REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

Poslovni broj: 19. Povrv-248/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja ĆH, odvjetnik, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku u Zagrebu, Josipa Hanuša 2 , protiv tuženika Moro&Kunst, trgovanje s plemenitim kovinami, d.o.o. Podružnica Zagreb, OIB 26133912241, Ulica kneza Branimira 71 a, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku u Zagrebu, Boškovićeva ulica 13 A, radi isplate 5.806,62 EUR, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, Frane Petrića 1, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-585/2023, (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-40855/2023) od 10. travnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.981,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. travnja 2021. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Lade Draškić iz Zagreba, Frane Petrića 1, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-585/2023, (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-40855/2023) od 10. travnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.824,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. travnja 2021. do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 273,75 EUR na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2024. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 442,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 5. lipnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na temelju kojeg doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, Frane Petrića 1, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-585/2023, (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-40855/2023) od 10. travnja 2024. u dijelu, a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.806,62 EUR na ime podmirenja računa broj 49/01/01 izdanog od tužitelja tuženiku 24. ožujka 2021. na ime troškova zastupanja po odvjetniku u iznosu od 43.750,00 kn/5.806,62 EUR[1] , uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku 9 travnja 2021. i troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR, uvećano za zatezne kamate od 10. travnja 2024. do isplate.

2. Tuženik, je protiv tog rješenja pravodobno podnio prigovor u kojem je osporio osnovanost i visinu tražbine tužitelja, navevši da su stranke 29. lipnja 2017. sklopile Sporazum o pružanju pravnih usluga MM-29-6-17 na temelju kojeg je tužitelj zastupao tuženika u sudskom postupku pred ovim sudom u predmetu poslovni broj P-1604/2017 (u nastavku: Sporazum). Navodi da je Sporazumom navedeno da će tužitelj tuženiku ispostaviti račun za svaku radnju u iznosu od 5.000,00 kn (PDV se ne plaća) te da tužitelj neće potraživati nikakve druge ni daljnje iznose po osnovi odvjetničkog troška. Istaknuo je da je tuženik otkazao tužitelju punomoć za zastupanje u tom predmetu , nakon čega je tužitelj 19. travnja 2021. zatražio specifikaciju troškova iz koje proizlazi da je u predmetu poduzeto 13 radnji od kojih je tuženik 6 podmirio, a preostalih sedam u ukupnom iznosu od 35.000,00 kn, uvećano za PDV (43.750,00 kn), tužitelj potražuje u ovom postupku. Tuženik navodi da je tužitelj sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ima pravo na naknadu troška za četiri obrazložna podneska u prvostupanjskom postupku čiji trošak je tuženik već podmirio plaćanjem 6 radnji.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem Povrv-2011/24-3 od 26. rujna 2024. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u tom predmetu te isti ustupio ovom sudu.

4. Rješenjem ovog suda od 18. ožujka 2025. pobijano rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je podneskom od 11. travnja 2025. istaknuo da je točno da je tužitelj s tuženikom potpisao Sporazum kojim su stranke ugovorile akontaciju naknade za rad tužitelja za svaku poduzetu radnju u iznosu od 5.000,00 kn (PDV se ne plaća). Međutim tužitelj ističe da je nadalje tim sporazumom ugovoreno da će po pozitivnom okončanju sudskog postupka, koji se pred ovim sudom vodio pod poslovni broj P-1604/2017,

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kn za 1 EUR

tužitelju biti priznati svi troškovi sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi i visini vrijednosti predmeta spora umanjenoj za do tada plaćene predujmljene troškove tužitelju. Tužitelj je poduzeo 13 radnji u zastupanju tuženika sukladno Sporazumu od kojih mu je tuženik predujmio ugovoreni iznos za ukupno šest, a ostao dužan predujmiti iznos za sedam radnji uvećan za PDV, budući da je tužitelj početkom 2020. godine ušao u sustav PDV- a zbog čega je na svoje račune morao zaračunavati i pripadajući PDV. Tužitelj smatra da je prigovor tuženika, da tužitelj trošak izvršenog zastupanja nije naznačio sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi, paušalan s obzirom da stranke Sporazumom nisu ugovorile primjenu važeće odvjetničke tarife, već su odredile da će tužitelj za svaku radnju bez obzira na vrijednost predmeta posra potraživati fiksni iznos, a da će tek po pozitivnom okončanju postupka od tuženika potraživati razliku sukladno odvjetničkoj tarifi. Tužitelj ističe da je predmetni postupak pravomoćno okončan pozitivno za tužen ika i da je tuženiku u tom postupku dosuđen parnični trošak u znatno većem iznosu od onog kojeg tužitelju ovom postupku potražuje od tuženika.

6. Tuženik je podneskom od 5. lipnja 2025. naveo da je tužitelj zastupajući tuženika poduzeo 13 parničnih radnji od kojih je tuženi podmirio tužitelju trošak za šest poduzetih radnji i to za: 1. Tužbu od 13. srpnja 2017., 2. Podnesak od 13. listopada 2017., 3. Podnesak od 2. svibnja 2019.,4. Podnesak od 15. svibnja 2019.,5. Ročište od 16. svibnja 2019., 6. Podnesak od 29. srpnja 2019. Tužitelj dalje potražuje ugovorenu naknadu od 5.000,00 kn, uvećanu za PDV za daljnjih 7 radnji i to: 1. Ročište od 9. rujna 2019., 2. Podnesak od 16. rujna 2019., 3. Podnesak od 18. rujna 2019., 4. Podnesak od 26. studenog 2019., 5. Ročište od 2. prosinca 2019., 6. Podnesak od 25. lipnja 2020. i 7. Ročište od 10. studenog 2020. Tuženik navodi da sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015; dalje u tekstu: Tarifa) koja je vrijedila za vrijeme trajanja i u trenutku prestanka ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, odvjetnik ima pravo na naknadu troška za četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, a da je iz specifikacije tužitelja razvidno kako je tuženik već podmirio trošak 4 podneska obzirom je u prvih šest radnji, a koje su nesporno plaćene, podmiren trošak maksimalna 4 podneska. Stoga tuženik smatra da je neosnovan i protivan Tarifi, zahtjev tužitelja za naknadom troškova za sastav podnesaka od 16. rujna 2019. godine, 18. rujna 2019. godine, 26. studenog 2019. godine i 25. lipnja 2020. godine. Tuženik nadalje tvrdi da određeni podnesci nisu bili nužni za vođenje parnice. Navodi da je podneskom od 18. rujna 2019. tužitelj samo dostavio prilog i to presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora, a dva dana ranije 16. rujna 2019. je također sastavio obrazloženi podnesak, uz koji je mogao taj priložiti taj ugovor. Navodi da je iz sadržaja osporavanog podneska proizlazi da je sastavljen također dana 16. rujna 2019. godine, dakle istoga dana kada i drugi obrazloženi podnesak, a samo je predan dva dana kasnije, 18. rujna 2019. godine. Stoga tuženik smatra da je naplata naknade za sastav tog podneska neopravdana u smislu Tarife i Zakona o parničnom postupku, već je i je sporna u smislu odredbi Kodeksa odvjetničke etike.

7. Nadalje, tuženik navodi da je iznosa za sastav podneska od 26. studenog 2019. također neosnovana, s obzirom je riječ o potpuno nepotrebnom podnesku za parnicu, a isti po svom sadržaju ne predstavlja obrazloženi podnesak. Tuženik navodi da niti jedan od navedenih podneska tužitelja, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije priznat kao parnični trošak, dok mu je sastav podneska od 26. studenog 2019. godine priznat u visini kao neobrazloženi podnesak, a u kojoj visini mu je priznat i sastav podneska od 25. lipnja 2020., a za koja oba podneska tužitelj potražuje naknadu od po 5.000,00 kn, uvećanu za PDV. Tuženik ističe da tužitelj tvrdi da je početkom 2020. godine ušao u sustav PDV-a i na svojim računima morao početi zaračunavati i pripadajući PDV, ali bez obzira na to tuženik smatra da tužitelj nije imao pravo uvećati sporni račun za iznos PDV-a, a sve iz razloga Sporazuma kojim je jasno ugovoreno da se PDV ne plaća.

8. Tuženik tvrdi da je navedena stavka bila od značaja tuženiku iz razloga što isti kao osoba koja se bavi djelatnosti prodaje zlata nema mogućnost odbiti plaćeni PDV, s obzirom da se na uslugu prodaje zlata ne plaća PDV. Tuženik smatra da navedeni Sporazum stranaka treba tumačiti na način da u onom trenutku kada tužitelj eventualno uđe u sustav PDV-a, ugovorena cijena će za tuženika ostati ista, a tužitelj će u okviru ugovorenog iznosa naknade zaračunati PDV. Također, tuženik kako je tužitelj pet od sedam radnji čiju naplatu potražuje, poduzeto tijekom 2019. godine (Ročište od 9. rujna 2019., Podnesak od 16. rujna 2019., Podnesak od 18. rujna 2019., Podnesak od 26. studenog 2019. i Ročište od 2. prosinca 2019.), odnosno u vrijeme kad nije bio u sustavu PDV-a, a račun je uvećao za iznos PDV-a te isti potražuje u ovom postupku. Također, tuženik tvrdi da Sporazumom ugovoreni iznos od 5.000,00 kn predstavlja ugovorenu naknadu, a ne predujam.

9. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. veljače 2026. naveo da tuženik ne osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na radnje tužitelja (ročišta od 9. rujna 2019., 2. prosinca 2019. i 10. prosinca 2019.) izuzev djela koji se odnose na PDV, dok sve ostale radnje osporava kao neosnovane i nepotrebne s obzirom na Tarifu, Sporazum te na rješenje o trošku vezanom za parnični postupak koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-1604/17.

10. Tijekom dokaznog postupka pročitane su preslike: računa br. 49/01/1 od 24. ožujka 2021. (list 7 spisa), Sporazuma o pružanju pravnih usluga MM-29-6-17 (list 17 spisa), korespondencije elektroničkom poštom (list 30-31 spisa), dopisa nadležne porezne uprave (list 60-73 spisa). Tijekom postupka sud je prove dokaz saslušanjem tužitelja ĆH (list 77-78 spisa) i zastupnika po zakonu tuženika ČH (list spisa 78-80 spisa). Izvršen je priklop ovosudnog spisa predmeta poslovni broj P 1604/17.

11. Sud nije proveo dokaz knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost je li tuženik račun broj 49/01/1 od 24. ožujka 2021. zaveo u svoje poslovne knjige, budući da je taj podatak utvrđen pribavljanjem tog podatka od nadležne porezne uprave.

12. Ocjenom izvedenih dokaza te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni djelomično osnovan.

13. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku za isplatu tražbine po računu broj 49/01/1 od 24. ožujka 2021. koji je tužitelj ispostavio tuženiku na ime plaćanja troškova odvjetničkog zastupanja u predmetu ovog suda poslovni broj P- 1604/207 za sedam poduzetih radnji (1. Ročište od 9. rujna 2019., 2. Podnesak od 16. rujna 2019., 3. Podnesak od 18. rujna 2019., 4. Podnesak od 26. studenog 2019., 5. Ročište od 2. prosinca 2019., 6. Podnesak od 25. lipnja 2020. i 7. Ročište od 10. studenog 2020.) za svaku u iznosu od 5.000,00 kn, odnosno 663,61 EUR[2] , uvećano za PDV (165,90 EUR), sveukupno 5.806,62 EUR.

13. Između stranaka nije sporno da je predmetnim Sporazum između stranaka sklopljen, niti da je tužitelj poduzeo radnje odvjetničkog zastupanja čije plaćanja

2 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kn za 1 EUR

potražuje od tuženika, kao niti da je tuženik na ime plaćanja troškova odvjetničkog zastupanja prethodno podmirio troškove odvjetničkog zastupanja u predmetu ovog suda poslovni broj P-1604/207 za šest poduzetih radnji (1. Tužbu od 13. srpnja 2017., 2. Podnesak od 13. listopada 2017., 3. Podnesak od 2. svibnja 2019.,4. Podnesak od 15. svibnja 2019.,5. Ročište od 16. svibnja 2019., 6. Podnesak od 29. srpnja 2019.) u iznosima od po 5.000,00 kn, ukupno 30.000,00 kn, odnosno 3.981,68 EUR[3] . Nije sporna niti osnovanost niti visina potraživanja tužitelja odnosu na radnje tužitelja (ročišta od 9. rujna 2019., 2. prosinca 2019. i 10. prosinca 2019. ) izuzev djela koji se odnose na PDV.

14. Međutim, između stranaka je sporna osnovanost i visina tražbine tužitelja u dijelu koji se odnosi na troškove odvjetničkog zastupanja tuženika po ovdje tužitelju u predmetu ovog suda poslovni broj P-1604/207 i to za sastav podneska od 16. rujna 2019., za sastav podneska od 18. rujna 2019., za sastav podneska od 26. studenog 2019., za sastav podneska od 25. lipnja 2020. u iznosima od po 5.000,00 kn/ 663,61 EUR, uvećano za PDV. Između stranaka je sporna i visina tražbine tužitelja u dijelu koji se odnosi na troškove odvjetničkog zastupanja tuženika po ovdje tužitelju u predmetu ovog suda poslovni broj P-1604/207 i za zastupanje na ročištima 9. rujna 2019., 2. prosinca 2019. i 10. prosinca 2019. u dijelu u kojem tužitelj potražuje plaćanje PDV na iznose od po 5.000,00 kn/ 663,61 EUR po radnji.

15. Između stranaka je sporno ima li tužitelj u zastupanju tuženika u postupku pred sudom pravo naplatiti više od četiri obrazložena podneska, jesu li su podnesci koje je sastavljao i ulagao tužitelj bili potrebni u smislu odredaba čl. 155. ZPP i odredbi Sporazuma stranaka, ima li tužitelj pravo uvećati naknadu ugovorenu Sporazumom za PDV iako je Sporazumom ugovoreno da se PDV ne plaća te predstavlja li iznos od 5.000,00 kn/663,61 EUR koji su stranke ugovorile da će tuženik platiti tužitelju po radnji zastupanja u predmetu ovog suda poslovni broj P-1604/207 predujam ili ugovorenu naknadu između stranaka.

16. Sud je službenim putem 16. travnja 2025. zatražio podatak od nadležne Porezne uprave o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu br. 49/01/1 od 24. ožujka 2021. te je dobio podatak (list spisa 60-61) da tuženik predmetni račun nije evidentirao u evidenciji ulaznih računa, odnosno da nije koristio pravo na odbitak pretporeza po tom računu.

17. Iz Sporazuma stranaka (list 29 spisa) proizlazi da su tužitelj i tuženik 29. lipnja 2017. potpisali sporazum kojim su stranke ugovorile da će odvjetnik ĆH (ovdje tužitelj) zastupati Moro&Kunst, trgovanje s plemenitim kovinami, d.o.o. Podružnica Zagreb, OIB 26133912241 (ovdje tuženika) u sudskom sporu protiv Uniqa osiguranja d.o.o. i za troškove tog zastupanja za svaku poduzetu i potrebnu radnju fakturirati tuženiku iznos od 5.000,00 EUR (s napomenom PDV se ne plaća), a po okončanju sudskog postupka, u slučaju pozitivnog ishoda, odvjetniku ĆH, ovdje tužitelju, će se priznati puni iznos troškova zastupanja po važećoj odvjetničkoj tarifi, dok će preostatak u tom slučaju dosuđenih troškova pripasti tuženiku, kao naknada za prethodno plaćene-predujmljene troškove odvjetnika ĆH (ovdje tužitelja). Ugovoreno je da odvjetnik ĆH (ovdje tužitelj) u tom sudskom sporu neće potraživati nikakve druge ni daljnje iznose po osnovi zastupanja u tom predmetu.

18. Čitanjem Sporazuma sud je ocijenio da je predmetnim sporazumom plaćanje iznosa od tadašnjih 5.000,00 EUR bilo ugovoreno kao predujam s obzirom da to

3 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kn za 1 EUR

nedvojbeno proizlazi iz sadržaja Sporazuma i s obzirom na odredbu Tbr. 48. /5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015; dalje u tekstu: Tarifa) prema kojoj naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju, u vezi s odredbom Tbr. 39. prema kojoj odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad te je isti valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi.

19. Dakle, sukladno Tarifi tužitelj bi imao pravo na naplatu naknadu za odvjetničke usluge po pravomoćnom okončanju postupka. Međutim, stranke su Sporazumom ugovorile drugačiji način visine nagrade za odvjetnički rad, odnosno dogovorile su se da će tužitelj za troškove zastupanja tuženika za svaku poduzetu i potrebnu radnju tužitelju fakturirati tuženiku iznos od 5.000,00 EUR (PDV se ne plaća), a po okončanju sudskog postupka, u slučaju pozitivnog ishoda, odvjetniku, ovdje tužitelju, će se priznati puni iznos troškova zastupanja po važećoj odvjetničkoj tarifi, dok će preostatak u tom slučaju dosuđenih troškova pripasti tuženiku kao naknada za prethodno plaćene, odnosno predujmljene troškove odvjetnika ĆH (ovdje tužitelja).

20. Predmetni Sporazum je po svojoj prirodi ugovor o nalogu kojim se, u smislu čl. 749. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) obvezuje nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun poduzme određene poslove te se istovremeno nalogoprimac ovlašćuje na poduzimanje tih poslova (čl. 749. st. 2. ZOO). Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, a u slučaju odvjetničkih usluga visina naknade je propisana Tarifom, a sukladno odredbi Tbr. 39 odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad neovisno o Tarifi te je ugovor je valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi.

21. Stoga, stranke su Sporazumom ugovorile da će odvjetniku ĆH (ovdje tužitelju) u slučaju pozitivnog okončanja postupka, koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-1604/17, pripasti puni iznos troškova zastupanja po važećoj odvjetničkoj tarifi, a da će tuženik tijekom trajanja postupka predujmljivati iznose od po 5.000,00 EUR (PDV se ne plaća) za svaku poduzetu i potrebnu radnju. Dakle, predmetni iznosi koje tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku predstavljaju predujam troškova čiju visinu su stranke ugovorile Sporazumom, slijedom čega se visina iznosa koju tužitelj potražuje ne određuje prema odredbama Tarife, nego prema odredbama Sporazuma pa je za ocjenu osnovanosti tražbina tužitelja jedino relevantno da su predmetne radnje zastupanja bile poduzete i potrebne.

22. Iz iskaza tužitelja odvjetnika ĆH (list spisa 77-78) proizlazi da je tužitelj angažiran za pokretanje postupka koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1604/2017 nakon čega je s zastupnikom po zakonu tuženika ČH potpisao sporazum je bilo ugovoreno na koji način će tuženik podmiriti trošak zastupanja tužitelju. Tužitelj pojašnjava da je o sadržaju sporazuma pregovarao i s drugim zastupnikom po zakonu tuženika TH koji mu je dao "odriješene ruke" prilikom vođenja predmetnog postupka i uputu da poduzima sve radnje koje smatra potrebnim da bi se spor dobio. Sjeća se da su mu oba zastupnika po zakonu tuženika u razgovoru napomenuli da će u slučaju uspješnog okončanja predmetnog postupka tužitelj biti i dodatno nagrađen čemu tužitelj nije davao previše pažnje niti je daljnju nagradu tražio. Tužitelj je naveo da u vrijeme potpisivanja Sporazuma nije bio obveznik plaćanja PDV-a zbog čega je ugovoreno da će tuženik za svaku poduzetu i potrebnu radnju plaćati iznos od 5.000,00 HRK s napomenom da se PDV ne plaća, ali da je otprilike 3 godine nakon sklapanja Sporazuma, ne sjeća se točnog trenutka, postao obveznik plaćanja PDV-a te da je od tada tuženiku izdavao račune uvećano za PDV. Tužitelj je naveo da je imao potpuno povjerenje tuženika kao stranke i da mu je tuženik bio jedna od prvih stranaka pa se potpuno posvetio predmetu i bio je iznenađen što mu je punomoć otkazana pred kraj tog postupka. Tužitelj je naveo da račune za radnje koje su poduzete 2019. godine nije fakturirao odmah nakon poduzimanja tuženiku jer je suradnja s tuženikom išla tako da nije slao fakture odmah nakon poduzimanja radnji, nego je prije slanja fakture kontaktirao tuženika putem njegove tajnice kako bi pitao može li poslati neki račun.

22. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ČH (list spisa 78 -79) proizlazi da je predmetnim Sporazumom stranaka dogovoreno na koji način je tuženik bio dužan podmiriti troškove odvjetničkog zastupanja tužitelju. Naveo je da je tužitelja upoznao dok je on bio zaposlenik Jadranskog osiguranja d.d., (sada Adriatic osiguranja d.d.) kada su razgovarali o mogućnosti poslovne suradnje. Navodi da prilikom poslovanja tuženik oslobođen plaćanja PDV-a zbog čaga je i u sadržaju Sporazuma s tužiteljem posebno bilo ugovoreno da se PDV ne plaća na ugovoreni iznos jer bi ga u suprotnom tuženik bio dužan posebno predvidjeti kao trošak poslovanja. Ističe da je, nakon što se desila krađa povodom koje je pokrenut predmetni postupak P-1604/2017 pred ovim sudom, tuženik odlučio angažirati tužitelja kao punomoćnika i sklopio s njime Sporazum te je čekao tužitelja da položi pravosudni ispit i otvori odvjetnički ured. Vezano za plaćanje naveo je da je tuženik fakture podmirivao bez zakašnjenja i da je on kao direktor bio odgovoran za uredno poslovanje tuženika i plaćanje samo onih faktura koje su bile osnovano ispostavljanje. Navodi da je tuženik opozvao punomoć tužitelju zbog toga što se nije slagao s pristupom tužitelja vođenju predmetnog postupka, nakon ročišta održanog 10. studenoga 2020. Naveo je da je tuženik u postupku P-1604/17 u cijelosti podmirio dosuđeni trošak tužitelju u tom postupku prema pravomoćnoj presudi.

23. Tužitelj je nadalje u svom iskazu pojasnio da tuženik nikada nije kasnio s plaćanjem računa niti je komunicirao s tajnicom radi dopuštenja da plati račun, nego je čisto najavio da će isti poslati. Navodi da je zastupniku po zakonu tuženika neki puta i prilikom neformalnih susreta najavio da će poslati račun. Zastupnik po zakonu tuženika ČH je u svom iskazu pojasnio da nije točno niti je bilo potrebe da se računi od tužitelja najavljuju tuženiku.

24 Sud je iskaze stranaka u cijelosti prihvatio u dijelovima u kojima se podudaraju. U odnosu na dinamiku slanja faktura od strane tužitelja tuženiku sud je ocijenio da tužitelju nije bio potreban pristanak tuženika za slanje faktura niti je tužitelj pristanak bio dužan tražiti, ali sud može prihvatiti da je tužitelj prije slanja fakture o slanju istih obavještavao tuženika. U odnosu na dogovor glede plaćanja PDV na izdane račune, sud je ocijenio da je u vrijeme sklapanja Sporazuma zaista volja stranaka bila da se PDV ne obračunava na ugovoreni iznos od 5.000,00 kn/ 663,61 EUR[4] zbog toga što u tom trenutku tužitelj nije bio obveznik plaćanja PDV-a, a s druge strane zato što je tuženik s obzirom na vrstu djelatnosti kojom se bavi oslobođen plaćanja PDV-a pa nema pravo na odbitak pretporeza.

25. Međutim, tužitelj je tijekom trajanja tog Sporazuma postao obveznik plaćanja PDV početkom 2020. godine, što tuženik niti ne osporava.

23. Dakle, od tada je tužitelj dužan na sve izdane račune obračunati i PDV po stopi od 25 % pa je stoga ugovoreni iznos predujma za svaku potrebu i poduzetu radnju, od

4 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kn za 1 EUR

trenutka kad je postao obveznikom plaćanja PDV, trebao umanjiti na način da konačni iznos predujma uvećan za PDV ne prelazi 5.000,00 kn, odnosno 663,61 EUR[5] . S obzirom na poreznu stopu od 25 %, tužitelj je tuženiku sukladno Sporazumu trebao obračunati predujam za svaku potrebnu i poduzetu radnju u iznosu od 3.750,00 kn, odnosno 497,71 EUR, što uvećano za PDV iznosi 5.000,00 kn, odnosno 663,61 EUR , a na u iznosu od 663,61 EUR, uvećano za PDV.

24. Glede osnovanosti tražbine tužitelja Sporazumom je ugovoreno da tužitelj ima pravo tražiti plaćanje predujma za svaku poduzetu i potrebnu radnju. Nije sporno da je tužitelj poduzeo sve radnje odvjetničkog zastupanja u postupku poslovni broj P - 1604/17 za koje u predmetnom postupku traži podmirenje od tuženika. Međutim sporno je jesu li radnje odvjetnika ĆH (ovdje tužitelja) i to sastav podneska od 16. rujna 2019., sastav podneska od 18. rujna 2019., sastav podneska od 26. studenog 2019., i sastav podneska od 25. lipnja 2020. bile potrebne radnje u tom postupku.

25. Iz spisa predmeta ovog suda poslovni broj P-1604/17 proizlazi da je odvjetnik ĆH (ovdje tužitelj) u tom postupku zastupao Moro&Kunst, trgovanje s plemenitim kovinami, d.o.o. Podružnica Zagreb, OIB 26133912241 (ovdje tuženika) protiv Uniqa osiguranja d.o.o. Čitanjem spisa tog predmeta sud je utvrdio da je Moro&Kunst, trgovanje s plemenitim kovinami, d.o.o. Podružnica Zagreb, OIB 26133912241 (ovdje tuženik) na ročištu za glavnu raspravu podnio troškovnik (list 681- 682 spisa poslovni broj P-1604/17) u kojem je zatražio da mu sud dosudi troškove parničnog postupka koji obuhvaćaju sve radnje za koje tužitelju ovom postupku traži namirenje od tuženika.

26. Iz odluke o trošku u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1394/2024-2 (list 745-750 spisa P-1604/17) kojom je tak postupak pravomoćno okončan, taj sud je utvrdio da (u odnosu na radnje zastupanja čije plaćanje je predmet ovog postupka) je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao potrebne troškove tužitelju priznao odvjetničke troškove:

1. zastupanja na ročištu od 9. rujna 2019. u iznosu od 1.351,00 EUR,

2. sastava podneska od 16. rujna 2019. u iznosu od 50,00 EUR

3. sastava podneska od 26. studenog 2019. u iznosu od 50,00 EUR

4. zastupanja na ročištu od 02. prosinca 2019. u iznosu od 2.630,00 EUR

5. sastava podneska od 25. lipnja 2020. u iznosu od 50,00 EUR

6. zastupanja na ročištu od 10. studenog 2020. u iznosu od 2.630,00 EUR, odnosno iznos od 6.761,00 EUR, sve uvećano za PDV, sveukupno 8.451,25 EUR. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske citiranom presudom jedino nije uopće priznao kao potreban odvjetnički trošak za sastav podneska od 18. rujna 2019. koji je odvjetnik ĆH (ovdje tužitelj) podnio u tom postupku.

27. Čitanjem podneska od 16. rujna 2019. (list 162-171 spisa poslovni broj P- 1604/17) i podneska od sud je utvrdio da se radi o obrazloženom podnesku sastavljenom od odvjetnika ĆH (ovdje tužitelj) je bio potreban za vođenje tog postupka jer je tim podneskom dano očitovanje na navode protivne strane iznesene na pripremno ročištu održanom 9. rujna 2019.

28. Iz podneska odvjetnika ĆH od 25. lipnja 2019. (ovdje tužitelj) (list 354-360 spisa poslovni broj P-1604/17) u zastupanju ovdje tuženika u predmetu poslovni broj ovog suda broj P-1604/17, sud je utvrdio da se radilo o podnesku koji je

5 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kn za 1 EUR

bio potreban za vođenje tog postupka budući da je istim dato očitovanje na do tada provedene dokaze.

29. Iz podneska odvjetnika ĆH od 26. studenog 2019. (ovdje tužitelj) (list 172 spisa poslovni broj P-1604/17) u zastupanju ovdje tuženika u predmetu poslovni broj ovog suda broj P-1604/17 sud je utvrdio da je istim dato očitovanje na podnesak protivne strane pa je isti bio potreban za vođenje tog postupka.

30. Čitanjem podneska od 18. rujna 2019. (list 172 spisa poslovni broj P-1604/17) sud je utvrdio da se radi o popratnom dopisu kojim je odvjetnik ĆH (ovdje tužitelj) samo dostavio isprave u spis, kojeg prema mišljenju ovog suda nije bilo potrebno sastavljati.

31. Stoga je ovaj sud, iako nije vezan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1394/2024-2, na jednak način utvrdio da su radnje sastava podnesaka od 16. rujna 2019., 25. lipnja 2019. i 26. studenog 2019. odvjetnika ĆH (ovdje tužitelj) u zastupanju ovdje tuženika u predmetu ovog suda poslovni broj P-1604/207 bile potrebne, a da radnja sastav podneska od

16. rujna 2019. nije bila potrebna.

32. Dakle, ovaj sud je ocijenio da je tražbina tužitelja djelomično osnovana i to u dijelu u kojem se odnosi na plaćanje predujma tužitelju za 6 radnji i to za zastupanje na ročištima od 9. rujna 2019., 2. prosinca 2019., 10. studenog 2020. i za sastav podnesaka od 16. rujna 2019., 25. lipnja 2019. i 26. studenog 2019.

33. U odnosu na visinu predujma određenog Sporazumom, sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na ime predujma temeljem Sporazuma potraživati od tuženika iznose od ukupno 5.000,00 kn po radnji, odnosno 497,71 EUR[6] uvećano za PDV, odnosno 663,61 EUR, što sveukupno za 6 potrebnih radnji iznosi 2.986,26 EUR uvećano za PDV, odnosno 3,981,66 EUR.

34. Nadalje, iz spisa predmeta ovog suda poslovni broj P-1604/17 proizlazi da je taj postupak okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1394/2024-2 od 10. travnja 2024 za Moro&Kunst, trgovanje s plemenitim kovinami, d.o.o. Podružnica Zagreb, OIB 26133912241 (ovdje tuženika) , na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen te da je Moro&Kunst, trgovanje s plemenitim kovinami, d.o.o. Podružnica Zagreb, OIB 26133912241 (ovdje tuženiku), dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 33.402,50 EUR, koji je sukladno iskazu zastupnika po zakonu tuženika u cijelosti i isplaćen ovdje tuženiku . Predmetni postupak je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1394/2024-2 od 10. travnja 2024. Protiv te odluke je tuženik u tom postupku Uniqa osiguranja d.o.o. podnio prijedlog za dopuštenje revizije koj i je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4738/2024-2 od 17. lipnja 2025. odbijen.

35. Čitanjem podneska u spisu predmeta ovog suda poslovni broj P-1604/17, proizlazi da je (list 370 spisa poslovni broj P-1604/17) odvjetnik ĆH (ovdje tužitelj) 3. prosinca 2020. prestao zastupati Moro&Kunst, trgovanje s plemenitim kovinami, d.o.o. Podružnica Zagreb, OIB 26133912241 (ovdje tuženika) u predmetu ovo suda poslovni broj P-1604/17.

39. Dakle, s obzirom da je predmetni postupak poslovni broj P-1604/17 pravomoćno pozitvno okončan u odnosu na Moro&Kunst, trgovanje s plemenitim kovinami, d.o.o. Podružnica Zagreb, OIB 26133912241 (ovdje tuženika), to odvjentik ĆH (ovdje tužitelj) ima od 10. travnja 2024. pravo od Moro&Kunst, trgovanje s plemenitim

6 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kn za 1 EUR

kovinami, d.o.o. Podružnica Zagreb, OIB 26133912241 (ovdje tuženika) potraživati i razliku od ukupno predujmljenih iznosa do punog iznos troškova zastupanja po važećoj odvjetničkoj tarifi u tom postupku od podnošenja tužbe 14. srpnja 2017. do 3 . prosinca 2020.

40. Međutim, s obzirom da je predmet spora u ovom postupku potraživanje tužitelja prema tuženiku za isplatu tražbine po računu broj 49/01/1 od 24. ožujka 2021. koji je tužitelj ispostavio tuženiku na ime plaćanja predujmova troškova odvjetničkog zastupanja u predmetu ovog suda poslovni broj P-1604/207 za točno naznačenih sedam poduzetih radnji (1. Ročište od 9. rujna 2019., 2. Podnesak od 16. rujna 2019.,

3. Podnesak od 18. rujna 2019., 4. Podnesak od 26. studenog 2019., 5. Ročište od 2. prosinca 2019., 6. Podnesak od 25. lipnja 2020. i 7. Ročište od 10. studenog 2020.) to je sud odlučio u granicama postavljenog tuženog zahtjeva.

41. Slijedom svega navedenoga, budući je tužitelj svoju obvezu temeljem Sporazuma izvršio u cijelosti, dok tuženik nije platio predujam za troškove odvjetničkog zastupanja u predmetu ovog suda poslovni broj P-1604/207 za: 1. Ročište od 9. rujna 2019., 2. Podnesak od 16. rujna 2019., 3. Podnesak od 26. studenog 2019., 4. Ročište od 2. prosinca 2019., 5. Podnesak od 25. lipnja 2020. i 6. Ročište od 10. studenog 2020.), a prema članku 9. ZOO-a odgovoran je za ispunjenje svoje obveze, sud je mišljenja kako je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3,981,66 EUR osnovan, slijedom čega je sud presudio kao u točki I/ izreke ove presude i na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a djelomično održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi za taj iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

42. S obzirom da je sud ocijenio kako radnja sastava podneska od 18. rujna 2019. odvjetnika ĆH (ovdje tužitelja) u predmetu ovog suda poslovni broj P - 1604/17 sukladno Sporazumu nije bila potrebna pa tužitelj nam pravo za tu radnju tražiti predujam u iznosu od 5.000,00 kn/ 663,61 EUR[7] te s obzirom da sukladno Sporazumu tužitelj nema pravo od tuženika potraživati plaćanje PDV-a na ugovoreni iznos predujma u visini od 5.000,00 kn/ 663,61 EUR za svaku poduzetu i potrebnu radnju (odnosno 156,90 EUR x 7 ukupno 1.161,32 EUR), to je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.824,94 EUR neosnovan, slijedom čega je sud presudio kao u točki II/ izreke ove presude i na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP -a djelomično ukinuo platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi za taj iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama

43. S obzirom da tko kasni s plaćanjem novčane tražbine, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO i čl. 183. st. 1. ZOO duguje i zatezne kamate koje počinju teći prvi dan nakon dolaska u zakašnjenje, a nije sporno da je račun broj 49/01/1 dospio 8. travnja 2021. pa je tuženik dužan podmiriti i zatezne kamate koje na navedene iznose teku prvi dan nakon dolaska u zakašnjenje, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO -a po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora.

44. S obzirom da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 5.806,62 EUR s kamatama, a presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 3,981,66 EUR s kamatama te je ukinut za iznos od 1.824,93 EUR, to je tužitelj uspio u sporu sa 68,57% svojih traženja. Stoga je odluka o troškovima postupka donesena na temelju odredaba čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. ZPP-a.

45. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela,

7 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kn za 1 EUR

zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebn i za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

46. Tužitelju su kao potrebni (priznati troškovi sastavljanja prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 248,75 EUR (Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT) i javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 5. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 9/21), što ukupno iznosi 273,75 EUR. Tužitelju su u parničnom postupku kao potrebni priznati troškovi za sastav podneska od 24. rujna 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr 8/3. u vezi s Tbr. 54. Tarife), za sastav podneska od 11. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 8/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), za pristup na ročišta 2. listopada 2025. i 17. veljače 2026. u iznosima od po 200,00 EUR (Tbr 9/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife) što ukupno iznosi 650,00 EUR-a što uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno iznosi 812,50 EUR. Navedenom trošku valja pridodati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 104,52 EUR-a, što sveukupni iznosi 1.190,77 EUR.

47. Budući da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 68,57 % svojih traženja, a tuženik sa 31,43 % pa tužitelju pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP -a pripada pravo na 37,14 % ukupnih troškova postupka, dakle tužitelju pripada trošak u iznosu od 442,23 EUR.

48. Odluka o zateznim kamatama je donesena na temelju članka 380. t. 2. ZPP - a) prema stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a za ostale odnose.

49. Slijedom navedenog, o troškovima postupka je odlučeno kao u toč. III izreke ove presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.