Poslovni broj: Us I-438/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po opunomoćeniku ĐH (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Hvar, Milana Kukurina 2, Hvar, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, te u odsutnosti zainteresirane osobe, 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/24- 01/812, Urbroj: 338-01-06-05-25-05 od 7. veljače 2025. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-502-03/24-01/812, Urbroj: 338- 01-06-05-25-05 od 7. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I- 502-03/24-02/495, Urbroj: 338-17-02-01-24-4 od 9. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju ozljeda od 30. travnja 2024. dijagnoze „Akutna reakcija na stres“ šifre prema MKB (F43.0) ne priznaje se ozljedom na radu, te se u svezi s navedenom dijagnozom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika i tijekom ovog upravnog spora tužitelj u bitnom navodi da je prvostupanjsko rješenje manjkavo, paušalno te doneseno bez provođenja ispitnog postupka. Poziva se na odredbu članka 52. Zakona o općem upravnom postupku te navodi da je uvidom u obrazloženje osporenog rješenja jasno se navodi kako prvostupanjsko tijelo nije provelo ispitni postupak, a u daljnjem dijelu pretpostavlja razloge odbijanja zahtjeva. Nadalje drugostupanjskoupravno tijelo navodi kako je samo provelo ispitni postupak te samo utvrdilo činjenice te na temelju toga doneseno je rješenje kojim je odbijena žalba tužitelja. Ovakvo postupanje drugostupanjskog tijela je proceduralno pogrešno, a tužitelju nisu omogućena mu prava koja mu čl. 52. ZUP-a omogućava, a to je da se isti očituje na činjenice utvrđene u postupku. Navedenim je nesporno povrijeđeno pravo na redoviti pravni lijek tužitelju, a koja prava su mu Ustavom RH zagaranitirana kao i pravom EU Unije. Povodom žalbe, a na svoju ruku, drugostupanjsko tijelo je provelo ispitni postupak u kojem je izrađen nalaz i mišljenje odnosno izveden je dokaz stručno

– medicinskog vještačenja. Neosporno je kako je drugostupanjsko rješenje doneseno na temelju navedenog vještačenja, a tužitelju nije omogućeno da se na isto očituje, odnosno da na bilo koji način sudjeluje u njemu. Dapače isti donosi rješenje koje je pravomoćno i izvršno, a na koje tužitelj nema pravo redovnog pravnog lijeka u upravnom sporu. Navedenim je nesporno povrijeđeno pravo na pravično suđenje tužitelju odnosno na njegovo pravo na pristup Sudu, a koja prava su mu Ustavom RH zagaranitirana kao i pravom EU Unije. Nadalje ističe se kako je tužitelj nesporno pretrpio ozlijedu na radu, a posljedica je mentalnog stresa kojeg je tužitelj doživio na radu 30. travnja 2024. Tužitelju je nesporno dijagnosticirana akutna rekacija na stres. Tužitelju je od prije dijagnosticiran aksiozno – depresivni poremećaj, a što je poslodvcu istoga bilo poznato. Kao nesporna činjenica je i to što Porezna uprava i to konkretno regionalni ured kod kojega je tužitelj zaposlen, a nakon odlaska jedne zaposlenice i prethodnog odlaska drugog djelatnika u mirovinu nije raspisao natječaj za njihova radna mjesta odnosno nije zaposlio nove osobe na navedenim mjestima. Nesporno je kako je cjelokupni obujam posla navedenih djelatnika preodređen u rad tužitelju. Tužitelj se opravdano usmeno žalio na navedeno jer za navedeno nije bio adekavatno plaćen odnosno istome se iznenada povećao obujam posla koje je morao obavljati, a istu je problematiku prenio svojem nadređenom koji je na navedeno reagirao neprimjereno, a čime je izazvao akutni stres kod navedenog. Problematiku nedovoljno zaposlenih u navedenom regionalnom uredu isti je već nekoliko puta isticao kao sindikalni povjerenik, no opaske istoga su zanemarene, a navedena problematika je najviše utjecala na tužitelja. Naime u navedenom regionalnom uredu radi 5 osoba, a trebalo bi sukladno sistematizaciji raditi 13 osoba. Naveo je da se zbog opsega poslova i zabrinutosti zbog svog onkološkog zdravlja, obraćao voditelju kadrovske službe u Splitu u tri navrata, te da mu je on rekao da je jasno da jedna osoba ne može obavit taj posao. Ističe da se ne slaže sa dijagnozom koja je navedena od strane liječnika opće odnosno obiteljske medicine, da se ne radi samo o dijagnozi F43.0 kako je to naveo doktor već da kod njega postoje i druge psihičke dijagnoze anksioznosti i depresivnog poremećaja, a koje nisu navedene. Ističe da je njegov poslodavac odbio popuniti prijavu o ozljedi na radu, a šta je bila njegova obveza te štoviše je tvrdio da ne predstavlja ozljedu na radu, dok da mu je za drugu ozljedu na radu uredno ispunio prijavu. Naveo je da je protiv poslodavca zbog možebitnog kršenja zakona zbog neispunjavanja prijave ozljede na radu, te proitv ovdje tuženika zbog nepriznavanja ozljede na radu obavijestio i pokrenuo postupak pred nadležnim državnim odjvetništvom. Ističe da je on sindikalni povjerenik, a za što u spis prilaže potvrdu o izboru člana povjerenstva Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostave Hvar od 22. listopada 2007., te potvrdu o izboru člana povjerenstva od 2. srpnja 2024. Nadalje, navodi da je zbog ozljeda koje su mu nanesene od strane njegovog voditelja pružena liječnička pomoć, a što je sam tuženik naveo u osporenom rješenju i priložene medicinske dokumentacije. Ukazuje na postojanje etičkog kodeksa ponašanja, a koji je prekršen od strane nadređenog i to nakon što je on odbio postupiti po onome što mu je rečeno od strane istog. Iz medicinske dokumentacije tužitelja koja prileži spisu da je razvidna disfunkcijonalnost kod tužitelja zbog nanesenih ozljeda. Kako predmetnu prijavu ozljede na radu poslodavac nije popunio da po istoj tuženik nije mogao postupati, pa da je stoga potrebno poništiti osporena rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, te da tuženik naknadi tužitelju troškove upravnog spora s pripadajućim zateznim kamatama.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužba nije osnovana, da je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku sukladno važećim zakonskim i podzakonskim aktima tuženika. Citira i poziva se na relevantne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23) i Pravilnika o pravima, uvjetima načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17 132/17, 119/18 41/19 22/20, 39/20 i 2/22) te u bitnom iznosi navode i utvrđenja sadržana u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja. Zaključno navodi da kako je osporeno rješenje zakonito te je u istom utvrđeno da se glede ozljede označene dijagnozom šifre prema MKB 10 klasifikaciji: F43.0 nije s medicinske strane ispunjen uvjet direktne i isključive uzročne veze s mehanizmom nastanka u predmetnom događaju, to tuženik predlaže da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev.

5. Sud je rješenjem od 2. listopada 2025. u smislu odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) pozvao Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Poreznu upravu, Područni ured Split, Ispostava Hvar, da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu.

5.1. Zainteresirana osoba iako uredno pozvana nije dostavila odgovor na tužbu.

6. U sporu je održana rasprava 24. veljače 2026., čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama dana mogućnost da se u skladu s člankom 6. ZUS-a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Među strankama je sporno može li se ozljeda od 30. travnja 2024. dijagnoze „Akutna reakcija na stres“ šifre prema MKB (F43.0) kod tužitelja priznati ozljedom na radu te mu u svezi navedene dijagnoze priznati prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

12. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23; dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

13. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno - pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti; 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

14. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15 105/16 40/17.66/17, 109/17 132/17, 119/18 41/19 22/20, 39/20 i 2/22; dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

15. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

16. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede, bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu i drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

17. Nadalje, prema odredbi članka 47. stavka 1. Pravilnika prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti podnosi se: - za slučaj ozljede na radu - u roku od 8 dana od dana nastanka ozljede na radu; - za profesionalnu bolest - u roku od 8 dana od dana kada je osigurana osoba primila ispravu zdravstvene ustanove, odnosno ordinacije doktora specijaliste medicine rada u privatnoj praksi uključenih u mrežu ugovornih subjekata medicine rada, kojom joj je dijagnosticirana profesionalna bolest.

17.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da osigurana osoba za koju Zavodu nije podnesena prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti u roku od tri godine od isteka rokova iz stavka 1. ovoga članka gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti od strane Zavoda.

18. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut na temelju zahtjeva tužitelja od 10. svibnja 2024. za priznavanjem ozljede na radu vezano za događaj od 30. travnja 2024. kad poslodavca Ministarstvo financija RH, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Hvar, ovdje zainteresirane osobe; u tu svrhu tužitelj je ispunio Prijavu o ozljedi na radu, kojoj dodatno prilaže izjavu, a iz koje proizlazi da je zaposlen u Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Ispostava Hvar u vremenu od 07:00 do 15:00 sati, na poslovima utvrđivanja doprinosa i poreza na dobit. Predmetnog dana oko 08:00 sati s voditeljem ispostave IH dogovarao je kako nadomjestiti odlazak dvoje kolega s kojima je do tada zajednički obavljao posao. Pritom nadređeni nije pristao na njegov prijedlog da mu se za odrađeni dodatni posao plate 2 sata prekovremeno u okviru redovnog radnog vremena (07:00- 15:00), isti je bio svadljiv i isključiv, obraćao mu se povišenim tonom, omalovažavao je njegov rad. Također je nezadovoljan jer prima plaću kao SSS, iako potpisuje rješenja i snosi dodatnu odgovornost za posao kojeg bi trebala odrađivati VŠS/VSS. Napominje da je kao sindikalni povjerenik već ranije upozorio predsjednicu sindikata na nedostatak radnika (po sistematizaciji bi ih trebalo biti 13 u ispostavi no sada ih je samo 5), zbog čega se osjeća preopterećen jer u maloj ispostavi radiš sve od knjiženja, proknjiženja do e- porezne. Prijavu podnosi sam, jer da mu je poslodavac to odbio smatrajući da se ne radi o ozljedi na radu i da nemaju dovoljno medicinske dokumentacije;

- u izvješću izabranog doktora opće/obiteljske medicine, koje je sastavni dio prijave, stoji dijagnoza prema važećoj MKB-10 klasifikaciji: F43.0/ Akutna reakcija na stres, uz napomenu u toč 59/60. prijave da tužitelj boluje od drugih bolesti koje su za posljedicu mogle imati ovu ozljedu (F41.2 Miješana anksioznost i depresivni poremećaj).

- uz predmetni zahtjev tužitelja je priložena medicinska dokumentacija;

- da je zaključkom od 17. svibnja 2024. prvostupanjsko tijelo zatražilo očitovanje od poslodavca vezano uz okolnosti nastanka ozljede tužitelja;

- da je podneskom od 22. srpnja 2024. poslodavac tužitelja, ovd je zainteresirana osoba, naveo da nema saznanja o nastanku ozljede na radu tužitelja i u skladu s tim da nema ni dokumentacije o navedenom.

19. Temeljem tako provedenog postupka i prikupljenih dokaza, prvostupanjsko tijelo je donijelo prvostupanjsko rješenje kojim se tužitelju zaposlenom kod poslodavca, ovdje zainteresirane osobe, ozljeda od 30.4.2024. dg. “Akutna reakcija na stres” šifre prema MKB (F43.0) ne priznaje ozljedom na radu, te u svezi s navedenom dijagnozom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Navedeno s obrazloženjem u bitnom da predmetna ozljeda nije nastala pod okolnostima iz članka 66. Zakona, već da se radi isključivo o verbalnoj prepirci tužitelja s nadređenom osobom, čime da se radi o slučaju iz članka 67. Zakona po kojoj osnovi nije moguće priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osnovom ozljede na radu.

20. U postupku povodm žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja, tuženik je u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine", broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18 i 63/22) pribavio stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na okolnost medicinske osnovanosti zahtjeva.

21. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda donijelo je nalaz, mišljenje i ocjenu od 3. siječnja 2025. kojim se temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrđuje da se dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji F43.0/ Akutna reakcija na stres ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 30. travnja 2024., jer se nije radilo o životno ugrožavajućem stresoru, već o nizu situacija koje su trajale dulje vrijeme i bile vezane uz konfliktne situacije na poslu. Tužitelj nije imao traumatsko iskustvo koje predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti i integritetu osobe (nasilje, otmica, teška nesreća, nasilna smrt) te sukladno tome nije ni pretrpio akutnu reakciju na stres kao ozljedu na radu. Iz nalaza psihijatra vidljivo je da nije bio verbalno napadnut na radnom mjestu, niti fizički napadnut od strane druge osobe, nije bilo oružja niti ozbiljnih prijetnji po njegov život i fizičku cjelovitosti, niti se u nalazu psihijatra od 15.05.2024. opisuju simptomi karakteristični za ovaj poremećaj (šok sa različitim stupnjem suženja svijesti, pažnje, dezorijentiranost i ošamućenost, smanjenje pažnje i nesposobnost shvaćanja biti događaja). Osim toga, isti se od ranije liječi po psihijatru zbog dg. F41.2/ Miješana anksioznost i depresivni poremećaj, a tražena dg F43.0 podrazumijeva poremećaj koji se javlja u osobe kod koje nema drugog jasnog mentalnog poremećaj, što ovdje nije slučaj. Također, psihijatrijska obrada uslijedila je tek nakon 15 dana po događaju, iako je za dg. F43.0 tipično da se simptomi pojave nekoliko minuta od stresnog podražaja i u pravilu iščezavaju tijekom nekoliko dana .

22. Osporenim rješenjem tuženika je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje, u bitnom, da je razmatrajući dokaze spisa u odnosu na žalbene navode tuženik utvrdio kako pobijanim rješenjem nije došlo do povrede Zakona na štetu tužitelja.

22.1. U obrazloženju osporenog rješenja tuženika se navodi da obzirom da prvostupanjsko tijelo nije provelo ispitni postupak na okolnost medicinske osnovanosti zahtjeva, da se može se zaključiti kako je predmetni zahtjev odbilo zbog postojanja pravnih prepreka iz odredbe članka 67. točka 1. i/ili 2. Zakona. Naime, obrazloženje pobijane odluke ne sadrži analizu dokaza ni konkretne razloga pa ostaje nejasnim smatra li prvostupanjsko tijelo da je tužiteljevo ponašanje na radnom mjestu u konkretnoj situaciji bilo skrivljeno, nesavjesno odnosno neodgovorno (čl. 67. toč. 1.) ili pak smatra da se nije radilo o događaju koji je uzročno povezan s radno -pravnim aktivnostima žalitelja (čl. 67. toč. 2.) S takvim obrazloženjem, odnosno s onime što se iz istog moža iščitati, tuženik se ne slaže. Ovo stoga jer iz dokaza spisa, a to je u prvom redu očitovanje tužitelja, jasno proizlazi da je do ozljede tj. psihičkog poremećaja, kako to vidi tužitelj došlo u radno vrijeme, na radnom mjestu povodom razgovora s nadređenim službenikom o tome na koji način će se obavljati povećani opseg posla uslijed nedostatka radnika odnosno na koji način će isti rad tužitelju biti kompenziran. Riječ je o laboralnoj problematici i situaciji u kojoj je tužitelj osjetio zabrinutost i uznemirenost zbog preopterećenosti poslovnim obvezama, pojačano dojmom da se nadređeni neprimjereno odnosi prema njemu. Stoga nije moguće konkretni slučaj podvesti pod odredbu članka 66. točku 2. Zakona jer je događaj evidentno uzročno povezan s radnim aktivnostima temeljem kojih je tužitelj osiguran u obveznom zdravstvenom osiguranju za slučaj ozljede na radu osnovom radnog odnosa kod zainteresirane osobe. Isto tako se ne radi o događaju kojeg bi svojim ponašanjem tužitelj uzrokovao u smislu odredbe članka 67. točke 1. Zakona (nema dokaza, ukoliko je i došlo do verbalne prepirke, koju tužitelj kao takvu negira, da bi istu on osobno provocirao). Dakle, u konkretnoj upravnoj stvari s pravne strane nema okolnosti koje bi isključivale mogućnost priznavanja tužitelju traženih prava, a koje pravno shvaćanje dijeli i ovaj Sud.

23. Nadalje, ostaje sporno ispunjavanje medicinskih kriterija za priznavanje dijagnoze F43.0 ozljedom na radu, te je pravilno i zakonito postupio tuženik kada je u provedbi postupka po žalbi tužitelja na spornu okolnost u skladu s odredbom članka 127. Zakona, a na temelju ovlasti iz odredbe članka 115. stavka 3. Zakona općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP), izveo dokaz pribavom nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije.

24. Prema ocjeni ovog suda, gore citirani Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2025. je jasan i dovoljno obrazložen te sačinjen u postupku provedenom u skladu s odredbama Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj 8/15, 17/15, 41/15 i 104/17, 34/18 i 63/22) te sadrži dostatne, jasne i argumentirane razloge iz kojih je vidljivo radi čega se bolest dijagnoze šifre prema MKB: F43.0 ne može uzročno posljedično povezati s događajem od 30. travnja 2024., a uzimajući u obzir raspoloživu medicinsku dokumentaciju, ovaj Sud mu vjeruje kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke, radi čega ga ovaj Sud drži sveobuhvatnim i valjanim vještvom na kojem je tuženik mogao utemeljiti osporavano rješenje.

25. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije i drugih isprava u spisu ovaj Sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila, upravo suprotno tužbenim prigovorima.

26. U tom smislu, a posebno cijeneći okolnost da tužitelj nije dokazao suprotno, niti predložio izvođenje dokaza kojima bi osporio navedena utvrđenja, ovaj Sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da da se bolest dijagnoze šifre prema MKB: F43.0 ne može uzročno posljedično povezati s događajem od 30. travnja 2024.

27. Glede prigovora tužitelja da je tuženik postupio nezakonito kada je postupao po predmetnoj prijavi o ozljedi na radu koju poslodavac nije popunio za navesti je da isti nije osnovan. Ovo stoga, jer je iz odredbi Zakona (članka 128.) i odredbi Pravilnika razvidno da prijavu ozljede na radu ukoliko istu ne podnese poslodavac, prijavu obvezan podnijeti izabrani doktor opće/obiteljske medicine prema zahtjevu ozlijeđene ili oboljele osigurane osobe ili prema prijedlogu nadležnog doktora specijaliste medicine rada s kojim Zavod ima sklopljen ugovor o provođenju specifične zdravstvene zaštite radnika, a koji je u skladu s općim aktom Zavoda nadležan za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika prema sjedištu poslodavca, odnosno organizatora određenih aktivnosti i poslova, te ako ni poslodavac ni liječnik ne podnesu prijavu, ozlijeđeni radnik ili osigurana osoba može samostalno podnijeti pisani zahtjev, a što je ovdje slučaj. Za navesti je da je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja zaključkom pozvalo poslodavca tužitelja na očitovanje vezano uz okolnosti nastanka ozljede na radu.

28. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske i podzakonske odredbe, osporeno rješenje tuženika je zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari . Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud, pazi po službenoj dužnosti.

29. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

30. Odluka o troškovima upravnog spora je izostala jer tužitelj iako je u tužbi zatražio troškove upravnog spora iste nije popisao, dok tuženik i zainteresirana osoba nisu zatražili niti popisali troškove upravnog spora.

U Splitu 25. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- zainteresiranoj osobi,

- u spis.