REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-4/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv I-okrivljenika DO i II-okrivljenice DOB, radi prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/25-5/34156, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 30.12.2025., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti I i II-okrivljenika, a u odsutnosti podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENICI:

DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i G, r. Š, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., razveden, otac dvoje maloljetne djece, voditelj sistemske podrške, 1.600,00 eura, državljanin Republike Hrvatske, viša stručna sprema, pismen, prekršajno neosuđivan,

DOB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka E i K, r L, rođena **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanka Republike Hrvatske, razvedena, majka dvoje maloljetne djece, stručni suradnik pedagog, 1.800,00 eura, visoka stručna sprema, pismena, prekršajno neosuđivana,

k r i v i s u

I što su dana 26. prosinca 2025., u 16:40 sati, u [adresa], u [adresa] kućni podbroj 1., nasilnički se ponašali u obitelji u nazočnosti maloljetne djece GO, rođenog **.**.2010., OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠO, rođenog **.**.2011., OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da je DOB nasrtala na svojeg bivšeg supruga DO i udarala ga rukama po glavi te ogrebala po vratu, dok je Svetin DO svoju bivšu suprugu udario laktom u prsa, te potom udario šakom u glavu nakon čega su ih rastavila maloljetna djeca,

dakle, međusobnim fizičkim sukobom kao bivši supružnici u prisutnosti maloljetne djece, nasilnički se ponašali u obitelji,

pa su time počinili prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im se prekršaj na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA OD 450,00 EURA (četiristo pedeset eura)- s v a k o m.

II Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenici u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plate izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenici plate 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 300,00 eura (tristo eura) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) - s v a k i, u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenih Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/34156, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 30.12.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenici su se očitovali o optužbi na način da su se u vezi činjeničnih navoda izjasnili kako se smatraju krivima za prekršaj stavljen im na teret.

3. Ispitani DO navodi da je od njegove strane kritične zgode došlo do fizičkog nasilničkog ponašanja koje je usmjerio u odnosu na bivšu suprugu DOB. Prvotno ističe da je sa bivšom suprugom bio u braku nekih 9 godina time da je brak razveden 2018., ali su usprkos tome nastavili živjeti zajedno u istom domaćinstvu sve do spornog događaja, nakon kojeg je on napustio životnu zajednicu s njom i odselio u Zagreb. U toj zajednici života odnosno braku imaju 2 maloljetne djece u dobi od 15 i 16 godina koji su bili prisutni predmetnom događaju. Istog dana u popodnevnim satima prilikom dnevnog odmora i praćenja TV programa uočio je da bivša supruga komunicira s nekom nepoznatom osobom putem mobilnog telefona, a sumnjao je da bi se moglo raditi o nekoj muškoj osobi s kojom ima novu emotivnu vezu. Stoga je želio saznati što se događa i da li je to istinito, pa na takav upit prema bivšoj supruzi dobio je pozitivan odgovor, što ga je nemalo iznenadilo. To je bio razlog zbog kojeg je tražio od bivše supruge njezin mobilni aparat kako bi utvrdio s kim se dopisivala i tko je osoba s kojom je ostvarila emotivnu vezu. Supruga mu nije željela dati svoj telefon te joj ga je praktički oteo iz ruke i pokušao tražiti što ga je zanimalo. No telefon je bio zaključan pri čemu mu lozinka nije bila poznata i nije mogao pregledavati sadržaj. Tada je supruga željela također prisilno vratiti mobitel u posjed, pa kako se udaljavao od nje okrenut joj leđima, ona mu je prilazila te ga višekratno otvorenim dlanovima ruku udarala po ramenima i glavi te ga čak rukama hvatala za vrat i grebala. Usprkos tome nije joj telefon vraćao te se udaljavao od nje. Kako ga je ona i dalje pratila, pri čemu je njezin prethodni napad na njega prestao, on joj je tada prišao i rukom u kojoj je držao njezin mobilni aparat udario je u predjelu čela, ali ne suviše jako, čime joj je htio uzvratiti na njezin prethodni fizički napad na njega. Potom je prolazio kraj nje i dodatno je laktom udario u predjelu prsa. U tim trenucima sam događaj su pratila njihova maloljetna djeca te su oni prvo verbalno pokušali utjecati na njih dvoje da prestanu s takvim ponašanjem, u čemu nisu uspjeli, jer su on i bivša supruga i dalje nastavili sa tvrdoglavošću. U jednom trenutku zbog činjenice da nije mogao koristiti telefon bivše supruge bacio ga je u zid i time ga oštetio odnosno uništio. Zbog svega toga njihova djeca su počela pokakati i bila su vidno uznemirena. Prema tome, nakon što je prestao fizički nasrtaj supruge na njega te je ona bila udaljena od njega, on je reagirao te ponovno prišao k njoj i na opisani način je fizički napao u prisutnosti maloljetne djece, zbog čega u cijelosti priznaje protupravno ponašanje za koje se tereti. Na kraju ističe kako ne smatra potrebnim i svrsishodnim da se bivšoj supruzi izriče bilo kakva zaštitna mjera kojom se njega štiti kao žrtvu nasilja u obitelji, posebno zabranu približavanja i uznemiravanja, a razlog za to je činjenica da povremeno nužno moraju komunicirati vezano za interese njihove maloljetne djece te njegove susrete s njima, pri čemu je isključeno da bi bivša supruga ubuduće mogla ponoviti takvo i slično ponašanje prema njemu, tim više što više ne žive zajedno.

4. Ispitana DOB navodi da je sa bivšim suprugom bila u braku nekih 9 godina time da je brak razveden 2018., ali su usprkos tome nastavili živjeti zajedno u istom domaćinstvu sve do spornog događaja, nakon kojeg je bivši suprug napustio životnu zajednicu i odselio u Zagreb, dok u toj zajednici života imaju 2 maloljetne djece u dobi od 15 i 16 godina koji su bili prisutni predmetnom događaju. Navedenog popodneva u stanu došlo je prvotno do verbalnog ispada od strane bivšeg supruga DO koji je pretpostavio kako ona ima novu emotivnu vezu sa drugim muškarcem i povodom toga je bio ljut te je rezigniran htio prevrnuti bor koji se nalazio u dnevnom boravku na nju, pa je ona zbog toga istrčala iz stana kako bi izbjegla sukob s njim. On je došao za njom te je tada već došlo do njegovog fizičkog nasrtaja na nju gdje ju je vukao i odguravao u tijelo povodom čega su se vratili unutar stana gdje su bila njihova maloljetna djeca. Tu je došlo do izljeva verbalnog vrijeđanja od strane supruga prema njoj izražavanjem pogrdnih riječi. Nakon toga suprug joj je oteo iz ruke njezin mobilni aparat u pokušaju da provjeri sadržaj u čemu nije uspio, jer mu je trebala lozinka koju mu nije dala. Time su u jednom trenutku stajali sučelice jedan ispred drugog gdje je on mobilni aparat držao u ruci u zraku i pokušavala je doći do telefona i prilazila mu te mahala rukama kako bi mu uspjela oteti telefon iz ruke. On je ispred sebe pružao drugu slobodnu ruku kako bi je onemogućio da mu priđe, ali je ona nastavila prilaskom k njemu i mašući rukama u pokušaju da dođe do telefona nekoliko puta ga je udarila po tijelu i zna da ga je jedanput noktom ogrebla po vratu. Usprkos tome nije došla do telefona te je odustala od nakane i udaljila se od njega. Tada su djeca reagirala i pokušaju da ih primire, u čemu nisu uspjeli. Time je faktično ovaj dio sukoba između njih prestao, ali je suprug nakon kraćeg vremena nju zatekao u istoj prostoriji te joj prišao i udario rukom po glavi u predjelu čela, time da je u ruci držao njezin mobilni aparat. Bila je zbunjena, ali nije na taj udarac reagirala, a odmah putom je suprug prolazio pored nje te je dodatno trzajem lakta udario u predjelu prsa. I tada su reagirala njihova maloljetna djeca, što znači da su za sve vrijeme sukoba pokušali stati između njih i primiriti njihovo ponašanje, ali su zbog neuspjeha bili histerični i uznemireni, te je stariji sin tražio do oca da napusti stan, ali je bivši suprug nazvao tada policiju i time je sukob prestao. Stoga je doista njezino eksplicitno ponašanje bilo protupropisno, jer je prva nasrnula na bivšeg supruga fizičkim putem i prekršaj priznaje u cijelosti. Dodatno ističe da ne smatra potrebnim i nužnim da se bivšem suprugu izrekne bilo kakva zaštitna mjera kojom bi se nju štitilo kao žrtvu nasilja, pa tako niti zabrana približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja. Ne smatra da će bivši suprug ponavljati protupravno ponašanje prema njoj, a svakako moraju imati komunikaciju vezano za interese njihove zajedničke djece.

