Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-390/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijana Fosina i Božice Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. (OIB:92963223473) iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-505/2019-28 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-505/2019-28 od 9. siječnja 2026.:

- potvrđuje u toč.I/ izreke;

- preinačuje u toč.III/ izreke i odbija tužitelj sa zahtjevom radi isplate iznosa od 7.901,14 Eur (sedam tisuća devet stotina i jedan euro i četrnaest centi) sa zateznom kamatom na pojedine, mjesečno specificirane novčane iznose od 1. listopada 2015. do isplate kao neosnovanim;

-potvrđuje u toč.III/ izreke kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju zateznu kamatu :

-na iznos od 92,00 EUR od 02.07.2006. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 23,53 EUR od 02.07.2008. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 35,94 EUR od 02.08.2008. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 35,94 EUR od 02.09.2008. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 35,94 EUR od 02.10.2008. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 35,94 EUR od 02.11.2008. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 35,94 EUR od 02.12.2008. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 35,94 EUR od 02.01.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 35,94 EUR od 02.02.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 77,23 EUR od 02.03.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 35,94 EUR od 02.04.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 35,94 EUR od 02.05.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 81,44 EUR od 02.06.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 54,53 EUR od 02.07.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 48,91 EUR od 02.08.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 102,95 EUR od 02.09.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.10.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.11.2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.12.2009. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.01.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.02.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 72,10 EUR od 02.03.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 87,43 EUR od 02.04.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.05.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 87,49 EUR od 02.06.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.07.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 114,11 EUR od 02.08.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 74,27 EUR od 02.09.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 113,70 EUR od 02.10.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 131,47 EUR od 02.11.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 99,16 EUR od 02.12.2010. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 111,50 EUR od 02.01.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 103,37 EUR od 02.02.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 104,56 EUR od 02.03.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.04.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.05.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 133,88 EUR od 02.06.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 126,76 EUR od 02.07.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 74,28 EUR od 02.08.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 78,50 EUR od 02.09.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 195,03 EUR od 02.10.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 124,61 EUR od 02.11.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 114,01 EUR od 02.12.2011. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 124,99 EUR od 02.01.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 131,30 EUR od 02.02.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 130,17 EUR od 02.03.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 127,33 EUR od 02.04.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 128,27 EUR od 02.05.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 130,97 EUR od 02.06.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 124,76 EUR od 02.07.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 125,94 EUR od 02.08.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 123,27 EUR od 02.09.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 120,21 EUR od 02.10.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 125,26 EUR od 02.11.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 123,13 EUR od 02.12.2012. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 125,79 EUR od 02.01.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 119,66 EUR od 02.02.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 120,48 EUR od 02.03.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 125,52 EUR od 02.04.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 121,54 EUR od 02.05.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 115,44 EUR od 02.06.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 113,48 EUR od 02.07.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 114,51 EUR od 02.08.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 119,02 EUR od 02.09.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 122,96 EUR od 02.10.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 121,84 EUR od 02.11.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 124,47 EUR od 02.12.2013. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 120,82 EUR od 02.01.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.02.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.03.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.04.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.05.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.06.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.07.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.08.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.09.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.10.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.11.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.12.2014. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.01.2015. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.02.2015. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.03.2015. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.04.2015. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.05.2015. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.06.2015. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.07.2015. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.08.2015. do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,37 EUR od 02.09.2015. do 30.rujna 2015.,

i to po stopi od 15% godišnje do 30. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

- preinačuje u toč.IV/ izreke i određuje da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I/ izreke utvrđene su ništetnima odredbe ugovora o namjenskom kreditu broj 3205987833 sklopljenog 7. veljače 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog 10. veljače 2006. kod javne bilježnice Bojane Štimac iz Varaždina pod brojem OU-197/2006-1 i to u dijelu čl. 2. koji glasi: ''… redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. " te u dijelu čl.7. koji glasi: " Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja". Toč.III/ izreke tuženik je obvezan tužitelju s osnova ništetnih ugovornih odredbi isplatiti iznos od 7.901,14 Eur sa zateznom kamatom na iznose i u dospijeću pobliže navedenima u toj točki izreke. Toč.IV/ izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.026,88 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nepobijanom toč.II/ izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu zatraženog utvrđenja da je ništetan čl.1. predmetnog ugovora o kreditu kojim je glavnica vezana za švicarski franak.

2. Navedenu presudu u odnosu na toč.I/-, III/- i IV/ izreke pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1 do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu mu troškova postupka, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4.Predmet spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 3205987833 sklopljenog 7. veljače 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog 10. veljače 2006. kod javne bilježnice Bojane Štimac iz Varaždina pod brojem OU-197/2006-1 i to u dijelu čl. 2. koji glasi: ''… redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. " te u dijelu čl.7. koji glasi: " Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan 30.rujna 2015." i radi isplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi tuženiku plaćenog iznosa od 7.901,14 Eur sa zateznom kamatom.

4.1. Na osnovu nespornih činjenica da su parnične stranke sklopile predmetni Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit od 87.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan plasmana, s početnom ugovorenom kamatnom stopom od 4,50% godišnje koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika (čl.2. Ugovora), da se korisnik kredita navedeni iznos obvezao tuženiku vratiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora) i da su stranke 22. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak ugovoru od 22.1.2016.) u skladu sa odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK/15 - "Narodne novine" broj 102/15) kojim je provedena konverzija predmetnog ugovora o kreditu (uz valutnu klauzulu uz CHF) u kredit s valutnom klauzulom u EUR te na temelju tijekom postupka iz provedenog dokaznog postupka utvrđenih činjenica:

- da tužiteljevo svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3.stav.1. toč.1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 - "Narodne novine" broj 96/03 važećem na dan zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa) pro izlazi iz sadržaja predmetnog namjenskog ugovora o kreditu za adaptaciju stambenog objekta i iz njegovog iskaza, te da tuženik nije dokazao suprotno;

- da su stranke dana 22. siječnja 2016. u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju" (dalje: ZPK – "Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15) sklopile Dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. i to na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita – tužitelja;

- da je ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ispunjenje obveze primjenom valutne klauzule u CHF utvrđeno ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi) i donošenjem presude Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF) te da je za pravna utvrđenja iz navedenih presuda vezan i prvostupanjski sud u predmetnoj restitucijskoj parnici osnovom odredbe čl. 502.c ZPP i da se tužitelj na ta utvrđenja i pozvao te da u konkretnom slučaju sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora nego su unaprijed pripremljene u tipskom obrascu ugovora te su tužitelju ostale nerazumljive, da mu nisu objašnjene niti rastumačeni rizici valutne klauzule niti utjecaj na njegove ukupne ugovorne obveze a da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja pa je takvo postupanje tuženika protivno odredbama čl. 81. stav. 1. i čl. 83. ZZP/03, a sporne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne sukladno odredbi čl. 87. stav. 1. ZZP/03.

4.2. Polazeći od pravnog shvaćanja da potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c stav. 1. toč. 6. ZID ZPK ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer se sklapanjem Dodatka ugovoru od 22.1.2016. nije rješavalo pitanje preplaćenih iznosa u kreditima u valuti CHF kroz predmetni utuženi period, a do koje je preplate došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim slijedom čega ni sklapanjem predmetnog Dodatka od 22.1.2016. nije otklonjena posljedica ništetnosti ovdje spornih odredaba, pa je potrebno uspostaviti potpunu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka budući da konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud, prihvaćajući utvrđenja financijske vještakinje Natalije Jambrečić da ukupan iznos preplata do dana konverzije iznosi ukupno 7.901,14 Eur, od toga 2.439,19 Eur na ime promjene kamatne stope, a na ime valutne klauzule zbog rasta tečaja – 5.461,94 Eur i da je konverzija s financijsko-knjigovodstvenog gledišta izvršena sukladno ZID ZPK/15 i da je tužitelj provedenom konverzijom kredita stavljen u položaj dužnika u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom - pozivom na odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22), čl.1111. i čl.1115. ZOO obvezuje tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 7.901,14 Eur sa zateznom kamatom na mjesečno specificirane novčane iznose od datuma preplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, budući da je banka stekla određenu korist na temelju ništetnih odredbi koje je sama inicirala stavljanjem istih u tipski ugovor, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita kao protivne ugovorne strane na njihov sadržaj, zbog čega sud smatra tuženika nesavjesnim stjecateljem.

4.3. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud je otklonio primijenivši opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO pozivajući se pri tom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. - ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite pri čemu takvo pravno shvaćanje prvostupanjski sud nalazi sukladnim i pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Obzirom da je zastara u konkretnom slučaju počela teći od pravomoćnosti odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12) i to od 13. lipnja 2014. u pogledu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate, a od 14. lipnja 2018. u pogledu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, dok je predmetna tužba podnesena 31. svibnja 2019. to da zastarni rok nije protekao.

5. Tuženik u žalbi ističe da je obrazloženje pobijane presude u odnosu na stajalište prvostupanjskog suda o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzulu i u odnosu na ugovorenu promjenjivu stopu redovne kamate prema odlukama tuženika promašeno jer je pozivanjem prvostupanjskog suda na utvrđenja iz presuda proizašlih iz spora radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom da je bilo potrebno provesti kontradiktorni postupak tijekom kojeg bi se utvrdilo da li je tužitelj bio odgovarajuće upoznat u pogledu sadržaja, značaja i posljedica predmetnih ugovornih odredbi uz koje je vezana glavnica kredita i način promjene ugovorene kamate. Ističe i da je odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti kako to proizlazi iz odluke Suda EU u predmetu C- 81/19 i predmetu C-243/20.

5. 1.Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a valja ponajprije navesti da neutemeljeno tuženik u žalbi pledira na razumljivosti predmetnih ugovornih odredbi i nastavno tome isključenju takvih razumljivih ugovornih odredbi iz testa nepoštenosti, a neodlučno je i njegovo pozivanje na dopuštenost ugovaranja valutne klauzule budući da odredbe o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za CHF nisu utvrđene ništetnim zbog toga što su protivne prisilnim propisima već stoga što su nepoštene u smislu članka 81. ZZP/03 jer tuženik prije sklapanja ugovora o kreditu kao trgovac nije potrošača (tužitelja) u cijelosti informirao o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na koji način je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03.

5.2. Tome valja nadodati da odredbe čl. 81.stav.1., stav.2. i stav.4. ZZP/03 propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca time da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a da tuženik na navedene odlučne okolnosti nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza pa je osnovano prvostupanjski sud, utvrdivši iz iskaza tužitelja da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo, da su iste unaprijed pripremljene po tuženiku i sadržane u standardiziranom obrascu ugovora, da tužitelju nije pojašnjen značaj istih i da su nastavno prouzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja - navedene ugovorne odredbe ocijenio nepoštenim i ništetnim u smislu odredbe čl. 87.stav.1. ZZP/03.

5.3. Povezujući navedeno sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 prema kojemu sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka od 22.1.2016. tužitelja više ne obvezuju jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštenih ugovornih odredbi sukladno odredbi čl. 87. stav. 1. ZZP/03 jer kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima u odnosu na takvu ugovornu odredbu, valja smatrati kao da nikada nije postojala (ništetnost djeluje ex tunc). Navedeno je od značaja obzirom na žalbeni sadržaj iz kojeg proizlazi da tužitelj sklapanjem Dodatka od 22.1.2016. ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za potraživanje bilo kakvih iznosa s osnova preplaćenih tečajnih razlika i kamata.

5.4. Stoga tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovoru od 22.1.2016. nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom Ugovoru o kreditu (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Gos- 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. stav. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. stav. 2. ZOO a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).

5.5. Stoga je ovaj sud žalbu tuženika ocijenio neosnovanom u dijelu kojom pobija prvostupanjsku presudu u točki I/ izreke u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci tuženika (čl.2. Ugovora o kreditu) i u dijelu kojim je obveza vraćanja kredita vezana uz valutu švicarskog franka prema srednjem tečaju HNB na dan ispunjenja (čl.7.Ugovora o kreditu) te je stoga u tom dijelu odbijena žalba tuženika i primjenom odredbe čl. 368. stav. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda koja je u tom dijelu posljedica pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.

5.6. Neosnovani su nastavni žalbeni navodi tuženika vezani uz institut zastare. Naime, stajalište prvostupanjskog suda u skladu je i s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na citirano objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj se navodi da su, cit. se "..time su sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. stav. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru primijene izravno čl. 29. stav. 1. Ustava i čl. 6. stav. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu.“.

6. No osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje da je o kondemnatornom tužbenom zahtjevu tužitelja odlučeno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

6.1. Naime, nakon sklapanja predmetnog Dodatka Ugovoru od 22. siječnja 2016. tužitelja ne obvezuju sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom se njegova obveza otplate kredita vezala uz tečaj CHF/kn niti ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni ugovorene stope kamate prema odlukama kreditora , kao što to i pravilno zaključuje sud prvog stupnja, jer su te ugovorne odredbe izmijenjene na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR i ispunjenje kreditne obveze s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu odredbe čl. 87. stav. 1. ZZP/03. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka (ex tunc) takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Dodatka Ugovoru od 22. siječnja 2016. parnične (kao ugovorne) stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. U konkretnom slučaju konverzija je nesporno , a i prema utvrđenju financijske vještakinje provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, što je nedvojbeno utvrđeno nalazom financijske vještakinje pa je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Dodatka od 22. siječnja 2016. postignut restitucijski učinak za tužitelja u vezi predmetnih nepoštenih ugovornih odredaba. To i stoga što su primjenom zakonskih odredbi ZPK tuženici (banke) kod izračuna obveze potrošača bili u obvezi obračunati sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR ili vraćala potrošaču ili je uzeta u ispunjenje budućih obveza.

6.2. Prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZPK tužitelj je obeštećen s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz (ranijeg) Ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite i na način da je sve što je plaćeno iskorišteno u njegovu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu. Zbog toga (utuženi) novčani iznosi, koji su plaćeni s osnova predmetnih ništetnih ugovornih odredbi nisu u imovini tuženika bez pravne osnove, nego temeljem ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz valjane pravne osnove radi čega nisu ispunjene pretpostavke niti za isplatu navedenog iznosa temeljem stečenog bez osnove u smislu čl. 1111. stav. 1. ZOO.

6.3. Iako odredbe ZID ZPK izrijekom ne reguliraju materijalno-pravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan odredbama čl.323. stav. 1. i čl. 1111. stav. 1. ZOO u vezi sa čl.1115. ZOO kojim su propisane posljedice sklapanja ništetnog ugovora i opseg vraćanja stečenog bez osnove to ovaj sud zaključuje da odredbe Dodatka Ugovora o kreditu nemaju restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od dana pojedine uplate do 30. rujna 2015. pa se - obzirom da specijalnim propisom (ZID ZPK) nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 323. stav. 1. i čl. 1111. ZOO, ima primijeniti opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose na koje je uplatio tuženiku na temelju nepoštenih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu od dana uplate do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njegove obveze ugovorene Dodatkom Ugovora od 22. siječnja 2016. (sa stanjem na dan 30. rujna 2015.).

6.4. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalno-pravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženika) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno sklapanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO pri tome ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj Rev 925/2023 od 8. travnja 2025.

6.5. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje VS RH koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi da tužitelju pripadaju samo zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu i to primjenom članka 1115. ZOO od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana kada su iskorišteni za namirenje njegovih obveza po valjano sklopljenom Dodatku Ugovoru o kreditu (s danom 30. rujna 2015.) pa je odbijanjem žalbe tuženika valjalo djelomično potvrditi toč.III/ izreke u dijelu tužitelju dosuđene zatezne kamate na pojedine mjesečne novčane iznose od njihovog dospijeća do 30. rujna 2015., a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika navedenu točku izreke preinačiti i odbiti tužitelja sa zahtjevom za isplatu iznosa od 7.901,14 Eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 1. listopada 2015. do isplate , sve pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP. Tome valja nadodati da tuženik neutemeljeno osporava tužitelju dosuđeni početak tijeka zatezne kamate imajući u vidu da tijekom postupka nije dokazao da su uplate obveza po predmetnom kreditu vršene na drugi datum od onog utvrđenog po financijskoj vještakinji.

7. Konačno, obzirom na izneseno valjalo je sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka imajući u vidu da je tužitelj uspio sa dijelom deklaratornog zahtjeva, a u odnosu na kondikcijski – sa zahtjevom za zateznu kamatu, dok odbijajući dio tužbenog zahtjeva valja pripisati u uspjeh tuženika. U primjeni odredbe čl. 154.stav.2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva jer deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu služi samo za ocjenu opravdanosti tužbe na isplatu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora – istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1605/2017-3 od- 2. veljače 2021. i Rev-1927/2017-2 od 18. siječnja 2022.) tužitelj bi trebao naknaditi tuženiku razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženik u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unio nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzi r visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosio i one koje bi morao platiti tuženiku, to bi troškovi tužitelja bili daleko veći od zateznih kamata koje su mu dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze 30.rujna 2015., troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima stranka n ije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je konkretni - u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika - naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može se zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.

7.1. O pitanju troškova postupka povodom tužbi potrošača protiv trgovaca pravno shvaćanje zauzeo i Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 prema kojem čl. 6. stav. 1. i čl.7. stav. 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Direktiva Vijeća 93/13 inkorporirana je u Zakon o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/14 – "Narodne novine" broj 41/14 i 110/15) pa je navedena odluka Suda Europske unije primjenjiva i u ovom predmetu.

8. Slijedom izloženog pravnog shvaćanja valjalo je žalbu tuženika izjavljenu protiv odluke o troškovima postupka (sadržane u toč.IV izreke presude) uvažiti i preinačiti pobijanu presudu u odnosu na odluku o troškovima postupka pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP i čl. 154. stav. 4. ZPP i odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove

– i troškove žalbenog postupka pa je stoga odbijen zahtjev tuženika radi naknade mu troškova žalbenog postupka.

9. Nepobijana toč.II/izreke prvostupanjske presude a i nepobijano rješenje koje je sastavni dio presude ostaju neizmijenjeni jer nisu bili predmetom žalbenog ispitivanja (čl.365.stav.1. ZPP u vezi sa čl.381. ZPP).

U Varaždinu 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec