REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2470/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja DĐ, vl. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT „ [obrt]”, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, zastupan po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici u OD GR G IĆ & PARTNERI Zagreb , Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave , 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 398,56 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 7. studenog 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 289,81 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 25. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 398,56 € od 7. studenog 2024. do isplate preko dosuđene stope iz toč. I izreke i za dio zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 138,27 € kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 250,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. rujna 2024. nastala je šteta na vozilu, marke i tipa SUBARU XV E-BOXER, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika VĐ koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 3. listopada 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248403201166 i utvrdili da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, ali tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. .

Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 172/1/1, koji račun ukupno iznosi 1.064,66 € (PDV uključen) a osnovicu po navedenom računu u iznosu od 851,73 € je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo za iznos od 666,10 €, a razliku u iznosu od 398,56 € po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, tako da je ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora

Ustupitelj/oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 11. prosinca 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 398,56 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava aktivnu legitimaciju i pasivnu legitimiran, kao i odgovornost. Ističe kako tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom odnosu, odnosno tužitelj nije s tuženikom sklopio kasko policu nego s vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila. Dodaje da je vlasnik vozila kao ugovaratelj i osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, pa ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila.

Navodi kako je oštećeniku/osiguraniku ukazano da unatoč uputi mjesta popravka, isti može vozilo popraviti gdje želi ali da će mu biti priznati troškovi popravka u visini kalkulacije troškova popravka u radionicama koje je odredio tuženik.

Tuženik osporava cijenu sata rada kao previsoko odmjerenu budući na području gdje oštećenik prebiva, cijena sata rada lakirera je osjetno niža od one koju je tužitelj obračunao, a oštećenik je u obvezi suzdržati se od postupaka kojima se može šteta povećati, to tuženik osporava cijenu sata tužitelja.

Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata (tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem) koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. Podneskom od 15. prosinca 2025. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu u bitnome ponavljajući sve što je naveo i u tužbi.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun tužitelja (list 10 spisa), u izvid štete (list 12 spisa), u obavijest o isplati osigurnine po ponudi (list 14 spisa), u suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila (list 16 spisa), u potvrdu uplate (list 18 spisa), u e-mail korespondenciju (list 20 do 27 spisa), u izjavu svjedoka AĐ (list 28 spisa), u Cjenik (list 32 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 34 do 36 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 38 do 40 spisa), u Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 94 do 126 spisa), u uputu o radionici za popravak vozila (list 130 i 131 spisa).

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

5. Valja naglasiti da je tužitelj predložio izvesti dokaz saslušanjem oštećenika VĐ, saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, AĐ, predložio je izvesti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine cijene sata rada, a tuženik je predložio izvesti dokaz saslušanjem Joška Marinović, procjenitelja, naložiti tužitelju dostaviti račune popravaka vozila za 2024. s dokazom da su ti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, financijsko vještačenje poslovnih knjiga tužitelja te prometno vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima kao i na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara i lakirera te je li vozilo popravljeno u skladu s izvidima štete.

6. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 6. ožujka 2026., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana je glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

8. Predmet spora je isplata iznosa od 398,56 € na temelju računa br. 172/1/1.

9. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, odgovornost i visina i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. 172/1/1.

10. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. prosinca 2024. utvrđeno, između ostaloga, da je, kao ustupitelj, VĐ, ovdje tužitelju kao primatelju ustupila svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj 172/1/1. prema izvidu štete broj 248403201166 u iznosu od 398,56 €.

11. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 248403201166 utvrđeno je da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što proizlazi i iz tužiteljevog računa - otpremnice broj 172/1/1 odnosno utvrđeno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 248403201166.

12. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika , VĐ prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim od strane tuženika istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

13. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljske police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u obrazloženoj ponudi. Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik i time priznao svoju pasivnu legitimaciju. U odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik je time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

14. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja, valja naglasiti da je tuženik u ponudi od 8. listopada 2024. izrijekom naveo da je utvrđeno postojanje tuženikove obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je isti stoga pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 248403201166 određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

15. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu-otpremnici tužitelja broj 172/1/1 odnosno po cijeni radnog sata od 54,73 € (uvećano za PDV) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

16. Iz utuženog računa-otpremnice broj 172/1/1 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 851,73 € (što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 1.064,66 €), da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 248403201166 te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 5,1 sat za limarske radove i 5,6 sati za lakirerske radove, dok je u tuženikom izvidu štete broj 248613420044 isto navedeno da je za limarske radove potrebno 5,1 sat, a za lakirerske radove 5,6 radnih sati.

17. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 54,73 €, što uvećano za PDV iznosi 68,41 €, dok je u izvidu štete tuženik samo naveo koliko je sati rada potrebno, ali nije naveo cijenu sata rada.

18. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (54,73 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju priznaje tuženik, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja utvrđeno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolimarskih i autolakirerskih radova na osobnim vozilima po cijeni od 54,73 € što uvećano za 25% PDV-a iznosi 68,41 €, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku VĐ obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

19. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

20. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz obavijesti o isplati osigurnine po ponudi od 12. studenog 2024. utvrđeno da je odštetni zahtjev podnesen 2. rujna 2024., dok tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana to jest od 7. studenog 2024., o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP -a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

23. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka iz toč. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 € (Tbr. 7. 1.), te za zastupanje na ročištu 6. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 €(Tbr. 9. 1.) dakle ukupno 200,00 € uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 50,00 €, dakle sveukupno 250,00 €.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 € (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 26,54 € . Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 289,81 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

26. Tužitelju nije priznat preostali zatraženi trošak za sastav podneska 15. prosinca 2025. u iznosu od 125,00 € zajedno s PDV-om (Tbr. 8. 1. i 46), jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka temeljem čl. 155. ZPP-a jer tužitelj ponavlja sve što je već naveo u tužbi, a nije mu priznata ni previsoko zatražena kamatna stopa slijedom čega je odbijen za iznos od odlučeno kao u toč. III.

27. Odluku o parničnom trošku iz toč. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 250,00 € odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu, 25. ožujka 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana