Poslovni broj: Us I-1568/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja TRIOS TRADE d.o.o., Zavrtnica 17, Zagreb, OIB: 36788219206, zastupan po opunomoćeniku Marku Mučnjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o. u Zagrebu, Nova Ves 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Sektor za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, izvanraspravno 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Naređuje se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Sektor za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, da u roku od 30 dana od dana primitka ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti odluke o trošku, dok se u više zatraženom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu 18. lipnja 2025. protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, radi šutnje uprave, odnosno radi ne donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za izdavanjem dozvole za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji je podnesen dana 26. studenog 2025. nadležnoj Policijskoj postaji, u zakonom propisanom roku. Tužitelj navodi da je u skladu s člankom 90. Zakona o strancima dana 26. studenog 2025. godine za radnika COP podnio zahtjev tuženiku za izdavanje dozvole za boravak i rad, i to nadležnoj Policijskoj postaji; da je navedeni zahtjev zaprimljen u sustavu preko online aplikacije HZZ-a. Nadalje navodi da je u skladu s odredbom članka 91. stavka 5. Zakona o strancima ministarstvo dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti u roku od petnaest dana od dana podnošenja zahtjeva, a da je od podnošenja zahtjeva proteklo više od 6 mjeseci, a do dana podnošenja ove tužbe da tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu, radi čega da Sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 15 dana od zaprimanja ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad za radnika COP te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

2. Na temelju Rješenja predsjednika Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj 31 Su-369/2025-19 od 20. lipnja 2025., a po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmetni upravni spis ustupljen je Upravnom sudu u Splitu, a sve u skladu s odredbom čl. 11. st. 3. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13,33/15,82/15,82/16 ,67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24, dalje ZS-a).

3. Odredbom članka 11. stavkom 1. ZS-a propisano je da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar pravosuđa. Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da će Sud prvog stupnja kojem je predmet ustupljen o tome obavijestiti stranke, odnosno njihove punomoćnike ili zastupnike uz prvo pismeno koje im bude upućeno.

4. Predmet je kod ovog Suda zaprimljen 23. lipnja 2025. i zaveden pod poslovnim brojem Us I-1568/2025.

5. Tužba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor.

6. Tuženo tijelo dostavilo je ovom sudu odgovor na tužbu 21. kolovoza 2025. kojim se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je netočna tvrdnja tužitelja da je 26.11.2024. podnio uredan zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. Da su čl. 112 i čl. 113. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, dalje u tekstu: ZOS), propisani uvjeti za izdavanje dozvole za boravak i rad strancima koji obavljaju ključne poslove (članove uprave), kao i za osobe koje upravljaju poslovanjem društva. Te je potom citiralo odredbu čl. 112. ZOS-a. Nadalje je navelo da je uvidom u sudski registar RH, za subjekt TRIOS TRADE d.o.o., vidljivo kako je osoba ovlaštena za zastupanje na poziciji direktora upisana u registar gosp. CO iz [adresa], s prebivalištem u [adresa], stranac (državljanin treće zemlje) koji nema regulirani status u RH, niti je za osobu ovlaštenu za zastupanje imenovanog trgovačkog društva imenovana i u registar upisana osoba koja je državljanin RH s prebivalištem u [adresa], a što je propisano Zakonom o trgovačkim društvima - Zastupanje : u čl. 41. - čl. 54 (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 149/08, 137/09, 125/11, 111/12, 18/23, 130/23 i 136/24) te se pozvalo na izvadak iz sudskog registra RH na dan 19.08.2025. Stoga, a budući da TRIOS TRADE d.o.o. nema upisanu osobu ovlaštenu za zastupanje koja ima regulirani status u RH, niti je za to mjesto imenovana osoba koja je državljanin RH s prebivalištem u [adresa], da je jasno da se zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad koji predaje poslodavac sukladno ZOS i to elektroničkim putem na mrežnoj stranici HZZ-a (budući da je potreban aktivni 0IB trgovačkog društva), ne može pozitivno riješiti dok se ovo pitanje ne razriješi. Nadalje je navelo da je tužitelj (poslodavac) u prvom dijelu 2025. godine informiran, prilikom osobnog dolaska predstavnika tužitelja u prostorije Službe za državljanstvo i strance PU zagrebačke, o potrebi rješenja pitanja osobe ovlaštene za zastupanje imenovanog trgovačkog društva, međutim da tužitelj do odgovora na tužbu nije razriješio navedeno pitanje. Slijedom naprijed navedenog, da je razvidno kako se u predmetnom slučaju nisu ispunili zakonski uvjeti za donošenje rješenja i izdavanje dozvole za boravak i rad za GO (državljanku R. Filipini), pa da je stoga jasno kako se u ovom slučaju ne radi o šutnji administracije obzirom da se postupak provodi sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima koji reguliraju ovu pravnu materiju. Slijedom navedenog, tuženo tijelo se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga postupka.

7. Podneskom od 3. studenog 2025. opunomoćenik tužitelja se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu ustrajući u navodima tužbe te je dodatno zatražio i naknadu troška za predmetni podnesak.

8. Tužba je osnovana.

9. Člankom 40. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.

10. Člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP-a) propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

11. Odredbom članka 39. stavkom 4. ZUS-a je propisano da pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili postupanja u propisanom roku, tužbi treba priložiti dokaz o trenutku pokretanja upravnog postupka, odnosno podnošenja zahtjeva za postupanjem.

12. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave koje je tužitelj priložio uz tužbu te u isprave koje su priložene spisu tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te je kao nesporno utvrdio da tuženo tijelo u zakonom propisanom roku nije donijelo odluku o podnesenom Zahtjevu tužitelja od 26. studenog 2024. za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad, a koji Zahtjev je tuženo tijelo zaprimilo istog dana putem elektroničke pošte (26. studenog 2024.), te je utvrđeno da je ispunjen uvjet iz članka 39. stavka 4. ZUS-a.

13. Odredbom članka 119. ZUP-a propisan je postupak po žalbi kad prvostupanjsko tijelo na zahtjev stranke nije riješilo u roku.

14. Odredbom čl. 101. st. 3. ZUP-a je propisano ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu odnosno pokrenuti upravni spor.

15. Kako je kao nesporno utvrđeno da tuženo tijelo nije odlučilo o podnesenom zahtjevu tužitelja, koju činjenicu ne spori ni tuženo tijelo, već spori da bi se u konkretnom slučaju radilo o šutnji uprave jer da podneseni zahtjev nije uredan, te pored navedenog obrazlaže zašto podneseni zahtjev nije uredan, ali pritom i dalje ne donosi rješenje, to je po ocjeni ovog suda osnovana tužba tužitelja da je u konkretnom slučaju došlo do šutnje uprave.

16. Naime, odredbom čl. 95. stavku 1. Zakona o strancima propisano je da je o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad, u skladu s odredbom čl. 97. ovoga Zakona, policijska uprava odnosno policijska postaja dužna odlučiti u roku od petnaest dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

17. U skladu s naprijed citiranom odredbom Zakona o strancima te cijeneći nespornu činjenicu da tuženo tijelo u navedenom roku, pa ni nakon podnošenja tužbe, pa ni uz dostavljeni odgovor na tužbu, nije odlučilo o podnesenom zahtjevu tužitelja, to je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom odredbe 117. st. 3. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I. izreke.

18. Tuženo tijelo će u ostavljenom roku postupiti po izreci ove presude u skladu s odredbom čl. 151. st. 2. ZUS-a, na način da će meritorno odlučiti o podnesenom Zahtjevu tužitelja od 26. studenog 2024. pravilnom primjenom materijalnog prava te o istom donijeti rješenje. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je u recentnoj upravno sudskoj praksi, pa tako primjerice i u rješenju Visokog upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usž-563/2025-2 od 26. ožujka 2025. kojim je potvrđeno rješenje Upravnog suda u Zagrebu posl. br. UsI-3720/2024-9 od 23. prosinca 2024.

18.1. Naime, u obrazloženju naprijed citiranog Rješenja VUS-a, pored ostalog, u bitnom je navedeno da se neosnovano tuženik poziva na članak 101. ZUP-a kada se u konkretnom slučaju u pogledu roka za donošenje odluke o podnesenom zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad primjenjuje članak 91. stavak 5. ZoS-a, kao lex specialis u odnosu na ZUP. Stoga, a kako je člankom 91. stavkom 5. ZoS-a propisano da je tuženik o uredno podnesenom zahtjevu dužan odlučiti u roku od 15 dana od dana njegova podnošenja, a s obzirom na jasan izričaj navedene zakonske odredbe, osnovano je zaključeno da ista ne propisuje razloge kojima bi se moglo opravdavati prekoračenje roka za donošenje odluke o zahtjevu niti su takvi razlozi predviđeni ZUP- om. S obzirom na navedeno, na drugačije rješenje ove upravne stvari nisu od utjecaja navodi tuženika iz odgovora na tužbu, a koje pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano, te stavku 6., istog članka, kojim je propisano ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

20. Kako je tužitelj uspio u predmetnom upravnom sporu, to je opunomoćeniku tužitelja valjalo priznati zatraženi trošak sastava tužbe radi šutnje uprave od 18. lipnja 2025. i to 500 bodova odnosno 1.000 eura uvećano za iznos PDV-a od 25% u iznosu od 250,00 eura, a sve u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) i to prema Tbr. 27 OT-a, a s obzirom na činjenicu da se prema odredbi članka 79. st. 2. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom te da je prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda 2,00 eura, te da Tbr. 52. t. 3. propisuje kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Slijedom navedenog, opunomoćeniku tužitelja je valjalo priznati zatraženi trošak u iznosu od 1.250,00 eura te riješiti kao pod točkom II. izreke.

21. U više zatraženom iznosu i to za trošak podneska od 3. studenog 2025. kojim se opunomoćenik tužitelja očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika, ovaj Sud ne cijeni opravdanim i nužnim troškom za rješenje predmetne upravne stvari u smislu odredbe čl. 144. st. 1. ZUS-a, radi čega je zatraženi trošak u navedenom dijelu valjalo odbiti te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 25. ožujka 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelj nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi po čl. 22. Zakona o sudskim pristojbama i to pristojbe za tužbu te pristojbe za rješenje

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa t. tijela, po pravom.

- u spis

- kalendar pravomoćnosti do 11.05.2026.