Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 P-2969/2025-49

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mariu Perici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska Avenija 6, zastupanog po Domagoju Petrinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., radi ništetnost i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Maria Perice, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika CU, odvjetničke vježbenice, dana 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o je:

I./ Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 3 Ugovora o kreditu, uključujući i Aneks 1 i Aneks 2 Ugovora o kreditu, broj Ugovora o kreditu 2387/2002, koji je sklopljen dana 13.02.2003. godine između Tužitelja MU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i Tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem jednostrane odluke o kamatnim stopama banke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska Avenija 6 da isplati tužitelju MU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime preplaćenih iznosa kamata zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.551,93 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose i to:

na iznos od 0,01 EUR počevši od 6.6.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR počevši od 28.6.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR počevši od 17.7.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR počevši od 9.8.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR počevši od 18.10.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR počevši od 21.12.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR počevši od 30.1.2008 do isplate

na iznos od 0,01 EUR počevši od 19.2.2008 do isplate

na iznos od 0,01 EUR počevši od 21.3.2008 do isplate

na iznos od 0,01 EUR počevši od 30.5.2008 do isplate

na iznos od 5,59 EUR počevši od 30.5.2008 do isplate

na iznos od 5,58 EUR počevši od 29.7.2008 do isplate

na iznos od 5,56 EUR počevši od 29.8.2008 do isplate

na iznos od 5,51 EUR počevši od 29.10.2008 do isplate

na iznos od 5,47 EUR počevši od 29.10.2008 do isplate

na iznos od 0,16 EUR počevši od 31.1.2009 do isplate

na iznos od 0,16 EUR počevši od 2.3.2009 do isplate

na iznos od 0,17 EUR počevši od 18.4.2009 do isplate

na iznos od 0,17 EUR počevši od 13.5.2009 do isplate

na iznos od 0,17 EUR počevši od 12.6.2009 do isplate

na iznos od 0,17 EUR počevši od 18.6.2009 do isplate

na iznos od 0,16 EUR počevši od 2.7.2009 do isplate

na iznos od 0,17 EUR počevši od 3.11.2009 do isplate

na iznos od 0,17 EUR počevši od 22.12.2009 do isplate

na iznos od 0,16 EUR počevši od 29.1.2010 do isplate

iznos od 0,17 EUR počevši od 29.1.2010 do isplate

na iznos od 0,16 EUR počevši od 29.1.2010 do isplate

na iznos od 0,16 EUR počevši od 30.6.2010 do isplate

na iznos od 19,03 EUR počevši od 12.7.2010 do isplate

na iznos od 18,99 EUR počevši od 31.1.2011 do isplate

na iznos od 19,04 EUR počevši od 25.5.2011 do isplate

na iznos od 18,85 EUR počevši od 25.5.2011 do isplate

na iznos od 19,00 EUR počevši od 25.5.2011 do isplate

na iznos od 19,07 EUR počevši od 25.5.2011 do isplate

na iznos od 19,11 EUR počevši od 25.5.2011 do isplate

na iznos od 19,24 EUR počevši od 25.5.2011 do isplate

na iznos od 19,45 EUR počevši od 25.5.2011 do isplate

na iznos od 19,35 EUR počevši od 27.4.2012 do isplate

na iznos od 19,41 EUR počevši od 18.5.2012 do isplate

na iznos od 19,46 EUR počevši od 18.8.2012 do isplate

na iznos od 19,37 EUR počevši od 20.8.2012 do isplate

na iznos od 19,30 EUR počevši od 20.8.2012 do isplate

na iznos od 19,50 EUR počevši od 16.11.2012 do isplate

na iznos od 19,35 EUR počevši od 16.11.2012 do isplate

na iznos od 19,56 EUR počevši od 29.3.2013 do isplate

na iznos od 19,60 EUR počevši od 3.4.2013 do isplate

na iznos od 19,66 EUR počevši od 23.4.2013 do isplate

na iznos od 19,64 EUR počevši od 30.4.2013 do isplate

na iznos od 19,68 EUR počevši od 20.5.2013 do isplate

na iznos od 19,76 EUR počevši od 20.5.2013 do isplate

na iznos od 19,85 EUR počevši od 27.5.2013 do isplate

na iznos od 19,88 EUR počevši od 27.5.2013 do isplate

na iznos od 19,70 EUR počevši od 27.5.2013 do isplate

na iznos od 19,76 EUR počevši od 27.5.2013 do isplate

na iznos od 19,84 EUR počevši od 12.6.2013 do isplate

na iznos od 19,71 EUR počevši od 12.6.2013 do isplate

na iznos od 19,73 EUR počevši od 12.6.2013 do isplate

na iznos od 19,63 EUR počevši od 12.6.2013 do isplate

na iznos od 19,55 EUR počevši od 17.6.2013 do isplate

na iznos od 19,77 EUR počevši od 17.6.2013 do isplate

na iznos od 19,82 EUR počevši od 26.6.2013 do isplate

na iznos od 19,80 EUR počevši od 26.6.2013 do isplate

na iznos od 19,90 EUR počevši od 26.6.2013 do isplate

na iznos od 19,91 EUR počevši od 29.6.2013 do isplate

na iznos od 19,94 EUR počevši od 29.6.2013 do isplate

na iznos od 19,83 EUR počevši od 29.6.2013 do isplate

na iznos od 19,55 EUR počevši od 3.7.2014 do isplate

na iznos od 19,65 EUR počevši od 3.7.2014 do isplate

na iznos od 19,82 EUR počevši od 3.7.2014 do isplate

na iznos od 19,97 EUR počevši od 11.7.2014 do isplate

na iznos od 19,99 EUR počevši od 23.7.2014 do isplate

na iznos od 20,02 EUR počevši od 23.7.2014 do isplate

na iznos od 20,04 EUR počevši od 29.7.2014 do isplate

na iznos od 20,06 EUR počevši od 13.8.2014 do isplate

na iznos od 20,10 EUR počevši od 28.8.2014 do isplate

na iznos od 19,95 EUR počevši od 28.8.2014 do isplate

na iznos od 19,91 EUR počevši od 28.8.2014 do isplate

na iznos od 19,87 EUR počevši od 20.11.2014 do isplate

na iznos od 20,04 EUR počevši od 20.11.2014 do isplate

na iznos od 20,01 EUR počevši od 2.12.2014 do isplate

na iznos od 20,01 EUR počevši od 3.12.2014 do isplate

na iznos od 20,11 EUR počevši od 3.12.2014 do isplate

na iznos od 20,13 EUR počevši od 3.12.2014 do isplate

na iznos od 20,10 EUR počevši od 17.2.2015 do isplate

na iznos od 15,62 EUR počevši od 17.2.2015 do isplate

na iznos od 15,61 EUR počevši od 22.4.2015 do isplate

na iznos od 15,52 EUR počevši od 29.4.2015 do isplate

na iznos od 15,40 EUR počevši od 10.7.2015 do isplate

na iznos od 15,38 EUR počevši od 27.7.2015 do isplate

na iznos od 15,38 EUR počevši od 28.8.2015 do isplate

na iznos od 12,01 EUR počevši od 29.9.2015 do isplate

na iznos od 11,93 EUR počevši od 26.11.2015 do isplate

na iznos od 12,06 EUR počevši od 26.11.2015 do isplate

na iznos od 12,01 EUR počevši od 26.11.2005 do isplate

na iznos od 12,05 EUR počevši od 26.2.2016 do isplate

na iznos od 12,06 EUR počevši od 26.2.2016 do isplate

na iznos od 10,65 EUR počevši od 26.2.2016 do isplate

na iznos od 10,60 EUR počevši od 21.4.2016 do isplate

na iznos od 10,47 EUR počevši od 21.4.2016 do isplate

na iznos od 10,40 EUR počevši od 28.6.2016 do isplate

na iznos od 10,41 EUR počevši od 28.6.2016 do isplate

na iznos od 10,45 EUR počevši od 28.7.2016 do isplate

na iznos od 8,78 EUR počevši od 30.8.2016 do isplate

na iznos od 8,78 EUR počevši od 29.9.2016 do isplate

na iznos od 8,82 EUR počevši od 29.10.2016 do isplate

na iznos od 8,80 EUR počevši od 29.11.2016 do isplate

na iznos od 8,85 EUR počevši od 30.12.2016 do isplate

na iznos od 8,88 EUR počevši od 27.2.2017 do isplate

na iznos od 7,84 EUR počevši od 27.2.2017 do isplate

na iznos od 7,78 EUR počevši od 31.3.2017 do isplate

na iznos od 7,79 EUR počevši od 28.4.2017 do isplate

na iznos od 7,82 EUR počevši od 31.5.2017 do isplate

na iznos od 7,77 EUR počevši od 30.6.2017 do isplate

na iznos od 7,76 EUR počevši od 31.7.2017 do isplate

na iznos od 5,63 EUR počevši od 31.8.2017 do isplate

na iznos od 5,64 EUR počevši od 29.9.2017 do isplate

na iznos od 5,70 EUR počevši od 30.10.2017 do isplate

na iznos od 5,71 EUR počevši od 24.11.2017 do isplate

na iznos od 5,73 EUR počevši od 27.12.2017 do isplate

na iznos od 5,71 EUR počevši od 31.1.2018 do isplate

na iznos od 2,09 EUR počevši od 26.2.2018 do isplate

na iznos od 2,09 EUR počevši od 29.3.2018 do isplate

na iznos od 2,09 EUR počevši od 23.4.2018 do isplate

na iznos od 2,09 EUR počevši od 29.5.2018 do isplate

na iznos od 2,08 EUR počevši od 21.6.2018 do isplate

na iznos od 2,08 EUR počevši od 23.07.2018. do isplate

sve to do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preko dosuđenog iznosa od 1.551,93 EUR do iznosa zatraženog u tužbi od 3.891,68 EUR, dakle iznosa od 2.339,75 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, u roku 15 dana.

