REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: R1 Ob-1813/2025-

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Luciji Arelić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari predlagateljice SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana 25. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da su predlagateljica SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pok. ĐU, živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1993. godine pa do smrti FU dana 1. svibnja 1999. godine.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je podnijela je ovom sudu prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice s pok. FU, a u svrhu priznanja prava na obiteljsku mirovinu.

2. Protustranka se u svome očitovanju protivi prijedlogu.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, proveo je dokaz saslušanjem predlagateljice, te svjedoka SUB i DU.

4. Sukladno odredbi čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje ZPP) tužba na utvrđenje može se podignuti i kad je to posebnim propisom predviđeno, a upravo je odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19,– dalje ZMO) propisano da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.

5. Zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. zaključeno je, pozivom na odredbe čl. 433. i čl. 438. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19, 47/20 – dalje ObZ), da se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice, to se međutim, ne odnosi na situacije kada je podizanje takve tužbe predviđeno posebnim propisom. Dakle, utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice sukladno odredbi čl. 22. st. 3. ZMO-a predstavlja izuzetak u odnosu na pravno shvaćanje predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018.

6. S obzirom da predlagateljica svoj prijedlog podnosi obrazlažući pravni interes ostvarivanjem prava na obiteljsku mirovinu mjerodavna je odredba čl. 22. st. 3. ZMO (lex specialis) koja se ima primijeniti u svezi odredbe čl. 11. st. 1. ObZ sukladno kojoj se odredbe ObZ o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine, dok prema odredbi čl. 11. st. 2. ObZ izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz čl. 11. st. 1. ObZ stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o osnovnim i imovinskim odnosima bračnih drugova odnosno, odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

7. Uvidom u izvadak iz matice rođenih (list 17-18 spisa) utvrđeno je da je IU rođen dana **.**.1946. umro dana **.**.1999. u Zagrebu. Dana 13. rujna 1949. dobiva prezime oca FU, a dana 6. rujna 1968. zaključio je brak sa CU, a koji je brak razveden presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P2-204/88 od 8. lipnja 1988. Nadalje, dana 31. kolovoza 1991. zaključio je brak sa ĐUB, a koji je brak rastavljen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P2- 745/93 od 24. lipnja 1993.

8. Uvidom u izvadak iz matice rođenih (list 15-16 spisa) utvrđeno je da je CU rođena dana **.**.1948. te da je 6. rujna 1968. sklopila brak sa FU i pritom uzela muževo prezime, a koji je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P2-204/88 od 25. travnja 1986.

9. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za predlagateljicu (list 4 spisa) sud je utvrdio da ima prijavljeno prebivalište od dana 27. ožujka 1969. na adresi u [adresa].

10. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za pok. FU (list 3 spisa) sud je utvrdio da ima prijavljeno prebivalište od dana 7. kolovoza 1969. do 1. svibnja 1999. na adresi u [adresa].

11. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 5623/99 od 23. veljače 2000. utvrđeno je da je nasljednikom pok. IU FU proglašen njegov sin RU.

