Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-3274/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić, iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina iz Rijeke i Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te objavljene 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu, broj partije 628-50- 4844859, sklopljenog 25. travnja 2008. između tužitelja MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisen Bank Austria d.d., OIB: 3056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s važećim odlukama tuženika, koja je dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana u čl. 2. Ugovora, Kamatna stopa, u dijelu koji glasi: "...promjenjiva... u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora".

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplaćeni iznos od 109,10 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 4,47 EUR od 31.3.2009. do isplate

- na iznos od 4,42 EUR od 30.4.2009. do isplate

- na iznos od 4,27 EUR od 31.5.2009. do isplate

- na iznos od 4,14 EUR od 30.6.2009. do isplate

- na iznos od 4,10 EUR od 31.7.2009. do isplate

- na iznos od 4,06 EUR od 31.8.2009. do isplate

- na iznos od 3,99 EUR od 30.9.2009. do isplate

- na iznos od 3,90 EUR od 31.10.2009. do isplate

- na iznos od 3,87 EUR od 30.11.2009. do isplate

- na iznos od 3,84 EUR od 31.12.2009. do isplate

- na iznos od 3,83 EUR od 31.1.2010. do isplate

- na iznos od 3,75 EUR od 28.2.2010. do isplate

- na iznos od 3,75 EUR od 31.3.2010. do isplate

- na iznos od 3,65 EUR od 30.4.2010. do isplate

- na iznos od 3,60 EUR od 31.5.2010. do isplate

- na iznos od 3,75 EUR od 30.6.2010. do isplate

- na iznos od 3,62 EUR od 31.7.2010. do isplate

- na iznos od 3,67 EUR od 31.8.2010. do isplate

- na iznos od 3,53 EUR od 30.9.2010. do isplate

- na iznos od 3,37 EUR od 31.10.2010. do isplate

- na iznos od 3,43 EUR od 30.11.2010. do isplate

- na iznos od 3,53 EUR od 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 3,29 EUR od 31.1.2011. do isplate

- na iznos od 3,23 EUR od 28.2.2011. do isplate

- na iznos od 3,08 EUR od 31.3.2011. do isplate

- na iznos od 2,98 EUR od 30.4.2011. do isplate

- na iznos od 3,09 EUR od 31.5.2011. do isplate

- na iznos od 3,00 EUR od 30.6.2011. do isplate

- na iznos od 2,10 EUR od 31.7.2011. do isplate

- na iznos od 1,97 EUR od 31.8.2011. do isplate

- na iznos od 1,82 EUR od 30.9.2011. do isplate

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 725,77 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom 25. travnja 2008. zaključio Ugovor o kreditu broj 628-50-4844859, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vere Lovrović Lečić dana 28. travnja 2008. na iznos kredita od 12.781,70 CHF, te je čl. 2. ugovorena redovna kamatna stopa od 7,00%, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

Člankom 7. Ugovora da je način otplate ugovoren u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita po isplati istog.

Tužitelj navodi da sukladno odredbi čl. 96. st. 1. važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007) u vrijeme sklapanja Ugovora kao i odredbi čl. 49. st. 1. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/2019) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis budući da se radi o potrošačkom ugovoru, utvrđuje se opća klauzula za određivanje je li ugovorna odredba nepoštena te se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U st. 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1041/12 od 4. srpnja 2013., kao i na presudu VSRH posl.br.Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Tužitelj ističe da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora prouzročilo stjecanje bez osnove na strani tuženika, a po pravnoj osnovi koja je ništetna. Slijedom navedenog tužitelj potražuje povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope.

2. Tužitelj je po provedenom financijskom vještačenju podneskom od 16. srpnja 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare.

U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe da je ista jasna, razumljiva i lako uočljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost. Naime, nalazi se u članku 2. (drugom) Ugovora te u istoj stoji: „godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora).“

Glede razumljivosti predmetne odredbe navodi da je:

- odredba gramatički jasna i razumljiva te je uočljiva, odnosno nema ništa dvojbeno ili sporno u pojmu „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora)

- ugovor je solemniziran i sukladno čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu, obrazložen je tužitelju

- tuženik da je tužitelju objasnio posljedice ugovaranja promjenjive kamatne stope

Ujedno naglašava da u kolektivnom sporu nije utvrđeno da bi promjenjive kamatne stope bile ništetne. Sporne su bile samo promjene kamatnih stopa sukladno Odluci banke ukoliko nisu bili jasni kriteriji tj. parametri za promjenu kamatne stope. Odredbom članka 2. i 9. Ugovora tužitelj je pristao da se na sve što nije regulirano tim Ugovorom primjenjuju opći akti banke kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja tog Ugovora. Stoga je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju nepoštene i ništetne odredbe Odluka banke kao i drugih općih akata banke temeljem kojih je mijenjana visina kamatne stope.

Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, saslušan je tužitelj te provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

5. Ocjenom svih provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

6. Tužitelj iskazuje da je 2008. podigao ovaj kredit za kupnju osobnog vozila i da ga je auto kuća uputila u Raiffeisen banku gdje su mu pripremljeni svi papire te je on samo potpisao ugovor i ovjerio ga kod javnog bilježnika. U banci da mu nisu nudili drugi kredit niti mu je od strane službenika banka razjašnjen pojam valutne klauzule i promjenjive kamatne stopi niti je upozoren na bilo kakve rizike. Ugovor da je pročitao i potpisao jer mu je rata odgovarala. Nakon par mjeseci, rate da su počele rasti do nesvijesti, ali nije otišao u banku već je kredit nakon pet godina u cijelosti otplatio. To da mu je bio prvi kredit vezan za stranu valutu.

7. U svom nalazu i mišljenju od dana 9. lipnja 2025., stalni sudski vještak

Tomislav Prpić, dipl. oec. navodi da:

- pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio iznos od 109,10 €.

- pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita manje uplatio iznos od 6,20 €.

8. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom uredio točku II. tužbenog zahtjeva od 13. lipnja 2019.

9. Tuženik je primjedbe na nalaz i mišljenje istaknuo u podnesku od 17. srpnja 2025.

U odnosu na sam zadatak vještaku, tuženik je stava da je isti pogrešno određen od strane suda budući da vještak visinu utvrđuje na način da razliku između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu tuženika i iznosa anuiteta prema početnom otplatnom planu, izračunava primjenom redovno ugovorene kamatne stope od 5,20% godišnje. Time da se faktično zamjenjuje ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, o kojoj su se stranke suglasile prilikom zaključenja ugovora o kreditu, odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi, što tužitelj da nema pravo zahtijevati.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti izrađen sukladno pravilima struke te u okviru određene zadaće, bez proturječnosti ili nelogičnosti koje bi isti dovele u pitanje.

11. Sporno je među strankama da li je odredba čl. 2. predmetnog Ugovora, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena i ništetna. Sporan je zahtjev za isplatu s osnove nepoštene i ništetne odredbe Ugovora, te zastara predmetne novčane tražbine.

12. Prvenstveno je potrebno navesti da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji je okončan presudom VS RH Rev-249/14 od 09. travnja 2015., a u kojem postupku je utvrđeno da su tuženici (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope. Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. istog, odnosno suprotno odredbama ZZP iz 2007. (NN 79/07 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZP/07) i to odredbi čl. 96. i 97. istog. Uz navedeno, isto je protivno i odredbama ZOO-a.

13. Odredbom čl. 96. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 96 st. 2 ZZP/07).

Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96. st. 4 ZZP/07).

Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98. ZZP/07).

Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 9. ZZP/07). Nadalje odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. Analizom iskaza tužitelja te prethodno navedenih isprava sud nalazi nesporno utvrđenim da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što proizlazi iz iskaza tužitelja koji je sud prihvatio kao životan, logičan i uvjerljiv, odnosno tužitelju kao korisniku prvog kredita u stranoj valuti nije moglo biti poznato na koji će način i u kojim okolnostima tuženik mijenjati odluku o visini kamatne stope i temeljem kojih parametara iako su mu dostavljane obavijesti o izvršenim promjenama.

15. U konkretnom slučaju radi se o Ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane tuženika, tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati na sadržaj istog, a što sve upućuje na zaključak da je isti u suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja te posljedično uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna sukladno citiranoj odredbi čl. 96. ZZP/07, te je sud prihvatio u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan i odlučio kao u točki I. izreke.

16. Prigovora zastare nije osnovan. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare temeljem odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017. U odnosu na prigovor zastare još je potrebno ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (Su-IV- 33/2022-2) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati postala pravomoćna je dana 13. lipnja 2014. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13. lipnja 2019., pa s obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, to do dana podnošenja tužbe u ovom sporu nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO-a.

Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1. ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega pa zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari, jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništetnosti koji je bezvremenski.

17. Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi utvrđenim kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, pa je stoga tuženik u obvezi vratiti tužitelju stečeno bez osnove pozivom na odredbu čl. 1111. u svezi čl. 323. st. 1. ZOO- a sa pripadajućom kamatom od dana stjecanja temeljem odredbe čl. 1115. Zakona.

18. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je tužbeni zahtjev prihvatiti i odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR, za sastav podnesaka od 29. studenoga 2022. i 6. srpnja 2025. svaki u iznosu od 50,00 EUR, pristup ročištima 6. prosinca 2022. i 24. veljače 2026. svaki u iznosu od 50,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 62,50 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 725,77 EUR.

U Rijeci, 25. ožujka 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika