REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

Broj: Pp-9711/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OU zbog prekršaja iz članka 14. stavka 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22, dalje u tekstu: Zakon o prijevozu u cestovnom prometu); povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga (dalje u tekstu: Državni inspektorat), klasa: 336-01/22-02/723, urbroj: 443-02-03-02-22-3 od 13. travnja 2022., dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Na temelju odredbe članka 161. stavka 5. točke 1. Prekršajnog zakona protiv

Okrivljenog:

OU, sina O i majke Đ, rođenog **.**.1957. u [adresa],  s prebivalištem  u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj],  VŠS  – ekonomska,  nezaposlen,  neoženjen,  bez djece, lošeg imovnog stanja

o d b i j a  s e  o p t u ž b a

da bi inspekcijskim nadzorom utvrđeno da OU obavlja 49.39 – ostali kopneni prijevoz putnika bez upisa u sudski registar ili drugi odgovarajući registar (prema NKD 2007),

dakle, da bi kao fizička osoba obavljao djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika, a nije upisan u sudski odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza (članak 14. stavak 1.),

čime bi počinio prekršaj opisan u članku 14. stavku 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, kažnjiv po članku 116. stavku 3. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 4. istog Zakona.

Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat podnio je 13. travnja 2022. optužni prijedlog pod gore navedenim brojem protiv okrivljenog OU zbog prekršaja opisanog u članku 5. stavku 1. podstavku 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (Narodne novine 61/11 i 66/19, dalje: Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti), kažnjivog po članku 10. stavku 3. istog Zakona.

2. Međutim, analizirajući sadržaj optužnog akta, ovaj sud je stajališta kako ovlašteni tužitelj za djelo koje je predmet optužbe nije Državni inspektorat, već Ministarstvo mora prometa i infrastrukture.

3. Naime, odredbom članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti propisano je kako će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kazniti za prekršaj iz članka 5. stavka 1. podstavka 3. ovoga Zakona fizička osoba koja obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela, obavljanje djelatnosti nije prijavila poreznim tijelima ili nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti.

3.1. Člankom 116. stavkom 3. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu je pak propisano da će se fizička osoba – obrtnik kazniti novčanom kaznom od 3310,00 do 9290,00 eura ako obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem cestovnom prometu bez licencije ili ako nije upisana u sudski odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza (članak 14. stavak 1.).

4. Iz naprijed citiranih odredbi Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti i Zakona o prijevozu u cestovnom prometu vidljivo je kako oba propisa inkriminiraju isto ponašanje, s tim da je potonji zakon u konkretnom slučaju lex specialis jer preciznije normira radnju prekršaja, odnosno ograničava protupravnu radnju na prijevoz u cestovnom prometu, dok odredba Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti obuhvaća sve komercijalne djelatnosti.

4.1. Nadalje, odredbom članka 109. stavka 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu određeno je da inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja inspekcija cestovnog prometa Ministarstva, sukladno posebnom zakonu kojim se reguliraju ovlasti, način rada i odgovornosti inspekcije cestovnog prometa.

4.2. Prema tome, u konkretnom slučaju je posebnim zakonom propisano da inspekcijski nadzor u slučaju obavljanja cestovnog prijevoza bez upisa u odgovarajući registar, odnosno općenito u odnosu na djelatnosti koje su obuhvaćene Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu; obavlja inspekcija Ministarstva mora prometa i infrastrukture kao resornog ministarstva pa je samim time isto tijelo državne uprave isključivo ovlašteno za pokretanje prekršajnog postupka.

4.3. Drugim riječima, Državni inspektorat u konkretnoj pravnoj situaciji prema izričitoj zakonskoj odredbi nije ovlašteni tužitelj; zbog čega je Sud na temelju članka 161. stavka 5. točke 1. Prekršajnog zakona donio presudu kojom se optužba odbija.

5. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa kako je vođenje postupka rezultiralo odbijanjem optužbe, troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Split, 25. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi u pisanoj formi putem ovog Suda, u dva ista primjerka.

Dostaviti: okrivljeniku, tužitelju, u spis