Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okrivljenika AC i II-okrivljenika ACP, i to protiv I-okrivljenika AC zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22), zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 47/89, 55/89, „Službeni list SFRJ“, broj 83/89, „Narodne novine“, broj: 47/90, 55/91 i 29/94), zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog prekršaja iz članka 82. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog prekršaja iz članka 28. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20 i 144/20), a protiv II-okrivljenika ACP zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odlučujući o žalbi okrivljenika I-okrivljenika AC, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 11. listopada 2022., poslovni broj: 87. Pp-12830/2022-13, na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I-okrivljenika AC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika AC (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

1. da bi dana 4. kolovoza 2022. u 08,05 sati, u Zagrebu upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], krećući se Podsusedskom alejom u smjeru sjevera, te da se dovezao do caffe bara „Hik“ i da je pred terasom istog parkirao vozilo na stajalište za javni prijevoz građana,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 82. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika AC postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanog pod točkom IV. izreke.

III. Odbija se kao neosnovana žalba I-okrivljenika AC, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. U povodu žalbe I-okrivljenika AC, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o izrečenoj kazni zatvora za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom I. izreke pobijane presude tako da se I-okrivljeniku AC umjesto izrečene kazne zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, dok se novčana kazna za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za prekršaj činjenično opisan pod točkom II. izreke u iznosu od 159,27 (stopedesetdevet eura i dvadeset sedam centi) smatra utvrđenom, a za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod točkom III. izreke, po službenoj dužnosti preinačuje se odluka u novčanoj kazni i pravoj oznaci tako da se I-okrivljeniku AC utvrđuje novčana kazna u iznosu od 90,00 (devedeset eura), te se primjenom članka 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) I-okrivljeniku AC, izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.569,27 (tisućupetstošezdesetdevet eura i dvadeset sedam centi), u koju će se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju po policiji od 4. kolovoza 2022. u 09,00 sati do 5. kolovoza 2022. u 10,00 sati, kao 79,64 (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) novčane kazne, tako da I-okrivljenik AC na ime novčane kazne ima za platiti iznos od 1.489,63 (tisućučetristoosamdesetdevet eura i šezdeset tri centa), a koju je I-okrivljenik AC dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako I-okrivljenik AC plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

V. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, I-okrivljenik AC oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom I-okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog prekršaja iz članka 82. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za prekršaje iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i iz članka 82. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom u iznosu od 2.400,00 eura, dok mu je za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, u koju je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona I-okrivljeniku AC uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju po policiji od 4. kolovoza 2022. godine u 9,00 sati do 5. kolovoza 2022. u 10,00 sati kao 2 dana zatvora, pa isti da ima za izdržati još 28 (dvadesetosam) dana zatvora, a za prekršaj iz članka 28. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici je oslobođen od optužbe.

2. Istom presudom, I-okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv pobijane presude I-okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama I., II. i III. izreke pobijane presude neosnovana, dok je u odnosu na prekršaj opisan pod točkom IV. izreke bespredmetna.

6. U povodu pravodobne žalbe I-okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22) i utvrdio da se protiv I-okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela opisanog pod točkom IV. izreke više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (4. kolovoza 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirani prekršaj propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

7. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv I-okrivljenika za djelo činjenično opisano pod točkom IV. izreke odbija, zbog čega je žalba I-okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

8. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama I., II. i III. izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja za djelo okrivljenika opisano pod točkom III. izreke bila propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za I-okrivljenika, jer je u članku 14. cit. Zakona za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 114/22) propisana sada novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eura, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za okrivljenika i za navedeno djelo mu utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 90,00 eura.

10. Suprotno žalbenim navodima, kojima I-okrivljenik argumentirano ne osporava djela prekršaja za koja je proglašen krivim pod točkama I., II. i III. izreke pobijane presude, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

11. Bezuspješan je pokušaj I-okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedoka TC, vlasnika caffe bara „Hik“, kojeg je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge sa kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.

12. Također iskaz navedenog svjedoka je suglasan sa iskazom svjedoka NC zaposlenika navedenog caffe bara već više od 30 godina, kojeg je prvostupanjski sud ocijenio iznad prosječno uvjerljivim, navodeći, a sa čime se slaže i ovaj sud, da je prilikom iskazivanja navedeni svjedok davao vrlo jasne, konkretne i uvjerljive podatke, ostajući pri svom iskazu u cijelosti do kraja postupka, pa tako i prilikom suočenja sa svjedokinjom MC, prijateljicom II-okrivljenika ACP, te je samostalno pristupio i suočenju s okrivljenicima koji su bili prisutni raspravi iako sud nije formalno provodio tu vrstu dokaza.

13. Nadalje, vezano za djelo pod točkom I. izreke prvostupanjski sud je na osnovu iskaza saslušanih svjedoka TC, KC i NC, koji su međusobno sukladno svjedočili utvrdio da se je upravo I-okrivljenik dovezao sa predmetnim plavim vozilom koji je sa istim upravljao i nakon prvotnog incidenta, a iz same obrane I-okrivljenika proizlazi da je odbio alkotest, odnosno da je zatražio da se pričeka neko vrijeme, jer da je neposredno prije dolaska policije popio alkoholno piće.

14. Naime, odredbom članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina.

15. Dakle, okolnost koju I-okrivljenik navodi u svojoj obrani da je tražio da se pričeka sa alkotestiranjem jer da je neposredno prije nego što su ga djelatnici policije htjeli alkotestirati popio alkoholno piće ne može ga ekskulpirati za navedeni prekršaj jer se biće djela istog sastoji u tome je odbio alkotestiranje, a što je nesporno u postupku, dok je činjenica da je upravljao vozilom kritične zgode utvrđena na temelju iskaza gore navedenih svjedoka, dakle da se je kao vozač motornog vozila odbio podvrgnuti ispitivanju, čime su se u ponašanju okrivljenika u cijelosti ostvarila obilježja bića djela prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

16. Također iz same obrane I-okrivljenika proizlazi da je vrijeđao policijske službenika na način kako mu se to stavlja na teret, a isto proizlazi i iz iskaza policijskog službenika ŽC, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio, navodeći razloge sa kojima se slaže i ovaj sud, čime je utvrđeno i postojanje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

17. Konačno iz iskaza svjedoka TC, te NC, a koje je prvostupanjski sud, kako je već navedeno, ocijenio vjerodostojnim, proizlazi osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da je I-okrivljenik počinio i prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te valja napomenuti, a što je i prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude, da je i sam I-okrivljenik u svojoj obrani naveo da je možda nešto i opsovao TC.

18. Prema tome, prihvaćajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano proglasio okrivljenika krivim za prekršaje iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 6. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

19. Stoga slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede navedenih djela nije osnovana.

20. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o navedenim djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi detaljno i valjano obrazložio.

21. Ispitujući odluku o izrečenoj kazni zatvora za djelo iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ovaj Sud je s obzirom na okolnosti koje se tiču djela i I-okrivljenika ocijenio da je kazna zatvora izrečena od strane prekršajnog suda prestroga.

22. Naime, imajući u vidu činjenicu da prema podacima u spisu proizlazi da je sukladno odredbi članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, za odluke kojima je I-okrivljenik proglašen krivim za prometne prekršaje i na što se poziva prvostupanjski sud kod odmjere prekršajnopravne sankcije, nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti predmetnih odluka proteklo više od tri godine, pa se isti smatra primarnim počiniteljem, te je stoga pobijanu presudu valjalo preinačiti i I-okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrditi novčanu kazna u visini propisanog posebnog minimuma.

23. Naime, valja navesti da je za djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22), ili kazna zatvora do 60 dana, pa vijeće ovog suda utvrđenu novčanu kaznu za navedeno djelo smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

23.1. Stoga ovaj sud izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, smatra primjerenom za počinjene prekršaje opisane pod točkama I., II. i III. izreke pobijane presude, te da će tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

24. Nadalje, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi I-okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenika.

25. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. ožujka 2026.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Nediljko Boban, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.