Poslovni broj: Us I-104/2026-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mark Baničeviću, odvjetniku u Splitu, Vukovarska 28/1, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Zagreb, Ispostava II. kategorije Vela Luka, Obala 3, Vela Luka, radi upisa brisanja brodice, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11.ožujka 2026. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 25. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Ispostava II. kategorije Vela Luka, KLASA:UP/I-342-12/25-01/23743, URBROJ:530-04-25-2- od 18. prosinca 2025. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U pravodobnoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/I-342- 12/25-01/23743, URBROJ:530-04-25-2- od 18. prosinca 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje neosnovano i nezakonito te protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Pomorskog zakonika. Navodi se da tužitelju nikada nije naloženo plaćanje predmetne naknade, jer da se je od njega to tražilo da bi on to i izvršio; da mu nije omogućeno da sudjeluje u upravnom postupku prije donošenja rješenja, čime je tužitelj onemogućen u pravu na pristup sudu i pošteno suđenje te stavljen u nepovoljni položaj u smislu članka 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te članka 29. st. 1. Ustava RH-e. Tužbenim zahtjevom je zatražila da se poništi rješenje tuženika od 18. prosinca 2025. godine.
2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da u potpunosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja; da je tuženik sukladno odredbama Pomorskog zakonika i Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe, za brodicu oznake: VL 1902, NIB:181921, obračunalo naknadu za 2023. i 2024. godinu, te istu otpremilo vlasniku brodice, i to na adresu ĆA iz [adresa], koji je opunomoćenik za primanje pismena vlasnika brodice, koji je strani državljanin, a koji opunomoćenik je u trenutku slanja računa, na zahtjev vlasnika brodice bio upisan u upisnik brodova kao vlasnikov opunomoćenik za primanje pismena. Također se navodi da prema podacima kojima raspolaže tuženik je vidljivo da su dana 27. prosinca 2023. godine izdana i otpremljena dva računa, jedan za plaćanje naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu od onečišćenja i drugi za plaćanje naknade za uporabu pomorskog dobra, oba za 2023. godinu; da je račun za naknadu za uporabu pomorskog dobra za 2023. godinu plaćen 18. rujna 2025. godine, pa da je jasno a time i bespredmetna tvrdnja opunomoćenika tužitelja da tužitelju nije naloženo plaćanje predmetne naknade. Isto tako da iz podataka kojima raspolaže tužitelj je vidljivo da su dana 08. listopada 2024. godine izdana i otpremljena dva računa, jedan za plaćanje naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja i drugi za plaćanje naknade za uporabu pomorskog dobra, oba za 2024. godinu; da je račun za plaćanje naknade za uporabu pomorskog dobra za 2024. godinu plaćen dana 18. rujna 2025. godine, ali samo djelomično, u vrlo malom iznosu od punog računa, pa je iz toga jasno da je vlasnik znao za svoju obvezu plaćanja, ali da je to radio selektivno odabravši platiti makar i djelomično račune za uporabu pomorskog dobra, izbjegavajući podmiriti svoju obvezu plaćanja naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja. Tuženik ističe da se predmetni računi sukladno članku 75. stavak 1. Pravilnika o vođenju upisnika brodova, najvišoj dopuštenoj starosti i tehničkim uvjetima za upis u upisnik brodova („Narodne novine“, broj: 13/20), osim poštom dostavljaju i elektroničkom dostavom u osobni korisnički pretinac sustava e-Građani; da je postupak brisanja brodice po službenoj dužnosti uslijed ne plaćanja naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja dvije godine uzastopno, utemeljen na članku 192. stavak 3. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 181/04,76/07, 146/08, 61/11,56/13, 26/15,17/1, dalje: PZ-a), te u skladu sa člankom 3. Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja i članka 9.stavak 1. istog Pravilnika;
3. Osporenim rješenjem pod točkom I. izreke određeno je brisanje brodice oznake: VL 1902, NIB:181921, dužine 5,80, širine 2,20, materijal izrade: Poliester, porivni uređaj: Benzinski motor s unutarnjim izgaranjem, Ukupni broj uređaja: 1: proizvođač: Yamaha, model: F100LB, serijski broj: [serijski broj] 6HJ-snaga (kW): 73,50 iz uloška broj [broj ZK uloška] glavne knjige upisnika brodova Ispostava II. kategorije Vela Luka, sa upisanim pravom vlasništva 1/1 dijela u korist VA, OIB: [osobni identifikacijski broj].Točkom II. poništava se upisni list/dozvola za plovidbu brodice iz točke I. ovog rješenja. Točkom III. određeno je da će se točka I. i II. izreke rješenja provesti odmah po njegovom donošenju.
4. Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu te pozvao tužitelja, tuženika te im je time kao strankama omogućeno sudjelovanje u upravnom sporu i iznošenje svojih stavova kao i očitovanje po navodima protivnih stranaka.
Na raspravi od dana 11. ožujka 2026. godine stranke nije pristupio tuženik iako je isti uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika.
Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Naveo je da se osporeno rješenje temelji na članku 51. stavak 6. Pomorskog zakonika, a da je stavkom 7. istog članka propisano da se naknada utvrđuje, ali da tužitelj nikada nije dobio takvu odluku kojom mu se utvrđuje naknada, a što je preduvjet za plaćanje naknade. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura.
5. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 18. prosinca 2025. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao cio sudski spis.
6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je pravilno i zakonito rješenjem tuženika određeno brisanje predmetne brodice iz upisnika brodova Lučke kapetanije Dubrovnik, Ispostava II. kategorije Vela Luka.
8. Prema članku 51. stavak 6. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj:
181/04,76/07,146/08,61/11,56/13,26/15,17/19, dalje: PZ vlasnici ili korisnici jahti i brodica te plovila unutarnje plovidbe plaćaju naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja kada plove ili borave u unutarnjim morskom vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske.
Prema članku 192. stavak 3. PZ jahta i brodica brišu se iz upisnika brodova ako vlasnik ili korisnik jahte ili brodice dvije godine uzastopce ne plati naknadu iz članka 51. stavak 6. PZ.
Sukladno članku 2. stavak 1. PZ odredbe istog propisa koje se odnose na brodove primjenjuju se i na druge pomorske objekte, osim ratnog broda, ako nije drugačije određeno.
Sukladno članku 254. stavak 10. PZ i članka 5. Pravilnika o upisniku brodova, ispravama, te najvišoj dopuštenoj starosti i tehničkim uvjetima za upis brodova u upisnik brodova ("Narodne novine", broj: 13/20, dalje: Pravilnik o upisniku brodova) nadležnom lučkom kapetanijom za upisnik brodova smatraju se i ispostave lučkih kapetanija te ministarstvo nadležno za pomorstvo kada u okviru svoje nadležnosti obavljaju poslove upisa u upisnik brodova, ako nije drugačije određeno
Prema članku 303. stavak 1. PZ, kad lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova donese rješenje kojim se određuje upis broda u upisnik brodova, obavit će istodobno provedbu upisa, dok se člankom 308. PZ određeno da se valjanost upisa ne može pobijati zato što je dostava obavljena elektronički ili javnom objavom na elektroničkoj oglasnoj ploči.
Prema članku 3. stavak 1. Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja ("Narodne novine", broj: 116/16. i 14/20, dalje: Pravilnik o naknadi) obveza plaćanja naknade nastaje u trenutku kada plovni objekt plovi ili boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske. Stavkom 2. istog članka je propisano da se smatra da plovni objekt hrvatske državne pripadnosti plovi i boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske dokle god je upisan u hrvatski upisnik, osim ako se ne dokaže suprotno. Člankom 5.stavak 1.Pravilnika o naknadi je propisano da obveznik plaćanja cjelokupne godišnje naknade je osoba koja je u trenutku izrade računa za naknadu bila upisana u upisnik kao vlasnik plovnog objekta u odnosu na kojeg je prema odredbama ovog Pravilnika nastala obveza plaćanja naknade.
Člankom 9. stavak 1. Pravilnika o naknadi propisano je ako je u odnosu na plovni objekt nastala obveza plaćanja naknade, a niti jedan vlasnik niti korisnik plovnog objekta tijekom godine na koju se naknada odnosi nije primio račun za naknadu, zadnji vlasnik ili korisnik plovnog objekta u godini u kojoj je nastala obveza plaćanja dužan je to prijaviti najkasnije do kraja siječnja iduće godine.
9. Prema stanju spisa nesporno je da je predmetna brodica tužitelja bila upisna u Upisnik brodova koju vodi Ispostave II. kategorije Vela Luka, te je također nesporno da tužitelj kao vlasnik brodice oznake: VL 1902, NIB:181921, i da nije izvršio plaćanje naknade za sigurnost plovidbe i za zaštitu mora od onečišćenja u 2023. i 2024. godini, sukladno članku 51. stavak 6. PZ-a, budući da je na dan donošenja predmetnog rješenja utvrđeno da za predmetnu brodicu nije plaćena navedena naknada, a da je navedena naknada tužitelju kao obvezniku plaćanja obračunata sukladno odredbama Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja. Predmetnu naknadu za 2023. godinu tužitelj je trebao uplatiti do kraja 2023. godine a naknadu za 2024. do kraja 2024. godine.
10. Prema stanju spisa, priloženom dokumentu – Status računa plovila oznake:
VL 1902, NIB:181921, na dan 06. veljače 2026. godine proizlazi da je tužitelj platio naknadu za uporabu pomorskog dobra za 2023. prema računu od 27. 12. 2023. godine u iznosu od 263,03 kn (34,91 eura) platio u korist proračuna Dubrovačko-neretvanske županije, tako da po ovoj osnovi nema dugovanja. Međutim, nesporno je da u Državni proračun RH tužitelj nije uplatio naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2023. godinu prema računu od 27. 12. 2023. godine u iznosu od 58,02 kn (7,70 eura).
11. Također prema priloženom dokumentu – Status računa plovila oznake: VL 1902, NIB:181921, na dan 06. veljače 2026. godine proizlazi da tužitelj za 2024. godinu temeljem računa od 08. 10. 2024. godine ima dugovanje po osnovi naknade za uporabu pomorskog dobra u iznosu od 0,99 eura. Isto tako je nesporno da u Državni proračun RH tužitelj nije uplatio naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2024. godinu prema računu od 08. 10. 2024. godine u iznosu od 7,70 eura.
12. Iz podataka koje je naveo tuženik nespornim proizlazi da su tužitelju izdani računi za plaćanje predmetne naknade za 2023. i 2024. godinu i da su računi dostavljeni na adresu tužiteljevog opunomoćenika za prijem pismena u Republici Hrvatskoj. Tužitelj je po navedenim (dostavljenim) računima vršio određene uplate, ali selektivno u nedovoljnom iznosu. Kako je iz spisa vidljivo tužitelj je vlasnik predmetne brodice više godina te je samim time trebao biti upoznat s obvezom plaćanja naknade za uporabu pomorskog dobra (mora), te naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja.
13. Pored navedenog a vezano za tužbeni navod da nije primio račune za naknadu, navesti je da je odredbom članka 9. Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe ("Narodne novine", broj: 116/16 i 14/20) propisana obveza vlasnika ili korisnika plovnog objekta da ukoliko nisu primili račun za naknadu tijekom godine na koju se naknada odnosi, da su dužni to prijaviti najkasnije do kraja siječnja iduće godine, pa da tužiteljica i nije primio račun za naknadu ga ne oslobađa od plaćanja naknade;
14. Kako je neplaćanje naknade temeljem izričite zakonske odredbe razlog za brisanje brodice, a nesporno je da tužitelj nije platio naknadu, zakonito je tuženik donio rješenje o brisanju brodice iz upisnika brodova.
15. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.
U Splitu 25. ožujka 2026.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja, Mark Baničeviću, Split, Vukovarska 28/1,
- tuženiku, Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Ispostava II. kategorije Vela Luka, Obala 3, Vela Luka,
- spis.