Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Poslovni broj: Pp-2742/2024-13
Varaždin, Kapucinski trg 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Vesni Poljan, po nacrtu odluke više sudske savjetnice Hane Strnišćak, uz sudjelovanje Valentine Bunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe GRADSKA TRŽNICA d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi JHG, branjenih po Predragu Brlečiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d., zbog prekršaja iz članka 65. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje: ZOR), u povodu podnijetog optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa Klasa: UP/I-116-02/24-01/528, urbroj: 443-02-02-10/2-24-7 od 4. listopada 2024., nakon završene glavne rasprave 24. ožujka 2026. u prisutnosti branitelja okrivljenika te objavljene presude 25. ožujka 2026. bez prisutnosti stranaka, objavio je i
p r e s u d i o j e
1. okrivljena pravna osoba GRADSKA TRŽNICA d.o.o., OIB: 31452810613, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana i
2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi JHG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, prekršajno kažnjavana, direktorica 1. okrivljene pravne osobe od 3. travnja 2024.
I. OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
da: "jer na temelju cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno izvršenog uvida u dostavljene evidencije o radnom vremenu radnice EHG za mjesec svibanj 2024. te sastavljenih zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru dana 13. kolovoza 2024., dana 19. i 24. rujna 2024. postoji osnovana sumnja:
1. da je rad radnice EHG, rođ. **.**.1991., sa prebivalištem u [adresa] koja je u tjednu od 13. do 19. svibnja 2024. radila prekovremeno u Varaždinu, trajao ukupno duže od 50 sati u tom tjednu (članak 65. stavak 3. Zakona o radu), budući je ista radnica u tom tjednu radila ponedjeljkom, utorkom i srijedom u vremenu od 7 do 16 sati, četvorkom u vremenu od 7 do 17 sati i petkom u vremenu od 7 do 20 sati te subotom taj tjedan u vremenu od 7 do 14 sati, dakle šest dana u tjednu, što je radeći u tom rasporedu rada taj tjedan ostvarila 57 sati tjednog rada“.
čime bi postupili protivno članku 65. stavak 3. Zakona o radu i počinili prekršaj iz članka 229. stavak 1. točka 26. (1. okrivljena pravna osoba) i stavak 2. (2. okrivljena odgovorna osoba) istog Zakona.
II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona trošak ovog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude. U povodu podnesenog optužnog prijedloga sud je protiv okrivljenika izdao prekršajni nalog 27. veljače 2025., a na koji su okrivljenici pravodobno podnijeli prigovor. Stoga je na temelju članka 238. stavak 9. Prekršajnog zakona prekršajni nalog ovog suda stavljen izvan snage te je proveden redovni postupak protiv okrivljenika zbog prekršaja opisanih u izreci ove presude.
2. U dokaznom postupku sud je pročitao Obrazac evidencije radnog vremena za svibanj 2024. za radnicu IHG (list 3 spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13. kolovoza 2024. (list 4-8 spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 19. rujna 2024. (list 9-12 spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 24. rujna 2024. (list 13-16 spisa), Izvadak iz sudskog registra za 1. okrivljenu pravnu osobu (list 28-33 spisa) i Potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 13. veljače 2026. (list 46-49 spisa), a okrivljenici su svoju obranu iznijeli pisanim putem.
3. U svojoj obrani okrivljenici navode da ih se tereti da su postupili protivno članku 65. stavak 3. Zakona o radu i počinili prekršaj iz članka 229. stavak 1. točka 26. jer da je državni inspektor utvrdio kako je rad radnice IHG, iz [adresa], trajao ukupno duže od 50 sati tjedno od 13. do 19. svibnja 2024. kada je radnica radila prekovremeno jer je u tom tjednu radila ponedjeljkom, utorkom i srijedom u vremenu od 07,00 do 16,00 sati, četvrtkom u vremenu od 07,00 do 17,00 sati i petkom u vremenu od 07,00 do 20,00 sati te subotom taj tjedan od 07,00 do 17,00 sati, dakle 6 dana u tjednu čime je radeći u tom rasporedu taj tjedan ostvarila 57 sati tjednog rada, iz čega da proizlazi da je radnica radila prekovremeno duže od pedeset sati tjedno. Okrivljenici prije svega smatraju potrebnim ukazati kako iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je predmetna radnica radila prekovremeno, a kamoli da je prekovremeno radila duže od pedeset sati tjedno kako je to navedeno u prekršajnom nalogu. Odredba iz čl. 65 st. 1. Zakona o radu propisuje: U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Dakle, da bi se neki rad mogao tretirati kao prekovremeni rad potrebno je da se radi o višoj sili, izvanrednom povećanju opsega posla ili nekom drugom sličnom slučaju prijeke potrebe kada je radnik na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena. U ovom konkretnom slučaju inspektor nije utvrđivao da li je i zbog čega u evidenciji radnog vremena evidentirano da je radnica IHG radila 57 sati u tjednu. Odnosno, inspektor nije utvrđivao postoji li pisani zahtjev poslodavca kojim je poslodavac tražio od navedene radnice da radi prekovremeno zbog više sile, povećanja opsega poslova ili zbog neke druge prijeke potrebe, jer da je to išao utvrđivati, utvrdio bi da takav zahtjev naprosto ne postoji. Štoviše, radnicu IHG apsolutno nitko nije tražio da ostane na poslu dulje od ugovorenog radnog vremena, već upravo suprotno, ista je sama odlučila da će produžiti svoj rad kako bi završila poslove koje je namjeravala završiti.
