Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-2/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anđelku Jurešku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika KAUFLAND HRVATSKA k.d., Zagreb, Donje Svetice 14, OIB: 47432874968, zastupanoga po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri u Zagrebu, Masarykova 3, uz sudjelovanje umješača Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanoga po punomoćniku Goranu Krištoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora u Zagrebu, Ivana Banjavčića 5, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1839/2022-68 od 11. studenoga 2025., 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika KAUFLAND HRVATSKA k.d. Zagreb i umješača Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1839/2022-68 od 11. studenoga 2025. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika KAUFLAND HRVATSKA k.d. Zagreb i umješača Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1839/2022-68 od 11. studenoga 2025. u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.677,50 EUR sa zateznom kamatom od 11. studenoga 2025. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika KAUFLAND HRVATSKA k.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 781,25 EUR (sedam stotina osamdeset jedan euro dvadeset pet centi).

III. Odbija se zahtjev umješača Allianz Hrvatska d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 781,25 EUR (sedam stotina osamdeset jedan euro dvadeset pet centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati ukupan iznos od 13.464,31 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- po osnovi naknade neimovinske štete na iznos od 2.012,82 EUR od podnošenja odštetnog zahtjeva 20. rujna 2022. do isplate,

- po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu na iznos od 576,00 EUR od 11. studenoga 2025. do isplate,

- po osnovi naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu na ukupan iznos od

10.875,49 EUR sa zateznom kamatom:

- na iznos od 303,59 EUR od 4.12.2021. do isplate,

- na iznos od 25,65 EUR od 6.1.2022. do isplate,

- na iznos od 118,67 EUR od 4.2.2022. do isplate,

- na iznos od 195,56 EUR od 4.3.2022. do isplate,

- na iznos od 64,58 EUR od 6.4.2022. do isplate,

- na iznos od 87,07 EUR od 5.5.2022. do isplate,

- na iznos od 465,39 EUR od 4.6.2022. do isplate,

- na iznos od 136,01 EUR od 6.7.2022. do isplate,

- na iznos od 226,13 EUR od 4.8.2022. do isplate,

- na iznos od 486,22 EUR od 6.9.2022. do isplate,

- na iznos od 466,64 EUR od 6.10.2022. do isplate,

- na iznos od 458,75 EUR od 5.11.2022. do isplate,

- na iznos od 724,50 EUR od 6.12.2022. do isplate,

- na iznos od 380,12 EUR od 5.1.2023. do isplate,

- na iznos od 339,08 EUR od 4.2.2023. do isplate,

- na iznos od 400,98 EUR od 4.3.2023. do isplate,

- na iznos od 342,44 EUR od 6.4.2023. do isplate,

- na iznos od 369,44 EUR od 5.5.2023. do isplate,

- na iznos od 713,42 EUR od 6.6.2023. do isplate,

- na iznos od 460,10 EUR od 6.7.2023. do isplate,

- na iznos od 511,11 EUR od 4.8.2023. do isplate,

- na iznos od 468,27 EUR od 6.9.2023. do isplate,

- na iznos od 492,34 EUR od 5.10.2023. do isplate,

- na iznos od 299,81 EUR od 7.11.2023. do isplate,

- na iznos od 723,14 EUR od 6.12.2023. do isplate,

- na iznos od 417,42 EUR od 5.1.2024. do isplate,

- na iznos od 469,17 EUR od 6.2.2024. do isplate,

- na iznos od 729,89 EUR od 6.3.2024. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom neimovinske i imovinske štete u iznosu od 457,56 EUR sa zateznom kamatom (točka II. izreke), kao i zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od 2.012,82 EUR za period od 9. do 20. rujna 2022. te na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 576,00 EUR za period od 9. rujna 2022. do 11. studenoga 2025. (točka III. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćeno je stupanje u postupak na strani tuženika treće osobe Allianz Hrvatska d.d. (točka I. izreke) te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka od 4.677,50 EUR sa zateznom kamatom od 11. studenoga 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok je zahtjev za naknadom troška u preostalom dijelu, preko dosuđenog, odbijen (točka II. izreke).

2. Protiv točke I. navedene presude i točke II. rješenja žalbe su izjavili tuženik i umješač, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 781,25 EUR.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju ističu žalitelji jer je presuda razumljiva i dovoljno obrazložena, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati. Žalbeni navodi koji se tiču razloga korištenja bolovanja i gubitka zarade nakon 27. srpnja 2022. ne predstavljaju ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, već na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, tvrdnja da je tužiteljica u odnosu na ozljedu proizašlu iz štetnog događaja bila na bolovanju samo do 27. srpnja 2022., a da je nakon toga otvoreno novo bolovanje, koje nije u vezi s predmetnim štetnim događajem, predstavlja novu činjenicu, koja se, prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP, u žalbi ne može iznositi.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatom imovinske i neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela na radu kod tuženika 3. studenoga 2021., na način da je na nju, prilikom obavljanja posla prodavačice u trgovini, u rashladnoj komori naletio drugi djelatn ik tuženika, električnim viličarom s paletom i udario je u lijevu nogu.

6. U postupku pred sudom prvoga stupnja nije bio sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, dok je i u ovom stadiju postupka sporna odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila ozljedu u vidu natučenja i uganuća lijevog gležnja te natučenje palca lijevog stopala, da je provela dugotrajno liječenje i višekratnu fizikalnu terapiju,

- da zbog zadobivene ozljede postoje tegobe u vidu povremenih bolova osobito pri opterećenju i ograničenje kretnji lijevog gležnja blažeg stupnja, koje smanjuju njenu životnu aktivnosti za 5%,

- da je zbog zadobivenih ozljeda pretrpjela bol jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg oko 7-8 dana, a manjeg još oko 6 tjedana, dok povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć kroz 4 tjedna 3 h dnevno zbog potrebe mirovanja, nošenja imobilizacije i otežanog hoda, a nakon toga kroz 2 mjeseca po 1 h dnevno zbog otežanog hoda i korištenja jedne štake (nabava hrane, pripremanje hrane, dulje stajanje),

- da je pretrpjela intenzivan i kratkotrajan primarni strah u trenutku stradavanja, sekundarni strah jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 5 dana te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju,

- da se tužiteljica od 18. svibnja 2022. nalazi u kontinuiranom psihijatrijskom liječenju te je i dalje uključena u program Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju Vrapče, ali da tim liječenjem nije došlo do poboljšanja njenog stanja,

- da zbog psihičke dekompenzacije koja je označena anksiozno depresivnim poremećajem, tužiteljica u svakodnevnom životu ulaže pojačane napore u omjeru od 5% odnosno,

- da s kirurške i psihijatrijske strane trajne posljedice ukupno iznose 7%,

- da je liječenje tužiteljice završeno 27. srpnja 2022. te

- da je zbog štetnog događaja u razdoblju od studenoga 2021. do veljače 2024. tužiteljica gubila zaradu u odnosu na očekivanu neto plaću u iznosu od 10.875,49 EUR.

8. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, pozivom na odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) i čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine '', broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje: ZZR) te čl. 1064. i čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

9. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud je zaključio da narav tjelesnih ozljeda te jačina i trajanje fizičkih bolova i straha te duševna bol koju tužiteljica trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u dosuđenom iznosu (čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO), kao i naknadu imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (čl. 1095. st. 1. ZOO).

9.1. Na navedeni iznos neimovinske štete tužiteljici je dosuđena zatezna kamata od podnošenja tužbe 20. rujna 2022. do isplate, na temelju čl. 1103. ZOO, a na iznose imovinske štete po osnovi tuđe pomoći od donošenja presude (čl. 1089. st. 2. ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO. Na pojedinačne mjesečne iznose izgubljene zarade tužiteljici je dosuđena kamata u skladu s čl. 92. st. 4. ZR i čl. 29. st. 2. ZOO.

10. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

11. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11.1. Prema čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine'' broj 71/14 – dalje; ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema st. 2. toga članka, poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Žalitelji u žalbama ustraju u tvrdnji da je poslodavac proveo sve propisane i potrebne mjere zaštite na radu, da su tužiteljica i radnik koji je upravljao viličarom bili osposobljeni za rad na siguran način i za obavljanje poslova svog radnog mjesta, da su bili upoznati s vrstama opasnosti na radnom mjestu, da su se međusobno vidjeli, ali su unatoč tome nastavili s radnjama koje su obavljali, bez ikakvog opreza, da su se nalazili u rashladnoj komori u kojoj se koristi viličar, što samo po sebi pretpostavlja viši stupanj pažnje te da je tuženik stoga trebao biti oslobođen odgovornosti ili je istu trebalo umanjiti, u skladu s čl. 25. st. 2. ZZR. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da sve navedene okolnosti koje žalitelji navode ne predstavljaju razloge zbog kojih bi se poslodavac mogao osloboditi odgovornosti te da u ovom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 25. st. 2. ZZE i čl. 1067. st. 2. ZOO, a s takvom ocjenom suglasan je i ovaj sud drugoga stupnja.

12.1. Naime, iz činjenica utvrđenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužiteljica, makar i djelomično, bila odgovorna za predmetni štetni događaj. Sve navedene okolnosti koje žalitelji navode ne ukazuju na ikakve radnje ili propuste tužiteljice, koji bi tuženika oslobađali od odgovornosti za predmetni štetni događaj u smislu čl. 25. ZZR. Stoga je u konkretnom slučaju riječ o šteti koja potječe od rada kojega je tužiteljica obavljala za tuženika, a za koju odgovara tuženik prema objektivnoj odgovornost i u smislu odredbe čl. 25. ZZR, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

12.2. Budući da je na temelju izvedenih dokaza sud utvrdio da je tužiteljica ozlijeđena dok je obavljala uobičajene poslove za poslodavca, a tuženik u postupku nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga oslobodile od odgovornosti za naknadu predmetne štete ili zbog kojih bi njegova odgovornost trebala biti umanjena pa tako ni činjenicu da bi postupanje tužiteljice bilo nepažljivo, odnosno da bi tužiteljica svojim ponašanjem ili propustom pridonijela nastanku štetnog događaja, a niti da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužiteljice) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika za predmetnu štetu.

13. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo propisano čl. 19. st. 2., u vezi s čl. 1046. te čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je zaključio da sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti, koje žalitelji određenim žalbenim navodima i ne osporavaju , opravdavaju dosuđenje naknade štete u navedenim iznosima. Naime, imajući u vidu utvrđeni opseg, vrstu, težinu i lokaciju ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih i duševnih boli i straha, omjer i težinu utvrđenih trajnih posljedica, sve nelagode tijekom liječenja kojima je bila izložena, kao i njezinu životnu dob i zanimanje, sve navedene okolnosti i prema ocjeni ovoga suda opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 4.800,00 EUR, odnosno 2.012,82 EUR nakon umanjenja za plaćeni iznos od 2.787,18 EUR.

13.1. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. st. 1. ZOO, kada je tužiteljici, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć, dosudio iznos od 576,00 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO), računajući sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 EUR, ne odstupajući pritom od sudske prakse i okolnosti slučaja, kao i izgubljenu zaradu u iznosu od 10.875,49 EUR.

13.2. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom naknade imovinske i neimovinske štete, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate.

14. Ostalim žalbenim navodima tuženik i umješač iznose svoju ocjenu izvedenih dokaza i vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

16. Budući da odluku o trošku žalitelji ne pobijaju određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, trebalo je potvrditi i odluku o parničnom trošku, sadržanu u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16.1. U nepobijanom dijelu (točka II. i III. izreke presude te točka I. izreke rješenja i točka II. izreke rješenja, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu) prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

17. Žalitelji nisu uspjeli sa žalbama pa im ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je odlučeno kao u točki II. i III. izreke ovoga rješenja (čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor