REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1461/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Fran Ježić, odvjetnik iz Varaždina, Zagrebačka 89, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti, 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-18/22-01/141, URBROJ: 513-04-25-2 od 21. veljače 2025.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad KLASA: UP/I-410-23/22-32/01, URBROJ: 513- 07-01-09-22-02 od 22. ožujka 2022.

III Nalaže se tuženiku OIB: 18683136487 naknaditi tužiteljici OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura ( dvijetisućepetsto eura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom iznosu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika čijim rješenjem KLASA: UP/II-410-18/22-01/141, URBROJ: 513-04-25-2 od 21. veljače 2025. je odbijena njezina žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad KLASA: UP/I-410-23/22-32/01, URBROJ: 513-07-01-09-22-02 od 22. ožujka 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 22. ožujka 2022. utvrđuje se da je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 219.403,47 kn te se obvezuje up latiti obvezu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 29.074,25 kn, doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 31.074,31 kn, doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti u iznosu od 28.249,37 kn i doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje u iznosu od 9.416,46 kn, sve u korist računa određenih osporenim rješenjem. Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te iznos obveza doprinosa obračunava se i plaća zatezna kamata.

3. Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako je porezno tijelo počinilo bitne povrede postupka i pogrešno primijenilo materijalno pravo prilikom odlučivanja da li su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke koje propisuje Pravilnik o porezu na dohodak, a odnose se na kriterije kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. U odnosu na kriterij kontrole ponašanja smatra da isti nije ispunjen primarno jer je osim sa ZOO Agencijom d.o.o. (dalje: Isplatitelj) surađivala i sa drugim klijentima kako u nadziranoj godini, tako i tijekom cijelog svog poslovanja, o čemu je dostavila ugovore iz kojih je vidljivo da su gotovo identični onom koji je zaključila sa Isplatiteljem te se razlikuju jedino u opsegu usluga i ugovorenoj cijeni usluga, a na istu okolnost je dostavila i izlazne račune upućene drugim klijentima; nije bila ograničena u prenošenju posla na treće osobe i nije bila obvezna osobno izvršavati posao; zatim da je dostavila poreznom tijelu dokaze da ima web stranicu – presliku i link web stranice na kojoj su ponuđene usluge koje tužiteljica na tržištu nudi, a koje usluge su obuhvaćale i uslugu vođenja društvenih mreža koja je pružena Isplatitelju, zatim presliku i link na google karti, na poslovno društvenoj mreži LinkedIn; ističe da porezno tijelo nije ponudilo niti jedan dokaz kojim bi dokazalo da je pružala Isplatitelju usluge u njegovo radno vrijeme i po njemu pribavljenim sredstvima za rad, također, da činjenicu da su ona i Isplatitelj registrirani za istu djelatnost treba cijeniti u kontekstu sa ostalim činjenicama uzimajući u obzir gospodarsku bit. U odnosu na kriterij financijske kontrole ističe da i prema sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske način financiranja ne određuje karakter obavljenih poslova te da činjenica da je primala isplate mjesečnih naknada u sličnim iznosima ne predstavlja naknadu za rad, jer cijena njezinih usluga, za razliku od plaće radnika bilo kojeg poslodavca nije ovisila o odrađenom fondu sati već o isporukama. Također, da tijelo na ovu okolnost nije ponudilo dokaze i da je propustilo utvrditi da tužiteljica nije primala nikakvu naknadu za vrijeme bolovanja ili korištenja godišnjeg odmora. Osim toga, i da je odredbom članka 7. Ugovora zaključenog sa Isplatiteljem prijenos autorskih prava uvjetovan plaćanjem cijene usluge, dok je u radnim odnosima prijenos autorskih prava automatski i ne ovisi o isplati plaće radniku. U odnosu na kriterij odnosa stranaka ističe da je poreznim tijelima dostavila račun kojim je naplatila usluge za sastavljanje dodatne polugodišnje analize za GROHE Facebook iz koje je vidljivo da je riječ o dostavi statističkih podataka o učincima pojedine promocije, a ne o isplati naknade za godišnji odmor kako to pogrešno smatra tuženik. Nastavno, navodi da je iz ugovora i njegovih 6 dodataka koje je dostavila jasno koje usluge se imaju obaviti za konkretne projekte te da je isti zaključen sukladno tržišnim uvjetima te da je žalbom pozvala tijelo da navedenu okolnost ispita. Nadalje, navodi kako nije osporavala činjenicu da je njezin partner i otac njezina djeteta ŠU koji ima udio u 10 % temeljnog kapitala Isplatitelja i nije osoba ovlaštena za zastupanje te da ne postoji kontrola ili ovisnost propisana člancima 48. i 47. Općeg poreznog zakona. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da Sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je sud održao usmenu i javnu raspravu dana 17. ožujka 2026. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužiteljici utvrđena obveza temeljem uvida u podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave i popunjenog upitnika od strane tužiteljice s pozivom na odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak. Na temelju navedenog, tijelo je utvrdilo da tužiteljica glavninu posla obavlja za klijente Isplatitelja, koje ugovara Isplatitelj, te onda podugovara obveznika za izvršenje poslova za svoje klijente. Tužiteljica ne nalazi sama klijente, niti se oglašava nego je u potpunosti ovisna o Isplatitelju te poslove obavlja prema uputama klijenata. Iz opisa samih zadaća odnosno prirode poslova vidljivo je kako se radi o kontinuiranim, svakodnevnim poslovima, na neodređeno vrijeme koji traju od 2016. godine te se stoga ne može govoriti o isporuci djela, nego o kontinuiranom svakodnevnom radu za koji se isplaćuju redovite mjesečne naknade, u sličnim iznosima koji su de facto plaća za rad. Navedeno je da je u srpnju 2020. isplaćena i naknada od 2.000,00 kn, što upućuje na isplatu regresa za godišnji odmor. Tužiteljica i Isplatitelj su registrirani za istu djelatnost. Također, da je tužiteljica povezana s jednim od osnivača Isplatitelja, oboje imaju prebivalište na istoj adresi i roditelji su zajedničkog djeteta, što je utvrđeno iz izvoda matice rođenih, stoga je u odnosu na najznačajnijeg isplatitelja utvrđeno postojanje radnog odnosa.

9. Tuženik je odbio žalbu tužiteljice u bitnom navodeći da je utvrđeno postojanje obilježja nesamostalnog rada i to presudnim utjecajem kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u poslovnom odnosu sa Isplatiteljem u nadziranoj 2020. godini te da s njim ima zaključen ugovor o poslovnoj suradnji na projektu upravljanja društvenim mrežama (dalje: Ugovor).

11. Međutim, sporno je da li taj poslovni odnos tužiteljice i Isplatitelja ima obilježja nesamostalnog rada i da li je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. koristila porezne pogodnosti protivno svrsi zakona.

12. Sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o radu ( Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. Stavkom 3. istog članka propisano je da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

13. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o obrtu ( Narodne novine 143/2013, 127/2019, 41/2020, dalje: ZO) obrt u smislu ovoga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Stavkom 3. istog članka propisano je da je dopuštena svaka gospodarska djelatnost koja nije zakonom zabranjena.

14. Sukladno članku 4. ZO-a, obrtnik u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

15. Sukladno članku 12. a. stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, dalje: OPZ) porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada: 1. isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

16. Sukladno članku 27. a. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, dalje: ZPD) za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Stavkom 2. istog članka propisano je da se obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

17. Sukladno članku 32. a. stavku 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, dalje: Pravilnik) za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika. Stavkom 4. istog članka propisano je da u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Stavkom 5. istog članka propisano je da se postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla. Stavkom 7. istog članka propisano je da se za potrebe preispitivanja elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada prema člancima od 32.d do 32.i ovoga Pravilnika isplatitelj primitka smatra poslodavcem, a porezni obveznik izvršitelj posla posloprimcem.

