Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pr-23/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Šimun Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić i Čibarić iz Zagreba, Charlesa Darwina 4F protiv tuženika Komunalac d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica HG, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i nakon objave 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e :

I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, KLASA:112-07/17-01/01, URBROJ:2125-11-7-01-24-109 od 28. lipnja 2024. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 1. svibnja 2011. za radno mjesto „referent nabave Va grupa“ te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Komunalac d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vratiti tužitelja KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na posao na radno mjesto referenta nabave Va grupa na kojem je radio temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2011. odnosno, ukoliko tog radnog mjesta nema, na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa stručnom spremom, kvalifikacijama i radnim iskustvom tužitelja.

r i j e š i o  j e :

I. Utvrđuje se da je prijedlog za izdavanje privremene mjere povučen.

II. Nalaže se tuženiku Komunalac d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi od 30. kolovoza 2024. tužitelj je naveo da je s tuženikom 1. svibnja 2011. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto referenta nabave Va grupe. Tuženik je 28. rujna 2017. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora KLASA: 112-07/17-01/01, URBROJ: 2125/11-07-17-01-01. Pravomoćnim presudama ovog suda poslovni broj Pr-33/17 i Pr-3/2020 utvrđeno je da je navedena odluka o otkazu nedopuštena te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na radno mjesto referenta nabave ili drugo odgovarajuće radno mjesto. Budući da tuženik nije postupio po presudama, tužitelj je pokrenuo ovršni postupak poslovni broj Ovr- 15/2021. Dana 24. veljače 2021. tuženik je donio novu odluku o redovitom, poslovno uvjetovanom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora KLASA: 112-07/17-01/01, URBROJ: 2125/11-07-01-21-45. Pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr- 231/2021 i presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-482/2022 utvrđeno je da je i ta odluka nedopuštena te je ponovno naloženo vraćanje tužitelja na posao. Kako tuženik ni tada nije postupio po presudi, tužitelj je podnio novi prijedlog za ovrhu 17. srpnja 2024. Tuženik je pokrenuo postupak radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-15/2021, ali je njegov tužbeni zahtjev odbijen presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne služba Otočac. Između stranaka je vođen i postupak radi utvrđenja i naknade štete u kojem je prvostupanjska presuda ovog suda poslovni broj Pr-5/2018 bila u korist tužitelja, ali ju je preinačio Županijski sud u Osijeku presudom od 9. ožujka 2023. i odbio tužbeni zahtjev. Unatoč navedenim pravomoćnim presudama, tuženik je 28. lipnja 2024. donio novu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu KLASA: 112-07/17-01/01, URBROJ: 2125-11-7- 01-24-109 koju je tužitelj primio 31. srpnja 2024. Tužitelj je 8. kolovoza 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika i osporio odluku kao nezakonitu, nepravovremenu i činjenično neutemeljenu. Tužitelj navodi da ga tuženik nije stvarno vratio na posao unatoč presudama i ovršnom postupku Ovr-15/2021, te osporava tvrdnje tuženika da je odbio dolazak na posao. Ističe da su u lipnju i srpnju 2024. održani sastanci radi povratka na rad, uključujući i sastanke nakon ročišta u predmetu Ovr-15/2021 na kojima je najavljeno sklapanje novog ugovora, ali to nije učinjeno. Tužitelj također ističe da ga tuženik nije prijavio na mirovinsko osiguranje te izražava osnovanu sumnju da je odluka o izvanrednom otkazu antidatirana jer je poslana poštom tek 30. srpnja 2024. odnosno više od mjesec dana nakon navodnog donošenja, a usporedba s drugim odlukama (npr. odluka za drugog radnika od 4. srpnja 2024.) upućuje na to da je odluka donesena kasnije. Razlog za izvanredni otkaz tuženik djelomično temelji na prekidu rada tužitelja 3. svibnja 2018. zbog mobbinga što tužitelj osporava navodeći da zakon propisuje kako podnošenje pritužbi, sudjelovanje u postupcima protiv poslodavca ili protivljenje uznemiravanju ne predstavlja povredu obveza niti opravdani razlog za otkaz. Zaključno, tužitelj navodi da tuženik kontinuirano donosi nezakonite odluke o otkazu unatoč pravomoćnim presudama (Pr-33/17, Pr-3/2020, Pr-231/2021, Gž R- 482/2022) koje nalažu njegovo vraćanje na posao čime izigrava sudske odluke i šikanira tužitelja. Stoga predlaže da sud utvrdi nedopuštenom Odluku o izvanrednom otkazu KLASA: 112-07/17-01/01, URBROJ: 2125-11-7-01-24-109 od 28. lipnja 2024. te utvrdi da radni odnos nije prestao, naloži tuženiku vraćanje tužitelja na radno mjesto referenta nabave ili drugo odgovarajuće radno mjesto i naloži tuženiku naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane. Navodi da je pobijana odluka donesena temeljem presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-110/2023 od 9. ožujka 2023. kojom je utvrđeno da tužitelj nije bio izložen šikani, diskriminaciji niti mobbingu te da u postupanju poslodavca nije bilo kršenja prava iz radnog odnosa. Tuženik ističe da je sud tom presudom potvrdio da poslodavac ima legitimno pravo provoditi organizacijske promjene i donijeti pravilnik o sistematizaciji uključujući uvjet VSS za radno mjesto referenta nabave Va grupe, da su radnik i poslodavac u ugovornom odnosu te obje strane mogu otkazati ugovor sukladno Zakonu o radu, da otkaz nije dan iz šikanoznih razloga nego zbog organizacijskih, da se alkotestiranje provodilo nad svim radnicima, a ne samo nad tužiteljem, da je tužitelj odbio alkotestiranje bez opravdanog razloga, da postupanje poslodavca u ovršnom postupku radi vraćanja na rad nije šikanozno, da je tužitelj prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora te je nakon dolaska novog direktora bio na bolovanju, da je preraspodjela poslova nabave na direktora i tajnicu legitimno pravo poslodavca te da zahtjev za plaćanje novčane kazne utvrđene inspekcijom rada nije šikanozan. Tuženik navodi da je tužitelj sam prekinuo rad 3. svibnja 2018. smatrajući da je izložen šikani i mobbingu i ističe pravni stav sudske prakse (npr. Revr-602/2015 i Rev-720/2022) prema kojem radnik prekidom rada preuzima rizik da se u sudskom postupku utvrdi da povreda dostojanstva nije postojala pa se izostanak može smatrati neopravdanim. Tuženik tvrdi da su razlozi otkaza jasno navedeni, da je proveden postupak sukladno Zakonu o radu te da je odluka zajedno s obrazloženjem dostavljena sindikalnom povjereniku RG. U odnosu na presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-482/2022 kojom je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Pr-231/2021-18 od 18. siječnja 2022. i naloženo vraćanje radnika na posao, tuženik navodi da je tu presudu primio 16. lipnja 2024. te da je tek tada ponovno nastupila situacija u kojoj je ugovor o radu bio na snazi i moguće ga je otkazati. Smatra da rok iz članka 116. Zakona o radu počinje teći od tog trenutka. Tuženik dodatno ističe da u vrijeme donošenja odluke u predmetu vezanom uz mobbing tužitelj nije bio u radnom odnosu pa poslodavac nije mogao ranije donijeti odluku o otkazu jer nije moguće otkazati ugovor koji nije na snazi. Zaključno, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj ističe da je prema članku 116. stavku 2. Zakona o radu izvanredni otkaz dopušten samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji. Navodi da je tuženik za činjenicu nedolaska na posao znao još 3. svibnja 2018. kada je tužitelj obavijestio o prekidu rada odnosno najkasnije 17. ožujka 2023. kada je preuzeo presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-110/2023. Budući da je odluka o izvanrednom otkazu donesena tek 2024., tužitelj smatra da je donesena izvan zakonskog roka. Tužitelj osporava tvrdnju tuženika da je ugovor o radu ponovno stupio na snagu tek odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-482/2022. Ističe da je ugovor o radu od 1. svibnja 2011. cijelo vrijeme bio na snazi što proizlazi iz pravomoćnih presuda ovog suda poslovni broj Pr-33/17 i poslovni broj Pr-3/2020 kojima je utvrđeno da radni odnos nije prestao. Revizija tuženika odbačena je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 527/2021 od 3. listopada 2023. Tužitelj naglašava da navedene presude nisu ukinute niti stavljene izvan snage te da ovršni postupak Ovr-15/2021 radi vraćanja na posao nije obustavljen. Poziva se i na sudsku praksu (Gž R-376/2020) prema kojoj poslodavac ne može otkazati ugovor radniku kojeg prethodno nije vratio na rad po pravomoćnoj presudi. Tužitelj ponavlja da tuženik ignorira činjenice iz tužbe te traži očitovanje o sastancima održanim 24. lipnja, 2. srpnja i 18. srpnja 2024. između tužitelja, direktora Franje Anđića, odvjetnice HG i načelnika ŽG na kojima se razgovaralo o povratku na posao. Ističe da je zbog obećanja o povratku na rad prekinuo radni odnos kod drugog poslodavca. Posebno ističe sumnju da je odluka o izvanrednom otkazu antidatirana (28. lipnja 2024.) jer su sastanci o povratku na posao održavani i nakon tog datuma, odluka je poslana poštom tek 30. srpnja 2024., a urudžbeni broj odluke veći je od odluke o otkazu drugom radniku donesene kasnije što upućuje na moguću naknadnu izradu odluke i krivotvorenje službene isprave. Tužitelj smatra da obrazloženje otkaza nije dostatno, da se temelji na njegovom podnošenju tužbi i prekidu rada što prema članku 117. Zakona o radu ne može biti razlog za otkaz. Navodi da mu je dolazak na posao bio onemogućen jer tuženik nije izvršio pravomoćne presude pa su tvrdnje da nije radio svojom krivnjom neosnovane. Ističe da je upravo tuženik odgovoran za nastalu situaciju jer je donosio nezakonite odluke i nije izvršavao presude. Zbog sumnje u zakonitost i pravovremenost odluke tužitelj predlaže provođenje dokaza, osobito provjeru autentičnosti odluke i saslušanje svjedoka. Tužitelj također predlaže donošenje privremene mjere radi vraćanja tužitelja na rad do okončanja postupka jer mu je otkazom ugrožena egzistencija. Navodi da više od šest godina nije vraćen na posao, da ima 63 godine, obvezu uzdržavanja obitelji te da mu prijeti nenadoknadiva šteta zbog izostanka prihoda. Ističe i da je dugogodišnji radnik te hrvatski branitelj/civilna žrtva rata. Zaključno, tužitelj smatra da su ispunjene pretpostavke za izdavanje privremene mjere i predlaže da sud naloži tuženiku da ga odmah vrati na rad na radno mjesto referenta nabave (ili drugo odgovarajuće) uz sva prava iz ugovora o radu, pod prijetnjom novčane kazne pri čemu bi mjera trajala do pravomoćnog završetka spora.

4. Tužitelj navodi da tuženik nije postupio po pravomoćnoj i ovršnoj presudi ovog suda poslovni broj Pr-231/2021 kojom je trebalo izvršiti vraćanje tužitelja na rad. Presuda je postala pravomoćna 8. svibnja 2024., a ovršna 2. srpnja 2024., nakon čega je sud 4. rujna 2024. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-211/2024 kojim je određeno vraćanje tužitelja na posao. Tuženik je izjavio žalbu, ali ju je Županijski sud u Velikoj Gorici odbio te potvrdio rješenje o ovrsi. Unatoč tome, tuženik nije postupio po presudi niti po rješenju o ovrsi pa tužitelj ističe da mu, budući da nikada nije vraćen na radno mjesto referenta nabave (ili drugo odgovarajuće), tuženik nije mogao zakonito otkazati ugovor o radu. Tužitelj dodatno navodi da mu tuženik nije isplaćivao plaće od 10. svibnja 2021. do donošenja odluke o izvanrednom otkazu, a istodobno je podnio zahtjev za izravnu naplatu u predmetu poslovni broj Ovr-213/2024 iako je tužitelj navedeni iznos već podmirio čime mu je dodatno ugrožena egzistencija. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena te ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih ranijih navoda te ističe da su u međuvremenu, zbog neizvršavanja pravomoćne sudske odluke Ovr-15/2021, tuženik i odgovorna osoba novčano kažnjeni, a Županijski sud u Zagrebu odlukom Gž Ovr- 1792/2024-3 od 26. svibnja 2025. odbio je žalbu tuženika i potvrdio rješenje kojim je izrečena novčana kazna. Budući da očekuje da bi nakon izricanja kazne tuženik mogao izvršiti presudu i vratiti ga na rad, tužitelj je povukao prijedlog za izdavanje privremene mjere.

5. Na ročištu održanom 13. lipnja 2025. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽG, tužitelja KG i zakonskog zastupnika tuženika Franje Anđića.

5.1. Svjedok ŽG navodi da je u vrijeme sporne odluke o izvanrednom otkazu (28. lipnja 2024.) bio načelnik Općine Plitvička Jezera, osnivača tuženika. Potvrdio je da je, nakon razgovora s tužiteljem na ulici, organiziran sastanak u njegovom uredu na kojem su sudjelovali tužitelj i direktor Franjo Anđić s ciljem postizanja dogovora i okončanja sudskih sporova. Očekivao je kompromis i povratak tužitelja na posao, ali dogovor nije postignut. Zapisnik na sastanku nije vođen i ne zna je li odluka o otkazu već bila donesena u vrijeme sastanka. Naveo je da mu direktor nije rekao da je donesena odluka o otkazu. Tema sastanka bio je povratak tužitelja na rad, ali tužitelj nakon toga nije vraćen na posao. Kasnije je čuo da je tužitelj dobio otkaz.

5.2. Tužitelj KG u svom iskazu navodi da ostaje kod tužbe te da je od 2011. više puta dobivao otkaze, a posljednji izvanredni otkaz donesen je 28. lipnja 2024. i zaprimljen krajem srpnja 2024. Ne razumije razloge otkaza. Ističe da je bio prijavljen do svibnja 2021. nakon čega je radio u Zadru, ali je dao otkaz jer mu je obećan povratak kod tuženika. Navodi da su od lipnja 2024. vođeni razgovori o povratku, uključujući sastanak 24. lipnja 2024. kada mu je, prema njegovim navodima, ponuđeno radno mjesto blagajnika te sastanak kod načelnika (18. srpnja 2024.) gdje je očekivao pripremu ugovora o radu. Tvrdi da mu nitko na sastancima nije rekao da će dobiti otkaz te da je bio iznenađen kada ga je primio. Ističe da nije vraćen na posao unatoč sudskoj presudi, osporava razloge otkaza, navodi da mu je egzistencija ugrožena te da se i dalje želi vratiti na rad kod tuženika.

5.3. Zakonski zastupnik tuženika Franjo Anđić navodi da je direktor od 15. ožujka 2023. i da je potpisao odluku o izvanrednom otkazu od 28. lipnja 2024. Nakon presude organizirao je sastanak s tužiteljem (24. lipnja 2024.), ali nije postignut dogovor. Ističe da je odluka o otkazu već bila donesena u vrijeme pregovora (nakon ročišta 2. srpnja), ali tužitelju to nije rekao jer je smatrao da postoji mogućnost dogovora. Kao razlog otkaza navodi nedolazak tužitelja na posao u razdoblju od 2018. do 2021. i odnos prema radu, a ne samu tužbu za mobbing. Tvrdi da tužitelj u trenutku donošenja odluke nije bio u radnom odnosu iako je postojala ovrha radi vraćanja na posao te presuda kojom je raniji otkaz proglašen nedopuštenim. Naveo je da tužitelj po sudskim presudama nije vraćen na posao. Odluka je potpisana bez klase i urudžbenog broja jer je djelatnica zadužena za urudžbiranje bila na godišnjem odmoru, a odluka je otpremljena nakon njezina povratka. Naveo je da tužitelju nije obećao radno mjesto blagajnika niti ga je ucjenjivao te ustraje na odluci o izvanrednom otkazu. Također je potvrdio da je prije donošenja odluke obavljen razgovor sa sindikalnim povjerenikom.

6. Na ročištu održanom 11. veljače 2026. u svojstvu svjedoka saslušan je IG. Svjedok navodi da je sindikalni povjerenik tuženika od 2014. te da mu je poznato da se predmetni postupak vodi zbog odluke o izvanrednom otkazu tužitelju zbog nedolaska na posao. Navodi da ga je prije donošenja odluke (svibanj ili lipanj 2024.) kontaktirao direktor Franjo Anđić i najavio otkaz iz tog razloga. Potvrdio je da je bio suglasan s otkazom jer, prema njegovim saznanjima, tužitelj nije dolazio na posao dok su ostali radili, te da je potpisao dopis vezan uz odluku od 28. lipnja 2024. Navodi da ne zna razloge nedolaska tužitelja na posao, ali tvrdi da nije dolazio. O ovršnom postupku radi vraćanja na posao saznao je samo iz razgovora u firmi, bez izravnog uvida. Izrazio je stav da bi bilo dobro da se stranke dogovore i okončaju spor.

6.1. Punomoćnik tužitelja osporio je vjerodostojnost iskaza svjedoka RG smatrajući da je zainteresiran za uspjeh tuženika. Protivi se saslušanju svjedokinje SG jer, prema njegovom stavu, materijalni dokazi već pokazuju da je tuženik presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-482/2022 primio 4. lipnja 2024. (urudžbeni zapisnik i poziv na izvršenje presude). Tvrdi da je odluka o izvanrednom otkazu od 28. lipnja 2024. donesena izvan zakonskog roka od 15 dana iz članka 116. Zakona o radu jer rok teče od saznanja odnosno zaprimanja presude od strane tuženika (4. lipnja 2024.), a ne od kasnijeg službenog primitka po punomoćniku. Smatra da dodatni dokazi i saslušanje svjedokinje nisu potrebni.

6.2. Punomoćnica tuženika osporila je navode tužitelja i ustrajala na saslušanju svjedokinje SG te zatražila rok za dostavu potvrde o službenom primitku presude. Ističe da odluke drugog stupnja mogu biti ranije preuzete iz e-spisa bez pravnog učinka za rokove koji počinju teći tek od službene dostave stranci odnosno punomoćniku. Navodi da su otkazni razlozi nastali tek pravomoćnošću presude u predmetu Pr-231/2021 jer je tek tada ugovor o radu ponovno stupio na snagu i mogao biti otkazan. Smatra da saznanje o presudi ili dostava e-mailom ne pokreću rok, već isključivo službena dostava, te da je odluka o otkazu donesena u roku računajući od primitka presude po punomoćniku (16. lipnja 2024.). Ustraje u zakonitosti odluke o izvanrednom otkazu.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Sud je prije svega utvrdio nesporne činjenice koje proizlaze iz navoda stranaka i priložene dokumentacije. Nije sporno da je tužitelj s tuženikom 1. svibnja 2011. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto referenta nabave Va grupe te da je tuženik u više navrata donosio odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, i to 2017., 2021. i 2024. Također nije sporno da su pravomoćnim presudama ovog suda ranije odluke o otkazu proglašene nedopuštenima te je tuženiku naloženo vraćanje tužitelja na rad, ali tužitelj po tim presudama faktično nije vraćen na posao.

9. Iz dokumentacije u spisu, osobito pravomoćnih presuda i rješenja o ovrsi, sud je utvrdio kontinuitet pravnog stanja prema kojem radni odnos tužitelja nije prestao iako izvršenje presuda nije provedeno. Ova okolnost je po ocjeni suda odlučna za ocjenu zakonitosti sporne odluke o izvanrednom otkazu.

10. Sud je nadalje utvrdio da je tuženik 28. lipnja 2024. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da se kao razlog otkaza navodi nedolazak tužitelja na posao u razdoblju od 2018. nadalje. Nesporno je i da je tužitelj protiv navedene odluke pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava te potom ovu tužbu.

11. Sporno je, međutim, bilo više ključnih pravnih i činjeničnih pitanja: je li odluka o izvanrednom otkazu donesena u zakonskom roku, postoji li osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, može li poslodavac zakonito otkazati ugovor radniku kojeg prethodno nije vratio na rad po pravomoćnim presudama te je li odluka utemeljena na stvarnim i zakonitim razlozima.

12. Pri odlučivanju sud je primijenio odredbe Zakona o radu, osobito članak 116. koji uređuje pretpostavke i rok za izvanredni otkaz. Sud je uzeo u obzir i ustaljene pravne standarde sudske prakse prema kojima izvanredni otkaz predstavlja krajnju mjeru i mora se restriktivno tumačiti te se ne može temeljiti na činjenicama koje su poslodavcu poznate dulje vrijeme, niti se može zakonito dati radniku kojem prethodno nije omogućeno izvršenje pravomoćne presude o vraćanju na rad. Takav pravni standard proizlazi iz kontinuirane sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

13. U pogledu materijalnih dokaza sud je izvršio uvid u pravomoćne presude u predmetima Pr-33/17, Pr-3/2020 i Pr-231/2021 i rješenja o ovrsi. Iz tih dokaza proizlazi da je više puta pravomoćno utvrđeno da radni odnos tužitelja nije prestao te da je tuženiku naloženo vraćanje tužitelja na rad. Istodobno proizlazi da tuženik te presude nije faktično izvršio. Sud ocjenjuje da ova činjenica predstavlja temeljnu okolnost spora jer utječe na ocjenu postojanja povrede radne obveze.

14. Sud je posebno analizirao razloge na kojima tuženik temelji izvanredni otkaz. Tuženik kao ključni razlog navodi nedolazak tužitelja na posao od 2018. te se poziva na presudu kojom je odbijen tužiteljev zahtjev vezan uz mobbing. Međutim, sud smatra da je činjenica nedolaska na posao bila tuženiku poznata godinama prije donošenja sporne odluke. Sama ta okolnost isključuje pravodobnost izvanrednog otkaza jer rok iz članka 116. stavka 2. Zakona o radu počinje teći od saznanja za činjenicu, a ne od naknadne pravne ocjene ili procesnih događaja.

15. Sud ne prihvaća pravni stav tuženika da je rok počeo teći tek pravomoćnošću presude ili njezinom službenom dostavom punomoćniku. Izvanredni otkaz se ne temelji na presudi kao pravnoj činjenici, nego na činjeničnom ponašanju radnika. Budući da je navodno ponašanje tužitelja bilo poznato najkasnije 2018. odnosno znatno prije donošenja odluke, sud zaključuje da je odluka donesena izvan zakonskog roka.

16. Sud je potom ocijenio postoji li uopće osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa. U tom dijelu odlučne su okolnosti da tužitelj nije vraćen na rad unatoč pravomoćnim presudama te da su tijekom 2024. vođeni pregovori o njegovu povratku. Sud smatra da se izostanak rada ne može staviti na teret radniku kojem poslodavac nije omogućio izvršenje presude i stvarno obavljanje rada. Poslodavac ne može istodobno ne izvršiti presudu o vraćanju na rad i teretiti radnika za nedolazak na posao.

17. U ocjeni personalnih dokaza sud je prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv, logičan i u bitnim dijelovima potvrđen drugim dokazima. Tužitelj dosljedno opisuje kontinuitet sporova, činjenicu da nije vraćen na rad te pregovore o povratku tijekom lipnja i srpnja 2024. Njegov iskaz podudara se s dokumentacijom i iskazima ostalih saslušanih svjedoka u ključnim dijelovima.

18. Iskaz svjedoka ŽG sud smatra vjerodostojnim jer je logičan i nepristran. Svjedok potvrđuje da su sastanci održavani radi povratka tužitelja na posao te da mu nije bilo rečeno da je odluka o otkazu već donesena. Ovaj iskaz potvrđuje da tuženik u relevantnom razdoblju nije postupao kao da je radni odnos već prestao.

19. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika sud je ocijenio djelomično proturječnim. S jedne strane zakonski zastupnik tuženika navodi da je odluka već bila donesena, a s druge strane potvrđuje da su vođeni pregovori o povratku i da tužitelj nije vraćen na posao. Također potvrđuje da se otkaz temelji na okolnostima poznatim ranije. Sud ocjenjuje da ove kontradikcije dodatno potvrđuju zaključak o nepravodobnosti i neosnovanosti odluke.

20. Iskaz svjedoka RG sud ocjenjuje kao ograničene dokazne snage jer svjedok nema neposredna saznanja o razlozima nedolaska tužitelja niti o izvršenju presuda, već se u bitnome oslanja na informacije dobivene unutar poslodavca. Njegov iskaz stoga ne može potvrditi postojanje zakonitog razloga za izvanredni otkaz.

21. Sud je posebno analizirao i tvrdnje o mogućem antidatiranju odluke. Iako ova okolnost nije odlučna za ishod spora, niz indicija kao npr. pregovori nakon datuma odluke, kasna otprema te okolnosti urudžbiranja, dodatno dovode u pitanje uvjerljivost navoda tuženika o pravodobnosti odluke.

22. Na temelju cjelokupne ocjene dokaza sud je zaključio da su činjenice na kojima se otkaz temelji bile tuženiku poznate godinama ranije, da tužitelj nije vraćen na rad unatoč pravomoćnim presudama suda, da je tuženik kao poslodavac istodobno pregovarao o povratku i tvrdio da je otkaz već donesen i da u konkretnom slučaju ne postoji osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa.

23. Slijedom navedenog sud zaključuje da izvanredni otkaz nije zakonit.

24. Tužbeni zahtjev je stoga osnovan jer je utvrđeno da odluka o izvanrednom otkazu nije pravodobna, nije utemeljena na postojanju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te je donesena u okolnostima u kojima tuženik nije izvršio pravomoćne sudske odluke o vraćanju tužitelja na rad. Takvo postupanje protivno je načelu savjesnosti i poštenja te pravnoj sigurnosti.

25. Tužitelj je tijekom postupka povukao prijedlog za izdavanje privremene mjere vraćanja na rad pa je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

26. Uzimajući u obzir sve utvrđene činjenice, sadržaj materijalnih dokaza, iskaze stranaka i svjedoka te primjenu relevantnih zakonskih odredbi, sud zaključuje da je izvanredni otkaz nedopušten, da radni odnos tužitelja nije prestao te da tužitelj ima pravo na vraćanje na rad.

27. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154 ZPP-a. Naime, stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154 stavak 1 ZPP).

29. Sukladno Tbr. 7 toč. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarifa) odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.).

30. U konkretnom slučaju riječ je o postupku radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i radi vraćanja na posao pa je tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli postupak u visini od 250 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife) iznosi 500,00 EUR s time da na navedeni iznos treba dodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46 Tarife) što ukupno iznosi 625,00 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Gospiću, 25. ožujka 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Šimun Babić, odvjetnik u Zagrebu, Charlesa Darwina 4F

2. HG, odvjetnica u [adresa]