REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1256/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Novak, odvjetnik iz Zagreba, Lanište 26, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ul. 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/22- 01/161, URBROJ: 513-04-25-2 od 31. siječnja 2025.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Zagreb, Ispostave Pešćenica KLASA: UP/I-410-23/22-32/1, URBROJ: 513-07- 01-07/22-3 od 7. travnja 2022.

III Nalaže se tuženiku OIB: 18683136487 naknaditi tužiteljici OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura ( dvijetisućepetsto eura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika čijim rješenjem KLASA: UP/II-410-18/22-01/161, URBROJ: 513-04-25-2 od 31. siječnja 2025. je odbijena njezina žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Zagreb, Ispostave Pešćenica KLASA: UP/I-410-23/22-32/1, URBROJ: 513-07-01-07/22-3 od 7. travnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 7. travnja 2022. utvrđuje se da je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 204.821,00 kn te se obvezuje uplatiti obvezu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 14.343,97 kn, doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 29.008,98 kn, doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti u iznosu od 26.371,80 kn i doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje u iznosu od 8.790,60 kn, sve u korist računa određenih osporenim rješenjem. Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te iznos obveza doprinosa obračunava se i plaća zatezna kamata.

3. Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe da na tržištu djeluje kao samostalni poduzetnik već dugi niz godina, prvo da od 2016. djeluje kao vlasnik obrta [obrt], a zatim od 2018. kao vlasnik obrta [obrt]. Shodno tome, da je poslovanje obavljala putem obrta i prije nego je započela suradnju sa društvom Undabot d.o.o. (dalje: Isplatitelj) kao i da tijekom predmetnog razdoblja nije poslovala isključivo s tim društvom, već je pružala usluge i drugim domaćim i inozemnim klijentima, što isključuje zaključak o nesamostalnom radu. Također, da je iz navedenog razvidno da nije osnovala svoj obrt radi prikrivenog zapošljavanja, već da je nakon tri godine rada na tržištu pribavila kao klijenta društvo Č, koji ju je angažirao kao stručnjaka koji djeluje na tržištu i kao takav je u mogućnosti pružati usluge tom društvu. Nadalje, da su ugovori o poslovnoj suradnji zaključeni sa Isplatiteljem sklapani zasebno za svaki projekt, da su se djelomično preklapali zbog angažmana na drugačijim (vremenski kasnije ugovorenim) projektima od onih za koje je sklopljen raniji ugovor, ali da nisu bili u kontinuitetu, a obračuni su se temeljili na stvarno izvršenim fazama rada, bez fiksnih ili jednakih iznosa. Svaki zasebni projekt s Isplatiteljem je zasebno ugovaran i vezan uz različito razdoblje trajanja (ovisno o projektu) te nije postojalo jamstvo da će poslovni odnos biti u svakom slučaju nastavljen po okončanju projekta. Shodno tome, fakture su bile ispostavljane po dovršenim fazama projekta te da suprotno navodu poreznog tijela uopće ne postoji faktura niti uplata za veljaču 2020. Također da fakture uopće nisu bile u istim iznosima niti u kontinuitetu. Ističe da je njezin obrt registriran za dizajnerske djelatnosti, dok je Z registriran za računalno programiranje. Nadalje, da je u nadziranoj 2020. godini ostavila 31% svojih prihoda od drugih klijenata te da Z nije bio jedini poslovni partner i naručitelj njezinog obrta. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da Sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je sud održao usmenu i javnu raspravu dana 17. ožujka 2026. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužiteljici utvrđena obveza s pozivom na odredbe Općeg poreznog zakona, Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, izvršen je uvid u podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave i popunjenog upitnika od strane tužiteljice. Na temelju navedenog, tijelo je utvrdilo da je tužiteljica sa Isplatiteljem sklopila 4 ugovora o poslovnoj suradnji sa određenim vremenskim trajanjem i to: ugovor od 1. kolovoza 2019. - 20. veljače 2020., ugovor od 3. veljače 2020. – 30. lipnja 2020., ugovor od 16. lipnja 2020. – 31. prosinca 2020. i ugovor od 1. prosinca 2020. - 31. ožujka 2021. (dalje: Ugovori) te da je iz navedenog vidljivo da je sa Isplatiteljem neprekidno radila od 1. kolovoza 2019. do 31. ožujka 2021., da je plaćanje ugovoreno po radnom satu, a isplate su vršene mjesečno u približno sličnim iznosima. Također, da su člankom 5. ugovora autorska prava prenesena na Isplatitelja, a da je člankom 10. ugovora propisano da tijekom trajanja ugovora niti godinu dana nakon njegovog prestanka, tužiteljica neće vrbovati naručiteljeve radnike i suradnike uključujući i freelancere, da se zabranjuje suradnja s klijentima naručitelja u istom vremenskom razdoblju uz propisanu kaznu od 25.000,00 kn za svaki pojedini slučaj kršenja zabrane te da je temeljem navedenog utvrđeno postojanje kriterija odnosa stranaka iz članka 32.h. Pravilnika, odnosno da sklopljeni ugovor po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu. Nadalje, da je člankom 7. ugovora o poslovnoj suradnji od 1. kolovoza 2019. i 3. veljače 2020. ugovoreno da izvršitelj ima pravo povjeriti izvršenje naloga naručitelja danog prema ovom ugovoru trećim osobama u svojstvu podizvršitelja samo uz pisanu suglasnost naručitelja, a člankom 9. ugovora, ugovara se da je izvršitelj dužan obavijestiti naručitelja o svakom namjeravanom pružanju usluga drugim poduzetnicima koji su s naručiteljem u tržišnoj utakmici te naručitelj ima pravo jednostrano raskinuti ugovor ako izvršitelj unatoč naručiteljevom protivljenju prihvati izvršiti takav nalog. Ugovaranjem navedenih odredbi, tijelo je zaključilo da su ispunjeni elementi kontrole ponašanja iz članka 32.f. Pravilnika na način da poslodavac ima pravo usmjeriti i kontrolirati što tužiteljica radi i kako obavlja posao. Nastavno, da je uvidom u poslovnu dokumentaciju, izdane račune i izvode sa žiro računa utvrđeno da je tužiteljica tijekom 2020. 69% primitaka ostvarila od Isplatitelja, kao najznačajnijeg isplatitelja, plaćanje je ugovoreno po satu, a isplate su vršene mjesečno, sklopljeno je više ugovora u nizu sa Isplatiteljem i poslovni odnos traje neprekidno od 1. kolovoza 2019. Zatim da tužiteljica nema utvrđen poslovni plan, vlastitu Internet stranicu i ne provodi marketinške aktivnosti putem oglašavanja radi pronalaska novih poslovnih partnera, Slijedom navedenog, tijelo je utvrdilo da su ispunjeni kriteriji financijske kontrole.

9. Tuženik je odbio žalbu tužiteljice u bitnom navodeći da je utvrđeno postojanje obilježja nesamostalnog rada i to presudnim utjecajem kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u bila u poslovnom odnosu sa isplatiteljem u nadziranoj 2020. godini.

11. Međutim, sporno je da li taj poslovni odnos tužiteljice i isplatitelja ima obilježja nesamostalnog rada i da li je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. koristila porezne pogodnosti protivno svrsi zakona.

12. Sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o radu ( Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. Stavkom 3. istog članka propisano je da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

13. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o obrtu ( Narodne novine 143/2013, 127/2019, 41/2020, dalje: ZO) obrt u smislu ovoga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Stavkom 3. istog članka propisano je da je dopuštena svaka gospodarska djelatnost koja nije zakonom zabranjena.

14. Sukladno članku 4. ZO-a, obrtnik u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

15. Sukladno članku 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

16. Sukladno članku 12. a. stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, dalje: OPZ) porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada: 1. isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

17. Sukladno članku 27. a. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, dalje: ZPD) za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Stavkom 2. istog članka propisano je da se obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

18. Sukladno članku 32. a. stavku 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, dalje: Pravilnik) za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika. Stavkom 4. istog članka propisano je da u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Stavkom 5. istog članka propisano je da se postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla. Stavkom 7. istog članka propisano je da se za potrebe preispitivanja elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada prema člancima od 32.d do 32.i ovoga Pravilnika isplatitelj primitka smatra poslodavcem, a porezni obveznik izvršitelj posla posloprimcem.

19. Člankom 32. d. Pravilnika propisano je da se činjenicama bitnim za oporezivanje pojedinog poreznog obveznika posloprimca smatraju podaci: o svim primicima koji se ostvaruju po pojedinom izvoru dohotka u određenom vremenskom razdoblju, polazeći od prethodne alineje, ostvaruju li se primici od nesamostalnog rada u istom vremenskom razdoblju s drugim izvorima dohotka, koja djelatnost se obavlja i koliko dugo, postoji li utvrđen plan poslovanja, na koji način se djeluje na tržištu, koji je uobičajeni način pronalaska poslovnih partnera te sklapanja poslovnih odnosa, broj poslovnih partnera, te ovisno o pojedinom slučaju ostale činjenice bitne za oporezivanje.

20. Člankom 32. i. propisano je da u skladu s člankom 27.a Zakona obilježja nesamostalnog rada određuju se temeljem ispunjenja elemenata tri kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se ispunjenje elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada utvrđivati u odnosu na određenog isplatitelja primitka.

21. Člankom 32. f. Pravilnika propisano je polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij kontrola ponašanja obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao (kroz upute, obuku ili druga sredstva): 1. određuje li poslodavac posloprimcu mjesto obavljanja posla neovisno o tome što se isti može obavljati i na drugom mjestu, 2. daje li poslodavac posloprimcu upute kako obaviti posao, 3. određuje li poslodavac posloprimcu vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla, 4. vodi li poslodavac evidenciju radnog vremena za posloprimca, 5. nadzire li poslodavac dinamiku izvršenja posla ili zahtjeva izvještaje o izvršenju posla, 6. koristi li posloprimac opremu i sredstava za rad poslodavca, 7. obučava li poslodavac posloprimca o načinu izvršavanja posla.

22. Člankom 32. g. propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij financijske kontrole obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada: 1. usmjerava li i/ili ugovara, odnosno nadoknađuje li poslodavac poslovne i putne troškove posloprimca, 2. ulaže li poslodavac u opremu, alate i materijale posloprimca, 3. određuje li poslodavac proizvode i usluge koje posloprimac koristi u izvršenju posla, 4. kontrolira li poslodavac način i opseg pružanja usluga posloprimca na tržištu, 5. obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima.

23. Člankom 32. h. Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij odnosa stranaka obuhvaća elemente koji pokazuju vrstu tih odnosa: 1. sklapaju li poslodavac i posloprimac ugovor koji po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu, 2. pruža li poslodavac posloprimcu naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili druga prava vezana uz nesamostalni rad), 3. koje je razdoblje trajanja posla te je li to trajanje posla vezano za provedbu određenog projekta ili više projekta u nizu, 4. u kojoj mjeri posao koji obavlja posloprimac predstavlja redovno poslovanje poslodavca, 5. može li posloprimac raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica, 6. je li uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitka da određene poslove na taj način traži na tržištu.

24. U ovom predmetu nesporno je utvrđeno da je tužiteljica obrtnik sa paušalnim oporezivanjem, da na tržištu djeluje od 2016. godine prvo kao vlasnik obrta [obrt], a od 2018. godine kao vlasnik obrta [obrt] te da je u 2020. godini poslovala sa Isplatiteljem koji je bio većinski isplatitelj njezinog obrta u nadziranoj godini.

25. Bitna obilježja radnog odnosa, propisana ZR-om su da radnik obavlja poslove za poslodavca na temelju ugovora o radu te da obavlja rad pod nadzorom i prema uputama poslodavca iz čega proizlazi da postoji hijerarhija odnosa, rad se obavlja za plaću, neovisno o ishodu poslovanja, a poslodavac određuje mjesto rada i način obavljanja rada, pri čemu radnik nije samostalan u odlučivanju o načinu, vremenu i sredstvima rada, već mu uvjete određuje poslodavac. Također, radnik ima prava za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao i pravo na naknadu za godišnji odmor te pravo na prigodne naknade poput božićnice, regresa i drugih prava vezanih uz nesamostalni rad.

26. S druge strane, obrt sa mogućnosti paušalnog oporezivanja dohotka je Zakonom o porezu na dohodak uveden kao pogodnost u cilju poticanja i razvitka poduzetništva.

27. Prilikom donošenja odluke u ovom predmetu, sud je uzimajući u obzir citirane odredbe ZR-a, ZO-a, ZPD-a, OPZ-a i Pravilnika sagledao cjelokupni odnos Isplatitelja i tužiteljice sukladno članku 32. a. stavku 3. Pravilnika te je pritom imao na umu i specifična obilježja specijaliziranih dizajnerskih djelatnosti vezanim za područje digitalnog dizajna, a koja se sastoje u vizualnom oblikovanju sadržaja za digitalne medije, što u bitnom uključuje web dizajn, korisničko sučelje (UI i UX), grafiku za društvene mreže, animacije i slično.

28. Iz sadržaja zaključenih Ugovora koje je tužiteljica zaključila sa Isplatiteljem te ostale dokumentacije u spisu, u odnosu na kriterij kontrole ponašanja, sud nalazi da Isplatitelj tužiteljici ne određuje mjesto, vrijeme i način obavljanja posla, tužiteljica ne vodi evidenciju radnog vremena za Isplatitelja kao u radnom odnosu, a niti joj Isplatitelj daje upute kako obaviti posao. Tužiteljica ne koristi u radu opremu i sredstva za rad Isplatitelja, ne podnosi izvješća o dinamici izvršenja posla, Isplatitelj joj ne pruža mogućnost edukacije ili tečaja, ne obučava ju o načinu izvršavanja posla, a niti ju je slao na službeni put za potrebe obavljanja posla. Slijedom navedenog, Sud ne nalazi niti jedan od propisanih kriterija.

28.1. U odnosu na navod tuženika da izvršitelj ima pravo povjeriti izvršenje naloga naručitelja danog prema ovom ugovoru trećim osobama u svojstvu podizvršitelja samo uz pisanu suglasnost naručitelja, Sud nalazi da navedenu odredbu treba cijeniti u kontekstu sa ostalim odredbama zaključenog ugovora te nalazi da je riječ o ugovornom pitanju između naručitelja i izvođača koji imaju slobodu ugovoriti posao kako žele, pridržavajući se pritom prisilnih zakonskih propisa . Pritom, sud napominje kako je kod ugovora o djelu karakteristično da se izvođač obvezuje izvršiti djelo prema uputama naručitelja te je nerijetko izvođač upravo i angažiran zbog svojih kvaliteta i stručnosti, zbog čega je opravdano da u slučaju kad izvođač prenosi posao na treću osobu, da naručitelj želi biti o istome informiran i dati svoju suglasnost u cilju kvalitetnog izvođenja djela. Shodno tome, ugovorna odredba promatrana u cjelini sa ostalim ugovornim odredbama ne upućuje na postojanje obilježja nesamostalnog rada.

28.2. Nadalje, u odnosu na navod tuženika da je člankom 9. ugovora, ugovoreno da je izvršitelj dužan obavijestiti naručitelja o svakom namjeravanom pružanju usluga drugim poduzetnicima koji su s naručiteljem u tržišnoj utakmici te naručitelj ima pravo jednostrano raskinuti ugovor ako izvršitelj unatoč naručiteljevom protivljenju prihvati izvršiti takav nalog, sud nalazi da je u preambuli ugovora, u točki 2. izričito navedeno da je tužiteljica vlasnik obrta u okviru kojeg obavlja djelatnosti obuhvaćene stručnim znanjima na području specijalizirane dizajnerske djelatnosti te da navedene djelatnosti obavlja i za druge poduzetnike na tržištu, izvan ovog ugovornog odnosa. Shodno tome, iz navedenog je razvidno kako je predmetnim ugovorima utvrđeno da tužiteljica, osim za Isplatitelja temeljem zaključenih ugovora, obavlja navedene djelatnosti i za druge poduzetnike na tržištu, a navedenu odredbu članka 9. treba tumačiti na način da se njome pruža sigurnost Isplatitelju u vidu zaštite njegovog know how (kao sustav različitih znanja i iskustava o poslovanju, koja mogu biti komercijalne (tržišne) ili tehničke naravi). U prilog navedenome govori i činjenica da je 31% prihoda koje je tužiteljica ostvarila u nadziranoj godini ostvarila od drugih klijenata. Slijedom navedenog, suprotno navodu tuženika, ne može se zaključiti da je Isplatitelj imao pravo usmjeriti što tužiteljica radi i kako obavlja posao.

29. U odnosu na kriterij financijske kontrole sud nalazi da Isplatitelj nema pravo usmjeravati ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte tužiteljičinog posla, odnosno ne nadoknađuje tužiteljici poslovne i putne troškove, ne ulaže u opremu, alate i materijale tužiteljice, ne određuje proizvode i usluge koje je tužiteljica obvezna koristiti u izvršenju posla, a niti kontrolira tužiteljicu u načinu i opsegu pružanja usluga na tržištu.

29.1. U odnosu na činjenicu da Isplatitelj tužiteljici obavlja isplate u određenim vremenskim razdobljima, u približno sličnim iznosima, Sud nalazi da je u 2020. godini Isplatitelj bio većinski isplatitelj tužiteljičinog obrta i da joj je uplaćivao mjesečne uplate u nejednakim iznosima, ali da je tužiteljica 31% svojih prihoda ostvarila iz drugih izvora, surađujući sa drugim klijentima, što nije zanemariv iznos. Isto tako, sud ističe da ovakav način angažiranja stručnjaka za posao na određenim projektima nije pravno zabranjen te ne može prihvatiti obrazloženje tuženika da je iz tog razloga tužiteljica u potpunosti ovisila o Isplatitelju te da nije sama nalazila klijente. Pritom, Sud napominje da je općepoznata činjenica da su uvjeti poslovanja u 2020. godini, posebice u vidu nalaženja klijenata bili uvelike otežani, zbog pandemije koronavirusa.

29.2. Nadalje, u odnosu na navod tuženika da je plaćanje bilo ugovoreno po satu, sud ističe kako digitalni dizajn nerijetko obuhvaća rad na projektu sa ostalim stručnjacima, poput programera te da je potrebno da bi se isporučilo određeno djelo da i ostali uvjeti budu zadovoljeni, poput funkcionalnosti same web stranice, mobilne aplikacije i slično, pa slijedom navedenog nije moguće unaprijed odrediti koliko će vremena dizajneru biti potrebno da bi isporučio ugovoreno djelo, a sukladno tome i odrediti fiksnu cijenu djela. Iz tih razloga, ugovaranje cijene po odrađenom satu je uobičajeno za ovakvu vrstu posla.

29.3. Činjenica da su ugovorne strane imale zaključena 4 ugovora o poslovnoj suradnji koja su se odnosila za određene projekte upravo sama po sebi i je dokaz da u konkretnom slučaju nije riječ o prikrivenom radnom odnosu, nego upravo ugovorima koji su se zaključivali ovisno o projektima i potrebama Isplatitelja te prema stavu ovog suda imaju karakter ugovora o djelu.

29.4. U odnosu na navod tuženika da se tužiteljica ne oglašava, sud ističe da kod ovakvih poslova nije uobičajeno da su stranke potrošači (fizičke osobe) već je riječ o djelatnosti u kojoj prevladavaju preporuke i kontakt s drugim poduzetnicima, a da se tužiteljica oglašava na poslovnoj društvenoj mreži i do klijenata dolazi putem preporuka, a obrt je javno vidljiv na internetskim stranicama moj-kvart i poslovna.hr, a što je uobičajeni način oglašavanja za dizajnerske djelatnosti. Sud nalazi da je tužiteljica dostavila e-mail poruke iz kojih je vidljivo da komunicira sa potencijalnim klijentima te da je ovakav način traženja posla uobičajen za njeno poslovanje.

30. U odnosu na kriterij odnosa stranaka sud nalazi da je tužiteljica sa Isplatiteljem sklopila 4 ugovora o poslovnoj suradnji na određeno vrijeme za određeni projekt, te da tužiteljica i Isplatitelj nisu registrirani za istu djelatnost. Pritom Sud nalazi da je člankom 2. stavkom 2. Ugovora jasno ugovoreno da se tužiteljičin obrt obvezuje usluge izvršiti kvalitetno, prema važećim standardima i tehničkim normama, pravilima struke i odredbama ugovora, poštivajući sva opća, tehnička, zakonska i službena pravila koja su tijekom izvršavanja usluga na snazi. Stavkom 3. istog članka ugovoreno je da Isplatitelj nije obvezan davati naloge niti se obvezuje davati naloge u određenoj količini, već učestalost i opseg pojedinih naloga ovisi isključivo o potrebama i volji Isplatitelja. Iz navedenog proizlazi da zaključeni ugovori imaju obilježja ugovora o djelu, a ne ugovora o radu. Subrogacija je jedno od temeljnih obilježja radnog odnosa i podrazumijeva da je radnik podređen poslodavcu i da osobno obavlja rad pridržavajući se uputa poslodavca koji mu određuje mjesto, vrijeme i način obavljanja rada . U konkretnom slučaju, iako je tužiteljica bila angažirana od strane Isplatitelja kao vanjski suradnik koji je radio na ugovorenim projektima, te je posao mogla prenijeti na treću osobu uz suglasnost Isplatitelja, prema ocjeni suda, isto ne sadrži u sebi elemente podređenosti niti osobnog obavljanja posla kao kod radnika u radnom odnosu. Uzimajući u obzir navedenu prirodu dizajnerskih djelatnosti vezanim za područje digitalnog dizajna, posebice u dijelu zaštite prava intelektualnog vlasništva, cijeneći načelo slobode ugovaranja ugovornih strana sama činjenica da je predmetnim ugovorima ugovoren prijenos autorskih prava na Isplatitelja, ne upućuje da bi u konkretnom slučaju bilo riječ o ostvarivanju primitaka koji imaju obilježja nesamostalnog rada.

30.1. Nadalje, Sud nalazi da Isplatitelj nije tužiteljici pružao naknade troškova koji su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili prigodne naknade poput božićnice, regresa i drugih prava vezanih uz nesamostalni rad.)

30.2. U odnosu na navod tuženika da je člankom 10. ugovora propisano da tijekom trajanja ugovora niti godinu dana nakon njegovog prestanka, tužiteljica neće vrbovati naručiteljeve radnike i suradnike uključujući i freelancere, da se zabranjuje suradnja s klijentima naručitelja u istom vremenskom razdoblju uz propisanu kaznu od 25.000,00 kn za svaki pojedini slučaj kršenja zabrane ne dokazuje da je Z tužiteljici zabranjivao da radi sa drugim klijentima i kontrolirao njezino poslovanje, nego isto predstavlja klauzulu koja je tipična za poduzetničke odnose prilikom čega se u konkretnom slučaju Isplatitelj štiti od toga da se tužiteljica kao samostalni subjekt na tržištu obraća izravno njegovim klijentima sa nelojalnim ponudama i navedena odredba je u skladu sa načelom slobode ugovaranja ugovornih strana. Također, sud nalazi da je tužiteljica u nadziranoj godini 31% svojih prihoda ostvarila surađujući sa drugim klijentima, slijedom čega ne proizlazi da je Isplatitelj istoj zabranjivao suradnju sa drugim klijentima, odnosno usmjeravao ili kontrolirao njezino poslovanje. Također, tužiteljica je mogla raskinuti predmetni ugovor sa Isplatiteljem bez materijalnih i financijskih posljedica

30.3. Osim toga, iz provedenih dokaza ne proizlazi odstupanje Isplatiteljevog odnosa sa tužiteljicom od njegovog uobičajenog odnosa sa drugim dobavljačima.

31. Dovodeći u vezu bitne razlike između ugovora o radu i zaključenih Ugovora te sagledavajući cjelokupan poslovni odnos ugovornih strana, Sud nalazi da je iz sadržaja zaključenih Ugovora razvidno da je rizik postizanja rezultata na tužiteljici, a ne na Isplatitelju, za razliku od ugovora o radu gdje je taj rizik na poslodavcu. Naime, iako je predmetnim ugovorima ugovoreno plaćanje po odrađenom satu, rizik postizanja rezultata je na tužiteljici jer ukoliko ne odradi posao za koji je angažirana, za isto neće biti plaćena, neovisno na načinu ugovorenog plaćanja. Također, ovdje nije riječ o podređenosti (subordinaciji) koja je bitno obilježje radnog odnosa, u granicama koje poslodavac ili od njega na to ovlaštena osoba određuje radniku gdje, kada, što i kako će raditi i gdje je radnik obvezan rad obavljati osobno, a poslodavac mu isplaćuje plaću neovisno o postignutim rezultatima. Isto tako, Sud nalazi da nije bila ugovorena naknada njezinih troškova niti korištenje godišnjeg odmora, kao niti naknada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a niti je tužiteljica imala pravo na isplatu prigodnih nagrada poput božićnica, regresa i drugih prava karakterističnim za nesamostalni rad. Također, činjenica da Z nije bio jedini klijent tužiteljice te da je tužiteljica 31% svojih primitaka ostvarila od drugih klijenata u nadziranoj godini dokazuje da Isplatitelj nije kontrolirao, odnosno usmjeravao njezino poslovanje, a da je i u samim ugovorima navedeno da će tužiteljica, osim sa Isplatiteljem surađivati i sa drugim klijentima.

32. Sukladno članku 49. Ustava Republike Hrvatske (56/1990, Narodne novine 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010) poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske te prema stavu ovog suda predmetni ugovori imaju obilježja ugovora o djelu, a ne ugovora o radu.

33. Prema tome, na temelju svega iznesenog sud zaključuje da poslovni odnos tužiteljičinog obrta i Isplatitelja ne ukazuje da je postojao presudni utjecaj kontrole ponašanja, financijske kontrole i kontrole odnosa stranaka, te ne nalazi postojanje obilježja nesamostalnog rada. Uzimajući u obzir činjenicu da je Isplatitelj po predmetnim Ugovorima tužiteljičinom obrtu vršio isplate u mjesečnim iznosima za odrađene projekte sama po sebi nije dovoljna za zaključak da navedeni poslovni odnos ima obilježja nesamostalnog rada kako je to zaključio tuženik, obzirom da istovremeno nije utvrđeno postojanje niza drugih elemenata propisanih kriterija, uvažavajući činjenicu da sukladno članku 32. a. stavku 4. Pravilnika prilikom utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada svi kriteriji, odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Ovakav stav izražen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2668/2025-5 od 2. srpnja 2025. Slijedom navedenog, osporenim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

34. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.

35. Budući da je tuženik izgubio spor dužan je tužiteljici nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. ZUS -a priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR i trošak pristupa na ročište 17. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za pripadajući PDV, u sveukupnom iznosu od 2.500,00 EUR uz primjenu Tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

36. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. tužiteljici, po opunomoćeniku

2. tuženiku

3. u spis