Direktorica i 2. okrivljena nije naložila niti zahtijevala od navedene radnice da radi dulje od punog radnog vremena, no, kada joj je navedena radnica, u usputnom razgovoru, rekla da je ostala na poslu nešto dulje jer si je sama zadala zadatke da završi neke svoje započete poslove ili pak sudjelovati u događajima koje je pomogla organizirati iako to od nje nitko nije tražio, tada joj je 2. okrivljena uzvratila da si u evidenciji radnog vremena zabilježi svaki sat koji je ostala dulje na poslu ili koji je odradila izvan radnog vremena kako bi joj se mogla obračunati i isplatiti plaća za odrađeni posao, obzirom da radnica IHG uopće nije imala namjeru to učiniti, čime je postupala u cilju zaštite prava radnice, a ne njihove povrede. Obzirom na činjenicu da su Zakonom o radu predviđeni tj. propisani prekršaji poslodavca radi zaštite interesa radnika i radi sprječavanja zloupotrebe prava radnika, to je u ovom konkretnom slučaju potpuno besmisleno kažnjavanje bilo poslodavca bilo II okrivljene budući da s njihove strane nije bilo niti jedne radnje koja bi išla u smjeru da se predmetnoj radnici naloži prekovremeni rad, niti je za to bilo prijeke potrebe. Upravo suprotno, postupanje odgovorne osobe poslodavca u vidu ovdje 2. okrivljene bilo je ispravno i išlo je u smjeru potpunog poštivanja svih prava predmetne radnice, a pogotovo prava da joj bude plaćeno ono što je odradila, pa makar i bez naloga poslodavca. Okrivljenici predlažu da se u ovom postupku sasluša radnica IHG, kao što i predlažu da ih se oslobodi optužbe jer u ovom slučaju nema nikakvog prekršaja. Uz obranu su priložili i odluku Vrhovnog suda RH u kojoj se jasno ukazuje koji se to rad smatra prekovremenim.
4. Na temelju provedenog postupka sud je utvrdio kako djelo na način kako je opisano, a za koje se okrivljenici terete, nije prekršaj. Okrivljenici se terete da: „je rad radnice EHG, rođ. **.**.1991., sa prebivalištem u [adresa] koja je u tjednu od 13. do 19. svibnja 2024. radila prekovremeno u [adresa], trajao ukupno duže od 50 sati u tom tjednu (članak 65. stavak 3. Zakona o radu), budući je ista radnica u tom tjednu radila ponedjeljkom, utorkom i srijedom u vremenu od 7 do 16 sati, četvorkom u vremenu od 7 do 17 sati i petkom u vremenu od 7 do 20 sati te subotom taj tjedan u vremenu od 7 do 14 sati, dakle šest dana u tjednu, što je radeći u tom rasporedu rada taj tjedan ostvarila 57 sati tjednog rada“, pa da bi time počinili prekršaj iz članka 65. stavak 3. ZOR-a, kažnjiv po članku 229. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. podstavak 26. navedenog Zakona. Članak 65. stavak 3. ZOR-a propisuje da prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 180 sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od 250 sati godišnje. Kažnjivi članak 229. stavak 1. točka 26. ZOR-a propisuje da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba ako rad radnika koji radi prekovremeno traje duže od 50 sati tjedno ili ako prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od 180 sati godišnje ili ako traje duže od 250 sati godišnje kada je prekovremeni rad duži od 180 sati godišnje ugovoren kolektivnim ugovorom (članak 65. stavak 3. i 4.), a stavak 2. istog članka navedenog Zakona propisuje da će se novčanom kaznom za prekršaj iz stavka 1. članka 229. kazniti poslodavac fizička osoba kao i odgovorna osoba pravne osobe.
5. Uzimajući u obzir naprijed citirane odredbe sud utvrđuje da u činjeničnom opisu optužnog prijedloga nedostaje u kojem bi svojstvu okrivljenici počinili opisano djelo pa je činjenični opis prekršaj nepotpun. Naime, upravo kažnjive odredbe članka 229. ZOR-a kategoriziraju da se opisani prekršaj može počiniti u svojstvu poslodavca pravne osobe, poslodavca fizičke osobe, odgovorne osobe u pravnoj osobi te se u stavcima 3. do 15. taksativno navode svojstva u kojima terećeni prekršaj može biti počinjen, a slijedom toga su propisane i novčane kazne u različitim rasponima sve sukladno svojstvu u kojem je eventualno prekršaj počinjen. Iz navedenog proizlazi da je svojstvo okrivljenika bitno obilježje prekršaja za koji se okrivljenici optužuje. Budući da je ovlašteni tužitelj opisao navodni prekovremeni rad radnice bez navođenja svojstva oba okrivljenika, to je takav opis djela nepotpun glede odlučnih činjenica. Navedeno je sukladno i dosadašnjoj sudskoj praksi Visokog prekršajnog suda broj Ppž-4216/2025 od 27. svibnja 2025.
6. Isto tako, na temelju članka 179. stavak 3. Prekršajnog zakona sud je u postupku vezan uz činjenični opis prekršaja pa u tom smislu ne može sam izmijeniti optužni prijedlog dodajući odlučne činjenice koje nedostaju jer bi u tom slučaju prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6. Prekršajnog zakona.
7. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda jer je okrivljenik oslobođen od optužbe.
U Varaždinu 25. ožujka 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Valentina Bunić, v.r.
Vesna Poljan, v.r.
Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica
Hana Strnišćak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana po primitku presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda.
Presudu dostaviti:
- 1. okrivljenoj pravnoj osobi, GRADSKA TRŽNICA d.o.o., [adresa]
- 2. okrivljenoj odgovornoj osobi, JHG, [adresa]
- branitelju, Odvjetničko društvo Brlečić & partneri j.t.d., Varaždin, Optujska 25/I
- tužitelju, Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa, Varaždin, A. Opolski 2
