REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu Zagreb,

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj P-675/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja a ČI, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, Soblinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Hajdeku, odvjetniku iz Zagreba, Ivana Šibla 15, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976 zastupan po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u OD Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 06. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, 10000 Zagreb, OIB: 94472454976, platiti tužitelju ČI, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, 10360 Soblinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 146,06 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 21. 01. 2025. god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, naknadi parnični trošak u iznosu od 394,91EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 26. veljače 2025. i tijekom postupka u bitnom je dana 8. studenog 2024. oštećeno motorno vozilo marke i tipa VW Polo , reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo BI, iz [adresa], a koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguravatelj. Oštećena BI je izvođenje radova popravka gore navedenog vozila povjerio tužitelju. Tužitelj je radove popravka na predmetnom vozilu napravio stručno i kvalitetno, prema pravilima struke, u skladu s cjenikom koji je uredno istaknut na javno dostupnom mjestu u radnom prostoru tužitelja, a sve sukladno Pravilniku o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga (NN br. 66/14, 16/15) te se kao takav primjenjuje na sve radove i popravke koji se vrše od strane istoga. Za izvršene radove popravka gore navedenog oštećenog vozila, sukladno navedenom tuženikovom izvidu štete tužitelje je oštećenoj BI izdao račun za popravak br. A 5/P1/1 od 15. siječnja 2025. na iznos od 807,38 eura, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu, koju je vlasniku oštećenog vozila bio u obvezi naknaditi tuženik kao odgovorni osiguravatelj. Temeljem Izjave i punomoći od dana 9. siječnja 20025. . kojem je oštećena BI dala suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, tuženik je izvršio uplatu nespornog iznosa od ukupno 661,32 eur na koji je procijenio štetu na vozilu, umjesto iznosa od 807,38 eura koliko su iznosili troškovi popravka oštećenog vozila. Iz obrazložene ponude tuženika od dana 15. siječnja 2025. razvidno je kako se utuženi iznos od 807,38 eura koji tuženik nije isplatio u odnosu na priznati trošak popravka u iznosu od 661,32 eur po tuženiku Oštećena BI umjesto ispunjenja svoje obveze po računu tužitelja br. A 5/P1/1 od 15. siječnja 2025. tužitelju ustupila svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja, zajedno sa svim sporednim potraživanjima, čime je na tužitelja prešlo cjelokupno potraživanje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnio 17. travnja 2025. i tijekom postupka prije svega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova. Tužbeni zahtjev je neosnovan i iz razloga što je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa, kao što su načela propisana čl. 5.1 i čl. 10.2, Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je oštećenik BI bila dužna surađivati, te se bila dužna ponašati kao dobar domaćin i posebice suzdržati se od postupaka kojima se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika. U pogledu važnosti i nužnosti primjene općih načela obveznopravnih odnosa, kako u pogledu ponašanja stranka tako i u pogledu primjene i tumačenja zakona, sudska praksa sudova višeg stupnja daje jasne smjernice, pa tako primjerice Visoki trgovački sud RH ističe: VTSRH br. Pž 8066/12-4 od 27.10.2015.g.: „Nepoštivanje općih načela prava i kruto gramatičko tumačenje ostalih zakonskih propisa može vrlo lako dovesti do urušavanja cjelokupnog pravnog sustava utemeljenog na općim načelima prava, te obrazlaže da opća načela predstavljaju okosnicu ne samo za ponašanje stranaka u obveznim odnosima, već i za primjenu i tumačenje zakona kod donošenja odluka“ VTSRH br. Pž 8066/12-4 od 27.10.2015.g.: „Temeljna načela Zakona o obveznim odnosima predstavljaju okvir i putokaz sudionicima prilikom njihovih međusobnih odnosa i ona se mogu primjenjivati bilo samostalno bilo kao konkretizacija u pojedinim institutima.“ Pravna teorija je suglasna da opća načela obveznopravnih odnosa, kao što su navedena koja su izvedena iz načela savjesnosti i poštenja, imaju imperativan karakter, što znači da se stranke ne mogu odreći primjene tog načela, odnosno isključiti ili ograničiti primjenu u svojim obveznopravnim odnosima te da sud na primjenu ovog načela pazi po službenoj dužnosti i neovisno o prijedlogu stranaka. Stoga zasigurno ne može biti dvojbe da se ponašanja stranaka u obveznopravnim odnosima, uključujući i predmetni odnos naknade štete trebaju i moraju prosuđivati u skladu s navedenim načelima. Svakako treba imati u vidu i odredbu čl. 1092. st.1. ZOO-a, koja također oštećeniku, pri ostvarenju prava na naknadu štete, nalaže obvezu poduzimanja razumnih radnji u cilju smanjenja štete. U tom kontekstu valja ukazati da sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo istom nikako ne daje pravo da svojim nerazumnim izborom optereti osobu koja bi mu bila dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti. Naprotiv, u ostvarenju svojeg prava oštećenik je dužan razumnim postupanjem popraviti vozilo za iznos koji u najmanjoj mjeri tereti osobu koja bi mu bila dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu, jer na taj način ispunjava svoju obvezu smanjenja štete koja proizlazi iz općih načela obveznog prava kao i odredbe čl. 1092. ZOO-a, te na taj način surađuje s tuženikom u ostvarenju svojeg prava potpune naknade (dužnost suradnje iz čl.5. ZOO-a) i ne otežava izvršenje obveze tuženika ( čl. 10. ZOO-a). Uporište za iznijeto stajalište tuženik nalazi u sudskoj praksi i pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH i drugostupanjskih sudova, razvidno i iz slijedećih odluka: VSRH, br. Rev 292/86 od 19.11. 1987.g. „Osnovno načelo naknade štete prema kojem se naknadom štete imovina odnosno materijalna situacija oštećene osobe treba dovesti u stanje kakvo je bilo prije uzrokovanja štete, nikako ne uklanja obvezu oštećenika da i sam nastoji smanjiti štetu“ VSRH, br. Rev 2099/1996 - 2 od 14. ožujka 2000.g.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvid štete tuženika broj 248210514949 od 12. studenog 2024. ( list 8 spisa); Račun tužitelja A 5/P 1/1 od 15. siječnja 2025. ( list 9 spisa); Izjavu i punomoć oštećene BI tužitelju od 09. siječnja 2025. ( list 10 i 11 spisa); Obrazložena ponuda tuženika BI od 15. siječnja 2025. ( list 12 spisa); Izvadak o stanju u prometu banke tužitelja od 23. siječnja 2025. ( list 13 spisa) iz kojeg je razvidna uplata od 661,32 eura ( list 13 spisa); Cjenik tužitelja s važećim cijenama usluge od 01. siječnja 2023. ( list 14 spisa) ; Ugovor o ustupu tražbine oštećene BI tužitelju ( list 15 – 16 spisa).

4. Sud je održao ročišta 12. svibnja 2025.; 24. lipnja 2025.; 20. listopada 2025. te 06. veljače 2026., druge dokazne prijedloga sud nije provodio izmajuči u vidu vrijednost predmeta spora kao i troškove provođenja tih dokaznih prijedloga te s tim povezano duljinu trajanja postupka.

5. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 146,00 eura na temelju ugovor o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik izvršio isplatu iznosa od 661,32 eur povodom predmetnog štetnog događaja te da je za popravak navedenog vozila izdan navedeni račun A 5/P1/1 od 15. siječnja 2025. po tužitelju oštećenoj BI .

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, odgovornosti te visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja.

9. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i BI navedeni Ugovor sklopili 15. siječnja 2025. te je istim BI kao ustupitelj, ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku na temelju izvida štete broj: 248210514949 od 12. studenog 2024.. , a prema računu popravka za štetu br. 304/P1/1 u ukupnom iznosu od 807,38 eura.

10. Prema tome BI ustupila je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja ( čl. 84. st. 1. ZOO-a).

11. Također iz spisu priloženog izvida štete tuženika broj: 248210514949 ,koji je istovjetan broju naznačenom u Ugovoru o ustupu, te iz navedenog računa tužitelja proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj izvida štete tuženika te marka i broj šasije vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete BI prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Slijedom navedenog nije osnovan prigovor nedostatak aktivne legitimacije.

12. Uvidom u Izvid štete broj 248210514949 od 12. studenog 2024. odnosi na vozilo marke Volkswagen Polo reg. oznake [registarska oznaka] i da obuhvaća popravak vrata stranica branika i radno vrijeme popravka limara 6,00 sati, lakirera 6,70 sati, potrošni materijal limara 10,84 eura i potrošni materijal lakirera 200,26 eura a kao šteta definirana je djelomična šteta.

13. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun broj: A 5 /P 1/1 od 15. siječnja 2025. te je kao dan dospijeća također naveden 20. siječnja 2025. Nadalje iz računa je utvrđeno da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenoj BI te da je ukupna cijena popravka 807,38 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je za potrošni materijal limara određen iznos od 24,00 eura, potrošni materijal lakirera 200,26 eura te da je za rad na vozilu kategorije M1 potrošeno 12,7 sati sa cijenom od 33,20 eura po satu, što ukupno iznosi 421,64 eura

14. Prema odredbi čl. 464.a ZPP-a u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, te stoga provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike i visine kao i utvrđivanja vještačenje cijene sata rada u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak i kvalitetna način i jednake kvalitete u servisima s područja oštećenika i tužitelja prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost predmetnog spora te bi izvođenje tog dokaza doprinijelo duljini trajanja postupka, sud je primjenom prethodno citirane odredbe zaključio o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu kao i činjenicu da je tuženik platio dio računa, a da pri tom nije osporavao svoju odgovornost.

15. Međutim, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

16. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom koji je bio važeći u vrijeme popravka.

17. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj broj: ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovo r o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa vidljivo da je rok dospijeća , to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 18. rujna 2024. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Napominje se da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje a sve vezano za navedeni rok dospijeća koji je u ovom slučaju 21. siječnja 2025. te je stoga odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podneska od 28. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura ( Tbr.8/1 Tarife), zastupanje na ročištu dana 12. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 eura ( Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištu dana 24. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 eura ( Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištu dana 20. listopada 2025. u iznosu od 50,00 eura ( Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištu dana 06. veljače 2026. u iznosu od 50,00 eura ( Tbr. 9/1 Tarife) što ukupno iznosi 300,00 eura, na koji iznos je tužitelju priznat i zatraženi PDV u iznosu od 75,00 eura, te mu je priznata i pristojba na tužbu od 6,64 eura i pristojba na presudu od 13,27 eura, odnosno tužitelju je ukupno priznat iznos od 394,91 eura, slijedom čega je odlučeno kao u toč.II. izreke presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku