REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-3040/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, koje zastupaju predsjednik Uprave SU i član Uprave MU, a njih punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Marije Maričević, odvjetnice i punomoćnice tuženika Marine Ljubanović, odvjetnice, 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 isplatiti tužiteljici GU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 1.522,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.07.2021. do isplate po stopi, koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan daljnji zahtjev tužiteljice, preko dosuđenog u točci I. izreke, odnosno iznos od 100,00 eura s pripadajućim kamatama.

. / .

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 7. lipnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 naknaditi tužiteljici GU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnične troškove u iznosu od 2.896,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 25. ožujka 2026. do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 05.05.2021. stradala u prometnoj nezgodi, koja se dogodila u Rijeci i to kao vozačica automobila reg. oznaka [registarska oznaka]. Do nezgode je došlo krivnjom vozačice vozila reg. oznaka [registarska oznaka], AU, koja je, uslijed gubitka kontrole nad vozilom, udarila u bočnu stranu vozila tužiteljice, pri čemu je ista ozlijeđena. U trenutku nezgode osobni automobil reg oznaka [registarska oznaka] bio je osiguran kod tuženika policom osiguranja 08111046859. U naprijed opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila natučenje koljena, trzajnu ozljedu vrata i akutnu reakciju na stres, što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke boli, duševne boli, te je pretrpjela strah. Također, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Tužbom je tužiteljica zahtijevala pravičnu novčanu naknadu, a imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja i to za:

- za neimovinsku štetu 10.000,00 kn

- za tuđu pomoć i njegu 500,00 kn, odnosno ukupno 10.500,00 kn. Obzirom na odredbu čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (NN broj 151/05), tužiteljici pripada naknada na troškove zastupanja za podnesene zahtjeve u mirnom postupku iznos od 1.000,00 kn + PDV. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 7.6.2024. tužiteljica potražuje za neimovinsku štetu iznos od 1.500,00 eura i za tuđu pomoć i njegu 122,76 eura, odnosno ukupno 1.622,76 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.7.2021. pa do isplate te naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 05.05.2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – na temelju članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje: ZOOP) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu, koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari.

. / .

Tuženik ne spori krivnju svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Osporava da bi tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede jer iz priležeće medicinske dokumentacije dijagnoza u vidu natučenja koljena nije objektivno medicinski potvrđena (ne navodi se otok, podljev ili ogrebotina) dok tvorba nađena na desnom koljenu nije u uzročnoj vezi sa nezgodom, dok se dijagnoza istegnuća mišića vrata nigdje se ne navodi.

2.1. Podredno, a ukoliko bi se utvrdilo da je tužiteljica zadobila ozljede (natučenja koljena) proizlazi da tužiteljica na dan štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a što je protivno odredbama čl. 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je radnjom nevezivanja isključivo odgovorna za nastalu ozljedu, koja bi izostala ili pretežito odgovorna za ozljede, koje bi bile manje, čime je doprinijela kako nastanku tako i visini nastale štete. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine, koja bi opravdavala osnov za dosudom novčane naknade obzirom da osim subjektivne bolnosti u području D koljena nema drugih objektivnih dokaza o ozljedi. Tuženik dalje osporava i visinu zahtjeva s naslova naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iz razloga jer smatra da joj pomoć druge osobe, nije bila potrebna jer tužiteljica u predmetnom štetnom događaju nije zadobila tjelesne ozljede zbog čega bi joj tuđa pomoć bila potrebna. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata. Protivi se zatraženom tijeku zateznih kamata u odnosu na neimovinsku štetu jer smatra da neimovinska šteta dospijeva na dan utvrđenja iste, odnosno na dan zaključenja glavne rasprave i kad sud svojom presudom utvrdi neimovinsku štetu. Osnovanost svojih navoda tužena temelji na zauzetim pravnim shvaćanjima i stajalištima na koje ukazuje brojna sudska praksa viših sudova u RH koju tužena citira: ŽS u Karlovcu Gž-594/18 od 04.06.2020.; ŽS u Sisku Gž-599/16 od 03.10.2017.

2.2. Visina štete temeljna je pretpostavka postojanja odgovornosti za naknadu štete, pa kako se visina štete u ovom slučaju utvrđuje odlukom suda to i neimovinska šteta dospijeva s tim datumom, te može teći od dana presuđenja. Zahtjev za platež zakonske zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu je neosnovan. Tužiteljici pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu počev od dana presuđenja, a iz razloga kako je to navedeno u općeprihvaćenoj sudskoj praksi na koju tužena upire kako slijedi; Vrhovni sud RH, br. Rev-x.872/14-2; Vrhovni sud RH, br. Rev.1193/2010-2 od 18.01.2012. Tuženik predlaže da sud obavijesti treću osobu o parnici- regres alkohola čl-211. ZPP- a na način kako slijedi: Iz isprava priloženih u predmetu sa izvjesnošću se može izvesti zaključak da je u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovala osiguranica tuženika, koja je upravljala osiguranim vozilom pod utjecajem alkohola čija je koncentracija u krvi bila 0,83 g/kg a što je utvrđeno alkometrom od strane policijskih službenika. Kako tuženik, temeljem čl. 939. ZOO-a, ima pravo na regres od svog osiguranika, koji je u nezgodi upravljao pod utjecajem alkohola, moli se sud da se o postojanju ove parnice pismeno obavijesti: LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Imajući u vidu navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pročitavši cjelokupnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: fotografije (list 3-6 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 7 spisa), preslika potvrde MUP-a (list 8-9 spisa), zahtjev za

. / .

naknadom imovinske štete (list 10 spisa), podaci Hrvatskog ureda za osiguranje (list 12 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 13 spisa), medicinska dokumentacija za tužiteljicu i zdravstveni karton tužiteljice (list 14-18, 38-68 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću (list 69-71 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Lani Mužinić Marinić (list 89-91 spisa), provedeno je kombinirano sudskomedicinsko-prometno vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Mariji Baković i dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 202-203, 205-207 spisa) te je pročitana priležeća sudska praksa (list 104-189, 218-223 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale, pa je sud glavnu raspravu zaključio.

4. Na temelju tako izvedenih dokaza, cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud ocjenjuje tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, kako je to navedeno u izreci presude.

5. U ovom postupku nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja, pa na navedene okolnosti niti nisu izvođeni dokazi. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva jer je sporna odgovornost tuženika, obzirom na tvrdnju tuženika da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom čime je isključivo kriva, odnosno doprinijela šteti. U odnosu na sporna pitanja u ovom predmetu, sud je izveo dokaz kombiniranim sudskomedicinsko-prometnim vještačenje, razgledana je tužiteljičina medicinska dokumentacija te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću.

6. Raspravnim rješenjem od 19.12.2024. (list 193-194 spisa) određeno je provođenje dokaza kombiniranim sudskomedicinskim-prometnim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Mariji Baković i dipl. ing. Igoru Jakopliću. Stalni sudski vještak dipl. ing. Igor Jakoplić je u svom nalazu i mišljenju od 11.5.2025. (list 205-207 spisa) naveo da je, prilikom nezgode, došlo do sudara između prednjeg sasvim lijevog dijela osobnog vozila tužiteljice HONDA reg. oznake [registarska oznaka] i prednjeg lijevog dijela već ranije na krov prevrnutog osobnog vozila osiguranika tuženika ŠKODA reg. oznake [registarska oznaka]. Prilikom sudara je došlo do usporenja osobnog vozila HONDA i do polijetanja tijela putnika u odnosu na karoseriju vozila prema naprijed. Osobno vozilo tužiteljice HONDA je u trenutku sudara s osobnim vozilom osiguranika tuženika ŠKODA zadobilo promjenu brzine u visini od oko 15 km/h. Prema stanju pojasa vozača na vozilu HONDA se ne može utvrditi da li je vozačica bila vezana u trenutku sudara jer pri sudaru nije došlo do aktivacije zračnih jastuka i gotovo sigurno niti do aktivacije pirotehničkih zatezača pojaseva.

6.1. Stalni sudski vještak dr. Marija Baković je u svom nalazu i mišljenju od 11.5.2025. (list 202-203 spisa) navela da prema stanju spisa i prometnog vještačenja, tužiteljica GU rođena 1980. nastradala je u prometnoj nesreći 5. 5. 2021. kao vozačica osobnog vozila, koje je naletjelo na, od ranije na cesti prevrnuto, osobno vozilo osigurano kod tuženika pri čemu je ostvarena promjena brzine vozila tužiteljice od oko 15 km/h, a tijelo tužiteljice poletjelo je prema naprijed. Tužiteljica je u predmetnom događaju zadobila i natučenje koljena. Uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju i zaključke prometnog dijela kombiniranog vještačenja o promjeni

. / .

brzine vozila tužiteljice i smjeru polijetanja tijela tužiteljice uslijed usporenja njezinog vozila, proizlazi da je natučenje koljena kod tužiteljice moglo nastati neovisno o korištenju sigurnog pojasa. Naime, i pri korištenju sigurnosnog pojasa, pri nagloj promjeni brzine vozila, moguće je da koljena vozača ostvare kontakt s prednjim dijelovima kabine vozila, koji je dovoljan da uzrokuje nastanak natučenja koljena. Zaključno, natučenje koljena u konkretnom slučaju nije u uzročno posljedičnoj vezi s korištenjem ili nekorištenjem sigurnosnog pojasa.

7. Nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka stranke nisu prigovarale niti su tražile daljnja pojašnjenja, a u cijelosti ga je vjerodostojnim ocijenio ovaj sud jer je objektivan, stručan, razumljiv i u svemu sukladan pravilima sudske medicine i prometne znanosti i prakse. Provedenim je vještačenjem kao neosnovan otklonjen tuženikov prigovor isključive tužiteljičine odgovornosti za nastanak štete jer je nedvojbeno da vezivanje, odnosno nevezivanje sigurnosnim pojasom nije ni na koji način od utjecaja na ozljede, koje su tužiteljici nastale u predmetnom štetnom događaju, već je za iste isključivo odgovorna osiguranica tuženika.

8. Stalni sudski vještak dr. Žarko Rašić je u svom nalazu i mišljenju od 27.1.2023. (list 69-71 spisa) naveo da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila natučenje desnog koljena i akutnu reakciju na stres. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane doktora medicine. Nakon kliničkog pregleda učini se odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma. Preporučen ovratnik i simptomatska terapija. Zbog smetnje od strane oba koljena učinjen pregled ortopeda koji preporučuje slikovnu obradu. Uslijed akutne reakcije na stres učinjen pregled psihijatra koji prepisuje medikamentoznu terapiju. Tužiteljica je u navedenom štetnom događaju zadobila natučenje desnog koljena i akutnu reakciju na stres. Liječenje je završeno nakon, odnosno, stanje se stabiliziralo 2 mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja. Trajanje i intenzitet bolova: jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 5 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 25 dana. Trajanje i intenzitet straha: ocijeniti će vještak psihijatar, obzirom na postojeću medicinsku dokumentaciju te anamnestičke podatke o daljnjem strahu nakon štetnog događaja. Smanjenje životnih aktivnosti: U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila s kirurškog aspekta natučenje desnog koljena. Navedena ozljeda desnog koljena nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti s kirurškog aspekta. Potreban je pregled i mišljenje vještaka psihijatra uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju te anamnestičke podatke o psihičkim tegobama i posljedicama vezani za predmetni štetni događaj. Tuđa pomoć i njega: Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

9. Stalni sudski vještak dr. Lana Mužinić Marinić je u svom nalazu i mišljenju od 21.5.2024. (list 89-91 spisa) navela da je tužiteljica GU, rođ. 1980. uslijed štetnog događaja od 05.05.2021. zadobila tjelesne ozljede natučenje desnog koljena i akutnu reakcija na stres. Prema vještaku kirurgu nije došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti sa kirurške strane. Iz medicinske dokumentacije vidi se da je nakon štetnog događaja bila u kraćem ambulantnom psihijatrijskom tretmanu zbog akutne reakcije na stres, propisan je anksiolitik. Tužiteljica je i ranije po liječniku opće medicine

. / .

imala propisan anksiolitik zbog stresne reakcije vezano za bolest majke, od travnja 2020.g. Iz nalaza psihijatra od 14.07.2021. navodi da se da nije potreban daljnji psihijatrijski suport. Tužiteljica navodi da nema poteškoća u funkcioniranju. Prisutna je povremena nelagoda u prometu što ju ne ometa u funkcioniranju. Navodi da je anksiolitik uzimala češće nego ranije. Ne nalazi se trajnih psihičkih smetnji koje bi dovodile do smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice a posljedično štetnom događaju. Kod tužiteljice je nakon štetnog događaja došlo do pogoršanja psihičkog stanja u okviru akutne stresne reakcije. Tužiteljica je u vrijeme događaja trpjela primarni strah koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah (vezan uz zabrinutost za ishod liječenja i smirivanje akutnih simptoma traume) bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta tjedan dana te slabijeg intenziteta mjesec dana kumulativno. Ne nalazi se trajnih psihičkih smetnji posljedično štetnom događaju koje bi dovodile do smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice.

10. Nalazima i mišljenjima vještaka stranke nisu prigovarale, a prihvaća ih i ovaj sud u cijelosti kao vjerodostojne, budući su izrađeni stručno, objektivno i obrazloženo, u skladu s pravilima medicinske znanosti i prakse te na temelju medicinske dokumentacije i dugogodišnjeg kliničkog iskustva liječnika stalnih sudskih vještaka.

11. Sukladno odredbi čl. 19. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Prema st. 2. istog čl. pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12. Nadalje, odredbom čl. 1100. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također je propisano (st.2.) da će, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, poglavito ono iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka, ovaj sud smatra da je, uslijed štetnog događaja, došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice i to povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja i težinu povrede navedenih prava osobnosti, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, sud smatra da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO. Sud je odmjerio visinu pravične novčane naknade uzimajući u obzir sve elemente odlučne za njezino određivanje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je ocjena ovog suda da sve utvrđene okolnosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade tužiteljici u ukupnom iznosu od 1.400,00 €.

14. Tužiteljica je na ime naknade imovinske štete zatražila naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 122,76 €. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, utvrđeno je da je tužiteljici ista bila neophodna u ukupnom obimu od 37 sati. Stoga je tužiteljici, sukladno

. / .

čl. 1095. st. 1. ZOO, dosuđena naknada po osnovi tuđe pomoći u iznosu od zatraženih 122,76 €. Visina naknade za tuđu pomoć i njegu dosuđena je tužiteljici, prema odredbi čl. 223. st.1. ZPP, pri čemu je sud odredio da 1 sat tuđe pomoći i njege iznosi 3,32 €.

15. Slijedom svega izloženog, sud je dosudio tužiteljici ukupni iznos od 1.522,76 € po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete, dok je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 100,00 € s pripadajućim zateznim kamatama.

16. Na tako dosuđeni iznos štete od 1.522,76 € tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate za razdoblje od 26. srpnja 2021. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, o čemu priloži preslika obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva na listu 7 spisa, a koju tvrdnju tuženik nije ničim opovrgnuo) do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Suprotna razlaganja tuženika o tome da zatezna kamata ne može teći od podnošenja odštetnog zahtjeva nisu prihvaćena kao osnovana jer suprotno propisuje upravo odredba čl. 1103. ZOO.

17. Ovdje treba navesti da je sud dopustio preinaku tužbe, a kako je navedeno u podnesku tužiteljice od 7.6.2024., kada je zahtjev tužiteljica uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka, budući je ocjena ovog suda da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, točno je da je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP- a, propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 6. na sud“, sadržanog u pravu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju potrebno ispitati da li je takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužiteljica, u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u konkretnoj situaciji za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući je teško procijeniti visinu neimovinske štete, koja bi pripadala tužiteljici, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu nastale štete, nedopuštanje preinake tužbe, koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja, nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To stoga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe, nakon zaključenja prethodnog postupka, onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te se izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare, koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegova prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne dopušta preinaka tužbe nije razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP- a, čime je narušena sama bit tužiteljeva prava na pristup sudu.

. / .

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Imajući u vidu da je tužiteljica 100% uspjela u osnovi i u visini 94%, odnosno njezin uspjeh u sporu iznosi 97% (194% /2). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 3% (100%-97% uspjeha tužiteljice), što znači da je tužiteljica uspjela u parnici gotovo u cijelosti, a dio s kojim nije uspjela je razmjerno malen i u odnosu na isti nisu nastali posebni troškovi, pa je tako sud u skladu s čl. 154.st.5. ZPP donio odluku da tuženik ima snositi sve tužiteljičine troškove.

18.1. Tužiteljici su, u vezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku-odvjetniku, sukladno postavljenom zahtjevu u troškovniku te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., dalje: Tarifa), kao osnovano zatraženi, priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odštetnog zahtjeva prema Tbr 32/1- 100 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 3 podneska (od 28.12.2021., 7.6.2024. i 15.5.2025.), prema Tbr 8/1- po 100 bodova te za zastupanje na ročišta (od 9.6.2022., 19.12.2024. i 11.3.2026.), prema Tbr 9/1- po 100 bodova te za sastav podnesaka od 10.6.2022., 31.10.2022., 8.2.2023., 5.4.2023., 23.10.2023. i 12.9.2024. po 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife). Ukupno je tužiteljici priznato 925 bodova što, uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (prema Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.312,50 EUR te uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR, ukupno iznosi 2.431,95 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti zatraženi trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR (l-34) i 265,00 EUR (l-86), slijedom čega ukupno dosuđeni parnični troškovi tužitelju iznose 2.896,03 EUR (toč. III. izreke).

19. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene parnične troškove tužiteljici, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Tuženik je spor izgubio, pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova kao neosnovan odbijen.

21. Slijedom svih izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

. / .

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda i rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude i rješenja, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude i rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje.

DNA:

-pun. tužitelja uz pristojbu na tužbu 53,09 € i na presudu 66,36 € (vps 1.622,76 €)

-pun. tuženika

-molim o parnici obavijest LU, [adresa] uz presudu

. / .