III./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.846,16 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12.06.2019. navodi da je s tuženikom, u vrijeme dok je naziv tvrtke tuženika bio Hypo Alpe Adria-Bank d.d., sklopio Ugovor o stambenom kreditu, dana 13.02.2003. godine, broj Ugovora 2387/2002, na iznos od 60.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate do 28.02.2023. godine. Tužitelj je s tuženikom sklopio i dva aneksa predmetnom Ugovoru o kreditu, i to Aneks 1 koji je sklopljen dana 24.03.2003., i Aneks 2 koji je sklopljen dana 16.08.2005. godine. Člankom 3. cjelovitog Ugovora ugovoreno je plaćanje kamate na kredit po godišnjoj kamatnoj stopi, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,9% dekurzivno godišnje, i koja je čl. 3. Ugovora ugovorena fiksna na rok od pet godina, a nakon isteka tog razdoblja je ugovorena kao promjenjiva u skladu s čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu. Odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu je također određeno da će se nova kamatna stopa za kredit određivati jednostranim Odlukama o kamatnim stopama tuženika, a tužitelj može pismenim zahtjevom tražiti od tuženika da ta nova kamatna stopa određena jednostranom odlukom tuženika bude ponovno fiksna za slijedeće razdoblje od 5 godina, a ukoliko tužitelj u predviđenom roku ne podnese takav zahtjev, nova kamatna stopa određena jednostranom odlukom tuženika će ostati promjenjiva jednostranim odlukama tuženika sve do isteka kredita. Takvim načinom ugovaranja kamatne stope za predmetni kredit, tuženik je u svakoj opciji koja je predmetnim Ugovorom i Aneksima bila ponuđena tužitelju u biti zadržao nezakonito pravo potpunog jednostranog određivanja promjene visine kamatne stope, što je tuženik u stvarnosti i iskoristio, te je tuženik nakon isteka razdoblja fiksne kamatne stope jednostranim nezakonitim odlukama povisivao to jest mijenjao visinu kamatne stope, koji je način ugovaranja kao i način promjene kamatne stope citiranim presudama u kolektivnom sporu i pravomoćno utvrđen ništetnim i nezakonitim za sve vrste kredita, uključujući i EUR kredite, kako je obrazloženo pod toč. 4. tužbe i dalje. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu povodom kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (presuda pod posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine), koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u RH u Zagrebu (presuda pod posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine), u dijelu presude koji je vezan za odredbe o ugovaranju promjenjivih kamatnih stopa u ugovorima o kreditima jednostranim odlukama banke, pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći se u svojim ugovorima o kreditima nepoštenim, a time i ništetnim odredbama o ugovaranju kamatnih stopa. Istom presudom utvrđeno je da to što je nepoštena i ništetna sama promjena kamatne stope, ne znači da je ništetna i početno ugovorena kamatna stopa. To znači da je za cijelo vrijeme otplate kredita promjenjiva ta početno ugovorena kamatna stopa, ali nije primjenjiva niti jedna uvećana kamatna stopa koju je banka kasnije nezakonito i svojevoljno izvanugovorno mijenjala svojim samostalnim odlukama. Prema obrazloženjima iz navedenih presuda predmetne odredbe o ugovaranju promjenjivih kamatnih stopa u ugovorima o kreditima jednostranim odlukama banke su nepoštene, a samim time i ništetne. Navedene odredbe, same za sebe, protivne su obvezno pravnim načelima savjesnosti i poštenja, i zbog toga, navedene odredbe, od trenutka zaključenja predmetnih ugovora o kreditu uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Valja naglasiti da tuženik nipošto nema izgovor o činjenici da je tek 10. siječnja 2013. počela primjena odredaba iz Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojima je detaljno propisano kako kamatna stopa mora biti formirana. Naime, tuženik je i prije toga mogao i morao ugovarati podatke koji su egzaktni i neovisni o volji ijedne ugovorne strane, na temelju kojih bi se mijenjala kamatna stopa. Štoviše, do 10. siječnja 2013. tuženik je tržišno provjerljiv, no umjesto toga tuženik je ugovarao da se kamatna stopa mijenja na temelju odluke tuženika, a ta odluka nije utemeljena na samostalnoj volji banke da utvrđuje KS kako njoj u određenom trenutku odgovara, i to sve na štetu tuženika. Kamatna stopa se u predmetnom kreditu povećavala i mijenjala za vrijeme otplate kredita jednostranim Odlukama tuženika kako je predviđeno Ugovorom o kreditu, ali o čemu tužitelj u trenutku podnošenja ove tužbe ne raspolaže dokumentacijom jer tuženik unatoč pisanom zahtjevu tužitelja do trenutka podnošenja ove tužbe nije dostavio tužitelju potrebnu dokumentaciju, no radi se o dokumentaciji koju zasigurno ima tuženik u svojim poslovnim knjigama, i od koga će tužitelj putem naslovnog suda zatražiti potrebnu dokumentaciju. Osim što su sve promjene kamatnih stopa nepoštene i ništetne na temelju citiranih presuda, svakako valja naglasiti da su promjene kamatnih stopa također neodredive i na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima, jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Ta neodredivost uzrokuje također ništetnost tako ugovorenih promjena kamatnih stopa, što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima ("citat odredbi ZOO-a u nastavku). Stoga, tuženik mora vratiti sve iznose preplaćenih kamata, a to su iznosi koji se dobiju ako se od plaćene povećane kamate oduzme iznos početne kamate iz početnoga otplatnog plana. Tužitelj naglašava da se povećanom kamatom smatra i ona kamata koja se temelji na kamatnoj stopi koja je neko vrijeme bila niža od početne kamatne stope, jer je tijekom otplate anuiteta na temelju povećanih kamatnih stopa došlo do toga da se glavnica sporije smanjivala. Budući da se glavnica sporije smanjivala,. nakon što je tuženik počeo primjenjivati kamatnu stopu koja je bila niža od početne kamatne stope neko vrijeme još uvijek je tužitelj plaćao veću kamatnu stopu (iznos u novcu), jer je kamatna stopa bila zaračunata na veći iznos glavnice od glavnice kakva bi ona bila da je od početka bila primjenjena samo početna kamatna stopa. Zato je glavni temelj za izračun preplaćenih kamata u stvari kamata u njezinu novčanome iznosu koja niti jednom tijekom otplate nije smjela premašiti veličinu kamate u novčanome iznosu po početnome otplatnom planu. Drugim riječima, preplaćena kamata izračunava se za svaki kunski novčani iznos kamate koji je veći od početna kunskoga iznosa kamate. Tako izračunati iznosi zbrojeni čine ukupnu preplaćenu kamatu. Osim što je tuženik ugovorio nepoštenu kamatnu stopu, tuženik je tijekom otplate primjenjivao anuitetnu otplatu kredita odnosno otplatu na bazi jednakih anuiteta, čime je uzrokovao da se kod svakog povećanja kamatne stope smanjuje udio glavnice, a povećava udio kamate u anuitetu, zbog čega se kod svakoga povećanja kamatne stope usporava smanjivanje glavnice zbog promjene omjera kamate i glavnice u anuitetu, i to na štetu potrošača. Tuženik nije niti na to upozorio tužitelja kod ugovaranja kredita, a nije mu niti ponudio otplatu u ratama odnosno u različitim iznosima rata od početka prema kraju otplate, koji je način za tužitelja bolji, jer se kod takva načina otplaten događa da do kraja otplate stalno ostaje isti udio glavnice u rati, zbog čega se glavnica ravnomjerno smanjuje prema kraju otplate. Osim svega iznesenoga, otplata u jednakim anuitetima skuplja je u ukupnom iznosu kamata od otplate u nejednakim ratama, a šteta za potrošača je veća ukoliko dulje otplaćuje svoj kredit na takav način.Zbog svega iznesenog ugovorna odredba o promjeni kamatne stope jest nepoštena i ništetna u svim dijelovima predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu, te zbog toga tuženik mora vratiti tužitelju sav iznos preplaćene kamate koji je stečen bez zakonske osnove. Zbog navedenog tužitelj u ovom trenutku ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što sud naloži tuženiku da dostavi traženu dokumentaciju , te prije nego se provede odgovarajuće financijsko vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom. Tužitelj uz glavnicu ima pravo i na zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, a koje će se također naknadno precizno odrediti nakon provedenog vještačenja i u roku koji odredi sud, pa tužitelj prema konačnom zahtjevu iz podneska od 02.07.2025. potražuje isplatu iznosa od 1.551,93 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, uz prethodno utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3 Ugovora o kreditu, uključujući i Aneks 1 i Aneks 2 Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem jednostrane odluke o kamatnim stopama banke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik tuženik osporava u cijelosti osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. U pogledu navoda o nedopuštenoj ugovornoj odredbi kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope u Ugovoru o kreditu navodi kako tužitelj nema za to pravni interes jer je Ugovorom o kreditu tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu, a niti jedna ugovorna odredba nije utvrđena ništetnom. Nadalje navodi kako tužitelj nema pravnu osnovu pozivati se pravno shvaćanje zauzeto u kolektivnom sporu povodom tužbe udruge potrošač budući daje u konkretnom slučaju ugovor odobren sa valutnom klauzulom u EUR, a u kolektivnom sporu jer je predmet raspravljanja bio ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF. Tuženik je postupao sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), te se poziva na čl. 81. te navodi kako je tuženik bio dužan dokazati da se u pojedinačnom postupku o takvoj odredbi pregovaralo. Predmetni Ugovor o kreditu sadržava pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti. Tuženik je postupao i sukladno važećem Zakonu o bankama. Naime, čl.172. stavak 2. navedenog zakona propisana je obveza banaka učiniti dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana. Također člankom 173. propisana je obveza banaka učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima, a bankama je ostavljena i mogućnost drugačijeg obavještavanja potrošača o svim relevantnim informacijama. Konačno, člankom 175. stavak 2. određena je obveza banaka obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način, ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Svih navedenih zakonskih obveza tuženik se u potpunosti pridržavao. Tuženik je postupa i sukladno Zakonu o kreditnim institucijama, te je od stupanja na snagu istog zakona, potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te im uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, a sve sukladno članku 308. stavak 1. navedenog zakona. Ujedno, tuženik je sukladno čl. 307. gore navedenog zakona izradio i javno, na svojim internetskim stranicama, 01. siječnja 2011. godine objavio "Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria Banka d.d.". Navedenom metodologijom jasno su definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika. Parametri se poimence odnose na referentnu kamatnu stopu, kreditni rizik države i fiksnu maržu. Metodologijom je također jasno navedeno pojašnjenje svakog pojedinog parametra, datumi na koje tuženik utvrđuje promjene istih kao i informacija o načinu provjere vrijednosti svakog pojedinog parametra od stran potrošača, tužitelja. Slijedom navedeno, tuženik je očigledno imao samo gore navedene zakonske obveze, a koje je poštovao te mu se stoga ne može na teret stavljati navodno ugovaranje ništetnih odredbi u Ugovoru o kreditu. Niti stari niti novi ZZP ne propisuje da je tuženik kao banka trebao imati egzaktne parametre, već pretpostavke, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama uvjete, a što je tuženik i ispunio. Tuženik, dakle, sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 01. travnja 2014. godine, nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. Predmetna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti je u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, ugovorena kamatna stopa iz predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu, sukladno članku 269. stavak 2. i članku 272. Zakona o obveznim odnosima. Odredivost kamatne stope ogleda se u tome da su postojale pretpostavke za određivanje iste, a da ni u kojem slučaju kamatna stopa nije mogla prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu. Dakle, ugovaranjem promjenjive kamatne stope, tužitelj je nesumnjivo pristao na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tuženika kao banke, a što je istome pojašnjeno, te koja će se kretati u granicama zakonom dopuštene kamatne stope stoga je ista i u skladu su kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje navodi kako se o promjenjivoj kamatnoj topi pojedinačno pregovaralo zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 81. Zakona o potrošačima. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jest jasna, uočljiva i lako razumljiva stoga je sukladno čl. 84. ZZP iz 2003. odnosno čl. 99 ZZP 2007. nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Osim sami potpisivanjem i javni bilježnike je tužitelju prilikom solemnizacije potvrdio odredbe Ugovora o kreditu pa tako i spornu odredbu, stoga ista predstavlja njegovu pravu volju i prihvaća njezine pravne posljedice. Sukladno čl.3. zakona o javnom bilježništvu i članku 230. Zakona o parničnom postupku, javnobilježnički akt ima dokaznu nagu javnih isprava što znači da je sadržaj javne isprave istinit, odnosno da je istinito ono što se u njoj potvrđuje ili određuje. S obzirom na navedeno, sud uzima da sadržaj javne isprave odgovara pravoj volji stranaka sve dok onaj tko osporava istinitost javne isprave ne dokaže neistinitost javne isprave sukladno odredbama zakona. Tako i Vrhovni sud RH, u odluci poslovni broj Rev 895/2003 od dana 09. veljače 2005. godine prema kojoj je osoba cit. "(…) potpisala kako sporazum tako i akt o solemnizaciji, što je predstavljalo odraz njezine stvarne volje. Upravo zato nema pretpostavki niti za ništavost pojedinih odredbi Sporazuma niti za pobojnost ovoga (…)". Navodi tužitelja posve dovode u pitanje pravnu sigurnost pri sklapanju ugovora, ako niti solemnizacija ne bi proizvodila učinak u pravnoj prometu, odnosno kada bi ista izgubila osnovni smisao. Sve i da sud nađe da je zahtjev tužitelja osnovan, a što se osporava, tuženik ističe da na predmetni Ugovor o kreditu primjenjuje fiksnu kamatnu stopu a što nije bila volja ugovornih stranaka. Sve kada bi sud utvrdio ništetnost dijela ugovorne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope tuženik ističe prigovor zastare osporavanih potraživanja tužitelja koja su sadržana u tužbenom zahtjevu pod 2. Naime, ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora, a ne tek od utvrđenja ništetnosti te obveza vraćanja danog na temelju ništetne odredbe i/ili ugovorna dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti, tj. tada počinje tijek zastare za vraćanje toga ispunjenja. S obzirom da se na vraćanje danoga na temelju ništetne odredbe primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove valja primijeniti opći zastarni rok od 5 godina. Slijedom svega navedenog, u pogledu tužbenog zahtjeva tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev pod 1. neuredan i nedopušten, a obzirom da već pojašnjeni nedostatak pravnog interesa, te stoga tuženik predlaže sudu odbaciti tužbeni zahtjev pod 1., a podredno odbiti kao neosnovan, tužbeni zahtjev pod 2. odbiti kao neosnovan, odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova postupka i naknaditi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presuda do isplate.

3. Ovdje je potrebno navesti kako je ovaj sud prvotno donio presudu P-9146/19 od 05.05.2022. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3 Ugovora o kreditu, uključujući i Aneks 1 i Aneks 2 Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem jednostrane odluke o kamatnim stopama banke, dok je odbio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kamate po osnovi navedenih ništenih odredbi u iznosu pod 11.69+3,02 kn sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa od isplate kao i sa naknadom parničnog troška.

4. Županijski sud u Zagrebu rješenjem Gž-935/22 od 05.03.2025. ukinuo je prethodno navedenu odluku ovog suda i spis vratio ovom sudu na ponovni postupak.

5. U obrazloženju istog rješenja stoji kako osnovano tužitelj u žalbi navodi da je pogrešno prvostupanjski sud cijenio da je teret dokaza o informiranju, obaviještenosti i razumijevanju sporne ugovorne obveze na tužitelju kao potrošaču u konkretnom pravnom odnosu. Osim toga, predmetni ugovor o kreditu je standardizirani, tipski ugovor, prethodno sastavljen od strane prednika tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, a o čemu je iskazivao i službenik tuženika kao svjedok kada navodi da je postojala mogućnost utjecaja samo na visinu iznosa kredita i rok njegove otplate, međutim ne i u odnosu na spornu ugovornu odredbu o kamatnoj stopi. Dakle, predmetnu je odredbu u ugovoru o kreditu i aneksima formuliralo isključivo tuženik i na tu odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo iako čini bitan sastojak tj. "cijenu" predmetnog ugovora o kreditu. Sporni sadržaj ugovorne odredbe članka 3. u svezi članka 6. glasi: "… Visina kamatne stope od 6,9% je fiksna na rok od 5 godina,…, a nakon toga je promjenjiva u skladu sa člankom 6. ovog Ugovora." Odredbom članka 6. u točki 1. i 2. predmetnog ugovora o kreditu, stipulirano je: "Ugovorne strane su suglasne da će se svakih pet godina, na zahtjev Korisnika kredita, …., primjenjivati nova kamatna stopa na daljnji rok od 5 godina. Nova kamatna stopa prema zahtjevu Korisnika kredita može biti fiksna, po stopi važećoj sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke u trenutku podnošenja zahtjeva, ili promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnoj stopi Banke. Stranke su suglasne da će danom podnošenja zahtjeva smatrati dan kada je zahtjev za novu kamatnu stopu zaprimljen kod Banke. Ukoliko Korisnik kredita ne podnese zahtjev za novu kamatnu stopu najkasnije do isteka razdoblja od pet godina za koje je kamatna stopa utvrđena, po isteku tog razdoblja sve do isteka ugovorenog roka otplate kredita, kamatna stopa će biti promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama Banke." Analizirajući sadržaj članka 6. točka 1. i 2. Ugovora proizlazi da nakon proteka pet godina kamatna stopa ponovno može biti ugovorena kao fiksna, po pravodobnom zahtjevu tuženika kao korisnika kredita, međutim i tada u visini kamatne stope koju će Banka/tuženik odrediti " …po stopi važećoj sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke u trenutku podnošenja zahtjeva…", a što je protivno zaključku prvostupanjskog suda da je tužitelj mogao iskoristiti opciju da mu kamatna stopa ostane kao što je prvotno bila ugovorena (6,9% godišnje). Tim više, svjedok DU u iskazu navodi da se ne sjeća čl. 6 ugovora o stambenom kreditu i opciji produljenja fiksne kamatne stope, dok tužitelj u iskazu navodi da mu nisu bili objašnjeni parametri mijenjanja kamatne stope kao niti dinamika promjene te da nije podnio zahtjev da kamatna stopa bude fiksna jer nije znao je li to za njega povoljnije ili nije. Pored navedenoga, sud prvog stupnja je financijskim vještačenjem utvrdio postojanje pretplate po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi te kasnijim izmjenama temeljem jednostrane odluke tuženika u ukupnom iznosu od 1.554,90 eur. Slijedom iznijetoga osnovano tužitelj žalbom upire da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti sadrži li sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a imajući posebice u vidu formulaciju odredbe članka 3. kao i članka 6. Ugovora, kako glede visine fiksne tako i promjenjive kamatne stope te poziciju tužitelja kao potrošača i njegovog utjecaja na sadržaj tog bitnog sastojka ugovora o kreditu, sve potrebne parametre i precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, a što bi tužitelju kao prosječnom potrošaču bilo razumljivo i temeljem čega bi tužitelj mogao spoznati učinke koji će u pogledu njegove ugovorne obveze proizaći u budućnosti uzimajući u obzir i da se radi o dugoročnom ugovoru o kreditu sklopljenim na rok od 20 godina. Također ovaj sud prihvaća žalbene navode tužitelja da je pritom neodlučno je li tužitelj mogao ili nije birati opciju fiksne ili promjenjive kamatne stope, kao i je li takvu mogućnost iskoristio ili nije. Naime, od presudnog je značaja za ocjenu valjanosti sporne odredbe, u smislu odredivosti ugovorne obveze tužitelja kao potrošača, je li ista u svojoj cjelini bila dovoljno precizna i sadržavala egzaktne parametre i kriterije za promjenu kamatne stope (bilo fiksne ili promjenjive) kao i jasnu metodu izračuna tih parametara. Jednako tako je bitno ocijeniti je li sporna ugovorna odredba bila jasna i razumljiva tužitelju kao prosječnom potrošaču u smislu da je dobio od banke sve potrebne informacije kako bi mogao donijeti valjanu odluku o prihvaćanju svoje ugovorne obveze prema tuženiku. . Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku upotpuniti činjenično stanje na način kako mu je ukazano ovim rješenjem rukovodeći se odredbama Zakona o obveznim odnosima o odredivosti činidbe kao i načela o ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela savjesnosti i poštenja, načela zabrane zlouporabe prava te u smislu odredbe člana 3. stavak 1. Direktive utvrditi je li tužitelju kao potrošaču sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke bila jasna i razumljiva te je li njome nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora glede promjene kamatne stope i posljedično tome promjene anuiteta i potom ponovno ocijeniti je li ista uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca odnosno drugu ugovornu stranu. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje na koje mu je naprijed ukazano, nakon čega će ponovnom ocjenom svih provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, kako personalnih tako i materijalnih, utvrditi odlučne činjenice i za to dati dostatne, argumentirane, jasne i neproturječne razloge te na temelju rezultata cjelokupnog postupka donijeti novu i zakonitu odluku kojom će odlučiti i o troškovima ovog žalbenog postupka.

6. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid presliku Ugovora o kreditu (list 5-11), Aneks Ugovora o prodaji nekretnina list (12-14 spisa), Aneks br. 1 i 2 Ugovoru o kreditu (list 15-22 spisa), zk izvadak za zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 24- 25 spisa), zahtjev za dostavu dokumentacije (list 27-28, 97 spisa), izvod iz sudske prakse (list 29-41, 66-70, 78-80, 90-96 spisa), specifikaciju uplata (list 71-73, 165-170 spisa), obavijest o promjeni kamatnih stopa (list 105, 154, 158, 201 spisa), otplatni plan (list 107-152, 156, 160-166 spisa), pregled prometa za klijenta (list 191-200 spisa).

7. Nadalje pročitano je vještvo dipl. oec. Darka Prpića (list 207-224), te iskazi tužitelja i svjedoka DU (list 265-266 spisa), te je tužitelj dopunski saslušan (list 360-361 spisa).

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

9. Među strankama nije sporno da su iste dana 13.02.2003. sklopile Ugovor o kreditu broj 2387/2002 temeljem kojeg je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio tužitelju kao korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti stambenog kredita od 60.000,00 EUR prema srednjem tečaju za devize tuženika važećim na dan korištenja kredita, a kredit se odobrava za kupovinu stana. Na iznos kredita obračunava se kamata od 6,9 % godišnje kao fiksna prvih pet godina računajući od dana korištenja kredita, a nakon toga promjenjiva u skladu sa čl. 6 Ugovor. Rok trajanja kredita do 28.02.20023. uz plaćanje kamate je 5 godina, a isti se isplaćuje u protuvrijednosti anuiteta od 461,58 EUR a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika za devize na dan dospijeća, počev od 31.03.2003., a dospijeće svakog sljedećeg anuiteta jest posljednjeg dana u mjesecu.

10. Sukladno čl. 6. istog ugovora ugovorne stranke su suglasne da će svakih 5 godina na zahtjev korisnika kredita koji mora biti podnesen najkasnije do isteka razdoblja za koje je utvrđena kamatna stopa primjenjivati nova kamatna stopa na daljnji rok od 5 godina. Nova kamatna stopa prema zahtjevu korisnika kredita može biti fiksna po stopi važećoj sukladno odluci banke u trenutku podnošenja zahtjeva ili promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama banke.

11. Anexom 1. Ugovora o kreditu stranke su izmijenile čl. 3. Ugovara o kreditu na način da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti od 60.000,00 EUR zaračunavaju kamate od 6,9% koja je fiksna na rok od 5 godina računajući od dana korištenja kredita, a nakon toga promjenjiva u skladu sa čl. 6 Ugovora. Korisnik se kredit odobrava bez otplate duga uz plaćanje kamata do 31.03.2003..Kredit se otplaćuje u u jednakim mjesečnim anuitetima od 461,58 DEUR u protuvrijednosti kuna obračunatim po srednjem tečaju tuženika za devize na dan plaćanja kako je to određeno važećom Odlukom banke o kamatnim stopama počev od 30.04.2003.

12. Među strankama je nesporno da je tužitelj sa tuženikom ugovorio da će plaćati promjenjivu kamatnu stopu, a sukladno Odluci o kamatnim stopama banke.

13. Isto tako tužitelj je sukladno vještačkom nalazu izvršio specifikaciju tužbenog zahtjeva u podnesku od 02.07.2025. tražeći isplatu preplaćenog iznosa kredita upravo zbog promjenjive kamatne stope tuženika za utuženo razdoblje u iznosu od 1.551,93 EUR, dok je u tužbi potraživao iznos od 3.891,68 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose do isplate.

14. Obzirom na zauzeti stav na sjednici VSRH od 26.04.2021. kako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP- a za koje je ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika

15. U konkretnom slučaju tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe pa time do takvog povlačenja tužbe nije niti došlo, radi čega je sud i u pogledu glavne stvar i u pogledu odluke o troškovima postupka trebao donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio aktualan do izvršenog djelomičnog povlačenja tužbe, radi čega je sud i u pogledu glavne stvar donio odluku kao u izreci ove presude pod točkom III.

16. U svom iskazu tužitelj navodi kako je predmetni ugovor zaključio u poslovnici tuženika u Kotoraškoj ulici u svrhu kupnje stana na iznos od 60.000,00 EUR-a, a kredit je gotovo isplatio, odnosno još otplaćuje kredit 2 godine. Osim ovog kredita nije mu ponuđena neka druga valuta te je obavio informativni razgovor sa bankarom kada mu je rečeno da je kredit prvotno ugovoren sa fiksnom kamatnom stopom, a nakon pet godina promjenjiva u skladu sa odluka o kamatnim stopama banke. Nisu mu objašnjeni parametri mijenjanja kamatnih stopi, kao ni dinamika promjene. Njega je tuženik dopisima obavještavao o promijenjenoj kamatnoj stopi. Stan koji je kupio koristi za stanovanje. U vrijeme sklapanja ugovora bio je poduzetnik, obavljao je uslužnu djelatnost. Kao sredstvo osiguranja dao je mjenice tvrtke Valigus d.o.o., a tvrtka je u njegovom vlasništvu. Prilikom zaključenja je letimično pročitao ugovor o kreditu. Nije ulazio u detalje odredbe čl. 6. gdje mu je dana mogućnost da nakon pet godina podnese zahtjev za fiksnu kamatu, za još daljnjih pet godina. Nikada nije podnio zahtjev da mu kamatna stopa bude fiksna, a to nije učinio jer nije znao da li je to za njega povoljnije ili nepovoljnije. Nije se informirao u banci o značenju te odredbe. Kamatna stopa nikada nije bila manja od početno ugovorene, budući da su mu rate rasla, no on je i dalje nastavio plaćati. Prilikom zaključenja ugovora nije tražio pojašnjenje bilo koje odredbe ugovora.

17. U dopuni iskaza navodi kako mu službenik banke nije pojasnio parametre promjene kamatne stope. Pročitao je ugovor prije potpisivanja, shvatio je odredbu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama banke no nije očekivao takav skok anuiteta. Kamata je prvih 5 godina bila fiksna a kasnije promjenjiva. Nitko mu nije tumačio pojedine odredbe ugovora kao niti javni bilježnik. To je bio unaprijed pripremljeni ugovor u koji su bili uneseni njegovi osobni podaci, iznos kredita, kamatna stopa, rok otplate. Zaprimao je obavijesti o promjeni kamatne stope zajedno sa promjenjivom visinom anuiteta. Ugovor je pročitao i potpisao ga u dobroj namjeri. Nije mu objašnjeno da li mu je prihvatljivija fiksna ili promjenjiva kamatna stopa. On se nakon što je shvatio da je kamatna stopa promijenjena, u banci informirao o toj kamati i šta to znači, na što mu je rečeno da je to trenutna tržišna promjenjiva kamatna stopa i da tamo treba biti. Nakon što se kamatna stopa promijenila, rata nije bila znatno veća, ali nije mu objašnjeno što znači fiksna kamatna stopa. Nije znao, a niti mu je objašnjeno nakon što je kamata postala promjenjiva, da može ponovno tražiti fiksnu kamatu.

18. U svom iskazu svjedok DU navodi kako je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio referent tuženika u Kotoraškoj ulici. U sporno vrijeme osobito kod stambenih kredita, klijentima su se nudili unaprijed sačinjeni tipski ugovori, sa mogućnošću promjene podataka koji se odnose na visinu kredita, rok vraćanja te opis nekretnine koju se kupuje. U to vrijeme tuženik je nudio stambene kredita u CHF i EUR, a koji je bio povoljniji nije mu poznato. Ničega se ne sjeća u svezi predmetnog ugovora, jer je to bilo davno, a već dugo vremena ne radi u banci. Nema saznanja od čega se sastoji kamatna stopa. Ne sjeća se čl. 6. ugovora o stambenom kreditu i opciji produljenja fiksne kamatne stope.

19. Prije svega valja reći da je tužitelj dokazao svojstvo potrošača.

20. Sud EU presudom C-774/19 utvrdio sljedeće, po pojedinim paragrafima: paragraf 29. - Pojam potrošača tumači se u skladu s položajem fizičke osobe u ugovoru, u skladu s prirodom i svrhom ugovora, a ne u vezi sa subjektivnim položajem te osobe, pa onda svojstvo potrošača prije svega proizlazi iz vrste ugovorne transakcije. Paragraf 38. - Pojam potrošač definira se kao suprotnost pojmu gospodarski subjekt, objektivne je prirode i ne ovisi o stvarnom znanju i osobnoj informiranosti fizičke osobe. Paragrafi 39. i 40. - Prema sudskoj praksi Suda EU svojstvo potrošača ispituje se isključivo s obzirom na položaj u ugovoru, pa stoga znanje iz područja kojem pripada sklopljeni ugovor pojedinca ne lišava svojstva potrošača. Svojstvo potrošača, ima svaka fizička osoba u svakome ugovoru koji je s trgovcem sklopljen izvan njezine profesionalne djelatnosti ili poslovne aktivnosti! Kako tuženik na tu okolnost nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, prije svega Ugovora o kreditu.

21. U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je kredit namijenjen za kupnju stana, pa kako je razvidno da tužitelj predmetni Ugovor o kreditu nije zaključio u svrhu koja namijenjena njegovoj profesionalnoj djelatnosti odnosno poslovne aktivnosti niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, to je razvidno da tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu navedene odluke suda EU.

22. Sama činjenica da je tužitelj potrošač proizlazi iz provedenih dokaza, prije svega logičnog i životnog iskaza tužitelja u kojem navodi da je kredit podigao u svrhu kupnje stana, a iz dokumentacije u spisu proizlazi da je predmetni kredit isplaćen upravo tužitelju za navedenu svrhu. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja a obzirom na navod da predmetni kredit nije plaćao samo tužitelj, već i druge osobe potrebno je navesti kako je iz samog ugovora vidljivo da je predmetni kredit u svrhu kupnje stana isplaćen upravo tužitelju, te sud vjeruje životnom i logičnom dijelu iskaza tužitelja daje upravo on vršio otplatu predmetnog kredita.

23. Uvidom u Obavijesti o parametrima kamatne stope (list 73 do 85 spisa) utvrđeno je da je tuženik dostavljao tužitelju obavijesti o promjenama kamatne stope s izmijenjenim otplatnim planovima, dok iz Obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 105-155 spisa) proizlazi da je kamatna stopa samo u razdoblju od 30.04.2003. do 31.03.2008. iznosila 6,90 &, od 30.04.2008. do 30.09.2008. 7,10%,od 31.10.2008. do 28.02.2010. 6,90 &, od 31.03.2010. do 31.12.2004. 7,65 %31.01.2015. do do 30.06.2015. 7,40%, od 31.07.2015. do 31.12.2015. 7,20%, od 31.01.2016. do 30.06.2016. 74,11 %, od 31.07.2016. do 31.12.2016.7,00%, od 31.01.2017. do 30.06.2017. 6,93%, od 31.07.2017. do 31.12.2017. 6,76%, od 31.01.2018. do 30.06.2018. 6,45%, od 31.07.20118. do 31.12.2018. 6,16%, od 31.01.2019. do 30.06.2019. 5,84 %, od 31.07.2019. do 31.12.2019. 5,55%, od 31.01.2020. do 31.08.2020. 5,29 %, te 30.09.2020. 5,03%.

24. U odnosu na pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ovaj sud suprotno isticanom od strane tužitelja sud je stava da u konkretnom slučaju nisu primjenjiva pravna shvaćanja izražena u presudama Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13 i Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, jer je tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženik Addiko Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine pa dalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovarao, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

25. Naime, sporni Ugovor o kreditu među strankama nije sklopljen u razdoblju na koje se navedene presude odnose, niti se činjenični supstrat ovog postupka može podvesti pod navedeno.

26. U pravu je tuženik kada osporava mogućnost primjene odredbi Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 93/03) jer je navedeni zakon stupio na snagu u skladu s čl. 115. tog zakona osmog dana od dana objave, a njegova je primjena propisana od devedesetog dana od dana objave. Obzirom na vacatio legis od 90 dana, a uzimajući u obzir da je Zakon objavljen u Narodnim novinama dana 10. lipnja 2003. godine, stupio je na snagu 18. lipnja 2003. godine, a njegova je primjena moguća tek 10. rujna 2003. godine, a što pokrepljuje i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12. Kako je među strankama Ugovor sklopljen 13.02.2003. godine, dakle prije primjene Zakona o zaštiti potrošača, to nije u skladu s čl. 115. Zakona o zaštiti potrošača moguća njegova primjena na konkretan pravni odnos stranaka, niti se tužitelj može osnovano pozivati na odredbe tog zakona.

27. No, kako sud nije vezan pravnom osnovom zahtjeva, već činjenicama iznesenim tijekom postupka, osnovanost tužbenog zahtjeva je cijenjena kroz odredbe tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05; dalje ZOO). U skladu s odredbom čl. 10. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Sudionici su ravnopravni u obveznom odnosu (čl. 11. ZOO-a), te su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (čl. 12. ZOO-a).

28. Također sud je polazio od odredbe čl. 109. st. 1. ZOO-a kojim je propisano kako se na ništavost može pozvati svaka zainteresirana osoba, te čl. 105 kojim je propisano kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

29. Naime, za utvrđenje nevaljanosti predmetne ugovorne odredbe o podešavanju kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, neodlučno je kako je u konačnici banka (savjesno ili ne) povećavala kamate, već je odlučno je li ugovorna odredba o načinu podešavanja kamatne stope - jednostranom odlukom banke, bila poštena.

30. Prema čl. 399. st. 3. ZOO-a ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

31. Nadalje, odredba čl. 46. ZOO propisuje je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju propuštanju ili trpljenju, time da mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 47 st. 1. ZOO propisano je da kad je ugovorna obveza nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

32. Prema čl. 50 ZOO predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

33. Ocjenom izvedenih dokaza, a obzirom na citirane zakonske odredbe, proizlazi da je odredba o promjenjivosti ugovorne kamatne stope sadržane u dijelu pod točkom 3. Ugovora o kreditu i Anexa I i II ništetna.

34. Naime, sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope nisu određeni, a među strankama nije niti sporno da nisu pojedinačno pregovarale o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva (a isto proizlazi i iz prihvaćenog iskaza tužiteljice). Povrh toga, tuženik u odgovoru na tužbu i nastavno tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužiteljica kao korisnica kredita na tu odredbu mogao utjecati. Osim toga, kod tipiziranog ugovora se i po prirodi stvari o tim uvjetima ne može pojedinačno pregovarati.

35. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora, koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom. Navedeno stoga što ugovorna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Ovo, uz već navedeno kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedeno da se kamatna stopa mijenja u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tako određena odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužiteljice), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd.

36. No, da bi se u cijelosti raspravili navodi tužitelja o povredi njegovih potrošačkih prava prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u vidu ugovorene odredbe o kamatnoj stopi, sud je navedenu odredbu sagledao kroz odredbe Direktive vijeća Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Odredbom čl. 3. st. 1. Direktive reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

37. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

38. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

39. Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu (osnovnu kamatnu stopu za kašnjenje s plaćanjem) za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužiteljici je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužiteljici, kao klijentu-potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane tužiteljice na cijenu, što je suprotno čl. 26. ZOO koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužiteljica ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužiteljica nije mogla utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarala (kako je ranije obrazloženo), a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da je predmetna odredba ugovora o namjenskom kreditu ništetna.

40. Po ocjeni ovog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o Odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, npr. iz općih uvjeta poslovanja ili slično, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

41. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

42. U konkretnom slučaju, to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a koju činjenicu tuženik nije dokazao u smislu čl. 219. i 221. a ZPP-a.

43. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

44. Niti ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 12. ZOO, kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

45. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

46. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice.

47. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja, Obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

48. U postupku je utvrđeno da je tužitelj pročitao ugovor i da su mu pojedine odredbe, pa tako i odredba o promjenjivosti kamatne stope, bile razumljive, međutim razumljivo je, životno i logično da je postupao s povjerenjem u tuženika kao renomiranu bankarsku instituciju, vjerovao navodima djelatnika tuženika s kojim je dogovarao bitne elemente tog ugovora i razumno je očekivati da će je tuženik upozoriti na sve bitne elemente predmetnog ugovora, a to odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zasigurno jest, no analizom iskaza tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da tuženik prilikom sklapanja kredita nije upozorio tužitelja na mogućnosti povećanja kamatne stope, razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, kao i da tuženik nije pružio tužitelju niti objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope (a koju činjenicu nije niti opovrgnuo saslušani svjedok koji se u svom iskazu nije sjećao detalja oko sklapanja predmetnog i sličnih ugovora niti detalja oko ugovaranja i značenja sporne odredbe. ) 49. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužitelju. Nesporno je da su tužitelju dostavljeni podaci od tuženika vezano za mijenjanje kamatne stope (i to putem pisanih obavijesti), ali isti nije bio upoznat o parametrima koji dovode do tih promjena obzirom da je analizom iskaza tužitelja tijekom postupka utvrđeno da se konverzacija između tužitelja i djelatnice tuženika u vezi parametara uopće nije vodila, već je procedura u svim situacijama dizanja kredita bila takva da je ugovor bio unaprijed pripremljen, da je isti pročitao i potom ga potpisao u dobroj vjeri.

50. Na temelju svih utvrđenih činjenica, ovaj sud smatra da je odredba Ugovora o kreditu, kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke tj. odredba čl. 3. Ugovora i Anexa i i II nepoštena, i prema tome ništena, u kojem dijelu je prihvaćen tuženi zahtjev tužiteljice i odlučeno kao u izreci ove presude pod točko I.

51. Stoga, a kako su opisane odredba predmetnog Ugovora o kreditu i Aneksa istom ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju tih ugovornih odredbi, te je na temelju odredbe čl. 104. ZOO dužan vratiti tužitelju sve što je primio po toj ništetnoj osnovi.

52. Radi utvrđenja činjenice postoji li razlika između anuiteta koje je tužitelj trebala plaćati prema kamatnoj stopi određenoj predmetnim Ugovorom o kreditu i anuiteta koje je plaćao u utuženom razdoblju te je li eventualno došlo do preplate u otplati i u kojem iznosu, kredita izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oec. Darku Prpiću iz čijeg vještva proizlazi HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d. (pravni prednik tuženika Addiko bank d.d.) kao Banka i MU kao Korisnik kredita zaključili su dana 13.02.2003. godine Ugovor o kreditu broj 2387/2002 (list 5-9 spisa) (u daljnjem tekstu: Ugovor) u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.000,00 EUR prema srednjem tečaju za devize prema srednjem tečaju Hypo Alpe

– Adria – Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. Člankom 3. Ugovora ugovoreno je da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.000,00 EUR zaračunavaju kamate od 6,9% dekurzivno godišnje. Visina kamatne stope od 6,9% je fiksna na rok od 5 godina, računajući od dana korištenja kredita, a nakon toga je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa člankom 6. ovog Ugovora. Korisniku kredita se odobrava period bez otplate duga uz plaćanje kamata do 28.02.2003. godine. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 461,58 EUR, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. za devize na dan dospijeća, počevši od 31.03.2003. godine. Dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog posljednjeg u mjesecu. Kamate se obračunavaju u EUR, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. za devize na dan plaćanja. Ugovara se trajanje kredita do 28.02.2023. godine. Aneks br 1. uz Ugovor o kreditu HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. (pravni prednik tuženika Addiko bank d.d.) kao Banka i MU kao Korisnik kredita zaključili su dana 24.03.2003. godine Aneks br 1. uz Ugovor o kreditu broj 2387/2002. Ugovorne strane ovim aneksom sporazumno mijenjaju Članak 3. Ugovora o kreditu, koji sada glasi: - Korisniku kredita se odobrava period bez otplate duga uz plaćanje kamata do 31.03.2003. godine. Sve ostale odredbe ostale su iste. Iz tužbe je razvidno da tužitelj potražuje razliku u kamatama do koje je došlo zbog promjene kamatne stope i razliku u anuitetu zbog primjene valutne klauzule, a u odnosu na tzv. početni otplatni plan primjenom kamatne stope ugovorene u ugovoru o kreditu i tečaja EUR/KN na dan isplate kredita. Ovdje vještak financijske struke želi pojasniti da načelno zbroj promjene kamate i promjene anuiteta zbog primjene valutne klauzule daje veću razliku nego je razlika u plaćanju korisnika kredita prema obračunu banke u odnosu na tzv. početni otplatni plan. Tome je razlog to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice (posuđena sredstva kredita), kada je ugovorena primjena valutne klauzule zaduženje korisnika kredita je u valuti a trenutkom dospijeća obveze ili plaćanjem vrši se preračun iznosa anuiteta iz valute (npr. EUR, EUR) u kune odnosno izračunava se kunska protuvrijednost obveze korisnika kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Dakle, jedna promjena – promjena kamatne stope – mijenja tri varijable! Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta! To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje novi povećani iznos kamate, ali plaća manju otplatu glavnice od otplate glavnice prema tzv. početnom otplatnom planu pa se ne može zaključiti da je platio više samo zbog promjene kamate, korisnik kredita plaća povećani anuitet koji je rezultat povećane kamate i umanjene otplate glavnice. Iz navedenog slijedi da ono što korisnik kredita plaća prilikom povećanja kamatne stope je povećani anuitet koji se sastoji od dvije varijable, stoga izdvajanje promjene po kamati ne odražava stvarnu razliku više plaćenog jer se izostavlja druga varijabla – otplata glavnice – koja se podmiruje u manjem iznosu nego po tzv. početnom otplatnom planu. Dakle, plaćanjem korisnik kredita plaća povećanu kamatu, ali ne bi podmirio otplatu glavnice prema tzv. početnom otplatnom planu i posljedično preostala bi veća neotplaćena glavnica nego što je prema tzv. početnom otplatnom planu pa se može zaključiti da stvarno plaćanje korisnika kredita ne bi podmirilo otplatu glavnice prema tzv. početnom otplatnom planu. Nadalje, ove promjene nisu trajnog predznaka tijekom otplate kredita, odnosno, tijekom otplata kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema tzv. početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se potiru (netiraju) u EUR što znači da korisnik kredita vraća točno ugovorenu glavnicu kredita prema oba obračuna u EUR, ali ne i u kunama radi primjene različitih tečajeva EUR/KN na dane otplate anuiteta. Zaključno, svaki pojedini anuitet koji plaća korisnik kredita na određeni dan plaćanja rezultat je tri varijable – iznosa kamate u EUR i iznosa otplate glavnice u EUR koji se kao zbroj (iznos anuiteta u EUR) množi tečajem koji vrijedi na dan dospijeća ili dan plaćanja. Iz ovako argumentiranog stajališta vještaka proizlazi da je razliku više plaćenog zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule potrebno izračunati na način utvrđenja koliko je više plaćen iznos anuiteta uslijed promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule, stoga će Nalazom biti obuhvaćen takav izračun. Primjer otplate kredita vezano na promjenu kamatne stope, prilikom prve promjene kamatne stope. Razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu. Razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 6,90% godišnje za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 30.04.2003. do 30.09.2020. godine: ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 6,90% godišnje za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 30.04.2003. do 30.09.2020. godine, iznosi 1.459,51 EUR odnosno kunska protuvrijednost iznosi 10.983,64 kn. Ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 6,90% godišnje za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 1.554,90 EUR odnosno kunska protuvrijednost iznosi 11.693,02 kn.

53. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 07.06.2021. tuženik je naveo kako prigovora Nalazu i mišljenju u cijelosti. Tuženik osporava da se u ovom postupku izrađeni Nalaz i mišljenje uzme u obzir kao dokaz visine tražbine tužitelja. Tuženik posebno naglašava da bi, usvajanje ovako postavljenog tužbenog zahtjeva, dovelo da manjka ukupno plaćenih kamata i u razdobljima kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene kamatne stope. Iz Obavijesti o promjenama kamatnih stopa razvidno je da se tužitelju kamatna stopa u odnosu na početno ugovoreno od 6,9% smanjivala čak sedam puta – od lipnja 2017.g. kamatna stopa je sa svakom promjenom bila niža od početno ugovorene stope od 6,90%. Konkretno smanjivana je na stopu od 6,76%, 6,45%, 6,16%, 5,84%, 5,55%, 5,29% i 5,03%. Tuženik ističe, sve i da Naslovni sud ne prihvati prethodno izneseni prigovor, da bi prihvaćanje financijskog vještačenja tužitelja i usvajanje tužbenog zahtjeva kako ga tužitelj predlaže značilo zanemarivanje činjenice da je tužitelju odobren Ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom od 6,9% na rok od 5 godina, a koja visina kamatne stope se po isteku roka od prvih 5 godina prema zahtjevu korisnika kredita za naredno razdoblje formira kao fiksna ili promjenjiva. Drugim riječima, do promjene kamatne stope iz fiksne u promjenjivu tijekom otplate kredita nije dolazilo na temelju jednostrane odluke tuženika, već je kamatna stopa bila formirana kao fiksna ili promjenjiva sukladno vlastitom odabiru tužitelja kao korisnika kredita. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik nadalje ističe da čak i kad bi sud ustanovio da je odredba Ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope ništetna, učinci takve ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona redovna kamatna stopa koja je početno ugovorena u Ugovoru o kreditu nego bi bilo potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika. Pritom, tuženik ističe da bi takva početna kamatna stopa (sukladno općim načelima obveznog prava) trebala biti kamatna stopa koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno razumna kamatna stopa. Primjerice, tuženik smatra bi se kao takva početna kamatna stopa mogla primijeniti prosječna kamatna stopa banaka na kunske kredite s valutnom klauzulom sukladno javno dostupnim podacima objavljivanim u biltenima Hrvatske narodne banke. U tom slučaju, tužitelj bi imao pravo samo na razliku između takve početne kamatne stope i kamatne stope kako je tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjana odlukama tuženika – ako bi takva razlika uopće postojala! Svako suprotno tumačenje, tuženik ponavlja, bilo bi suprotno nespornoj činjenici da je promjenjiva kamatna stopa valjano ugovorena između tuženika i tužitelja. U suprotnom, ukoliko bi ovaj sud zaključio da je odredba Ugovora o kreditu sadržana u čl. 6. bez učinka, nastaje pravna praznina u odredbi samog ugovora, s obzirom da u Ugovoru o kreditu uopće ne bi bilo određeno na koji način se kamatna stopa mijenja. Nesporno je naime da sama ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna. Tuženik zaključno ponavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Iz specifikacije uplata razvidno je da su uplate na ime podmirenja spornog Ugovora o kreditu, između ostalog izvršene od Opće Žup. bolnice Požega, BU, ŽU, MUŽ, GU i IU. S obzirom da uplate po spornom Ugovoru o kreditu nisu izvršene samo od strane tužitelja, već i od strane drugih osoba, tužitelj ima pravo potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam izvršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti.

54. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio navedeno vještvo kao objektivno i stručno, sačinjeno prema pravilima struke imenovanog vještaka, a temeljem cjelokupne dokumentacije u spisu, a vještak je udovoljio zahtjevu suda i izvršio izračun preplaćenog iznosa kredita upravo zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule za utuženo razdoblje, a sukladno kojem je tužiteljica pravilno izvršila konačnu specifikaciju tužbenog zahtjeva u podnesku od 08.04.2022.

55. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika da je vještak obračun vršio primjenom kamatne stope od 5,50% za cijelog trajanja otplatnog razdoblja kao da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi, sud ističe da je obračun primjenom kamatne stope od 5,50% za cijelog otplatnog razdoblja vještak vršio prema uputi suda i to jer je sud kao nedvojbeno utvrdio da je ugovorna odredba kojom je promjena kamatne stope vezana uz jednostranu odluku tuženika ništetna, što ne znači da je Ugovor o kreditu onaj s fiksnom kamatnom stopom, kako to pogrešno ističe tuženik, već znači da je Ugovor o kreditu onaj s promjenjivom kamatnom stopom, ali da stranke prilikom sklapanja ugovora nisu valjano ugovorile način promjene njezine visine, poradi čega je obvezu tužitelja na isplatu po Ugovoru o kreditu potrebno obračunavati primjenom kamatne stope čiju su visinu stranke valjano ugovorile (5,50% godišnje).

56. Prigovor zastare nije osnovan jer je člankom 110. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela članka Ugovora, kako je navedeno u točki I izreke presude. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te da su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 104. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora koji počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti (isti je stav zauzet i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020., pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020).

57. Kako tužitelj upravo ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi, koji zahtjev sud prihvaća kako je to ranije obrazloženo, to je utvrđen neosnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku, dok je tužiteljici valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih anuiteta, kako je to navedeno u toč. II izreke.

58. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 214 ZOO-a i čl. 277. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

59. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 277. st. 2. ZOO-a, a u smislu čl. 1109. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30.12.2023. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

60. Budući da su u sporu tužitelj uspio u cijelosti to mu je tuženik u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe 200,00 EUR kn, za sastav podneska od 15.11.2019., 17.03.2020., 11.11.2020., 18.01.2022., 200 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 11.11.2019., 14.10.2020., 06.10.2021., 11.03.2022., 01.07.2025., 06.10.20252., 03.02.2026. 200,00 EUR, za svako ročište, za sastav podneska od 11.12.2020. 50,00 EUR, za sastav žalbe 250,00 EUR ukupno 2.700,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 675,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9., Tbr. 36. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 86,27 EUR i presudu u iznosu od 53,09 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP), time da mu nije priznat trošak ročišta za objavu odluke jer na isto tužitelj nije pristupio, kao niti trošak sastava podneska od 11.11.2019. i 29.09.2021. obzirom je sadržaj istih podnesaka tužitelj mogao iznjeti na ročištu istog dana od 11.11.2019. i ročištu 06.10.2021. i time ne stvarati dodatan trošak sastava navedenih podnesaka.

61. Nadalje tužitelju je dosuđen trošak financijskog vještačenja od 331,80 EUR. od pred vještačenja jer isti nije nužan trošak ovog postupka.

62. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz podneska od 02.07.2025. u iznosu od 1.551,93 EUR.

63. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 3.846,16 EUR, dok je tuženik zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III i IV.

64. Tome se dodaje kako u pogledu parničnog troška kod oba zahtjeva (onog iz tužbe i konačne specifikacije iz podneska od 02.07.2025., osnovica za obračun troškova pripada istom bodovnom razredu prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022, 126/2022, 138/2023 dalje: Tarifa), pa iz navedenog stoga proizlazi kako tuženiku nisu nastali posebni troškovi raspravljanja zbog tužiteljevog prilagođavanja tužbe rezultatima raspravljanja, pa posljedično isti ni nema pravo na naknadu troškova za povučeni dio.

65. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. 25. ožujka 2026. do isplate.

U Zagrebu, dana 25. ožujka 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun., uz nalog za plaćanje sudske pristojbe za presudu – 53,09 EUR

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte