Poslovni broj: Us I-16/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja AC iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, Lovretska 27, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko- dalmatinska, Policijske postaje Omiš, Četvrt Vrilo 1, radi otkaza kratkotrajnog boravka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026.godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, KLASA: UP/I-216-04/25-04/892, URBROJ:511-12-30-25-1 od 15. prosinca 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-04/892, URBROJ:511-12-30-25-1 od 15. prosinca 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da se u osporenom rješenju navodi da je tužitelj kao državljanin Srbije dana 13. prosinca 2025. godine oko 18,40 sati u mjestu Trnobusi na parkingu ispred benzinske postaje Petrol Mosor – Sjever, na Autocesti A1, u vozilu marke Fiat Ducato reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo tvrtke Viator d.o.o. od strane policijskih službenika Policijske postaje Omiš, zatečen na mjestu suvozača, koji je bio u radnoj odjeći na kojoj je s prednje strane i na leđima bio natpis Hidroizolacija Dolić, te da je iskazao da je bio na obuci za postavljanje hidroizolacije za navedenog poslodavca; da je izvršenom provjerom identiteta i provjerom kroz EOS utvrđeno da tužitelj nema ishodovanu dozvolu za boravak i rad i da nema prijavljen kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj; da tuženik izvodi pogrešne zaključke te utvrđuje da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa]; da je tužitelj zakonito ušao preko graničnog prijelaza u Republiku Hrvatsku i da je boravio u [adresa]-oj temeljem valjane putne isprave Republike Srbije, temeljem koje ima zakonsku mogućnost ulaska i boravka u RH-oj; da tužitelj u RH-oj nije boravio radi obavljanja rada za poslodavca Hidroizolacija Dolić; da tuženik u rješenju jasno ne navodi zbog čega je tužitelj nezakonito boravio u [adresa]-oj već da samo navodi da nije opravdao svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka sukladno članku 56. stavku 1. točki 2. Zakona o strancima; da se tuženik poziva na članak 56. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima u kojem je propisano da se otkazuje boravak ako ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme kratkotrajnog boravka u RH-oj; da se tuženik poziva na članak 56. stavak 1. točka 5. Zakona o strancima kojim se propisuje da se kratkotrajni boravak otkazuje ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu; da je osporeno rješenje donijeto protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i to članku 51, budući da tuženik nije tužitelja pozvao da se izjasni te nije proveo ispitni postupak; da je u provedenom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, da je došlo do povrede pravila postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika od 15. prosinca 2025. godine.

2. Tužba tužitelja dostavljena je tuženiku uz rješenje suda od 14. siječnja 2026. godine, kojim je sud tuženika pozvao da dostavi odgovor na tužbu te spis upravnog tijela koji se odnosi na ovu upravnu stvar, nakon čega je tuženik dostavio odgovor na tužbu. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je osporenim rješenjem tužitelju sukladno Zakonu o strancima otkazan privremeni boravak jer je zatečen u nezakonitom radu, odnosno obavljanju rada bez važeće dozvole za boravak i rad; da je dana 13. prosinca 2025. godine oko 18,40 sati u mjestu Trnobusi tužitelj zatečen u vozilu s drugim stranim državljanima u povratku s radilišta do mjesta boravka, te da su svi zatečeni u vozilu na sebi imali odjeću u kojoj je jasno istaknut natpis trgovačkog društva Hidroizolacija Dolić d.o.o., pa tako i tužitelj; da je tužitelj u izjavi na zapisnik jasno i nedvojbeno iskazao, da je u Republiku Hrvatsku došao dana 02. listopada 2025. godine nakon što se javio na oglas za zapošljavanje za poslodavca Hidroizolacija Dolić iz Sinja, Glavice 348 i poslodavcu predao papire za prijavu; da ga je navedeni poslodavac odmah uputio na obuku u Pulu da se uči oko postavljanja hidroizolacije. Također je u naveo u zapisniku da je poslodavac BC imao neke probleme i da ga nije mogao prijaviti, već da je uz tužiteljevo odobrenje zahtjev za dozvolu rada podnio drugi poslodavac Stone art Desing d.o.o. koji surađuje sa poslodavcem BC. U zapisniku je tužitelj nadalje naveo da se protekli tjedan vraćao iz Ploča gdje je također bio upućen od poslodavca BC na obuku da gleda kako se postavlja i vari hidroizolacija. Naveo je da je svjestan da nije trebao doći na obuku bez ishodovane dozvole za boravak i rad. Navedeni zapisnik tužitelj je vlastoručno potpisao. Slijedom navedenog da se može nedvojbeno zaključiti da je tužitelj radio bez prethodno ishodovane radne dozvole potrebne za rad u Republici Hrvatskoj, posebno kada se uzme u obzir sve činjenice i dokazi i to da se navedene prigode nalazio u vozilu koje je u vlasništvu tvrtke Viator, a da je tužitelj na sebi nosio radnu odjeću sa natpisom tvrtke Hidroizolacija Dolić te da je tužitelj priznao da prolazi obuku za postavljanje utvrđeno da je tvrtka Hidroizolacija Dolić d.o.o. za koju prema iskazu radi tužitelj, je podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u RH-oj dana 03. listopada 2025. godine, a da je zahtjev odbijen, jer je bilo negativno mišljenje HZZO (čl. 99. st. 1. toč. 7. – poslodavac u zadnjih šest mjeseci nema promet u propisanom iznosu); da je dana 01. studenog 2025. godine tvrtka Stone Art Desing d.o.o. podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, za radno mjesto radnik visokogradnje, koji zahtjev je obustavljen. Tuženik ističe da je tužitelj u Republici Hrvatskoj boravio na adresi koju nije prijavio nadležnom tijelu, već se nalazio na obuci u Puli i Pločama, što proizlazi iz vlastoručno potpisanog zapisnika. Stoga, da su neosnovani tužbeni navodi da tuženik izvodi pogrešne zaključke vezano za tužiteljev nezakoniti boravak. Vezano za tužbeni navod da tužitelju nije bilo omogućeno sudjelovanje u svim fazama postupka, kao i izjašnjavanje o svim činjenicama, tuženik je naveo je uvidom u spis jasno da je tužitelj bio pozvan u Policijsku postaju Omiš, kojom prilikom je upoznat s predmetom upravnog spora koji se vodi; da je prilikom pozivanja tužitelja u PP Omiš tužitelju dana prilika da se izjasni o svim činjenicama, što je isti i iskoristio, te u vlastoručno potpisanoj izjavi na zapisniku od 15. prosinca 2025. godine, koja prileži spisu, izjavio da je obavljao poslove za društvo Hidroizolacija Dolić, premda je bio svjestan da nema ishodovanu dozvolu za boravak i rad; da je temeljem svih iznijetih činjenica nesporno da je boravak tužitelja u smislu članka 183. Zakona o strancima, slijedom čega je donijeto rješenje o otkazu kratkotrajnog boravka. Predložio je da se tužba odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika, tužitelju kao državljaninu Republike Srbije, s prebivalištem u [adresa], Republika Srbija, na adresi [adresa], otkazuje se kratkotrajni boravak. Istodobno je određeno da mu se za dragovoljni odlazak određuje rok od sedam dana u kojem je dužan napustiti Republiku Hrvatsku, računajući od prvog dana od dana dostave istog rješenja. Određeno je da tužitelj može ponovo ući u Republiku Hrvatsku kada proteknu 3 mjeseca, računajući od dana napuštanja Republike Hrvatske. Određeno je da je tužitelj prilikom napuštanja Republike Hrvatske dužan se prijaviti na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske, te je upozoren da u slučaju da ne izvrši rješenje da će se isti prisilno udaljiti u Srbiju.

4. Na ročištu od 17. ožujka 2026.godine zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznog prijedloga i tužbenog zahtjeva, te je u spis priložio popis troška kojim je zatražio trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV-a od 25 %, ili ukupno 2.500,00 eura.

Sud je na ročištu odbio prijedlog i da se sasluša tužitelja jer je saslušanje ocijenio nepotrebnim, budući je ocijenjeno da s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu se može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja tužitelja.

5. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 15.prosinca 2025.godine, te se pregledao cjelokupni spis. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-04/892, URBROJ:511-12-30-25-1 od 15. prosinca 2025. godine, odnosno da li je tuženik zakonito proveo postupak otkaza kratkotrajnog boravka strancu i da li je osporeno rješenje zakonito.

8. Među strankama je sporno da li s obzirom na stanje spisa i spisu priložene isprava tuženik opravdano donio predmetno rješenje, te da li iz spisu priloženih isprava je tuženik pravilno utvrdio da tužitelj boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi namjeravanu svrhu i da je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao s namjerom obavljanja poslova postavljanja hidroizolacije za društvo Hidroizolacija Dolić d.o.o. Sinj, Glavice 348.

9. Tuženik se u osporenom rješenju pozvao na odredbe Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22 i 151/22, dalje: ZoS) i to: članak 56. stavak 1. točka. 1, točka 2. točka 3. točka 4, točka 5, članak 56. stavak 2., stavak 3, članak 184. stavak 1., 2. i 3.

Osporeno rješenje, KLASA: UP/I-216-04/25-04/892, URBROJ:511-12-30-25-1 od 15. prosinca 2025. godine tuženik je utemeljio na članku 56. stavak 1. točka 5. Zakona o strancima, uz obrazloženje da državljanin treće zemlje svoj boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu.

10. Člankom 56. stavak 1. točka 2.ZoS-a, propisano je da će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka.

Člankom 56. stavak 1. točka 5. ZoS-a je propisano da će se otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da njegov kratkotrajni boravak nije korišten u namjeravanu svrhu.

Člankom 56. stavak 2. ZoS propisano je da se strancu kojem je otkazan kratkotrajni boravak rješenjem određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog do tri mjeseca.

Člankom 184. stavak 1. ZoS-a propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i kojem odlukom državnog tijela prestaje zakonit boravak donijeti rješenje o povratku, odnosno napuštanju EGP-a.

Člankom 184. stavak 2. ZoS-a, propisano je da će se rješenjem odrediti rok u kojem je državljanin treće zemlje dužan napustiti EGP, te prisilno udaljenje ako ne napusti EGP- u određenom roku.

Člankom 184. stavak 3. ZoS-a, propisano je da će se prilikom određivanja roka napuštanja EGP-a, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir i osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti duže od 30 dana.

11. Prema spisu priloženog Izvješća policijskog službenika Policijske postaje Omiš, koje je od policije sastavljeno neposredno nakon predmetnog događaja), proizlazi da je dana 13. prosinca 2025. godine oko 18,40 sati u mjestu Trnobusi, na parkingu ispred benzinske postaje Petrol Mosor – Sjever na Autocesti A1, u vozilu marke Fiat Ducato reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo tvrtke Viator d.o.o. od strane policijskih službenika Policijske postaje Omiš, tužitelj s drugim stranim državljanin, zatečen na mjestu suvozača, koji je bio u radnoj odjeći na kojoj je s prednje strane i na leđima bio natpis Hidroizolacija Dolić. Isti je posebno upitan posjeduje li radnu dozvolu na što je odgovorio da nema te da je proteklih sedam dana bio na području grada Ploča gdje se s tvrtkom Hidroizolacija BC nalazio na obuci za postavljanje izolacije. Na poseban upit odgovorio je kako je smješten u mjestu Brnaze, a da je zaposlen u navedenoj tvrtki već neko vrijeme. Izvršenim pregledom prtljažnog prostora navedenog vozila zamijećeno je nešto radnog alata kao što su kablovi, jedna puhalica za čišćenje površina. Izvršenom provjerom kroz operativne evidencije utvrđeno je da tužitelj nije regulirao svoj kratkotrajni boravak.

12. Tuženik je temeljem članka 52. 70. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/98. i 110/21, dalje: ZUP-a), dana 15. prosinca u službenim prostorijama Policijske postaje Omiš na Zapisnik uzeo izjavu od tužitelja na način da je isti prethodno upoznat o čemu se provodi postupak, te su istome dana sva upozorenja sukladno zakonu.