18. Člankom 32. d. Pravilnika propisano je da se činjenicama bitnim za oporezivanje pojedinog poreznog obveznika posloprimca smatraju podaci: o svim primicima koji se ostvaruju po pojedinom izvoru dohotka u određenom vremenskom razdoblju, polazeći od prethodne alineje, ostvaruju li se primici od nesamostalnog rada u istom vremenskom razdoblju s drugim izvorima dohotka, koja djelatnost se obavlja i koliko dugo, postoji li utvrđen plan poslovanja, na koji način se djeluje na tržištu, koji je uobičajeni način pronalaska poslovnih partnera te sklapanja poslovnih odnosa, broj poslovnih partnera, te ovisno o pojedinom slučaju ostale činjenice bitne za oporezivanje.

19. Člankom 32. i. propisano je da u skladu s člankom 27.a Zakona obilježja nesamostalnog rada određuju se temeljem ispunjenja elemenata tri kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se ispunjenje elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada utvrđivati u odnosu na određenog isplatitelja primitka.

20. Člankom 32. f. Pravilnika propisano je polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij kontrola ponašanja obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao (kroz upute, obuku ili druga sredstva): 1. određuje li poslodavac posloprimcu mjesto obavljanja posla neovisno o tome što se isti može obavljati i na drugom mjestu, 2. daje li poslodavac posloprimcu upute kako obaviti posao, 3. određuje li poslodavac posloprimcu vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla, 4. vodi li poslodavac evidenciju radnog vremena za posloprimca, 5. nadzire li poslodavac dinamiku izvršenja posla ili zahtjeva izvještaje o izvršenju posla, 6. koristi li posloprimac opremu i sredstava za rad poslodavca, 7. obučava li poslodavac posloprimca o načinu izvršavanja posla.

21. Člankom 32. g. propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij financijske kontrole obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada: 1. usmjerava li i/ili ugovara, odnosno nadoknađuje li poslodavac poslovne i putne troškove posloprimca, 2. ulaže li poslodavac u opremu, alate i materijale posloprimca, 3. određuje li poslodavac proizvode i usluge koje posloprimac koristi u izvršenju posla, 4. kontrolira li poslodavac način i opseg pružanja usluga posloprimca na tržištu, 5. obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima.

22. Člankom 32. h. Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij odnosa stranaka obuhvaća elemente koji pokazuju vrstu tih odnosa: 1. sklapaju li poslodavac i posloprimac ugovor koji po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu, 2. pruža li poslodavac posloprimcu naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili druga prava vezana uz nesamostalni rad), 3. koje je razdoblje trajanja posla te je li to trajanje posla vezano za provedbu određenog projekta ili više projekta u nizu, 4. u kojoj mjeri posao koji obavlja posloprimac predstavlja redovno poslovanje poslodavca, 5. može li posloprimac raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica, 6. je li uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitka da određene poslove na taj način traži na tržištu.

23. U ovom predmetu nesporno je utvrđeno da je tužiteljica obrtnik sa paušalnim oporezivanjem, da posluje od 2016. godine te da je u 2020. godini poslovala sa klijentom ZOO agencija d.o.o. (Isplatitelj), koji je bio većinski isplatitelj njezinog obrta u nadziranoj godini.

24. Bitna obilježja radnog odnosa, propisana ZR-om su da radnik obavlja poslove za poslodavca na temelju ugovora o radu te da obavlja rad pod nadzorom i prema uputama poslodavca iz čega proizlazi da postoji hijerarhija odnosa, rad se obavlja za plaću, neovisno o ishodu poslovanja, a poslodavac određuje mjesto rada i način obavljanja rada, pri čemu radnik nije samostalan u odlučivanju o načinu, vremenu i sredstvima rada, već mu uvjete određuje poslodavac. Također, radnik ima prava za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao i pravo na naknadu za godišnji odmor te pravo na prigodne naknade poput božićnice, regresa i drugih prava vezanih uz nesamostalni rad.

25. S druge strane, obrt sa mogućnosti paušalnog oporezivanja dohotka je Zakonom o porezu na dohodak uveden kao pogodnost u cilju poticanja i razvitka poduzetništva.

26. Prilikom donošenja odluke u ovom predmetu, sud je uzimajući u obzir citirane odredbe ZR-a, ZO-a, ZPD-a, OPZ-a i Pravilnika sagledao cjelokupni odnos Isplatitelja i tužiteljice sukladno članku 32. a. stavku 3. Pravilnika te je pritom imao na umu i specifična obilježja djelatnosti digitalnog marketinga koja predstavlja skup radnji u vidu istraživanja, oglašavanja i kreiranja marketinških kampanji na društvenim mrežama kao proces stvaranja i dostavljanja vrijednosti kako bi se zadovoljile potrebe ciljanog tržišta i postigao profit.

27. Iz sadržaja zaključenog Ugovora kao i pripadajućih aneksa koje je tužiteljica zaključila sa Isplatiteljem te ostale dokumentacije u spisu, u odnosu na kriterij kontrole ponašanja, sud nalazi da Isplatitelj tužiteljici ne određuje mjesto, vrijeme i način obavljanja posla, tužiteljica ne vodi evidenciju radnog vremena za Isplatitelja, a niti joj Isplatitelj daje upute kako obaviti posao. Tužiteljica ne koristi u radu opremu i sredstva za rad Isplatitelja, ne podnosi izvješća o dinamici izvršenja posla, Isplatitelj joj ne pruža mogućnost edukacije ili tečaja, ne obučava ju o načinu izvršavanja posla, a niti ju je slao na službeni put za potrebe obavljanja posla. Slijedom navedenog, Sud ne nalazi niti jedan od propisanih kriterija.

28. U odnosu na kriterij financijske kontrole sud nalazi da Isplatitelj nema pravo usmjeravati ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte tužiteljičinog posla, odnosno ne nadoknađuje tužiteljici poslovne i putne troškove, ne ulaže u opremu, alate i materijale tužiteljice, ne određuje proizvode i usluge koje je tužiteljica obvezna koristiti u izvršenju posla, a niti kontrolira tužiteljicu u načinu i opsegu pružanja usluga na tržištu.

28.1. U odnosu na činjenicu da Isplatitelj tužiteljici obavlja isplate u određenim vremenskim razdobljima, u približno sličnim iznosima, Sud nalazi da je u 2020. godini Isplatitelj bio većinski isplatitelj tužiteljičinog obrta i da joj je uplaćivao mjesečne uplate u nejednakim iznosima, ali da je tužiteljica 22% svojih prihoda ostvarila iz drugih izvora, surađujući sa drugim klijentima, što nije zanemariv iznos. Isto tako, sud ističe da ovakav način angažiranja stručnjaka za posao na određenim projektima nije pravno zabranjen te ne može prihvatiti obrazloženje tuženika da je iz tog razloga tužiteljica u potpunosti ovisila o Isplatitelju te da nije sama nalazila klijente. Pritom, Sud napominje da je općepoznata činjenica da su uvjeti poslovanja u 2020. godini, posebice u vidu nalaženja klijenata bili uvelike otežani, zbog pandemije koronavirusa.

29. U odnosu na kriterij odnosa stranaka sud nalazi da je tužiteljica sa Isplatiteljem sklopila Ugovor 24. svibnja 2016. godine na neodređeno vrijeme, kao i pripadajuće anekse te da su tužiteljica i Isplatitelj registrirani za istu djelatnost. Pritom Sud napominje da je subrogacija jedno od temeljnih obilježja radnog odnosa i podrazumijeva da je radnik podređen poslodavcu i da osobno obavlja rad. U konkretnom slučaju, iako je tužiteljica bila angažirana od strane N kao vanjski suradnik koji je radio na projektima za njegove klijente, prema ocjeni suda, isto ne sadrži u sebi elemente podređenosti niti osobnog obavljanja posla kao kod radnika u radnom odnosu. Uzimajući u obzir navedenu prirodu djelatnosti digitalnog marketinga, posebice u dijelu stvaranja sadržaja i kampanji na društvenim mrežama kako bi se stvorila prepoznatljivost određenog brenda, s ciljem postizanja rezultata u vidu pojačane vidljivosti na internetu i povećanja prodaje, razvidno je da je riječ o poslu u kojem se rezultati pokazuju tek protekom dužeg vremenskog perioda, a sam posao predstavlja proces istraživanja i analize te kreiranja strategije oglašavanja za koje radnje objektivno nije moguće unaprijed točno predvidjeti određeno vrijeme u kojem će se postići željeni ciljevi. Pritom, sud nalazi da je tužiteljica dostavila i ugovore koje je sklopila sa drugim klijentima (Advans d.o.o., Advans Adria d.o.o., Selektiva d.o.o., Hoću to d.o.o.), a koji su također sklopljeni na neodređeno vrijeme i u bitnom sličnog sadržaja kao ugovor sa Isplatiteljem. Shodno tome, a imajući na umu načelo slobode volje ugovaranja te cijeneći specifična obilježja posla, sama činjenica da je predmetni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i da su tužiteljica i Isplatitelj registrirani za istu djelatnost, ne upućuje da bi u konkretnom slučaju bilo riječ o ostvarivanju primitaka koji imaju obilježja nesamostalnog rada.

29.1. Nadalje, Sud nalazi da Isplatitelj nije tužiteljici pružao naknade troškova koji su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili prigodne naknade poput božićnice, regresa i drugih prava vezanih uz nesamostalni rad.) te da je iz opisa samih zadaća odnosno prirode poslova vidljivo kako se radi o poslovima digitalnog marketinga, a djelo koje tužiteljica stvori je njezino autorsko djelo koje Isplatitelj može koristiti nakon što tužiteljici isplati ugovorenu naknadu za izvršeno djelo. Također, mogućnost prenošenja ugovorenog posla na treću osobu nije bila isključena. Slijedom navedenog, isplata naknade u iznosu od 2.000,00 kn u srpnju 2020. prema stavu ovog suda ne upućuje na isplatu regresa za godišnji odmor, nego je riječ o računu ispostavljenom za obrađenu polugodišnju analizu projekta.

29.2. U odnosu na navod tuženika da tužiteljica ne nalazi sama klijente niti se oglašava nego je u potpunosti ovisna o Isplatitelju te poslove obavlja prema uputama klijenata. Sud ističe da je sama narav digitalnog marketinga takva da nije uobičajeno da su stranke potrošači (fizičke osobe) već je riječ o djelatnosti u kojoj prevladavaju preporuke i kontakt s drugim poduzetnicima, no povrh toga sud nalazi da je tužiteljica dostavila presliku i link web stranice kao dokaz da ima web stranicu na kojoj su ponuđene usluge koje na tržištu nudi, zatim presliku i link na poslovno društvenoj mreži LinkedIn kao dokaz da se oglašava kao vlasnica svojeg obrta te presliku i link google rezultata da se njezin obrt nalazi na google karti, a što je uobičajeni način oglašavanja za usluge digitalnog marketinga. U odnosu na navod da poslove obavlja prema uputama klijenata treba reći da je izvođač ugovora o djelu obavezan raditi prema uputama i uz nadzor naručitelja te je očekivano da prilikom izvršavanja posla tužiteljica komunicira sa klijentima. Stoga, prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju nije riječ o obavljanju poslova prema uputama poslodavca kao u radnom odnosu, a niti navedeno dokazuje da je Isplatitelj imao pravnu mogućnost usmjeriti i kontrolirati što tužiteljičin obrt radi i kako obavlja posao.

29.3. Također, tužiteljica je mogla raskinuti predmetni ugovor sa Isplatiteljem bez materijalnih i financijskih posljedica, a sa njim je komunicirala putem telefona i e- maila, što predstavlja uobičajeni način komunikacije za poduzetnike . Osim toga, iz provedenih dokaza ne proizlazi odstupanje Isplatiteljevog odnosa sa tužiteljicom od njegovog uobičajenog odnosa sa drugim dobavljačima.

29.4. Navod tuženika da je tužiteljica povezana s jednim od osnivača Isplatitelja, da oboje imaju prebivalište na istoj adresi i roditelji su zajedničkog djeteta, što je utvrđeno iz izvoda matice rođenih te da je iz tog razloga u odnosu na najznačajnijeg isplatitelja utvrđeno postojanje radnog odnosa, ovaj sud ne prihvaća. Naime, uvidom u isprave koje prileže spisu tuženika, sud nalazi da ŠU ima udio u 10% temeljnog kapitala Isplatitelja, ali ta činjenica nije od utjecaja za utvrđivanje postojanja elemenata nesamostalnog rada u konkretnom slučaju te privatan život tužiteljice ne može biti od utjecaja na navedeno, a niti je isto propisano citiranim zakonskim odredbama.

30. Dovodeći u vezu bitne razlike između ugovora o radu i zaključenog Ugovora kao i pripadajuće anekse, te sagledavajući cjelokupan poslovni odnos ugovornih strana, sud nalazi da je iz sadržaja zaključenog Ugovora razvidno da je rizik postizanja rezultata na tužiteljici, a ne na Isplatitelju, za razliku od ugovora o radu gdje je taj rizik na poslodavcu. Također, da ovdje nije riječ o podređenosti (subordinaciji) koja je bitno obilježje radnog odnosa, u granicama koje poslodavac ili od njega na to ovlaštena osoba određuje radniku gdje, kada, što i kako će raditi i gdje je radnik obvezan rad obavljati osobno, dok u konkretnom slučaju prenošenje posla na treću osobu nije bilo isključeno, a djelo koje tužiteljica stvori je njezino autorsko djelo koje Isplatitelj može koristiti nakon što tužiteljici isplati ugovorenu naknadu za izvršeno djelo. Također, smisao predmetnog Ugovora je izvršenje određenog posla, a ne stavljanje na raspolaganje poslodavcu, odnosno Isplatitelju, određeno vrijeme. Isto tako, Sud nalazi da nije bila ugovorena naknada njezinih troškova niti korištenje godišnjeg odmora, kao niti naknada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a da je tužiteljica i sa drugim klijentima zaključivala ugovore u bitnom sličnog sadržaja te ostvarila primitke od drugih klijenata u nadziranoj godini.

31. Prema tome, na temelju svega iznesenog, uzimajući u obzir članak 32. a. stavak 4. Pravilnika, sukladno kojem prilikom utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada svi kriteriji, odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni, sud zaključuje da poslovni odnos tužiteljičinog obrta i Isplatitelja ne ukazuje da je postojao presudni utjecaj kontrole ponašanja, financijske kontrole i kontrole odnosa stranaka, te ne nalazi postojanje obilježja nesamostalnog rada. Činjenice da je Isplatitelj po predmetnom Ugovoru tužiteljičinom obrtu vršio isplate u mjesečnim iznosima te da su tužiteljica i Isplatitelj registrirani za istu djelatnost same po sebi nisu dovoljne za zaključak da navedeni poslovni odnos ima obilježja nesamostalnog rada kako je to zaključio tuženik, obzirom da istovremeno nije utvrđeno postojanje niza drugih elemenata propisanih kriterija. Ovakav stav izražen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2668/2025-5 od 2. srpnja 2025. Slijedom navedenog, osporenim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

32. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.

33. Budući da je tuženik izgubio spor dužan je tužiteljici nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. ZUS-a priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR i trošak pristupa na ročište 17. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za pripadajući PDV, u sveukupnom iznosu od 2.500,00 EUR uz primjenu Tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

34. Sud tužiteljici nije priznao trošak podneska od 8. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR, kao i trošak podneska od 4. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR, budući da u istima ponavlja navode iz tužbe, a glede dostavljenih sudskih odluka, ističe se da sud poznaje pravo te da navedene radnje ne predstavljaju opravdani trošak sukladno članku 144. ZUS-a.

35. Stoga je odlučeno kao u točkama III i IV izreke presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Fran Ježić, Zagrebačka 89, [adresa] Varaždin

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb

3. U spis