Broj: Ppž-389/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PI, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), odlučujući o žalbi okrivljenika PI, podnesenoj putem branitelja Branimira Brečevića, odvjetnika iz Pule, protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, od 9. studenog 2022., poslovni broj: Pp-2162/2022-7, na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka

2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PI i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik PI je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, primjenom instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 796,34 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, a samim time i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

4. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju svoje odgovornosti za predmetni prekršaj i ponavlja navode svoje obrane te da je sud neosnovano odbio dokazne prijedloge obrane.

8. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

9. Naime, ovlašteni predstavnik tužitelja je pojasnio da su policijski službenici kritične zgode bili stacionirani u Svetvinčentu, gdje su provjeravali brzinu kretanja vozila, tako da se nisu kretali iza vozila okrivljenika, već im je trebalo neko vrijeme da ga sustignu, pa je upravo zbog stacionarnog mjerenja brzine okrivljenik zaustavljen u Žminju, kako i sam navodi.

10. Nadalje, na upit branitelja opunomoćenom predstavniku tužitelja, da li je policijski službenik koji je obavljao mjerenje u kritično vrijeme bio osposobljen za isto, opunomoćeni predstavnik tužitelja je odgovorio da su svi policijski službenici koji obavljaju mjerenje brzine stručno osposobljeni za obavljanje takvih poslova, a da su uređaji za mjerenje brzine koji se koriste uredno baždareni i njihov rok atestiranja je godinu dana.

11. S obzirom na ovakvu izjavu ovlaštenog tužitelja doista nije bilo potrebno provoditi dokaze pribavljanjem podataka o vrsti mjernog uređaja kojim je prekršaj počinjen, ispravnosti odnosno ispravnom održavanju tog uređaja te o osobi koja je uređajem rukovala i njezinoj osposobljenosti za rukovanje upravo takvim uređajem.

12. Naime, policijski službenici su ciljano provodili kontrolu brzine kretanja vozila pa cjelokupnim postupanjem djelatnika policije nije ni na koji način dovedena u pitanje zakonitost postupanja u konkretnom slučaju kako se to pokušava prikazati u žalbi.

13. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, te nije osnovan navod žalbe o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

14. Izjava ovlaštenog tužitelja ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenici neosnovano teretili okrivljenika, koji je očito prekoračio dozvoljenu brzinu kako mu se to stavlja na teret, a sam uređaj kojim je izvršeno mjerenje brzine je zadovoljavao sve odredbe Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za mjerila brzine u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 60/20), jer je uređaj bio ispravan, što ničim tijekom postupka nije dovedeno u pitanje.

15. Dakle, nije bila sporna činjenica upravljanja okrivljenika s vozilom, zaustavljanja istog i kretanja iznad dozvoljene brzine, a kako to osnovano obrazlaže prvostupanjski sud.

16. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

17. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Stoga je ocjena suda da je na osnovu provedenih dokaza, utvrđeno da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret zakonita i pravilna, te je neosnovan žalbeni navod da je povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu, odnosno da je isto utjecalo ili moglo utjecati na zakonitost presude, odnosno da je počinjenja relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

19. Suprotno navodima žalbe nije točno da je povrijeđeno načelo „jednakosti oružja“. Naime, cjelokupni postupak proveden je sukladno zakonu, te se je okrivljenik mogao očitovati o svim navodima optužnog prijedloga, jer na osnovu ovako provedenog postupka nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem drugih dokaza, budući na temelju provedenog postupka nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica, s obzirom da su na zadnjem ročištu bili prisutni ovlašteni predstavnik tužitelja policijski službenik KI, okrivljenik i branitelj okrivljenika koji je potpisao zapisnik, a nepotpisivanje zapisnika od strane okrivljenika nije pitanje povrede prava na obranu, s obzirom da isti upozoren u smislu članka 120. Prekršajnog zakona nije imao nikakvih primjedbi na zapisnik, kao niti njegov branitelj.

20. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim, a o čemu se prvostupanjski sud valjano očitovao.

21. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

22. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to primjenom članka 37. prekršajnog zakona znatno ispod posebnog zakonskog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

23. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

24. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.