12. Predlagateljica SU je na ročištu održanom dana 5. veljače 2026. izjavila da su ona i IU bili u braku i on se htio razvesti. Imaju troje zajedničke djece rođene za vrijeme braka. Razveli su se pravomoćno 08.08.1988. On nikada nije otišao sa njihove adrese za stalno, nego je otišao na ratište i uvijek dolazio doma. Kada se kasnije vratio s ratišta, saznala je da se on 1991. oženio. Za to bi vrijeme on dolazio doma kao da nije ništa bilo. Jednom ga je gospođa došla tražiti pa ju je svekrva otjerala a oni su se sporazumno razveli 1993. Njihov je odnos bio suradljiv zbog djece i plaćanja. Živjeli su u istom kućanstvu, spavali u istoj sobi. On njoj nije nikada polagao račune te je ona morala plaćati režije i kredite. Od roditelja je pobjegla da bi se mlada udala za njega i cijeli ga je život voljela. Njihova je zajednica bila emotivne naravi, on je naime od rata bio jako sentimentalan, često je bio doma sa djecom ali novaca nije bilo. IU je umro u autu od srca sa 52 godine. Ona i kći su snosile sve troškove sprovoda, a na sprovodu je stajala uz odar uz djecu. IU i ona se nisu nikada razdvajali. Nije sudjelovala u ostavinskom postupku jer je IU bio nasljednik iza svoje majke a u ostavinskoj raspravi su sudjelovala njihova djeca. 46 godina je živjela sa svekrvom u zajedničkom kućanstvu od čega je 3 godine ona bila nepokretna pa je brinula o njoj. Njegova majka je bila i njezina majka. Pok. IU nema živuće rodbine koja nije sa njom u krvnom srodstvu.

13. Svjedok FUB na ročištu održanom dana 5. veljače 2026. iskazala je da je znala da su se roditelji razveli 1988. mada se oni nisu nikada razdvajali nego su cijelo vrijeme živjeli u isto kućanstvu. Tata je bio na ratištu do 1994. ili 1995. a kada se vratio počeo je praviti kuću na toj adresi. Tata je uvijek bio emotivac i volio je majku. Ne zna da su se oni ikad poslije razdvajali. Tek je nakon očeve smrti saznala da je on bio u još jednom braku. Majka je naime cijeli život brinula o svemu, a tata je bio tu. Obitelj bi dolazila k njima u goste. Oni su bili skupa do očeve smrti, a otac je umro 8 dana prije njezinog vjenčanja pa im je sve to bio šok.

14. Svjedok DU na ročištu održanom dana 5. veljače 2026. iskazala je da SU poznaje jako dugo jer su zajedno radile. Upoznala je i njenog muža, dolazila je k njima doma i on je znao s njima popiti kavu. Zna da su predlagateljica i IU bili rastavljeni a isto tako zna da su bili skupa stalno od 1993. pa sve do njegove smrti. Kada je IU umro predlagateljica je sve to sredila i brinula se o svemu. Živjeli su sa svekrvom. Oni su se njoj činili normalno kao bračni par.

15. Sud u cijelosti prihvaća kao istinite iskaze saslušanih svjedoka i predlagateljice, jer su dati sa sigurnošću, logično i uvjerljivo, a životno su i međusobno suglasni, kao što su suglasni i sa dokumentacijom koja prileži spisu. Pored toga svi svjedoci su osobe koje su osobno nezainteresirane za ishod ovog postupka.

16. Odredbom čl. 22. st. 1. ZMO propisano je da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine osigurani članovi njegove obitelji. U stavku 3. istoga članka propisano je da se članom obitelji iz članka 1. točka 1. toga Zakona smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom domaćinstvu najmanje tri godine.

17. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da su predlagateljica i pokojni ĐU bili u vezi te su živjeli u istom domaćinstvu u Zagrebu, puno duže od zakonom propisanog roka od 3 godine. Predlagateljica i pokojni ĐU bili su u braku, ali od 1993 na nadalje Predlagateljica je bila neudana, a pokojni ĐU neoženjen za vrijeme daljnjeg zajedničkog života u istom domaćinstvu koji je trajao sve do smrti ĐU. Dakle, postojala je zajednica stanovanja odnosno zajedničko kućanstvo, a pored toga, bila je to ekonomska i emotivna zajednica u svemu jednaka zajednici muškarca i žene koji žive u bračnoj zajednici.

18. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 11. ObZ-pa je sud je utvrdio postojanje statusa izvanbračne zajednice i odlučio kao izreci rješenja.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sutkinja:

Lucija Arelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana dostave pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjerka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Predlagateljici na adresu FUB, [adresa] uz rješenje za plaćanje pristojbe na rješenje

2. Protustranci