Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-27/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sinj, Ulica Domovinskog rata 1D, OIB:52966791065, protiv protustranke TI [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dori Živković, odvjetnici iz Splita, protustranke ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antunu Franetoviću, odvjetniku iz Splita, protustranke mlt. PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i protustranke mlt. VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po posebnoj skrbnici FI iz Centra za posebno skrbništvo, Split te protustranke Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral, Split, Šižgorićeva 4, OIB:97141575055, radi privremenog povjeravanja djeteta ustanovi socijalne skrbi, povodom žalbi protustranaka AI i ZI podnesenih protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob-155/2026-10 od 24. veljače 2026., dana 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalbe protustranaka AI i ZI odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob-155/2026-10 od 24. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke mlt. PI i mlt. VI, privremeno se povjeravaju i smještavaju u ustanovu socijalne skrbi Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral Split, dok je pod točkom II. i III. izreke određeno da se osobni odnosi mlt. djece i njihovih roditelja ovdje protustranaka TI i ZI odvijaju u prostorijama Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral dva puta tjedno po jedan sat uz prisustvo stručne osobe iz Centra, te telefonskim putem sukladno kućnom redu iste ustanove. Pod točkom IV. izreke naznačeno je da se mjera iz točke I. izreke izriče u trajanju od 30 dana od dana kada je mjera određena, a pod točkom V. izreke naznačeno je da žalba izjavljena na navedeno rješenje ne odgađa njegovu ovrhu.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenim žalbama pobijaju protustranke AI i ZI i to oboje iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, pa protustranka AI predlaže da ovaj sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom sudu, odnosno podredno da sud preinači rješenje te mlt. djecu vrati ocu ili odredi neku od blažih mjera zaštite kojom će se osigurati interesi djece bez njihovog izdvajanja iz obiteljskog okruženja, dok protustranka ZI predlaže da ovaj sud ukine isto rješenje te mlt. djecu vrati majci na skrb.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalbe protustranaka nisu osnovane.

5. Odlučujući o prijedlogu predlagatelja u svezi izricanja mjere privremenog povjeravanja djece drugoj osobi temeljem čl. 150. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 - dalje: ObZ) u odnosu na mlt. PI i mlt. VI, kojima je rješenjem prvostupanjskog suda broj R1 Ob-155/2026-3 od 17. veljače 2026. imenovan posebni skrbnik radi zaštite prava i interesa i zastupanja u ovom postupku, prvostupanjski sud polazi od činjenice da je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Sinj od 12. veljače 2026. određena žurna mjera izdvajanja i smještaja izvan obitelji mlt. PI i VI i to od 11. veljače 2026. a koja mjera može trajati najduže do 15 dana.

6. Osim toga sud je pregledom procjene ugroženosti mlt. djece od strane predlagatelja utvrdio da je obitelj VI četveročlana obitelj koja se sastoji od protustranke ZI i oca TI koji stanuju razdvojeno od početka mjeseca veljače 2026., pa cijeneći da su razvojne potrebe djece odrastanje u sigurnom okruženju bez izloženosti bilo kojoj vrsti nasilja, te zadovoljenje barem osnovnih potreba i činjenice da predlagatelj ne poznaje stanje u obitelji prije postupka žurnog izdvajanja, ali uzimajući u obzir navode o ozbiljnim ugrozama mlt. djece od svakog od roditelja, kao i nečinjenje drugog roditelja u svrhu zaštite djece od prijavljenog nasilja, odnosno konzumacije psihoaktivne tvari u njihovoj prisutnosti, te polazeći od visoko konfliktne razdvojenost roditelja, smatra da djeca nisu sigurna u obitelji te da u ovom trenutku postoji visoka razina rizika za zdravlje i dobrobit mlt. djece, slijedom čega je usvojen prijedlog kojim je zatraženo da se ista povjere na svakodnevnu skrb naprijed navedenoj ustanovi, uz zaključak da ne proizlazi utvrđenim da bi bio opravdan prijedlog da se djeca povjere baki po ocu, obzirom i na okolnost da otac djece u trenutku donošenja odluke boravi na istoj adresi.

7. U odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa, a obzirom da iz socijalne anamneze proizlazi da djeca pokazuju određenu uznemirenost uslijed izdvajanja, sud smatra potrebnim odrediti da roditelji mogu odnose s djecom ostvarivati u većem obimu od predloženog, pa je određeno da se susreti odvijaju dva puta po jedan sat tjedno u navedenom Centru, uz prisustvo stručne osobe kao i telefonskim putem u skladu s kućnim redom ustanove, dok je trajanje mjere određeno u smislu odredbe čl. 152. st. 3. ObZ-a i to na razdoblje od 30 dana počevši od dana donošenja pobijanog rješenja.

8. U žalba protustranka AI ističe da je sud u konkretnom slučaju odredio najstrožu mjeru izdvajanja mlt. djece iz obitelji, iako iz provedenog postupka ne proizlazi postojanje neposredne i stvarne opasnosti za njihov život, zdravlje ili pravilan razvoj, čime je ostvareno nerazmjerno i neopravdano miješanje države u pravo na obiteljski život, a da takvim postupanjem sud nije proveo test nužnosti i razmjernosti, što predstavlja ostvarenu povredu ustavnog i konvencijskog standarda zaštite obiteljskog života. Navodi da sud iznosi općenite zaključke o njegovoj navodnoj neadekvatnoj skrbi bez navođenja konkretnih činjenica, radnji ili ponašanja iz kojih bi proizlazilo da on nije sposoban skrbiti o djeci pa da sud nije dao jasne i provjerljive razloge o odlučnim činjenicama, jer se odluka u bitnome temelji na procjeni ugroženosti Zavoda koju je prihvatio nekritički i bez samostalne ocjene dokaza, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Tvrdi da je pokušao spriječiti nasilno ponašanje majke prema djeci ali i pomoći supruzi jer je smatrao da uzrok njezina ponašanja proizlazi iz psihičkih poteškoća, pa je nastojao situaciju riješiti mirnim putem i bez eskalacije, a kad je shvatio da takav pristup ne daje rezultate poduzeo je konkretne korake i podnio prijavu, svjesno se izlažući mogućim posljedicama. Ujedno negira konzumaciju opojnih droga ukazujući da je nakon izdvajanja mlt. djece od roditelja 13. veljače 2026. obavio testiranje na opojne druge koji nalaz je u cijelosti negativan. Isto tako pojašnjava da sud nije ispitao mogućnost povjeravanja djece majci po ocu, iako je ista izrazila spremnost preuzeti skrb o djeci, koja su s njom snažno emocionalno povezana, pa smatra da odbijanje takvog prijedloga bez provođenja dokaza predstavlja dodatnu povredu načela razmjernosti i najboljeg interesa djeteta, jer da institucionalni smještaj ne može imati prednost pred obiteljskim okruženjem ako za to ne postoje jaki razlozi.

9. U žalbi protustranka ZI ističe da u konkretnoj situaciji s obzirom na njene roditeljske kapacitete kao i „osvetničku“ kaznenu prijavu protustranke TI nema mjesta za donošenjem pobijanog rješenja jer se izdvajanje djeteta iz obitelji određuje samo ako niti jednom blažom mjerom nije moguće zaštititi prava i dobrobit djece, obzirom da kod izdvajanja djeteta iz obitelji svrha mora biti zaštita djetetovog zdravlja, života i razvoja, a izdvajanje djeteta iz obitelji ne smije trajati duže nego je nužno da bi se zaštitila prava i dobrobit djeteta, pa brani tezu da u odnosu na nju nisu ostvarene pretpostavke za izdvajanje mlt. djece iz obitelji jer se kaznena prijava koja je podnesena protiv nje temelji isključivo na iskazu protustranke TI te članova njegove obitelji koji imaju interes da djeca ostanu u [adresa], radi čega je prijava i podnesena kad se odlučila iseliti iz [adresa].

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuju obje žalbe, obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga nije utvrđeno ni da bi u istoj bila počinjena ijedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Nadalje, kako je predlagatelj podnio prijedlog za privremeno povjeravanje mlt. djece ustanovi socijalne skrbi obzirom da su mlt. djeca bila prethodno žurno izdvojena sukladno odredbama čl. 135.- 138. ObZ-a, pravilno je prvostupanjski sud odluku donio primjenjujući pritom čl. 150. toč. 1. navedenog Zakona.

12. Isto tako sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ObZ-a nadležni je Zavod uz prijedlog za povjeravanje djeteta ustanovi socijalne skrbi priložio procjenu ugroženosti mlt. djece i predložio mjesto smještaja istih, te naznačio da se obitelj TI nije pojavljivala u tretmanu predlagatelja prije podnošenja prijave od strane protustranke TI u svezi fizičkog nasilja protustranke ZI u odnosu na njihovu mlt. djecu, pa da nemaju dostatne dokumentacije niti postoji uvid u obiteljske prilike temeljem kojih bi se adekvatno interpretirale liste za procjenu razvojnih rizika.

13. Međutim, obzirom da su dan prije navedene prijave u postupku savjetovanja u svezi razvoda braka oboje roditelja negirali postojanje bilo kakvog nasilja, a drugi dan je otac prijavio fizičko nasilje majke nad djecom, dok je ista prijavila oca za prijetnje kao i konzumaciju psihoaktivnih tvari u obiteljskom domu ispred mlt. djece, te preprodaju istih i ovaj sud smatra, a obzirom da se radi o mjeri koja traje najdulje 30 dana sukladno odredbi čl. 152. st. 3. ObZ-a, da se na osnovu provedenih dokaza može zaključiti da postoji visoka razina razvojnih rizika za djecu u obitelji ZI koja se očituje u odnosu na postojanje prijetnji životu mlt. djece zbog sumnje vezane uz odgojne postupke uz korištenje tjelesne sile i sumnje na upotrebu droga i lijekova od strane oca u prisutnosti mlt. djece, pa kako je aktualni sukob roditelja izrazito intenzivan i ovaj sud smatra da postoji opasnost da roditelji neće na adekvatni način moći zaštiti mlt. djecu u sadašnjoj kriznoj situaciji. Osim toga, cijeneći da iz dokaza proizlazi kako je u odnosu na mlt. PI zamijećen slabiji razvoj govora kao i fiksiranost na TV, te da su djelatnice vrtića primijetile na mlt. PI ponekad neadekvatne higijenske navike obzirom da je dolazio u vrtić s dužim noktima ispod kojih je bilo crnilo i ovaj sud smatra da je jedino izdvajanjem iz obitelji u vremenskom trajanju od 30 dana u navedenoj situaciji bilo moguće zaštiti prava i dobrobit mlt. djeteta, te da nije bilo moguće u navedenom vremenskom roku osigurati najbolji interes djece kroz neku blažu mjeru, koju je predlagatelj dužan razmotriti nakon isteka roka određivanja iste u kojem roku je dužan prikupiti i utvrditi sve činjenice i okolnosti o obiteljskim prilikama mlt. djece radi daljnjeg postupanja u odnosu na navedenu obitelj.

14. U odnosu na prijedlog da se mlt. djeca privremeno povjere majci po ocu, valja istači da iz stanja spisa proizlazi da u kući u kojoj živi baka mlt. djece sada živi i otac, a da na istoj adresi živi i sestra protustranke TI koja ima zdravstvene smetnje i iskazivala je agresivno ponašanje prema članovima obitelji koje agresivne ispade je potvrdila i baka mlt. djece, pa cijeneći da se radi o djeci koja su vrlo male kronološke dobi i ovaj sud smatra da bi to predstavljalo rizik za iste, slijedom čega opravdano prvostupanjski sud smatra da prilikom donošenja pobijane odluke prijedlog da se mlt. djeca povjere baki nije bio na dobrobit i u interesu istih.

15. Stoga kako žalbenim navodima obje protustranke nisu dovele u sumnju zaključke prvostupanjskog suda o opravdanosti donošenja pobijane odluke, svi žalbeni navodi istih ukazuju se neosnovanim, slijedom čega je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbi istih potvrditi prvostupanjsku odluku.

U Varaždinu 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić