Poslovni broj: P-2490/2019-47

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Krstuloviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, Galleria Importannne, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačida 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju JN iz [adresa], 114. brigade 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], niže navedeni novčani iznos, zajedno sa važećom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća, pa do dana konačne isplate i to baš:

-na iznos od 10,18 € od dana 22.08.2005. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 9,94 € od dana 05.09.2005. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 5,59 € od dana 05.10.2005. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 6,30 € od dana 05.11.2005. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 5,61 € od dana 05.12.2005. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 2,23 € od dana 05.01.2006. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 19,05 € od dana 05.03.2008. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 17,62 € od dana 05.04.2008. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 3,25 € od dana 05.05.2008. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 7,37 € od dana 05.06.2008. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 5,11 € od dana 05.07.2008. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 3,80 € od dana 05.08.2008. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 0,27 € od dana 05.09.2008. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 9,90 € od dana 05.10.2008. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 43,12 € od dana 05.11.2008. godine, pa do konačne isplate -na iznos od 28,40 € od dana 05.12.2008. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 62,76 € od dana 05.01.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 62,72 € od dana 05.02.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 67,98 € od dana 05.03.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 55,49 € od dana 05.04.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 58,16 € od dana 05.05.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 48,42 € od dana 05.06.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 42,70 € od dana 05.07.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 54,70 € od dana 05.08.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 60,74 € od dana 05.09.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 55,42 € od dana 05.10.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 54,02 € od dana 05.11.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 61,94 € od dana 05.12.2009. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 69,12 € od dana 05.01.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 78,18 € od dana 05.02.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 76,06 € od dana 05.03.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 89,76 € od dana 05.04.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 89,33 € od dana 05.05.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 96,35 € od dana 05.06.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 126,22 € od dana 05.07.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 108,39 € od dana 05.08.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 150,32 € od dana 05.09.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 138,58 € od dana 05.10.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 117,31 € od dana 05.11.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 144,74 € od dana 05.12.2010. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 171,57 € od dana 05.01.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 157,65 € od dana 05.02.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 153,21 € od dana 05.03.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 142,59 € od dana 05.04.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 159,44 € od dana 05.05.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 205,41 € od dana 05.06.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 190,30 € od dana 05.07.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 277,92 € od dana 05.08.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 275,90 € od dana 05.09.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,17 € od dana 05.10.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 202,41 € od dana 05.11.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 193,38 € od dana 05.12.2011. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 207,68 € od dana 05.01.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 221,20 € od dana 05.02.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 219,35 € od dana 05.03.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 212,91 € od dana 05.04.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 215,47 € od dana 05.05.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 221,03 € od dana 05.06.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 215,31 € od dana 05.07.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 217,50 € od dana 05.08.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 211,83 € od dana 05.09.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 203,86 € od dana 05.10.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 215,28 € od dana 05.11.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 212,36 € od dana 05.12.2012. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 216,31 € od dana 05.01.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 203,27 € od dana 05.02.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 208,59 € od dana 05.03.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 216,59 € od dana 05.04.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 209,41 € od dana 05.05.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 195,87 € od dana 05.06.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 191,50 € od dana 05.07.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 192,74 € od dana 05.08.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 202,02 € od dana 05.09.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 211,85 € od dana 05.10.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 207,72 € od dana 05.11.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 211,59 € od dana 05.12.2013. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 210,46 € od dana 05.01.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 190,30 € od dana 05.02.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 193,41 € od dana 05.03.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 188,88 € od dana 05.04.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 187,62 € od dana 05.05.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 183,19 € od dana 05.06.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 187,27 € od dana 05.07.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 191,91 € od dana 05.08.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 196,10 € od dana 05.09.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 197,42 € od dana 05.10.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 201,89 € od dana 05.11.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 204,33 € od dana 05.12.2014. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 203,63 € od dana 05.01.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.02.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.03.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.04.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.05.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.06.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.07.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.08.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.09.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.10.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.11.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.12.2015. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 206,09 € od dana 05.01.2016. godine, pa do konačne isplate

-na iznos od 1.384,58 € od dana 14.01.2016. godine, pa do konačne isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 5.366,99 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 5.366,99 eura, a do zatraženog iznosa, a do zatraženog iznosa od 8.172, 64 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako su stranke su sklopile ugovor o kreditu, a navedeni kredit da je tužitelj konvertirao u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR te je u skladu s time sklopljen i dodatak ugovoru kojim je dodatkom ugovorena konverzija kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Za vrijeme trajanja otplate kredita, od samog početka do kada je izvršena konverzija, tuženik da je jednostrano mijenjao kamatnu stopu te je na taj način tužitelj uplatio tuženiku više nego što se odnosi na otplatu kredita. Tužitelj da je tijekom otplate kredita preplatio i određeni iznos na ime kontinuiranog porasta tečaja CHF u odnosu na domaću valutu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope utvrđeno je da je banka povrijedila kolektivne interese i pravo potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja ugovora korisnici kredita s bankom nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metoda izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže o pravima i obvezama ugovornih strana, imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope. Zbog navedenog tužitelj predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je istaknuo prigovor zastare. U odgovoru na tužbu je naveo kako je tijekom trajanja ugovornog odnosa redovno dostavljao sve relevantne isprave i podatke. Predmetni kredit da he konvertiran sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a sve tužiteljeve uplate i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate da su uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita. Tužitelj da je svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju. Sklapanjem dodatka/aneksa ugovoru o kreditu između stranaka da je nastao pravni odnos koji je zakonodavac i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljevog prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Ako je tužitelj iz bilo kojeg razloga smatrao da mu zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi, jer su po njegovu mišljenju trebali biti u bilo kojem pogledu drukčiji, tada nije trebao prihvatiti konverziju, koja je bila moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tužitelj da je, za razliku od tuženika, imao punu slobodu izbora, kojom se i koristio. Tužitelju da su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate da su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Prihvatom ugovora o konverziji, sukladno zakonu, potrošač da više nije bio u poziciji da "ne može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze", odnosno da ne može provjeriti opravdanost budućih promjena kamatnih stopa. Pristajući, u takvim okolnostima na izračun koji je sadržavao tako iskazane kamatne stope u EUR kreditima, pristao je na čvrsto definiranu prošlost, jer su povijesne kamatne stope bile iskazane konkretnom brojkom ali i na budućnost u pogledu visine kamatne stope nakon konverzije, za koje je razdoblje naposljetku ugovorio primjenu točno određenog parametra i fiksnog dijela kamatne stope. Prihvatom konverzije CHF valutna klauzula nadomještena je EUR valutnom klauzulom. Sklapanjem dodatka, tužitelj i tuženik su u skladu sa zakonom trajno i konačno uredila svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, uključujući i po osnovi promjena CHF tečaja. Sve tužiteljeve uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita, ovisno koji je slučaj bio primjenjiv. Tuženik je osporio i svojstvo potrošačkog ugovora CHF kreditu koji je predmet spora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U postupku je sud izvršio uvid u ugovor o namjenskom kreditu od 25. svibnja 2005., dodatak ugovoru o kreditu i otplatni plan, informativni sažetak izračuna konverzije, pregled promjenjivih kamatnih stopa ( l.s. 5-52), promet po kreditu, izračun konverzije, obavijesti ( l.s. 65-81), sudsku praksu ( l.s. 84-98, 103-112, 267-370, 416), proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje ( l.s. 121-132, 455-467, 475), saslušao tužitelja. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga. Tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem JND i NN.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prema čl. 295. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove. Ovaj članak odgovara čl. 142. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, u daljnjem tekstu ZOO/91). Prema čl. 59. ZZP/03, odnosno čl. 71. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, u daljnjem tekstu: ZZP/07), Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Prema čl. 26. st. 3. ZOO-a ( s primjenom od 01. siječnja 2008.) ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Ovaj članak odgovara čl. 50. ZOO/91.

6. Prema čl. 81. st. 1. ZZP/03, odnosno čl. 96. ZZP/07, Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. ZZP/03, odnosno čl. 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP/03, odnosno čl. 102. st. 1. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Prema čl. 1111. st. 1. ZOO- a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Ovaj članak odgovara čl. 210. ZOO/91. Prema čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj članak odgovara čl. 214. ZOO/91.

7. Među strankama nije sporno da su zaključile ugovore o kreditu, dok je sporno je li ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Dalje je sporno je li nastupila zastara potraživanja i je li prihvaćanjem konverzije otpala pravna osnova za potraživanje u ovoj parnici. Sporno je i to ima li tužitelj svojstvo potrošača sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.

8. Iz ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog 25. svibnja 2005. proizlazi da su stranke ugovorile da je redovna kamata promjenjiva, a na dan zaključenja ugovora da iznosi 4,90 % godišnje te da je kamata promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora.

9. Iz izvedenih dokaza proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, odnosno sud je zaključio da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

10. Naime, Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i ovdje tuženika. Tom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je od strane sudova obrazloženo i da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17, kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda. Budući da je ta presuda donesena u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, ista temeljem članka 138.a ZZP/07 i odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) veže sud za utvrđenja iz navedenih odluka u postupcima radi isplate. Ovaj postupak nije prekinut zbog donošenja stava Vrhovnog suda RH ( kako je predlagao tužitelj) jer isto ne predstavlja razlog za prekid sukladno odredbama ZPP-a.

11. Nesporno je da predmetni Ugovor sadrži odredbu o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak (CHF). Upravo takva odredba je bila predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Kako je već navedeno, u tom postupku je utvrđeno da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Budući da je sud temeljem članka 138.a ZZP/07 i članka 502.c ZPP-a vezan utvrđenjima iz navedene parnice, zaključak suda je da je sporna odredba o valutnoj klauzuli ništetna.

12. Člancima 323. i 324. ZOO-a propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništetnih odredbi ugovora, a da ništetnost pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez njih. Pri tome se polazi od načela favor negotii, to jest u prilog održanju ugovora na pravnoj snazi, ako se ikako može. Takvo stajalište je zauzeo i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-6632/17. Stoga je tuženik dužan vratiti tužiteljici razliku anuiteta koja je nastala primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

13. U odnosu na prigovor zastare ističe se da je pokretanjem postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača došlo do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. ZOO-a. Kako je taj postupak pokrenut 4. travnja 2012. tada je i došlo do prekida zastare te je danom pravomoćnog okončanja predmetnog spora 14. lipnja 2018. za tražbinu (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17) zastara počela teći iznova, pri čemu se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa, a takav stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Budući da se u ovom predmetu primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, a da je tužba podnesena 30. svibnja 2019., jasno je da zastara nije nastupila jer je tužba podnesena u roku. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Kako je zastara počela teći pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost načina postupanja tuženice prilikom ugovaranja valutne klauzule kojima je glavnica vezana uz CHF od 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17), to u trenutku podnošenja tužbe u konkretnom slučaju zastara nije nastupila.

14. Jednostranim pristupom tuženik je unaprijed sročenim odredbama tužitelju nametnuo ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je u suprotnosti s odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača budući uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Do istog zaključka se dolazi uzimajući u obzir i zaključke Visokog trgovačkog suda sadržanog u presudi poslovni broj Pž-7129/2013- 4., prema kojem, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Prema presudi i rješenju Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. kako su ugovorne kamate po svojoj pravnoj naravi naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti banci za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu, onda se nameće zaključak da takva ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

15. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

16. Nije sporno da stranke o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva, nisu pojedinačno pregovarale, niti tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da je korisnik kredita na tu odredbu mogao utjecati. Osim toga, tuženik se poziva na vlastite akte ( Odluku o kamatnim stopama kreditora) koji su sadržani u samom ugovoru i po prirodi stvari o tim uvjetima se i ne može pojedinačno pregovarati. Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope.

17. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost ( a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovor ( odredbe ugovora) je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem. Sud dolazi do zaključka da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Ovo, uz već navedeno kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedeno u čl. 2. ugovora od 25. svibnja 2005. : "Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od CHF 100.269,00 ( slovima: stotisućadvjestošezdesetdevet i 00/100 švicarskih franaka) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,90% godišnje ( slovima: četiri cijela I 90/100 posto), interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja" te u čl. 7. Ugovora: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 917,02 CHF ( slovima:devestosedamnaest i 02/100 švicarskih franaka) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmjenjene anuitete. O izmjenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora." Takve odredbe predstavljaju previše uopćenu definiciju bez preciznih i jasnih kriterija po kojima se promjena kamate može odrediti pa se ni po takvim definicijama ne može ( u vrijeme potpisivanja Ugovora o kreditu) znati uslijed čega dolazi do promjene kamatne stope, kolika će ta promjena biti, koliko će trajati, kada će uslijediti nova promjena, koliko će tih „novih“ promjena biti, itd.

18. Stranke nisu priložile obavijesti o promjeni kamatne stope i o promjeni uvjeta po kreditu iz kojih bi se eventualno moglo vidjeti je li tuženik navodio razloge zbog kojih dolazi do promjene. Tuženik je u nedostatku odgovarajućih propisa o tome u ugovoru koristio odredbu kojom je na općenit i normativan način promjenu kamatne stope vezao isključivo za svoju vlastitu odluku, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tužiteljici je trebalo ponuditi- objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju, kao klijentu-potrošaču, da pristane na takve odredbe ( koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane ( tužitelja) na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena ( kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrana određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent ( tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarano ( kako je ranije obrazloženo), što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a isti stav izražen je i u presudi i rješenju Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1215/17, od 26. lipnja 2019.

19. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje Matije Trogrlić prihvatio držeći da je sastavljen objektivno i stručno od strane ovlaštenog sudskog vještaka s obzirom na nalog koji je vještaku zadan i s obzirom da na isti stranke nisu imale primjedbi (tuženik je jedino smatrao kako nalaz nije uopće relevantan za odluku u ovom sporu). Vještak je naveo je po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 490/05, broj kreditne partije 7102728282 od 25. svibnja 2005. godine, tužitelj JN, u razdoblju od 1. kolovoza 2005. do 14. siječnja 2016. godine, zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule više je platio 116.110,87 kn odnosno 15.410,62 €. Ako se uzme da po anuitetima kada je tužitelj platio manje od anuiteta utvrđenog po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju, nije bilo razlike tada razlika više plaćenog iznosi 15.910,81 €.

20. Nakon nalaza i mišljenja vještaka ( te dopune i očitovanja), tuženik ( kao ni tužiteljica) nije predlagao provesti nikakvo dodatno vještačenje po bilo kojem vještaku, nije predložio dati vještakinji Trogrlić bilo kakav dodatan nalog, niti je predložio eventualno saslušanje vještaka, pisano očitovanje ili izradu vještačenja po drugačijem ili novom nalogu, pa ni sud nije mogao izvoditi te dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz nesporne činjenice da su stranke sklopile predmetni ugovor o kreditu i da je tužitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP/03 i ZZP/07 te da ugovor o kreditu nije sklopljen s ciljem obavljanja poduzetničke djelatnosti s obzirom da je tužitelj predmetni ugovor sklopio radi kupnje stana, a ne za obavljanje gospodarske djelatnosti, a kako proizlazi iz njegovog iskaza i što nije izvedenim dokazima dovedeno u sumnju. Pravni interes tužitelja postoji zbog utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sukladno navedenim odredbama ZZP/03, ZZP/07 i ZOO. Tužitelj je već u tužbi predložio provedbu financijsko-računovodstvenog vještačenja te je u ovakvoj vrsti postupka uobičajeno uređenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, odnosno tužitelj je nakon vještačenja ovlaštena iznova naznačiti vrijednost predmeta spora.

21. U odnosu na prigovor tuženika da su sklapanjem Dodatka predmetnog ugovora stranke stvorile novu pravnu osnovu, koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, ističe se da je samom ponudom konverzije tuženik postupio sukladno obvezi iz ZPK i to promjene valute ugovora. U Dodatku ugovora o kreditu ( o konverziji) nije navedeno da se određuje i kamatna stopa sukladno ZOO-u i Direktivi već se tim dodatkom jednostavno određuje kamatna stopa, onako kako je ista vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i za promjenu istih, nisu vođeni pojedinačni pregovori već je kamatna stopa mijenjana prema odluci jedne strane ( tuženika) a takav tijek i promjena kamate samo inkorporirani u dodatak ugovora o kreditu za tužitelja. Ni u Dodatku ugovora ni u ZPK, nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog nezakonito mijenjane kamate ( kako je ranije utvrđeno) obuhvaća predmetnom konverzijom već se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF ( osim uplata na ime neplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

22. Tuženik drži da su kamate mijenjane u skladu sa zakonom i da tužbeni zahtjev nije osnovan. Uzimajući u obzir ZPK i Dodatak ugovora o kreditu zaključuje se da prilikom konverzije nije uzeto u obzir kako se radi o nezakonitim promjenama kamata, odnosno da to jest uzeto u obzir sam izračun konverzije bi drugačije izgledao jer bi se morao posebno izračunati i onaj dio više plaćenih iznosa s obzirom na promjene kamata koje nisu bile u skladu s odredbama ZOO-a i ZZP-a te Direktive 93/13/EEZ. Drugim riječima, konverzija je rađena s pretpostavkom da su kamate tijekom utuženog razdoblja mijenjane u skladu s navedenim propisima, za što je u ovom postupku utvrđeno da nije bio slučaj. Osim toga, između stranaka nije sporno da tuženik nije u bilo kojem dijelu udovoljio tužbenom zahtjevu već je ponudom predmetnog Dodatka jedino postupio po obvezi iz ZPK-a. I u tom slučaju tuženik je samo ponudio tužitelju već gotov primjerak dodatka ugovora, unaprijed računajući sve promjene kamata koje je na kredite u EUR mijenjao isto kao i kod tužiteljevog Ugovora o namjenskom kreditu ( dakle, bez pregovora s drugom stranom o promjeni kamate, razlozima mijenjanja, okolnostima promjene itd.).

23. Iz svega se zaključuje kako je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute kredita, ali ne i na saniranje nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene odnosno zaključenjem i potpisivanjem Dodatka Ugovoru nisu sanirani razlozi koji su bili razlog ništetnosti ove odredbe, no treba reći da prema odredbi čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor, ili njegov dio, ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane ( Županijski sud u Zadru, Gž-931/16 od 13. travnja 2018.). Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (Županijski sud u Zadru, Gž-1365/16 od 16. ožujka 2018.).

24. S obzirom na utvrđenja valutne klauzule ugovora ništetnim, iznos koji je sukladno tim ( ništetnim) odredbama naplaćen od tužitelja, tuženik je stekao bez osnove, pa je sukladno čl. 1111. i 1115. ZOO-a, stjecatelj dužan te iznose vratiti zbog čega je odlučeno kao u izreci.

25. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

26. Zbog svega navedenog, procjenjujući svaki dokaz pojedinačno te dovodeći sve dokaze u međusobnu vezu, sud drži da je tužbeni zahtjev osnovan, kako je obrazloženo, pa je odlučeno kao u izreci.

27. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a.

28. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužitelju, s obzirom da je uspio s tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe 250 bodova ( Tarifni broj. 7.), sastav podneska od 14. rujna 2021., 24. studenog 2021., 28. kolovoza 2024., 13. rujna 2024. i 19. ožujka 2025. vrijednost od po 250 bodova ( Tbr. 8.1.) te za zastupanja na ročištu od 25. veljače 2020., 15. studenog 2021., 16. rujna 2024., 20. siječnja 2025., 17. lipnja 2025. i 4. veljače 2026. vrijednost od po 250 bodova ( Tbr. 9.1.), 02. prosinca 2019., 12. studenog 2025. vrijednost od 62,5 bodova ( Tbr. 9.5.), što uz trošak vještačenja ( 265,44 eura) ukupno iznosi 5.366,99 eura. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje i sukladno vrijednosti predmeta spora. Za sudske pristojbe je zahtjev odbijen jer taj trošak za tužitelja nije nastao, imajući u vidu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine broj 118/2018, 51/2023). Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje i sukladno vrijednosti predmeta spora.

29. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 25. ožujka 2026.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku.

2. Tuženiku po punomoćnicima.