5. Na temelju priznanja okrivljenika, koje je stavljeno u usporedbu sa zapisnicima o ispitivanju oboje okrivljenika u svojstvu osumnjičenika, sud je sa sigurnošću utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj opisan u izreci ove presude koji im se stavlja na teret, pa su proglašeni krivima te im je izrečena blaža novčana kazna od zakonom propisanog minimuma.

6. U postupku nije bilo sporno da su okrivljenici počinili prekršaj opisan u izreci presude, jer su se izjasnili da se smatraju krivima za navedeni prekršaj te su potom izričito i jasno obrani opisali svoje protupravno ponašanje i priznali prekršaj.

7. Također, okrivljenici su prvotno ispitani neposredno nakon događaja u Policijskoj Postaji Bjelovar u svojstvu osumnjičenika i ti iskazi valjan su i zakonit dokaz zbog primljenih potrebnih upozorenja koja su naznačena u samim zapisnicima o ispitivanju, nakon čega su te zapisnike vlastoručno potpisali. Upravo stoga predmetni zapisnici o njihovom ispitivanju mogli su se koristiti kao dokaz u ovom postupku.

8. Tako se iz iskaza okrivljenika DO razabire da mu kritične zgode bivša supruga nije htjela dati mobitel kako bi vidio poruke te joj ga je uzeo zbog čega je nasrtala na njega i ogrebla po vratu dok su ih njihova djeca rastavljali i plakali.

9. Isto tako, prema iskazu okrivljenice DOB uviđa se da je toga popodneva gledala poruke na svom mobitelu te je bivši suprug tražio da ih vidi, što mu nije dopustila, pa ju je počeo naguravati i uzeo joj mobitel te je nečime l upio po glavi i razbio mobitel a potom udario laktom u prsa dok su njihova djeca plakala i okušala ih rastaviti.

10. Prema sadržaju naprijed spomenutih iskaza okrivljenika jasno proizlazi da su oni djelomični i svakako kontradiktorni zbog činjenice da se oboje izjašnjavali isključivo o neprimjerenom i nasilnom postupanju drugog sudionika tog događaja. Time su se njih dvoje međusobno teretili, pri čemu se nisu izjašnjavali o tome da li su i oni postupali nezakonito i asocijalno. Međutim, usprkos tome iznoseći obrane tokom postupka ipak su potpuno jasno, smisleno i detaljno opisali ponajprije svoje ponašanje prema bivšem supružniku, a potom i isticali na koji način se ponašao i drugi akter ovog događaja. Upravo iz tih tvrdnji na potpuno jasan i siguran način se moglo razabrati da su oboje okrivljenika ipak vršili fizičko nasilje u obitelji međusobnim sukobom, pri čemu svakako kod njih nije bilo evidentno postupanje u nužnoj obrani. Naime, doista su sadržaji obrana oboje okrivljenika sukladni i životno prihvatljivi, jer iz njih nalazimo da je zbog običnog životnog razloga odnosno navodnog preljuba okrivljenice DOB došlo do sukoba između njih dvoje kao bivših supružnika, pri čemu je ona prva fizički nasrtala na bivšeg supruga iz razloga što joj je on prethodno uzeo njezin mobilni aparat u namjeri da traži poruke vezano za njeno dopisivanje sa drugim osobama. U tim trenucima u pokušaju da od njega vrati svoj mobilni telefon, udarala ga je rukama po tijelu i grebala noktima za vrat. Dalje proizlazi da je u jednom trenutku takav njezin fizički napad na bivšeg supruga u potpunosti prestao, da bi kraće vrijeme nakon toga došlo do nastavka nasilja gdje je tada DO započeo sa svojim tjelesnim napadom na bivšu suprugu time da joj je prišao i svojom rukom u kojoj je držao njezin mobilni telefon udario je u predjelu čela i odmah potom kada je prolazio pored nje laktom je udario u prsa. Dakle, sasvim je razvidno kako je prvotni fizički napad izvršila okrivljenica DOB na bivšeg supruga, a kada je navedeni napad prestao te su oni bili kraće vrijeme razdvojeni, tek je tada došlo do reakcije okrivljenika DO koji je izvršio fizički nasrtaj na bivšu suprugu. Upravo spomenuti vremenski razmak između međusobnog fizičkog djelovanja te činjenica da okrivljenik DO na naprijed spomenuti način nije udarao bivšu suprugu u trenucima dok je ona bila u napadu na njega, što bi pretpostavljalo postojanje stanja nužne obrane, već je to učinio nakon što je njezin fizički napad na njega u potpunosti prestao, tada je jasno kako se on u takvoj situaciji nije mogao nalaziti u stanju nužne obrane već je njegovo ponašanje također bilo protupropisno.

