Poslovni broj: Us I-3127/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja E.N. Marketing & Media d.o.o. Zadar, Ulica admirala Jakova Šubića od Cezana 46, OIB:06480055774, zastupanog po opunomoćeniku Hrvoju Vidanu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,zastupanog po UE, dipl. iur. i zaposleniku, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda pod brojem 39 Su-293/2014, radi poreznog nadzor poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak i nadzora sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 25. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje točke II. izreke rješenja, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-471-02/24-01/245, URBROJ: 513-04-25-2 od 31.listopada 2025. godine, te poništenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA:UP/I-471-02/24-01/18, URBROJ:513-07-13-24-07 od 20. lipnja 2024. godine u slijedećem dijelu, točka I.3.,I.6. i I.9 u cijelosti, kao i točke II. 1. do II. 9. u dijelu u kojem se nalaže uplata obveza za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine te u kojem se nalažu uplate obračunatih kamata kao i obračun uplata daljnjih kamata po istim obvezama kako je utvrđeno navedenim prvostupanjskim rješenjem, te da se predmet vrati na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv točke II. izreke rješenja tuženika, KLASA:UP/II-471-02/24-01/245, URBROJ: 513-04-25-2 od 31.listopada 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tužbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što su u postupku donošenja rješenja povrijeđene postupovne odredbe, što je pogrešno primijenjeno materijalno pravo: navodi se da kada računi sadrže elemente iz članka 78. do 81. ZoPDV-st i kaka su evidentirani kao poslovnim trošak da bi ih porezno tijelo trebalo priznati odnosno iznijeti točne razloge za nepriznavanje; da porezno tijelo nije provelo potrebne dokazne radnje koje su bile nužne za utvrđivanje ispravnog činjeničnog stanja; da izostanak takvih radnji ukazuje procesni propust i nedostatak objektivnosti u ocjeni dokaza, radi čega je zaključak poreznog tijela o nepriznavanju pretporeza pravno i činjenično neutemeljen; da suprotno navodima tuženika o nevjerodostojnosti isprava, da su iz osporenih ulaznih računa razvidni vrsta i narav pruženih usluga, kao i razdoblje na koje se odnose. Navodi se da je tužitelj u poreznom postupku dostavio Sporazum zaključen 2018. godine između društva COM-S, kao davatelja usluge i tužitelja, kao korisnika, iz kojeg jasno proizlazi da je predmet Sporazuma davanje na korištenje internetskog sustava koji omogućuje upravljanje, administriranje i pružanje usluga trećim korisnicima, uz mogućnost aktivacije pojedinih modula (chat, WebCam i WebPhone); da je iz računa vidljivo da se naplaćuju naknade za licencu, bankovni i platni troškovi te proračuni za oglašavanje, i to u paušalnim iznosima, pri čemu se približno polovica iznosa odnosi na licencu, a znatan dio na usluge oglašavanja, ovisno o broju korisnika; da je navedena struktura računa u potpunosti sukladna ugovorenom modelu poslovanja i naravi usluga. S obzirom da se prema Sporazumu radi o stalnim i istovrsnim uslugama koje se obračunavaju na mjesečnoj razini, da je logično da se sadržaj računa i specifikacija ponavlja iz mjeseca u mjesec; da upravo navedena okolnost potvrđuje kontinuitet i stvarnost poslovnog odnosa; da tužitelj raspolaže svim dokazima koji su uobičajeni i razumno se mogu zahtijevati u ovakvim poslovnom odnosu, kao ugovor, ulazne račune i knjigovodstvene evidencije, dok se dodatni tehnički ili interni podaci nalaze izvan njegove dispozicije i da nije opravdano očekivati od tužitelja da dostavlja dokaze kojima ne raspolaže: Stoga da su neosnovani navodi tuženika da iz osporenih računa nije razvidno o kojoj vrsti usluga se radi niti po kojoj cijeni su usluge obračunate, budući da su ti podaci navedeni u samim računima. Navodi da je na poreznom obvezniku teret da dokaže ispunjenje uvjeta iz članka 58. i 60. ZoPDV-st, ali ne i da nadilazi iste odredbe; da tužitelj u cijelosti osporava zaključak tuženika da računi i Sporazum s COM-S nisu dokaz stvarno izvršenih usluga, jer su troškovi plaćeni prema Sporazumu , nastali stvarnim obavljanjem djelatnosti, upravljanjem i nadogradnjom internetskog sustava te naplatom usluga krajnjim korisnicima; da tužitelj odbacuju zaključak poreznog tijela da računi COM-S-u ne sadrže detaljan opis izvršenih usluga; da tužitelj osporava ocjenu poreznog tijela da je tužitelj izvršio značajna ulaganja u kuću u vlasništvu odgovorne osobe društva kao potpuno osobnu imovinu, smatrajući da ista kuća služi isključivo privatnim potrebama te osobe; da tuženik s jedne strane navodi da je tužitelj u predmetnom razdoblju ostvarivao prihode, dok s druge strane negira postojanje bilo kakvog poslovnog korištenja prostora predmetne kuće, u odnosu na koji su ulaganja izvršena; da je navedeni zaključak neodrživ jer ostvarivanje prihoda nožno pretpostavlja obavljanje gospodarske djelatnosti, a obavljanje gospodarske djelatnosti pretpostavlja korištenje određenog poslovnog prostora; da tužitelj osporava oporezivanje dijela spomenutih ulaganja kao dohodak od kapitala, tj. skrivenog pribavljanja osobne imovine; da su u provedenom postupku prekršena temeljna procesna pravila, tako da je povrijeđen članak 6, 77. 88. i 89. OPZ-a te članak 9. ZUP- a; da je u postupku donošenja rješenja neadekvatno vršena ocjena dvojbenih okolnosti; da očevid nije sadržavao temeljitu inspekciju i provođenje radnji poput fotografiranja, detaljnog opisa opreme; da nisu uzete u obzir objektivne okolnosti poput statusa dovršenosti radova, otežane mogućnosti zaključenja zakupa zbog objektivnih prepreka; da tuženik nije razgraničio troškove koji su očito građevinski i kapitalni i namijenjeni kao pripremne radnje od troškova koji eventualno mogu imati privatnu konotaciju; da su u postupku tužitelju povrijeđena ustavom zajamčena prava, kao pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29, stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi točka II. izreke rješenje tuženika i te porezno rješenje u tijelu: točke I.3.,I.6. i I.9 u cijelosti, kao i točke II. 1. do II. 9. u dijelu u kojem se nalaže uplata obveza.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.
3.Osporenim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke rješenja u cijelosti se poništavaju se točke I.1., I.2., I. 4., I.5., I.7. i I.8. poreznog rješenja, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA:UP/I-471-02/24-01/18, URBROJ:513-07-13-24-07 od 20. lipnja 2024. godine, te točke II. I. do II.9. poreznog rješenja u dijelu kojim se nalažu uplate obračunatih kamata kao i obračun i uplata daljnjih kamata po istim obvezama i u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak. Točkom II. se u preostalim točkama porezno rješenje od 20. lipnja 2024. godine, se potvrđuje te se u tom djelu žalba odbija.
Navedenim poreznim rješenjem od 20. lipnja 2024. godine točkom I.1. za 2019. godinu se utvrđuje manje obračunata obveza poreza na dobit u iznosu od 106.724,84 eura, točkom I.2. za 2020. godinu manje obračunata obveza poreza na dobit u iznosu od 251.174,10 eura, te točkom I.3. za 2021. godinu manje obračunata obveza poreza na dobit u iznosu od 369.769,79 eura. Točkom I. 4. za 2019. godinu se utvrđuje manje obračunata obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 13.082,97 eura, točkom I.5. za 2020. godinu se utvrđuje manje obračunata obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 36.697,67 eura i točkom I. 6. za 2021. godinu se utvrđuje manje obračunata obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 43.345,21 eura. Točkom I. 7. se za 2019. godinu utvrđuje manje obračunata obveza poreza na dohodak od kapitala u iznosu od 33.969,98 eura, točkom I. 8. za 2020. godinu manje obračunata obveza poreza na dohodak od kapitala u iznosu od 133.427,42 eura, te točkom I. 9. za 2021. godinu se utvrđuje manje obračunata obveza poreza na dohodak od kapitala u iznosu od 113.737,54 eura, uz koje su obveze obračunate kamate do 06. svibnja 2024. godine te se nalaže uplatiti utvrđene iznose poreza i kamata, obračunati i uplatiti daljnje kamate do dana uplate, provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koje se odnose na povećanje porezne osnovice i utvrđenih obveza te porezno rješenje izvršiti u roku od 8 dana od dana njegove izvršnosti, pri čemu je porezni obveznik upozoren da će se u suprotnom naplata izvršiti ovrhom.
4.Na ročištu od 31. svibnja 2023. godine zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva; da je u odnosu na porez na dodanu vrijednost porezno tijelo tužitelju osporilo pravo na odbitak pretporeza uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da su usluge stvarno i izvršene te povezanost s osporenim transakcijama. Naveo je da ulazni računi sadrže sve elemente propisane člancima 78. do 81. Zakona o PDV-u, a da tuženik nije utvrdio da računi formalno ne zadovoljavaju zakonom propisane uvjete. Vezano za poslovni odnos s društvom COM SYSTEMS je naveo da se radi o kontinuiranim mjesečnim uslugama, licencama koje se po svojoj naravi ponavljaju iz mjeseca u mjesec; da su računi uredno evidentirani u poslovnim knjigama, a da su novčani tokovi vidljivi iz bankovnih izvoda. U odnosu na ulaganja u nekretninu u vlasništvu odgovorne osobe da je nesporno da su najmanje dvije prostorije opremljene za uredsku djelatnost i da su korištene u poslovne svrhe; da porezno tijelo nije provelo nikakav izračun razmjernog korištenja niti utvrdilo omjer poslovne i privatne uporabe predmetnog prostora. U odnosu na dohodak od kapitala da je tuženik predmetna ulaganja kvalificirao kao izuzimanje imovine uz skrivenu isplatu dobiti ali da je za utvrđenje navedenog trebalo dokazati da su sredstva stvarno i pretežno korištena za privatne potrebe člana društva, a li da takav dokaz nije proveden; da porezno tijelo nije provelo sve dokazne radnje koje su mu bile dostupne, da nije proveden detaljan očevid niti potrebno vještačenje, pa da se slijedom navedenog predlaže poništiti osporeno rješenje u osporenom dijelu i predmet vratiti na ponovni postupak. Predao je u spis popis troška kojim je zatražio trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u iznosu od po 8.954,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 % ili ukupno 22.385,00 eura.
Opunomoćenik tuženika je iskazao da u cijelosti kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja, te je predložio zaključiti raspravu. U odnosu na prethodne navode zamjenika opunomoćenika je naveo da je sve navedeno tužitelj već isticao u žalbi o čemu se je tuženik već očitovao, te u obrazloženju rješenja sve detaljno obrazložio, a da tužitelj ovim navodima ne iznosi nove činjenice i dokaze.
5.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 31. listopada 2025. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti točke II. izreke osporenog rješenja tuženika od 31. listopada 2025. godine, odnosno da li je poreznim rješenjem za 2021. godinu tužitelju zakonito utvrđen manje obračunani porez na dobit u iznosu od 369.769,79 eura, manje obračunani porez na dodanu vrijednost u iznosu od 43.345,21 eura, manje obračunani porez na dohodak od kapitala u iznosu od 113.837,54 eura, te ostalih točaka u dijelu kojima se provodi (izvršavaju) utvrđene porezne obveze.
8.Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar kod tužitelja obavilo porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak za razdoblje 2019. do 2021. godine i nadzor o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma za razdoblje od 01. 01.2020. do 25. svibnja 2022. godine o čemu je dana 06. svibnja 2024. godine sastavilo Zapisnik.
9.Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 26. veljače 2018. godine sa povezanim društvom COM-S sklopio Sporazum, prema kojem je tužitelj korisnik licence kojom se tužitelju je omogućeno upravljati, koristiti se i administrirati internetskim sustavom kojeg pruža COM-S odnosno djelovati kao pružatelj usluga i učiniti sustav dostupnim drugim korisnicima uz mogućnost aktiviranja nekoliko modula (chat, WebCam i WebPhone). Prema Sporazumu COM-S upravlja dolaznim uplatama u ime tužitelja, koristeći integrirani sustav plaćanja.
10.Prema podacima iz Sudskog registra i službenih evidencija Porezne uprave proizlazi da je tužitelj-E.N. Marketing & Media d.o.o. preko člana društva/člana uprave povezan sa drugim poreznim obveznicima i to tako što je među ostalim OE, jedini član društva, član uprave i knjigovođa tužitelja, i PE (suprug OE) te GE (bivši suprug OE) povezani sa društvom COM- Systems Gmbh, kojeg su neki od navedenih vlasnici i direktori.
11.Prema Sporazumu od 26. veljače 2018. godine kojeg je tužitelj kao korisnik licence sklopio s povezanim društvom COM-Systems Gmbh ( u nastavku "COM-S") tužitelju je omogućeno upravljati, koristiti se i administrirati internetskim sustavom kojeg pruža COM-S odnosno djelovati kao pružatelj usluga i učiniti sustav dostupnim drugim korisnicima uz mogućnost aktiviranja nekoliko modula. COM-S upravlja dolaznim uplatama u ime žalitelja, koristeći integrirani sustav plaćanja.
12.Među strankama je sporno li je tužitelju zakonito za 2021. godinu osporen iskazani pretporez po ulaznim računima ispostavljenim od povezanog društva COM- Systems Gmbh ( u nastavku "COM-S"), te slijedom toga obračunan manje obračunani PDV-a, osporeni troškovi koje je tužitelj iskazao u poslovanju i troškovi vezani za rekonstrukciju, opremanje objekta na čest. zem. [katastarska čestica], i time povećana porezna osnovica.
13.Tužitelj je u 2021. godini izvršio plaćanja prema COM-S u iznosu od 591.657,65 kuna. Prema krajnjim korisnicima tužitelj nije ispostavljao izlazne račune niti podnosio Zbirne prijave, već je po temeljnici iskazao prihode od usluga s opisom knjiženja: realizacija (31.12.2021.). U knjigovodstvenoj dokumentaciji tužitelja nije bilo relevantne vjerodostojne dokumentacije (dokaza o uplatama od krajnjih korisnika i dr.). Također tužitelj nije ni tijekom nadzora poreznom tijelu dostavio potvrde o uplatama krajnjih korisnika i evidencije ostvarenog prometa niti dokumentaciju u vezi knjiženih kompenzacija i potraživanja na kraju poslovne godine.
Stoga, kako u knjigovodstvenoj dokumentaciji tužitelja nije bilo relevantne vjerodostojne dokumentacije (dokaza o uplatama od krajnjih korisnika i dr.), porezno tijelo je osnovano utvrdilo da samo temeljem sklopljenog Sporazuma nije razvidna priroda ulaganja (licence i ostalo) za koje se navodi da će ih pružati COM-
14.Navedeno je potvrđeno nakon uvida u račune ispostavljene od COM-S, budući da na istima nije navedeno kada su usluge obavljene niti koji su poslovi konkretno obavljeni u razdoblju u kojem je račun ispostavljen pa je porezno tijelo osnovano zaključilo da su fakturirani iznosi paušalno zaračunati.
Stoga, kako tužitelj u poreznom nadzoru nije priložio vjerodostojnu dokumentaciju o obavljanju konkretnih usluga i poslova vezano uz zaračunane troškove, vrijeme i narav obavljenih usluga niti drugo što bi dokazalo nastanak knjiženog troška, nije se moglo utvrditi jesu li opisani događaji uopće nastali i kakva je priroda obavljenih usluga.
15.Člankom 65. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18,121/19,32/20, 42/20, dalje: OPZ-a) propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da treća stručna osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika i poslovnim događajima o njihovom nastanku, razvoju i okončanju.
Člankom 66. stavak 1. OPZ-a propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Stavkom 2. i 3. istog Zakona propisano je kako se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, kao i to da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.
Člankom 89. OPZ-a je propisano da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s odredbama članka 62. do 67. ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost
Prema članku 88. OPZ-a u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez te 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
16.Prema članku 9. stavak 1.Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18,121/19,32/20, 42/20. 47/20, dalje: ZoR-u) knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj.
Prema stavku 3. istog članka vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana je isprava, elektronički zapis ili zapis knjigovodstvene pisane isprave ili elektroničkog zapisa na nositelju mikrografske obrade čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene te ako sadržava sve elemente iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona.
Prema stavku 4. istog članka knjigovodstvena isprava je uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može u razumnom roku iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj (stavak 6.).
17.Obzirom na iznijeto a utvrđeno tijekom poreznog nadzora sud ocjenjuje da je porezno tijelo pravilno utvrdilo da na računima nema opisa konkretno obavljene usluge niti vremena obavljenih poslova za koje su računi izdani i kako se specifikacija u nepromijenjenom obliku prenosi iz računa u račun jer se u to uvjerilo uvidom u dostavljene račune, s time da za konzultantske i marketinške troškove isto tako nisu dostavljeni prilozi uz račune, pa se ne može utvrditi na što se odnose.
18.Sva dokumentacija na kojoj su se temeljila knjiženja, tužitelj je trebao imati u svom knjigovodstvu već od nastanka poslovnog događaja i to u skladu sa citiranim odredbama OPZ-a i ZoR-u, te kod nadzora poreznom tijelu omogućiti uvid u te knjigovodstvene vjerodostojne isprave, što tužitelj nije učinio, jer osnovno načelo poreznog postupka je načelo dokumentiranosti koje nalaže poreznom obvezniku da sve činjenice bitne za oporezivanje dokaže vjerodostojnom dokumentacijom izrađenom sukladno članku 66. OPZ-a, koje treba predati poreznom tijelu. U poreznom nadzoru se kao dokazno sredstvo u pravilu koriste poslovne knjige i evidencije, a podaci koji se u njih unose moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama. Vjerodostojnost dokumenta postoji ako je poslovni događaj, koji se dokumentira, doista stvarno i nastao i to po vrsti, obujmu, količini, kvaliteti i vrijednosti.
Međutim, nazorom je utvrđeno da računi za licencu, bankovne troškove i oglašavanje temeljem kojih je trošak knjižen u poslovnim knjigama, osim novčanog iznosa, ne sadrže nikakav drugi podatak iz kojeg bi nesporno proizlazio opis konkretno obavljene usluge i vrijeme obavljenih poslova za koje su računi izdani, a isto je utvrđeno i za račune na kojima su iskazani konzultantski i marketinški troškovi. Račun i sva druga popratna dokumentacija moraju biti sastavljeni tako da omogućuju pregled svih relevantnih podataka o nekom poslovnom događaju, što tužitelj nije učinio, te se dostavljeni računi ne mogu smatrati vjerodostojnim dokumentima za knjiženje, niti su dostatni da bi se na temelju istih moglo nedvojbeno i bez sumnje zaključiti da su opisani poslovni događaji stvarno i nastali.
19.Slijedom navedenog pravilno je porezno tijelo tužitelju povećalo poreznu osnovicu poreza na dobit za 2021. godinu za visinu porezno nepriznatih rashoda koje je tužitelj knjižio po računima COM-S-a, te mu utvrdilo obvezu po osnovi manje obračunanog poreza na dobit za 2021. godinu.
20.Člankom 83. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13,99/13,148/13,153/13,143/14,115/16,106/18,121/19. i 138/20, dalje: ZoPDV-st), propisana je obveza vođenja knjigovodstva, porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve potrebne podatke koji omogućavaju, ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i uplatiti PDV- a.
21.Člankom 57. stavak 1. ZZoPDV-st propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58.,59.,60.,61. i 62 ovoga Zakona. Odredbom članka 58. stavak 1. ZoPDV-st propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluga koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.
22.Odbitak pretporeza nije pogodnost koja se poreznim obveznicima priznaje automatizmom već se radi o danoj mogućnosti uz uvjet da su ispunjene sve propisane pretpostavke.
Teret dokazivanja da su ispunjeni zakonske pretpostavke za odbitak pretporeza, je sukladno članku 88. stavak 2. na poreznom obvezniku, koji u svojoj poslovnoj dokumentaciji treba raspolagati ispravama kojima može dokazati ispunjenje propisanih uvjeta, kako materijalnih (članak 58. st. 1 ZoPDV-st) tako i formalnih (članak 60. ZoPDV-st), što tužitelj u predmetnom slučaju nije ispunio,
Stoga, po ocjeni suda pravilno je porezno tijelo tužitelju osporilo pravo na odbitak pretporeza po računima COM-S, te mu utvrdilo obvezu po osnovi manje obračunanog PDV-a za 2021. godinu.
23.U postupku nadzora je utvrđeno da je tužitelj vršio ulaganje u rekonstrukciju objekta na čest. zem. [katastarska čestica], opremanje istog objekta i uređenje okoliša, koji objekt je u vlasništvu člana društva tužitelj. Tužbenim navodima tužitelj ukazuje da se predmetni objekt koristi u poslovne svrhe tužitelja da se dvije prostorije u kući stvarno koriste kao poslovni prostor, da su opremljene uredskim namještajem opremom, da se radilo o ulaganju-pripremnim radnjama, te da radovi na okućnici nisu do kraja izvedeni i da objekt nije bio podoban za korištenje do prosinca 2022. godine.
24.Ukoliko je točan navedeni navod tužitelja da se u jednom dijelu radilo o uređenom i opremljenom poslovnom prostoru, zbog čega onda tužitelj za nekretninu u vlasništvu odgovorne osobe VE za koju je plaćao obavljanje građevinskih usluga i opremanje po ulaznim računima za uređenje i opremanje tog poslovnog prostora, nije s vlasnicom sklopio Ugovor o zakupu radi korištenja i ostvarivanja prihoda.
Međutim, nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u predmetnu nekretninu u vlasništvu odgovorne osobe izvršio ulaganja tako što je vršio kupnju primjerice tuš kabine/kade bojlera, ali i kamina, navodnjavanje i kupnja biljnog materijala, kupnja kuhinje i kuhinjskih aparata te raznog namještaja (stolice, komode, trosjedi, noćno ormarići, tabure, madrac i sl.).
25.Opravdanost opremanja i uređenja odnosno predmetnog ulaganja u tuđu imovinu, tužitelj nije obrazložio, iako je očito kako se kod nabave predmetne opreme i namještaja radi o privatno motiviranim ulaganjima za osobne potrebe vlasnika nekretnine, a ne u svrhe koje bi trebale služiti za potrebe tužiteljevih oporezivih transakcija.
Tužitelj ističe činjenicu da u Zapisniku nije navedeno da su sve prostorije opremljene opremom za stanovanje ali je onda od strane tužitelja ostalo neodgovoreno gdje se nalazi oprema i namještaj u koji je uložio svoja sredstva ako se ne nalaze u predmetnoj nekretnini.
26.Tužbenim navodima se ističe da iz Sporazuma proizlazi da se radi o stalnim i istovrsnim uslugama koje se zaračunavaju mjesečno, a iz računa da je vidljiv precizan i jasan opis usluga, prema specifikaciji na računu, nije prihvatljiv jer tužitelj dokaze koje spominje (u žalbi) nije priložio. Tužitelj nije dostavio dokaze o tome da je tužitelj predmetnim sustavom upravljao i koristio ga u poslovne svrhe nisu poreznom tijelu dati na uvid, kao ni uplate krajnjih korisnika predmetnog sustava.
Tužitelj navodi da mu je COM-S, sustav isporučio prazan a da je on instalirao chat modul i koristio ga u svrhu ostvarivanja prihoda ali isti navod ne dokazuju računi COM-S, čiji je sadržaj porezno tijelo analiziralo te utvrdilo da im ne prileži druga poslovna dokumentacija, dakle, iz računa nije vidljivo davanje na korištenje chat modula krajnjim korisnicima niti koji su to korisnici.
27.Navod tužitelja je je iz Sporazuma je vidljivo o kakvim se uslugama i odnosu rad i da je vidljivo da se radi o stalnim i istovrsnim uslugama koje se obračunavaju na mjesečnoj razini, da je logično da se sadržaj računa i specifikacija ponavlja iz mjeseca u mjesec, nije prihvatljiv, jer Sporazum kao "okvir" može biti osnova za suradnju i pružanje usluga ali za svaku konkretno pruženu uslugu a kad se radi o mjesečnim, se treba izdati račun iz kojeg je vidljivo kakva usluga je u pitanju i kada je izvršenja i dr.
28.Isto tako nije prihvatljiv tužbeni navod da tužitelj nije mogao dostaviti tražene dokaze koji nisu na njegovoj dispoziciji jer dolaznim uplatama u njegovo ime upravlja povezano društvo COM-S. Naime, tužitelj kao tuzemni porezni obveznik treba voditi svoje knjigovodstvo sukladno naprijed navedenim propisima, u kojem knjigovodstvu će u svakom trenutku biti dostupne sve uredne-relevantne vjerodostojne knjigovodstvene isprave i to take isprave iz kojih se nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj i kojima se potvrđuje narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene tužitelja u odnosu na druge poslovne subjekte, povodom koje promjene je knjigovodstvena isprava sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.
29.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
30.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.
U Splitu, 25. ožujka 2026.
SUDAC
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja, SE, [adresa],
- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,
- u spis.