REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-326/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Irene Dikanović-Terzić, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Marti Marić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić-Begović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 31. listopada 2024., poslovni broj: P- 11864/2019-35, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice DČ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 31. listopada 2024., poslovni broj: P- 11864/2019-35.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženica je dužna platiti tužiteljima iznos od 4.318,42 EUR i naknaditi parnični trošak u iznosu od 802,19 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I i II izreke); tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 1.079,50 EUR je odbijen (točka III izreke).

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude i odluke o troškovima postupka žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženica isplati iznos od 4.318,42 EUR na ime zaštićene najamnine za razdoblje od siječnja 2020. do lipnja 2024., sa zakonskom zateznom kamatom.

6. Navedeni zahtjev tužitelji su postavili na podnesku od 5. srpnja 2024., nakon zaključenja prethodnog postupka, te su povećali tužbeni zahtjev postavljen u tužbi u iznosu od 303,89 EUR (2.289,66 kn), za razdoblje od srpnja 2019. do rujna 2019., čime su preinačili tužbu, što je prvostupanjski sud dozvolio, jer je smatrao da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7. Tuženica iznosi u žalbi da je prvostupanjski sud na navedeni način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 190. stavak 2. ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev postavljen na podnesku od 5. srpnja 2024. odnosi na novo obračunsko razdoblje koje nije obuhvaćeno tužbom, a za razdoblje prvotno obuhvaćeno tužbom platila je najamninu prije primitka tužbe, pa je na podnesku od 5. srpnja 2024. postavljen novi zahtjev, a o ranijem, koji je platila, odluka prvostupanjskog suda je izostala.

8. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva. Naime, u situaciji kao ovdje, kada se radi o činjenično i pravno istoj vrsti zahtjeva, samo za drugo razdoblje koje se u kontinuitetu veže za ranije razdoblje za koje je podnesena tužba i tužbeni zahtjev se preinačuje i povisuje samo zbog proteklog novog razdoblja tijekom parnice, preinaka tužbe je svrsishodna jer bi u protivnom to značilo da bi tužitelj za neplaćeni mjesečni iznos najamnine u razdoblju koje nije obuhvaćeno tužbom, a koji je dospio tijekom trajanja parnice, morao podnositi novu tužbu.

9. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 190. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom obvezao tuženicu da plati tužiteljima na ime neplaćene zaštićene najamnine za razdoblje od siječnja 2020. do lipnja 2024., iznos od 4.318,42 EUR (32.537,16 kn) prihvaćajući visinu zaštićene najamnine u utuženom razdoblju u iznosu od 59,98 EUR mjesečno, kako je ugovoreno Ugovorom o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključenim između stranaka 22. rujna 2015., obzirom da tuženica u utuženom razdoblju nije plaćala ugovorenu najamninu.

11. Pri tome je ocijenio neosnovanim prigovor tuženice da je stan neupotrebljiv i ima teško narušenu funkcionalnost, zbog čega je najamninu trebalo smanjiti, te odbio prijedlog tuženice za očevidom u stanu i provođenje građevinskog vještačenja s obrazloženjem da tuženica i dalje živi u tom stanu i koristi ga, a ne plaća zaštićenu najamninu prema zaključenom Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

12. Među strankama je nesporno da su 22. rujna 2015. zaključili Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom prema kojem tužitelji kao najmodavci daju, a tuženica kao najmoprimac prima u najam stan koji se nalazi u [adresa] u [adresa], površine 96 m2, da su člankom 3. i 4. ugovorili zaštićenu najamninu u iznosu od 59,98 EUR (451,90 kn) mjesečno, koja se plaća najkasnije do svakog 15. u tekućem mjesecu, kao i da tuženica u utuženom razdoblju nije platila ugovorenu zaštićenu najamninu.

13. Neosnovani su žalbeni navodi da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženice za provođenjem građevinskog vještačenja, obzirom da je stan u izuzetno lošem stanju, uz narušenu funkcionalnost a kako bi se, radi neupotrebljivosti dijela stana, utvrdio iznos najamnine koji je tuženica dužna plaćati.

14. Prema odredbi članka 7. stavak 1. i 2. Zakona o najmu stanova ( Narodne novine broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20) i članka 2. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje visine zaštićene najamnine (Narodne novine broj: 40/97 i 117/05 - dalje: Uredba), zaštićena najamnina je najamnina koja se određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, a uvjeti i mjerila utvrđuju se ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređenja zgrade, kao i platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca.

15. Iz Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom vidljivo je da su tužitelji i tuženica visinu zaštićene najamnine ugovorili u iznosu kako proizlazi iz izračuna ovlaštene tvrtke Gradsko stambeno i komunalno gospodarstvo d.o.o. Zagreb, što ukazuje da se kod izračuna visine zaštićene najamnine vodilo računa o uvjetima propisanim člankom 7. stavkom 2. Zakona o najmu stana i članka 2. Uredbe koji utječu na tu visinu.

16. Nesporno je da se tuženica od zaključenja Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom nalazi u posjedu predmetnog stana.

17. Tuženica osnovano iznosi u žalbi da je najmodavac, sukladno Zakonu o najmu, dužan održavati stan u stanju pogodnom za stanovanje, međutim žalbeni navodi da tužitelji nisu ispunili svoju ugovornu obvezu da stan održavaju urednim i funkcionalnim, zbog čega je trebalo smanjiti visinu najamnine na razuman iznos, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

17.1. Naime, ugovorna obveza tuženice kao najmoprimca je plaćanje najamnine i ta obveza je povezana s ugovornom obvezom tužitelja kao najmodavaca na održavanje stana, međutim neispunjenje obveze održavanja stana ne daje pravo najmoprimcu na obustavu plaćanja dospjelih iznosa najamnine.

17.2. Obzirom da se tuženica nalazi u posjedu stana, vlasništvo tužitelja, i isti koristi za stanovanje, ona konzumira pravo koje joj daje Ugovor o najmu, pa budući se radi o minimalnom iznosu zaštićene najamnine u visini od 59,98 EUR, koja je po svojoj naravi već socijalno prilagođena i zakonski limitirana, eventualno loše stanje nekretnine, i po mišljenju ovog suda ne može osloboditi tuženicu plaćanja naknade za stanovanje, a eventualni nedostaci na stanu daju tuženici pravo zahtijevati popravak ili razmjerno smanjenje najamnine u zasebnom postupku.

18. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška žalbe, jer s istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavak 1., u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

20. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Zlatko Pirc