Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-259/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari tužiteljice RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Zorica Franković, odvjetnica u Đurđevcu, Basaričekova 5a, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2474/2024-31 od 25. veljače 2026., dana 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2474/2024-31 od 25. veljače 2026. i rješava:

Uvažava se prigovor tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao osnovan te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2474/2024-29 od 16. veljače 2026. pod toč. I. izreke u dijelu kojem je naloženo tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 74,39 eura.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika i potvrđeno rješenje o pristojbi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2474/24-29 od 16. veljače 2026., kojim je naloženo tuženiku, među ostalim, platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 74,39 eura.

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da je pristojbena obveza nastala u trenutku podnošenja tužbe 12. travnja 2021., dakle prije stupanja na snagu izmjene Zakona o sudskim pristojbama. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i ukinuti rješenje o pristojbi u dijelu kojem je tuženiku naloženo plaćanje pristojbe na tužbu te potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Međutim, donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo.

5. Naime, sukladno čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23, dalje u tekstu: ZSP) obveza plaćanja pristojbe na tužbu nastaje u trenutku njezina podnošenja.

5.1. Nadalje, odredbom čl. 11. st. 1. toč. 20. ZSP-a, uvedenom Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ broj 51/23, dalje u tekstu: ZID ZSP), propisano je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi za potrošače u postupcima koji se temelje na pravomoćnoj sudskoj presudi za zaštitu kolektivnih interesa, međutim, navedeni zakon nije propisao retroaktivnu primjenu te odredbe.

5.2. Dakle, budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. travnja 2021., kada predmetno oslobođenje nije bilo propisano, tužiteljica je u tom trenutku bila obvezna platiti sudsku pristojbu. Suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, odlučno je vrijeme nastanka pristojbene obveze pa naknadne izmjene propisa kojima se uvodi oslobođenje od plaćanja pristojbi ne djeluju na već nastale obveze. Propust tužiteljice da plati sudsku pristojbu prilikom podnošenja tužbe, a potom istu potražuje od tuženika primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, ne može se prenijeti sada na tuženika.

6. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a trebalo je uvažiti žalbu tuženika i preinačiti pobijano rješenje, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Nadalje, ovaj sud ukazuje da su sudske pristojbe dio su proračunskih prihoda Republike Hrvatske te u postupku naplate sudskih pristojbi nastaje odnos između Republike Hrvatske i obveznika plaćanja pristojbe (konkretno tuženika), koji je neovisan o odnosu između samih stranaka. Dakle, eventualni trošak koji nastane u postupku naplate sudskih pristojbi nije trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, već svaka stranka snosi svoje troškove. Stoga, odlučeno je kao pod toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić