klijent se obvezuje banci plaćati naknadu u visini utvrđenoj u Naknadama za usluge platnog prometa u poslovanju s poslovnim subjektima. Tužitelj nije argumentirano dokazao osnovanost osporavanja dok je s druge strane ugovore o otvaranju i vođenju transakcijskih računa potpisao i sklopio.

43. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja, budući je tuženik predlagao da sud u odnosu na drugotužitelja odbaci tužbu, valja istaći da je uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. St-386/2021-58 od 2. svibnja 2022., ovaj sud utvrdio da je na pokretanje predmetne parnice upućen stečajni vjerovnik DR, a da su tužbu podnijeli DR kao prvotužitelj te Cedar d.o.o. u stečaju kojeg zastupa u njegovo ime i za njegov račun stečajni vjerovnik DR, kao drugotužitelj. Činjenica što je predmetni postupak pokrenut od DR kao stečajnog vjerovnika, odnosno osporavatelja, kao i od stane društva CEDAR d.o.o. u stečaju, koga zastupa u njegovo ime i za njegov račun stečajni vjerovnik DR, nije zapreka za meritorno odlučivanje, obzirom da se vodi postupak radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine u kojem stečajni dužnik nema položaj samostalne stranke jer se njegova procesna legitimacije ostvaruje putem osporavatelja. Stoga, okolnost da je u tužbi uz stečajnog vjerovnika označen i stečajni dužnik ne utječe na dopuštenost tužbe niti predstavlja nedostatak procesne legitimacije koji bi onemogućavao meritorno odlučivanje. Ujedno valja istaći i da eventualni nedostatak aktivne građanskopravne legitimacije utječe na (ne) osnovanost tužbenog zahtjeva, slijedom čega sud o tome mora donijeti meritornu odluku.

44. Glede tvrdnje tužitelja da je temeljem odredbe čl. 2. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak („Narodne novine“ broj: 138/06. i 25/13; dalje: ZHBOR), tuženik nedopušteno teretio i pozivao društvo CEDAR d.o.o. na plaćanje cjelokupne tražbine koju je stekao od Zagrebačke banke d.d. već da je to mogao učiniti isključivo za diskontni iznos koliko je sam platio za predmetnu tražbinu, kao i da ukoliko je cilj tuženika poticanje razvitka gospodarstva da u tom slučaju nije dopušteno, odnosno da je protivno prisilnim propisima teretiti dužnika za višestruko veći iznos od stvarno uloženog iznosa pa da je postupak tuženika sličan zelenaškom postupku i ugovoru, a ne postupku poticanja razvitka društva CEDAR d.o.o., slijedom čega da su ugovori na kojima tuženik temelji pravnu osnovu svoje tražbine ništetni pravni poslovi, je neosnovana u cijelosti. Odredba čl. 2. ZHBOR-u definira pravni status i svrhu osnivanja tuženika, međutim ista ne propisuje zabranu sklapanja određenih vrsta kreditnih poslova niti sadrži sankciju ništetnosti za ugovore koji eventualno ne bi bili u skladu s općom razvojnom politikom ili ciljevima banke. Temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Međutim, sama činjenica da je tuženik razvojna banka Republici Hrvatskoj ne znači da svaki kreditni pravni posao koji eventualno ne bi odgovarao određenoj gospodarskoj procjeni predstavlja pravni posao protivan prisilnim propisima. Eventualno odstupanje od poslovne ili razvojne politike ne dovodi samo po sebi do građanskopravne ništetnosti sklopljenih Ugovora o kreditu. Kako tužitelj nije dokazao postojanje jednog od razloga ništetnosti, a niti je navedeno utvrdio sud po službenoj dužnosti, to je navod tužitelja glede ništetnosti Ugovora o kreditu, neosnovan u cijelosti. Ujedno se navodi da Ugovorom o ustupu tražbine vjerovnik ustupa cjelokupno pravo na naplatu, a diskontni iznos koji je ustupitelj dobio od primatelja tražbine predstavlja naknadu koju je ustupitelj primio za prijenos te se time ne limitiraju prava primatelja tražbine. Navedeno ograničenje moglo bi postojati ukoliko je ugovoreno, a što u konkretnom slučaju nije. Stoga tuženik kao primatelj tražbine ima pravo naplatiti od dužnika cjelokupni iznos tražbine, a naknadu koju je platio ili drugi eventualni troškovi, utječu samo na odnos između ustupitelja i primatelja, ali ne ograničavaju tražbinu prema dužniku. Potraživanje banke je imovina koja niti jednim propisom ne podliježe zabrani prodaje.

45. Ono što bi u odnosu na dužnika bilo ograničavajuće je to da ustupom ne smije biti doveden u tegobniju poziciju od one prije ustupa. Dakle, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

46. S obzirom da tužitelj nije dokazao osnovanost svog osporavanja kako je to upućen u parnicu temeljem odredbe čl. 266. st. 2. i 4. SZ-a, a da je tuženik dokazao osnovanost svoje tražbine, to je sud tužbeni zahtjev odbio, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

47. Sud nije provodio druge dokaze jer su provedeni i obrazloženi dokazi dostatni za odluku o tužbenom zahtjevu.

48. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) :

- sastav odgovora na tužbu od 14.6.2022. od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- zastupanje na ročištima 15.9.2022., 19.10.2022., 30.8.2023., 12.3.2025., 19.12.2025., i 2.2.2026. u iznosima od 500,00 EUR za svako (Tbr. 9.t. 1.), ukupno 3.000,00 EUR;

- trošak sastava podnesaka od 2.9.2022., 5.10.2022., 18.10.2022., 5.5.2023., 21.9.2023., 25.4.2024., 3.7.2024., 16.10.2025., 3.11.2025., i 1.12.2025.. u iznosima od 500,00 EUR za svaki (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 5.000,00 EUR;

- PDV (25%) od 2.125,00 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupan iznos od 10.625,00 EUR. Priznat mu je i trošak financijskog vještačenja za sudskog vještaka Bibici Milat iz Rijeke od 1.092,04 EUR (list 619-621 spisa) i trošak financijskog vještačenja za sudskog vještaka Violeta Peljušić iz Rijeke od 1.400,00 EUR (list 1089-1091 spisa), a koji iznosi su vještacima isplaćeni.

49. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 13.117,04 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

50. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 25. ožujka 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.