REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-162/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po Odvjetničkom društvu Glamuzina&Grošeta iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja JČ, zamjenice punomoćnika tužitelja Sandre Kovačić odvjetnice u uredu odvjetnice Irene Blauhorn i odvjetnika Matea Mandića, po objavi 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF, iznos od 6.532,49 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2018.g. pa do isplate te iznos od 292,66 EUR na ime zakonskih zateznih kamata, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.468,02 eura sa zateznom kamatom tekućom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 25. 3. 2026. do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 11.364,89 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1. 10. 2015. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24. svibnja 2007. g. s tuženom sklopio Ugovor o kreditu, broj 148-50-4131571, solemniziran kod javnog bilježnika Željka Kaića iz [adresa], pod brojem OV-10894/2007 dana 04. lipnja 2007.g., kojim ugovorom je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 53.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama tužene. DOKAZ: Uvid u prilog pod B/ i C/

2. Tužena banka je u Ugovor o kreditu, kao i eventualno pripadajuće Dodatke Ugovoru, ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostrane Odluke o kamatnim stopama tužene, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer Ugovorom o kreditu nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također uzrokuje ništetnost tako ugovorene kamatne stope, što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima. Ujedno, tužena je s tužiteljem ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je također protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). VTS RH donio je pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke, i u odnosu na tuženu, a ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni sklopljen između tužitelja i tužene. Radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P -1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike i koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet.

DOKAZ: uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, te uvid u presudu VTS RH broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g.

3. Tužitelj je dana 04. veljače 2016. g. sa tuženom sklopio Dodatak broj konv - 01/2016 Ugovoru o kreditu br. 148-50-4131571, kojim Dodatkom je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Člankom 4. prethodno citiranog Dodatka Ugovoru o kreditu, utvrđeno je da tražbina tužitelja prema tuženoj, nakon provedene konverzije, iznosi 3,210,07 EUR, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene, na dan 30.09.2015.g. iznosi 24,499.53 kn, koji iznos je tužitelju isplaćen kroz umanjenje kasnijih anuiteta kredita, dok preostala neotplaćena glavnica kredita, prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR, iznosi 18,713.77 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan dospijeća. Bez obzira što je tužitelj „konvertirao“ kredit i na ime te konverzije dobio određenu isplatu, i to kroz umanjenje rata kredita dospjelih nakon sklapanja gore citiranog Dodatka Ugovoru o kreditu, njegovo potraživanje nije u cijelosti isplaćeno, slijedom čega tužitelj ovom tužbom, postavlja zahtjev tuženoj za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema Odluci tužene i valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, a sve budući su odredbe Ugovora o kreditu, opisanog u točki 1. ove tužbe, koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF u čl. 1. Ugovora i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom tužene u čl. 2. Ugovora, ništetne. Osim toga, s obzirom na nezakonitu promjenu kamatnih stopa, došlo je i do razlike kada se od preostale glavnice koja je dospjela u trenutku konverzije, a kakva bi bila po početnom tečaju, odbije otpis glavnice kojeg je priznala tužena u konverziji. Naime, zbog nezakonitog povećanja kamatnih stopa nastala je razlika u dospjeloj glavnici po početnom tečaju na dan konverzije 30.09.2015.g. i glavnice koju je tužena priznala u konverziji, a na štetu tužitelja pa i taj iznos tužitelj potražuje ovom tužbom.

4. Tužitelj stoga ovom tužbom potražuje iznose koje je, plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci tužene i valutnoj klauzuli u CHF, preplatio tuženoj banci te iznos razlike u dospjeloj glavnici po početnom tečaju na dan konverzije 30.09.2015.g. i glavnice koju je banka priznala u konverziji jer je glavnica koja je priznata kao otplaćena, manja od one koja je zaista otplaćena po početnom otplatnom planu.

DOKAZ: Uvid u dostavljenu dokumentaciju kao i dokumentaciju koju će eventualno biti potrebna vještaku, a koju će dostaviti tužena, vještačenje po sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke, saslušanje stranaka

5. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje slijedeće presude:

I. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 72.000,00 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koji iznos će biti detaljno specificiran nakon nalaza i mišljenja vještaka.

II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 16. 5. 2025.tako da glasi:

Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF, iznos od 6.532,49 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2018.g. pa do isplate te iznos od 292,66 EUR na ime zakonskih zateznih kamata, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

7. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke.

8. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik se poziva na Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15. Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. 9. 2015., zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 19.c toč. 4. ZIDZPK/15, nadalje, prilikom konverzije predmetnog kredita tuženik je početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR. tužitelj je slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom tako da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka, slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanom tužbu, a navode tužitelja da bi Aneks Ugovora o kreditu bi ništetan u cijelosti promašenim.

10. Tuženik ističe prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 230. ZOO -a, u vezi s čl. 138.a ZZP-a o primjeni trogodišnjeg zastarnog roka.

11. Tuženik ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Tuženik navodi da je tužitelj bio dovoljno informiran o valutnoj klauzuli od strane tuženika na više načina, već samim ugovorom o kreditu, iz Informacija Pojam "valutna klauzula", te brošure Stambeni krediti Erste Banke, dakle, tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i to na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za CHF s obzirom je tuženik tužitelja kao i sve ostale potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više različitih načina, a jednako tako tužitelju je u dovoljnoj mjeri bilo pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF i to u razgovoru sa službenicima banke. Tuženik smatra da je tužitelj profitirao na povećanju tečaja CHF a stoga i postavlja opravdano pitanje navodnog rizika, a koji je tužitelj preuzeo ugovaranjem predmetnog kredita. Nasuprot tome, tuženik nije ostvario niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama, sve to iz razloga je i Banka imala obveze u CHF.

12. Tuženik također ističe, što se tiče odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima jer je bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem i to putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način i to najmanje 15 dana prije nego se nova stopa počne primjenjivati te uz sve obavijesti dostaviti i izmijenjeni otplatni plan što je tuženik uredno i činio. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

13. Tuženik ističe prigovor radi prijeboja, naime, za slučaj da Naslovni sud prethodno utvrdi da je tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu osnovan, ističe procesno - pravni prigovor radi prijeboja te predlaže da Sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 24.499,53 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1.10.2015. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO -a (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Iznos kojeg tuženik ističe u prigovoru radi prebijanja predstavlja preplatu iz konverzije.

14. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu na trošak tekuću od dana donošenja rješenja o trošku do isplate.

15. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu, promet po kreditu, Početni otplatni plan i otplatnu tablicu, Aneks Ugovoru o kreditu, prijepis knjigovodstvene kartice, tužiteljev zahtjev za kredit, promotivne uvjete važeće u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, dokumentaciju tuženika, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom važeće od 2005. do 2009., Načela za utvrđivanje promjena kamatnih stopa, Pravilnik o obračunu kamata i naknada iz 2005. i 2011., Pregled kretanja tržišnih parametara od prvog kvartala 2004. do prvog kvartala 2013., Odgovor HNB-a, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po D&S d.o.o., te saslušanjem tužitelja. Tuženik je odustao od personalnih dokaza saslušanjem predloženih svjedoka na okolnost jasnoće, uočljivosti i razumljivosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te, na okolnosti pojedinačnog pregovaranja (Sabina Nujster i javni bilježnik Željko Kaić).

16. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenog tečaja u CHF na osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i preplaćene kamate na osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

18. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora. Prigovor nije osnovan. Naime, svoje potraživanje tužitelj temelji na presudama donesenim u kolektivnom sporu, a koje se temelje na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 96/03.; u daljnjem tekstu: ZoZP/03; te članci 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; u daljnjem tekstu: ZoZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

19. Pojam nepoštene ugovorne odredbe sadržan je u odredbi članka 81. ZoZP/03: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati; Gotovo identičnu odredbu sadrži članak 96. ZoZP/07: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

20. Odredbom članka 87. stavkom 1. ZoZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a identičnu odredbu sadrži članak 102. stavak 1. ZoZP/07. U kolektivnom je sporu najprije utvrđeno, uvidom u predočene formularne (standardne) ugovore banaka i saslušanjem korisnika kredita te primjenom članka 81. stavaka 2. i 3. ZoZP-a/03 i članka 96. stavaka 1. i 2. ZoZP-a/07, da su posrijedi ugovorne odredbe o kojima potrošači nisu mogli pojedinačno pregovarati s bankama. Tako stoga što nisu imali nikakvog utjecaja na sadržaj odredaba standardnog ugovora o kreditu koje su unaprijed formulirale tužene banke, čak i kada bi dvojili o njihovom sadržaju ili zahtijevali dodatne informacije (točka 17. odluke broj: U-III- 4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Citiranim člankom 81. ZoZP -a/03, te člankom 102. ZoZP/07 izričito je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

21. Valja istaknuti da tuženik na okolnost eventualnog pojedinačnog pregovaranja o prorogacijskoj klauzuli nije predložio niti jedan dokaz pa posljedično tome nije ni dokazao da bi se o prorogacijskoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, pri čemu je još u kolektivnom sporu nesporno utvrđeno da se radi o tipskim ugovorima. I iz samog sadržaja ugovora dade se zaključiti da se radi o tipskom obrascu s mogućnosti korigiranja elemenata u odnosu na svakog pojedinca kao potencijalnog korisnika kredita s vrlo malim prostorom za bilo što izmijeniti osim imena i prezimena, iznosa kredita, roka trajanja, dakle, onoga što se sa svakim pojedincem posebno ugovara. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu sklopljenom na unaprijed formuliranom obrascu, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao nikakav utjecaj, pa tako niti na odredbu o mjesnoj nadležnosti. Prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te posljedično uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao u konkretnom slučaju, nije valjana. Dakle, s obzirom da se o prorogacijskoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i sročena je od strane tuženika sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove postupka, a oteža pristup sudu tužitelju. Parnični sud neće primijeniti takvu ugovornu odredbu, nego će dopustiti potrošaču da tužbom pokrene parnični postupak pred sudom svoga prebivališta sukladno odredbi čl. 2. i čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16. – dalje: ZPK) prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Navedena odredba se primjenjuje bez obzira na to kad je nastao ugovor o kreditu, već ovisi o tome kad je konkretni postupak pokrenut pred sudom.

22. Slijedom izloženog, kako je postupak u ovom predmetu pokrenut podnošenjem tužbe 29. 5. 2019., nakon stupanja na snagu prethodno navedene odredbe, to tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan, jer je prorogacijskom klauzulom u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, to u konkretnom slučaju između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu citiranih odredbi, pa je tužitelj imao pravo pokrenuti postupak pred ovim sudom kao sudom mjesta svog prebivališta temeljem čl. 19.l st. 1. ZPK, jer se radi o zakonu koji je bio na snazi u trenutku podnošenja predmetne tužbe.

23. Ovaj sud je stava, da odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca, tj. tuženika zaista predstavlja situaciju iz točke 19. članka 50. ZZP 14 pa budući da su ispunjenje pretpostavke iz odredbe članka 49. ZZP 14, a uzimajući u obzir okolnosti navedene u članku 51. ZZP 14, takva se odredba ima smatrati nepoštenom. Naime, time što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača – tužitelja, zaista je tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom. Odredba čl. 14. Ugovora o kreditu sklopljenom među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao putovati iz [adresa] u [adresa], te bi imao trošak putovanja u Zagreb i natrag, te povećane troškove punomoćnika odvjetnika. Dakle, osim troškova, put iziskuje i dodatno vrijeme. Ova je odredba formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

24. Nesporno je među strankama da su sklopile Ugovor o kreditu broj 148 -50- 4131571 od 24.5.2007. godine. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 53.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovara se promjenjiva redovna kamata u visini od 4,95 %1. Rok otplate kredita je 180 mjeseci. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. U čl. 3. navedeno je kako naknada iznosi 0,50% od iznosa kredita. Naknada je jednokratna i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

25. Stranke su sklopile Dodatak ugovoru o kreditu br. 148-50-4131571 broj konverzije 01/2016 od 4.2.2016. godine kojim je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. U čl. 3. Aneksa navedeno je da na dan 30.9.2015. godine temeljem Osnovnog ugovora dospjelo dugovanje iznosi 0,00 HRK, od toga glavnica 0,00 HRK, redovna kamata 0,00 HRK, zatezna kamata 0,00 HRK, troškovi i naknade 0,00 HRK, preplata 0,00 HRK. Preostala neotplaćena glavnica iznosi 29.073,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća. U čl. 4. 1 na dan sklapanja Ugovora navedeno je da preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30.9.2015. godine prije provedbe konverzije iznosi 26.592,26 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća. Ukupno utvrđen iznos anuiteta prema EUR otplatnom planu do 30.9.2015. godine iznosi 27.864,94 EUR. Tražbina korisnika kredita temeljem konverzije iznosi 3.210,07 EUR, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan 30.9.2015. godine iznosi 24.499,53 HRK. U čl. 8. Dodatka ugovoru o kreditu navedeno je da će se utvrđeni iznos tražbine korisnika kredita temeljem konverzije iz čl. 4. Dodatka koristiti za namirenje budućih uzastopnih anuiteta/obroka po kreditu na način da se 50% anuiteta/obroka, preračunatog u kune na dan dospijeća namiruje iz te tražbine sve dok se utvrđeni iznos tražbine korisnika kredita u potpunosti ne iskoristi. Mjesečni anuitet nakon konverzije iznosi 268,76 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća. U čl. 10. Dodatka navedeno je da će nakon što se, po stupanju Dodatka, provede konverzija, razliku koja nastane plaćanjem anuiteta/obroka prema CHF otplatnom planu i iznosa anuiteta/obroka prema EUR otplatnom planu, kreditor utvrditi prilikom dospijeća prvog sljedećeg anuiteta/obroka te će se tako utvrđena razlika smatrati tražbinom korisnika/kreditora temeljem konverzije iz čl. 8. ovog Dodatka i s njome će se postupati kao s ostatkom tražbine.

26. U dopisu RBA je navedeno da na dan 20.2.2016. godine neotplaćena glavnica iznosi 17.918,05 eura. Preplata iz konverzije iznosi 26.520,31 HRK. Iznos anuiteta iznosi 268,76 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća.

27. Vještak od tužene pribavlja i na spis dostavlja Dodatak br.1. Ugovoru o kreditu kojim je ugovoren moratorij u trajanju od 12 mjeseci i to u razdoblju od 1.7.2014. do 30.6.2015. godine. Moratorij se ugovara za nedospjelu glavnicu kredita koja na dan početka moratorija iznosi 33.177,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Moratorij je uključen u rok otplate kredita. Za vrijeme trajanja moratorija kreditor mjesečno obračunava redovnu kamatu koja dospijeva na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Iz knjigovodstvene kartice kredita i otplatnog plana proizlazi da je moratorij trajao 2 mjeseca. Prvi anuitet nakon proteka moratorija dospijeva 30.9.2014. godine i iznosi 399,96 CHF.

28. Nadalje, nije sporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž - 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

29. Iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

30. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:

- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika

- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a

- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa

- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka

- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze

- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)

- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika

- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu J BČ i JČHĐ protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

31. O pravnom interesu za podnošenje predmetne tužbe:

- da ovdje valja cijeniti sklopljen Dodatak Ugovoru, da po pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari glede ništetnosti odredbi Ugovora, jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule (odluka suda drugog stupnja u tzv. kolektivnom sporu tada nije bila niti donesena glede valutne klauzule), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (u kolektivnom sporu), sve uz primjenu valutne klauzule

- da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos koji još tužitelj mora platiti ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku s obzirom na ništetne odredbe, pa time niti da je izgubio pravni interes za utvrđenjem, u osnovi, da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i postavljanje kondemnatornog zahtjeva

- da takvo shvaćanje nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,

- da tužitelj u tijeku postupka ne ističe ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu (Sporazuma o konverziji), pa ogledni spor Gos 1/2019 VSRH nije od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što je presudom suda EU C – 118/17 (slučaj Dunaj) utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom provedena potpuna restitucija, a vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da nije, u kojem smislu su i odluke Vrhovnog suda RH broj Rev – 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine koje u bitnom ukazuju da ništetnost nastupa po zakonu, pa sklapanje dodatka o konverziji nije zapreka utvrđivanju ništetnosti ugovora o kreditu.

32. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

33. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

34. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

35. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., LČ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

36. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco, SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

37. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

38. O prigovoru zastare:

- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 29. 5. 2019. da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,

- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)

- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe u odnosu na konačno utuženo potraživanje s osnove preplaćenog tečaja i preplaćene kamate nije protekao rok od 5 godina.

39. O informiranosti tužitelja kao potrošača. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka predložih na okolnost informiranosti tužitelja kao potrošača o spornim odredbama ugovora o kreditu, te potpisivanja ugovora o kreditu. Dakle, tuženik nije dokazao da bi tužitelju kao potrošaču da odgovarajuće obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao niti da bi mu dao obavijesti o parametrima promjene kamatne stope, a da je tome tako proizlazi iz stranačkog iskaza tužitelja.

40. O visini zahtjeva:

Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po D&S d.o.o. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio:

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 270,16 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 849,84 kune, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 579,68 kuna,

- ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate kredita iznosi 1.199,74 kune, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 3.774,34 kune, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 2.574,60 kuna.

Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u

stupcu 17 u CHF, a u stupcu 18 u kunama,

- razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 47.882,23 kune, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 47.957,34 kune, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 75,11 kuna. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 19,

- ukupna razlika po obje osnove iznosi 49.081,97 kuna, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 49.219,07 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 137,10 kuna.

Ukupna razlika prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 20 tablice 1 u prilogu,

- iskazano u eurima ukupna razlika po obje osnove iznosi 6.514,19 EUR u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 6.532,40 EUR, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 18,21 EUR i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 21 tablice u prilogu,

- razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica po početnom otplatnom planu pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi - 139,80 CHF,

odnosno -620,91 kunu obračunato po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi -82,41 eura,

- po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata 30.4.2018. godine iznosi 51.424,14 kuna, od čega 49.219,07 kuna na ime glavnice duga, a 2.205,07 kuna na ime zatezne kamate obračunate do 30.4.2018. godine,

- ukupan dug tuženika na dan zadnjeg povrata iskazan u eurima iznosi 6.825,16 eura prikazan je iskazan u koloni 13 tablice uračunavanja (tablica 2),

- povratom priznate preplate isplaćen je samo dio obračunatih zateznih kamata u iznosu od 26.520,31 kunu, odnosno 3.519,85 eura. Zatezna kamata na glavnicu (iskazane razlike u stupcu 2 i 8 obračuna kamate te stupaca 20 u hrk i 21 u eur tablice utvrđenja razlika) teče i dalje od 30.4.2018. godine pa do isplate.

41. U pisanom očitovanju od 17. rujna 2025. vještak se očitovao se na prigovore tuženika od 8.7.2025. godine. kako slijedi:

" U odnosu na prigovor tuženika da je nalaz vještaka izrađen izvan okvira zadatka vještačenja jer je nalogom suda određeno da se preplata računa do dana konverzije 30.9.2015. godine a da je vještak izračunom obuhvatio razdoblje do 30.4.2018. godine ističemo:

Nalaz smo napravili upravo onako kako nam je to naložio sud. Razlike koje su nastale zbog promjene kamatne stope i promjene valute računate su do 30.9.2015. godine (datuma s kojim je provedena konverzija) i prikazane su u tablici 1, a ne do 30.4.2018. godine kako to navodi tuženik.

Razdoblje do 30.4.2018. godine obuhvaćeno je u dijelu nalaza u kojemu je rađeno uračunavanje priznate preplate u konverziji sa potraživanjem tužitelja. Nalogom suda određeno je da se izvrši uračunavanje priznate preplate s potraživanjem tužitelja temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a. Preplata po kreditu utvrđena je po provedbi konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR. Nakon provedene konverzije preplata iznosi 26.520,31 kunu (dopis RBA spis list 49). Preplata se koristila na namirenje dospjelih anuiteta u razdoblju od veljače 2016. do travnja 2018. godine na način da se 50% dospjelog anuiteta namirivalo iz preplate, sve dok se ista nije u potpunosti iskoristila pa je u dijelu nalaza u kojem je rađeno uračunavanje priznate preplate obračun vršen

do 30.4.2018. godine.

U odnosu na prigovore tuženika kako je nalaz izrađen prema otplatnom planu koji više ne postoji (plan u CHF) ističemo kako je kredit ugovoren u CHF i otplaćivan je u kunskoj

protuvrijednosti CHF pa su i razlike zbog promjene tečaja i promjene kamatne stope računate u odnosu na početne uvjete kreditiranja definirane ugovorom o kreditu u valuti CHF (početni otplatni plan iskazan u CHF). I nalogom suda određeno je da se utvrde razlike u valuti i razlike u kamati između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom, po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF u mjesečnim iznosima i ukupno do dana konverzije. Dakle razlike se računaju u CHF, odnosno u valuti u kojoj je kredit ugovoren i isplaćivan. Ostali prigovori koje iznosi tuženik u nalazu pravne su prirode i o istima se vještak ne može očitovati.

41. Sudski vještak je detaljno obrazložio nalaz i mišljenje, te je odgovorio na prigovore tuženika, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Na ročištu za glavnu raspravu 10. 2. 2026. tuženik je naveo da sudskog vještaka ne treba pozivati radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja.

42. Vještak je izračun izvršio u zbirnom iznosu pa shodno navedenome tužiteljica osnovano potražuje iznos od 6.532,49 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2018.g. na ime glavnice duga po osnovi preplaćene kamate i valutne klauzule u CHF po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO -a, kao i zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 292,66 EUR. Po izvršenom prijeboju i uračunavanju priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio dug tuženika na dan zadnjeg povrata 30. 4. 2018. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. I izreke presude.

43. Tuženik je istaknuo i prigovor prijeboja za Iznos preplate iz konverzije od 24.499,53 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1.10.2015. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Iznos kojeg tuženik ističe u prigovoru radi prebijanja predstavlja zbroj preplate iz konverzije. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka nesporno proizlazi da je sudski vještak proveo uračunavanje priznate preplate u konverziji sa potraživanjem tužitelja sukladno članku 171. i 172. ZOO-a, što je vještak detaljno obrazložio.

44. U podnesku od 6. 2. 2020., a prije zaključenja prethodnog postupka, tužitelj osim preplate u konverziji u iznosu od 24,499,53 kn u prijeboj stavlja i potraživanje Iznosa za kojeg je tužitelju umanjena neotplaćena glavnica (7,878,49 eura) u kunskoj protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja HNB-a za EUR na 30. 9. 2015. (60.129,35 kn), slijedom čega u prijeboj stavlja zbroj navedenih potraživanja što ukupno iznosi 85.628,78 kn preračunato 11.364,89 eura. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka nesporno proizlazi da je sudski vještak proveo uračunavanje priznate preplate u konverziji sa potraživanjem tužitelja sukladno članku 171. i 172. ZOO -a. Što se pak tiče iznosa za koji je tužitelju umanjenja neotplaćena glavnica od 7,878,49 eura, proizlazi bi se tužitelju nakon isplate kredita i njegova plaćanja navedenog iznosa kroz period otplate do konverzije isti u konverziji povećao u odnosu na početni/stvarno isplaćeni iznos, te bi tužiteljev teret po takvom izračunu glavnice na dan 30. 9. 2015. bio viši od kredita kojeg je stvarno primio.

45. Negativne razlike tuženik i nije specificirao. Tuženik ne navodi pravnu osnovu za utvrđenje obveze tužitelja na isplatu negativnih razlika. U predmetnom slučaju ne može biti riječ o stjecanju bez osnove. Plaćanja tužitelja u spornom razdoblju su se temeljila na zakonu, a što je temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima razlog isključenja stjecanja bez osnove. Kretanje tečaja kroz otplatno razdoblje regulirano je Zakonom o deviznom poslovanju. U predmetnom slučaju ne može biti riječ niti o naknadi štete. Ovo iz razloga što radnje tužitelja u otplatnom razdoblju nisu imale obilježje protupravnosti. Manje plaćeni anuiteti proizlaze zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena banka ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tužene banke po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. III izreke presude.

46. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP - a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 12. 9. 2019., sastavljanje podneska od 6. 3. 2020., zastupanje na ročištu 11. 3. 2020., sastavljanje podneska od 22. 12. 2020., sastavljanje podneska od 16. 5. 2025. i zastupanje na ročištu 10. 2. 2026. za svaku radnju iznos od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu odluke iznos od 100,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 1.875,00 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 450,00 eura i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 143,02 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.468,02 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 25. ožujka 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Odvjetnica Irena Blauhorn

2. OD Glamuzina&Grošeta