Tužitelj je u izjavi na zapisnik jasno i nedvojbeno iskazao, da je u Republiku Hrvatsku došao dana 02. listopada 2025. godine nakon što se javio na oglas za zapošljavanje za poslodavca Hidroizolacija Dolić iz Sinja, Glavice 348 i poslodavcu predao papire za prijavu. Naveo je da ga je navedeni poslodavac odmah uputio na obuku u Pulu da se uči oko postavljanja hidroizolacije. Također je u naveo u zapisniku da je poslodavac BC imao neke probleme i da ga nije mogao prijaviti, već da je uz tužiteljevo odobrenje zahtjev za dozvolu rada podnio drugi poslodavac Stone art Desing d.o.o. koji surađuje sa poslodavcem BC. U zapisniku je tužitelj nadalje naveo da je protekli tjedan bio na obuci u Pločama i da se je vraćao iz Ploča, a na koju obuku (da gleda kako se postavlja i vari hidroizolacija) ga je također uputio poslodavac BC. U svojoj izjavi na zapisnik tužitelj je naveo da je svjestan da nije trebao doći na obuku bez ishodovane dozvole za boravak i rad. Navedeni zapisnik tužitelj je vlastoručno potpisao.

13. Slijedom navedenog nedvojbeno je da je tužitelj radio bez prethodno ishodovane radne dozvole potrebne za rad u Republici Hrvatskoj. Navedeni zaključak posebno potvrđuju nesporne činjenice i dokazi, svakako da se navedene prigode tužitelj nalazio u vozilu koje je u vlasništvu tvrtke Viator, a da je tužitelj na sebi nosio radnu odjeću sa natpisom tvrtke Hidroizolacija Dolić, te posebno da je tužitelj priznao da prolazi obuku za postavljanje hidroizolacije kako u gradu Puli, tako i u gradu Ploče, dakle, da je u Republiku Hrvatski došao raditi za navedenog poslodavca kod kojeg se je prijavio na oglas za zaposlenje.

U svezi s navedenim je posebno istaći da je svojom izjavom danom na Zapisnik od dana 15. prosinca 2025. godine tužitelj priznao sve navedeno budući da je u izjavi naveo „ u Republiku Hrvatsku sam došao u mjesecu listopadu 2025. godine, točnije 02. listopada 2025. godine, nakon što sam se javio na oglas za zapošljavanje za poslodavca Hidroizolacija Dolić iz Sinja, Glavice 348.“, te u dijelu u kojem navodi „svjestan sam da nisam trebao ići na obuku bez ishodovane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj“.

Dakle, tužitelj je u Republiku Hrvatsku došao planirano radi zapošljavanja i rada u RH-oj nakon što se je prijavio na oglas navedenog poslodavca koji je tražio potrebne radnike, što znači da je tužitelj u RH-u ušao s namjerom rada i obavljanja poslova za navedenog poslodavca, iako je znao da nema radnu dozvolu, jer kako navodi u izjavi je tek dolaskom poslodavcu predao papire za rad.

14. Tužitelj je u kao državljanin Republike Srbije zakonito ušao u Republiku Hrvatsku temeljem putovnice Republike Srbije, dana 02. listopada 2025. godine, ali do navedene prigode (dana zatjecanja) odnosno do dana 13. prosinca 2025. godine nije regulirao svoj kratkotrajni boravak. Tužitelj je u Republici Hrvatskoj boravio na adresi koju nije prijavio nadležnom tijelu.

15. Neosnovani su tužbeni navodi ta tužitelju da tužitelju nije bilo omogućeno sudjelovanje u svim fazama postupka, kao i izjašnjavanje o svim činjenicama, jer je tužitelj od tuženika pozvan te je tom prilikom upoznat s predmetom upravnog spora koji se vodi, te mu je omogućeno davanje izjave tj. da se izjasni o svim činjenicama i pitanjima koje je smatrao bitnim, prethodno uz sva objašnjenja i upozorenja, o čemu je sastavljen zapisnik od 15. prosinca 2025. godine kojeg je tužitelj potpisao.

16. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 25. ožujka 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA

- opunomoćeniku tužitelja, Mariju Vukoviću, Split, Lovretska 27,

- tuženiku, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš, Četvrt Vrilo 1,

- u spis.