11. Time nalazimo da su okrivljenici postupali nasilno jedno prema drugome, jer je međusobni fizički napad teži čin nasilja koji se ničime ne može opravdati, posebno kada je izvršen u prisutnosti njihovo dvoje maloljetne djece.

12. Kako postoji izričito i priznanje okrivljenika za prekršaj stavljen im na teret, sud je jedino provodio dokaze koji se odnosi isključivo na odluku o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, sukladno članku 171a stavka 3. Prekršajnog zakona i u tom smislu je izvršen uvid u prekršajne evidencije iz kojih je razvidno da okrivljenici nisu kažnjavani za bilo koju vrstu prekršaja.

13. Zbog naprijed navedenih razloga, sud nalazi da su oboje okrivljenika u subjektivnom i objektivnom smislu ispunili su biće djela prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa su oglašeni krivima, te im je izrečena blaža novčana kazna od zakonom propisanog minimuma.

14. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje oboje okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni se priznanje prekršaja, činjenica da imaju na uzdržavanju dvoje maloljetne djece, kao i to da su kritični za svoj postupak, uslijed čega nema realne osnove očekivati da bi mogli ponoviti takvo asocijalno ponašanje, time da do sada nisu kažnjavani za bilo koju vrstu prekršaja. Stoga uzevši u obzir način na koji su izražavali nasilni čin te njihov socijalni status, bilo je uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, tako da su izrečene kazne bez sumnje primjerene i dostatne za njihovu resocijalizaciju i buduće adekvatno ponašanje u užoj socijalnoj sredini, pa se s razlogom očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.

15. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenici u roku koji im je određen u presudi mogu platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne, u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak moraju platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

16. Sud se u odnosu na okrivljenike nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja obzirom da prema provedenim dokazima odnosno tvrdnjama samih okrivljenika proizlazi da oni ne osjećaju nikakav strah, nelagodu ili ugrozu od bivšeg supružnika niti smatraju da bi moglo doći do ponavljanja nasilničkog ponašanja, za što ionako postoji neznatna mogućnost već zbog činjenice da žive u potpunosti odvojeno s drugim mjestima prebivališta. S druge strane, oboje okrivljenika smatraju životno potrebnim i prihvatljivim da imaju povremenu komunikaciju, te po potrebi i susrete isključivo zbog interesa njihove maloljetne djece. Stoga nema objektivnih naznaka da bi nadalje moglo doći do bilo kakvog novog nasilja među njima, tako da se ne ukazuje smislenim i svrsishodnim izricanje takve vrste zaštitne mjere.

17. Okrivljenici su na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužni platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer ostvaruju redovna mjesečna primanja i mogu platiti naznačeni iznos troškova postupka bez da time ugrožavaju svoju egzistenciju ili članova obitelji.

U Bjelovaru, 25. ožujka 2026.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenici i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, time da se žalba može podnijeti samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljenicima I i II,

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

• po pravomoćnosti

3. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar