Poslovni broj: Ps-69/2025-10

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Maja Vukmir u pravnoj stvari tužitelja KO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku OO, protiv tuženika JO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Mirko Bitanga, radi Stambeno - iseljenje, na ročištu za objavu presude dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici KOC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 14.201,57 EUR (107.001,73 kuna) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka i to:

- na iznos od 1.000,00 kuna teče od 05.01.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.02.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.03.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.04.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.05.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.06.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.07.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.08.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.09.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.10.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.11.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.12.2020.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.01.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.02.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.03.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.04.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.05.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.06.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.07.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.08.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.09.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.10.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.11.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.12.2021.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.01.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.02.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.03.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.04.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.05.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.06.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.07.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.08.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.09.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.10.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.11.2022.g.

- na iznos od 2.000,00 kuna teče od 05.12.2022.g.

pa do 31.12.2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zatim

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.01.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.02.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.03.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.04.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.05.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.06.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.07.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.08.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.09.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.10.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.11.2023.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.12.2023.g.

pa do 29.12.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zatim

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.01.2024.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.02.2024.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.03.2024.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.04.2024.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.05.2024.g.

- na iznos od 265,45 EUR-a teče od 05.06.2024.g.

pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica suvlasnica zgrade anagrafske oznake [adresa] označena kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s neodređenim omjerom, te vlasnik stana na VI. katu označen brojem 19, površine 30,13 m2, a koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i balkona. Tuženiku je njen pok. otac NO 2006. dopustio korištenje predmetnog stana, dok ne riješi svoje stambeno pitanje. Nakon nekoliko godina, kad je prednik tužiteljice vidio da tuženik ne poduzima nikakve aktivnosti radi rješavanja svog stambenog pitanja, zatražio je od njega da plaća najamninu, a što je tuženik odbio. Prednik tužiteljice je teško obolio te je bio okupiran svojom bolešću i poduzimanjem mjera za izlječenje, pa iz tih razloga nije pokretao sudski postupak. Unatoč svojoj bolesti, uvidjevši da tuženik ne poduzima ništa vezano za rješavanje svog stambenog pitanja, te da ne plaća najamninu, a imajući punu psihičku i fizičku sposobnost opozvao je tuženiku pravo stanovanja svojom izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić dana 7.05.2019. Prednik tužiteljice NO preminuo je 27.05.2019., a predmetni stan nasljeđuje tužiteljica.

1.1. Prvotnom tužbom tražilo se iseljenje tuženika iz predmetnog stana i isplata iznosa od ukupno 30.526,09 eura sa kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, na ime najamnine, s tim da je tuženik iselio iz predmetnog stana, pa je tužba u tom dijelu povučena.

1.1.2. Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 23.10.2025.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe da je opoziv punomoći od 07.05.2019. vidio prvi put u životu kada je zaprimio ovu tužbu, da mu ujak nije nikada tražio da iseli iz predmetnog stana, niti je ikada od njega tražio plaćanje najamnine. Osim toga, tužiteljica zahtjev za isplatu može postaviti samo u svoje ime i samo za vrijeme nakon otvaranja nasljedstva, nikako ne i u ime pok. oca – tuženikova pok. ujaka. Tuženik radi opreza ističe i prigovor zastare za zahtjev točke 2. tužbenog zahtjeva, te drži da isti s obitelji ima pravo koristiti stan do rješavanja stambenog pitanja, što sve vrijeme ozbiljno pokušava, ali mu okolnosti nisu naklonjene. Majka tuženiku želi pomoći novcem koji bi dobila od prodaje stana u [adresa] suvlasnici kojeg su ona i AO, ali tužiteljica i njena obitelj stalno na razne načine opstruiraju prodaju. Kao i tužiteljica, AO je pravo vlasništva stekao nasljeđivanjem iza pok. oca odnosno tuženikova pok. ujaka.

2.1. Odgovorom na tužbu kao protu tužitelj postavlja u odnosu na tužiteljicu kao protu tuženiku protutužbeni zahtjev koji glasi: „Dužna je tužiteljica – protutuženica isplatiti tuženiku – protutužitelju iznos od 50.000,00 Kn sa zateznim kamatama koje teku od 04.rujna 2006. pa sve do isplate, kao i troškove ovog postupka, sve u roku od 15.dana i pod prijetnjom ovrhe“, koji je zaveden kao zasebna tužbe pod poslovnim brojem P-2928/2020.

2.1.2. Međutim, ova protutužba nije pripojena ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, a što je utvrđeno pregledom tog predmeta kroz sustav E- spisa, što je konstatirano i na zapisniku od 1. veljače 2026. god. Dakle, predmet po protutužbi se vodi kao odvojeni postupak pod Posl. brojem P-2928/2020, pred drugim sucem ovog suda, koji je prekinut rješenjem od 01. travnja 2025. god., pa stoga u ovom parničnom predmetu nije potrebno ni raspravljati ni odlučivati o navodima, traženjima protutužbenog zahtjeva (- očito je omaškom raniji sudac u točki 2. presude od 15. listopada 2024. donio odluku i o protutužbenom zahtjevu koji se vodi u predmetu pod drugim brojem.) Dakle u ovom predmetu se raspravlja isključivo o tužbenom zahtjevu tužiteljice na isplatu iznosa od sada 14.201,57€ sa kamatama, a zbog nemogućnosti korištenja predmetnog stana, stjecanja bez osnove. Na istom ročištu odbijen je prijedlog za pripajanje spisa P-2928/2020 po protutužbi ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

3. Ranijom presudom u ovom predmetu tužbeni zahtjev je bio usvojen, ali je ista ukinuta Rješenjem Gž-1170/2025, Županijskog suda u Zagrebu, od 15. srpnja 2025., u kojem se navodi da se sporni odnos među strankama ne može promatrati i razriješiti primjenom odredbe čl. 1120. ZOO koja uređuje institut stjecanja bez osnove već se o osnovanosti tužbenog zahtjeva mora se odlučivati u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to čl. 164. st. 1. ZV ili čl. 165. st. 1. ZV, ovisno o kvaliteti posjeda posjednika tuđe stvari. Sukladno uputi iz ukidnog rješenja u nastavku postupka potrebno je utvrditi poštenje posjeda tuženika, s tim da je na tužiteljici teret dokaza u pogledu je li i kada tuženiku dostavljen pisani opoziv punomoći. Također da bi trebalo cijeniti iskaze stranaka i svjedoka o eventualno postignutom (usmenom) sporazumu između pok. NO i tuženika- protutužitelja najprije da se izvrši zamjena polovice majčina stana u [adresa] za predmetni stan (koji stan su pok. NO i tuženikova-protutužiteljeva majka naslijedili svaki u ½ dijela), a kasnije da će tuženik-protutužitelj napustiti predmetni stan kada se proda stan u [adresa] i kada pok. NO i tuženikova- protutužiteljeva majka dobiju novac, koji je tuženiku-protutužitelju trebao poslužiti za rješavanje stambenog pitanja, pa nije ocjenjeno je li takav usmeni sporazum postignut, je li egzistirao i do kada, je li prestao i na koji način, a sve radi utvrđenja odlučne okolnosti je li tuženikprotutužitelj, i do kada imao pravo na posjedovanja predmetnog stana (pravo na posjed) u smislu čl. 163. st. 1. ZV.

4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, saslušani svjedoci i stranke.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za korištenje nekretnine-stana u [adresa], koju je tuženik, prema tvrdnjama tužiteljice koristio bez valjane pravne osnove za razdoblje prosinca 2014. do svibnja 2024 ., odnosno nakon uređenja tužbenog zahtjeva od 05.siječnja 2020. god.- od primitka tužbe u ovom predmetu (17. prosinca 2019.) do 05. lipnja 2024. god. (kada je tuženik iselio iz predmetnog stana).

6.1. Obzirom na navedeno pod 6. sud je na ročištu od 11. veljače 2026. donio rješenje kojim se tužba za iznos od 16.324,52 Eura smatra povučenom.

7. Za navesti je da, a kako to upućuje i Županijski su u Zagrebu u odluci Gž- 1170/2025, u konkurenciji između verzijskog zahtjeva iz čl. 1120. ZOO-a po osnovi upotrebe tuđe stvari u svojoj koristi i sporednog zahtjeva za naknadu koristi od stvari nepoštenog posjednika iz čl. 165. ZV-a, dakle, zahtjeva postavljenog uz revindikacijski zahtjev za povrat stvari, Vrhovni sud RH je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. listopada 2009. i 14. studenog 2013. To pravno shvaćanje glasi: ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu ne vlasnika valja primijeniti odredbu čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarsko nije opravdano vraćanje te stvari) tek u takvoj situaciji valja primijeniti čl. 1120. ZOO-a prema kojoj se osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

7.1. Stoga proizlazi da kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO-a moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili druga stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari dok se u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed naknada koristi presuđuje prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZV-a.

7.1.1. Razlika u ovom slučaju bi bila u rokovima zastare s obzirom da sporedni zahtjev uz revindikaciju za naknadom koristi od nepoštenog posjednika zastarijeva u roku od tri godine od predaje stvari na temelju odredbe čl. 165. st. 2. ZV-a dok bi verzijski zahtjevi iz čl. 1120. ZOO-a zastarijevali u općem zastarnom roku od pet godina. Međutim u ovom konkretnom slučaju traženje naknade za koristi koje je tuženik kao nepošteni posjednik imao za vrijeme posjedovanja predmetnog stana zastarijevalo bi u roku od tri godine od kada je stvar predana tužiteljici, (a da stvar nije predana tužitelju zastarni rok ne bi ni počeo teći).

7.2. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na noj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

7.3. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa druge sjednice Građanskog odjela od 1. ožujka 2021. u kojemu se navodi da u odnosima između vlasnika i posjednika, posjednik kada onemogućava vlasnika u korištenju stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Isto se tako navodi da za isplatu naknade za to što su posjednici upotrebljavali tuđu stvar i od nje imali korist, odnosno naknade za sve koristi koje su tuženi imali za vrijeme svog posjedovanja na temelju odredbi čl. 164. i čl. 165. ZV- a za odluku u tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika i da pri tome nije nužno da se tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u posjed ako je vlasnik na odgovorajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Također se navodi da pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu za predaju u posjed ali se njegovo nepoštenje može dokazivati u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari. Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013., kao i prije toga na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. listopada 2009.

7.4. Dakle, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta), kao što je ovdje slučaj, u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.

8. Potrebno je bilo utvrditi je li i od kada je tuženik nepošten posjednik.

9. Preciziranim tužbenim zahtjevom od 23. listopada 2025. god. potražuje se naknada za uporabu stana samo do dana podnošenja tužbe, obzirom je tuženik ovu tužbu primio 17. prosinca 2019, , kako uostalom proizlazi iz potpisne dostavnice.

9.1. Stoga se u nastavku postupka ukazalo potpuno suvišno utvrđivati je li tuženik primio i kada Opoziv punomoći kojeg je pok. NO potpisao 07. svibnja 2019. i istog dana ovjero potpis kod javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod OV-4252/2019. Inače, tuženik je tvrdio da je prvi put uz tužbu primio i vidio taj Opoziv punomoći, a tužiteljica da joj je pok. otac NO rekao daje tuženiku u poštanski sandučić ubacio Opoziv punomoći, dok dokaza o tome je li uistinu to učinio nije imala.

10. Tuženik bi dakle bio nepošteni posjednik od dana primitka tužbe, točnije ukoliko nije postojao usmeni sporazum između pok. NO i tuženika, zapravo tuženikove majke i Dinkove sestre, najprije da se izvrši zamjena polovice stana u [adresa], koji stan su pok. NO i tuženikova majka naslijedili svaki u ½ dijela za predmetni stan, a kasnije da će tuženik napustiti predmetni stan kada se proda stan u [adresa] i kada pok. NO i tuženikova majka dobiju novac, koji je tuženiku trebao poslužiti za rješavanje stambenog pitanja.

11. Tijekom postupka, među stranaka nije bilo sporno :

-da je prednik tužiteljice-protutužene, njen pok. otac NO sačinio i vlastoručno potpisao punomoć od 4. rujna 2016., koja punomoć je ovjerena po javnom bilježniku Jagodi Makelja-Šuljić dana 6. rujna 2006. pod brojem OV10501/06, i kojom punomoći pok. NO daje na korištenje od 1.lipnja 2006. do rješavanja stambenog pitanja svom nećaku JO (u ovoj pravnoj stvari tuženiku- protutužitelju) s obitelji svoj stan, detaljno opisan u navedenoj punomoći, da se istom punomoći navodi što bi od namještaja bilo isključivo vlasništvo pok. NO, a što je tuženik-protutužitelj kupio, da je tuženikprotutužitelj u svrhu adaptacije predmetnog stana uložio cca 10.000,00 kn /1.327,22 eura, za što postoje računi, kao i da je obitelj JO suglasna plaćati račune koje se odnose na stan, da se ista dužna ponašati u maniri dobrog domaćina, i da je navedena punomoć potpisana bez ičije prisile;

-da je prema rješenju o nasljeđivanju od 26. rujna 2019. donesenog iza smrti pok. NO, a koji je preminuo **.**.2019. nasljednikom predmetnog stana utvrđena njegova kćerka-tužiteljica-protutužena za cijelo;

- da su istim rješenjem nasljednicima stana u [adresa] proglašeni OOC, supruga ostavitelja za ½ i AO, sin ostavitelja za ½ dijela

-da je predmetna nekretnina upisana u Z. U. [broj ZK uloška] (E-14) kao vlasništvo tužiteljice tužiteljica-protutužene;

-da je prednik tužiteljice-protutužene sačinio i vlastoručno potpisao "Opoziv punomoći“, ovjerene po javnom bilježniku Jagodi Makelja-Šuljić dana 07. svibnja 2019. pod brojem ovjere OV-4252/2019., kojom je NO opozvao punomoć kojom je svom nećaku JO s obitelji dao na korištenje svoj stan od 1. lipnja 2006. do rješavanja stambenog pitanja;

-da iz priloženih podataka i to baš s internetske stranice www. njuškalo. hr proizlaze podaci o cijeni mjesečnog najma za stan slične površine i strukture u gradskim predjelima jednake kvalitete odnosno atraktivnosti kao i predmetni stan, iz kojih podataka je vidljivo da vi mjesečni najam na dan 12. ožujka 2019. za stan od 30,00 m2 iznosio 2.232,00 kn / 300,00 eura.

12. U vezi spornih pitanja saslušani su svjedoci i stranke.

12.1. Tako je saslušana JOC majka tužiteljice i bivša supruga pok. NO. Ona je iskazala da zna da bi njenog pok. supruga tuženik tijekom 2006. godine zamolio da mu privremeno isključivo na kraće vrijeme dozvoli koristiti predmetni stan u [adresa] u kojem je imao namjeru boraviti sa svojom suprugom sve dok ne riješi svoje stambeno pitanje. Svjedokinja je nadalje istaknula da bi pok. NO udovoljio traženju tuženika, ali nakon određenog vremena kada je pok. NO vidio da tuženik nema namjeru iz stana iseliti ni nakon izričitog traženja pok. NO, tada je opozvao punomoć, o kom opozivu je upoznao i roditelje tuženika. Naime, svjedokinja je sudu pojasnila da bi majka tuženika i pok. NO bili brat i sestra, da bi oni sa svojim pok. roditeljima sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju svojih roditelja, te da su na ime toga imali jednake obveze a i prava na roditeljskom stanu u [adresa]. Prednik tužiteljice, njen pok. otac je radi bolesti svojih roditelja prešao živjeti u njihovom stanu, kako bi im bio od pomoći, te kada su isti preminuli on je i dalje nastavio živjeti u tom stanu gdje je preminuo, te da je upravo on u cijelosti podmirio sve troškove vezano za otkup tog stana. Svjedokinja je svjedočila i na okolnost njihovih dobrih odnosa, neovisno što se razvela od pok. NO.

12.2. Svoj iskaz je dala i ČO, majka tuženika i sestra pod NO, kojoj je tužiteljica nećakinja. U predmetnom stanu, kojeg je njen pok. brat NO dobio od tadašnje vojske 1985. godine je živo sa svojom suprugom OOC, te kako je isti dobio posao u Iraku, supruga je s tek rođenom tužiteljicom otišla živjeti kod svojih roditelja, također u Splitu, ali u drugom dijelu grada. Nakon povratka iz Iraka, brat svjedokinje je stan nastavio koristiti, ali kako su njihovi zajednički roditelji bili u poodmakloj životnoj dobi i bolesni, pok. NO je započeo s njima živjeti tijekom 2005. godine. Upravo tada se u stan uselio tuženik koji stan je bio potpuno prazan i derutan s obzirom da ga nitko nije koristio punih 17. godina, usprkos okolnostima da bi se tužiteljica i njena majka protivile tome da svjedokinjin sin živi u predmetom stanu. Nakon smrti roditelja, pok. NO je nastavio živjeti u roditeljskom stanu, potpuno je zapustio taj stan, samo je radio, da bi bio u stalnom svakodnevnom kontaktu sa svjedokinjom i njenom obitelji, te što više su zajedno i ljetovali. Naglasila je da bi sa pok. bratom bila u iznimno dobrim odnosima, nije bila od strane svoga brata upoznata da bi isti otkazao punomoć njenom sinu tj. tuženiku, a što je saznala tek nakon njegove smrti i to baš od ex supruge pok. NO. Sve to se događalo tijekom 2018. godine kada je kako je to svjedokinja iskazala inzistirala da se stan u [adresa], gdje je živio pok. NO, a koji stan je bio od njihovih pok. roditelja stavi u prodaju. Premda je više puta bilo izvjesno da bi se taj stan mogao prodati, upravo tužiteljica bila protiv prodaje. Kada je pristigla ponuda da se stan proda za 210.000,00 eura, tada je prodaju spriječila upravo svjedokinja. Naposljetku, svjedokinja je i istaknula da je postojao neki dogovor da bi stan u [adresa] pripao njenom pok. bratu, a njoj bratovljev stan u [adresa], ali da ona nije upoznata s razlogom zašto taj dogovor nije realiziran.

12.3. U svojstvu svjedoka saslušana je i supruga tuženika ĐO koja je iskazala da da bi se u predmetni san uselila sa tuženikom i njihovo dvoje djece u svibnju 2006. godine i da je tu živjela sve do listopada 2020. godine kada se iz tog stana iselila, Stan je u trenutku kada su uselili a sve na temelju odobrena pok. NO bio u iznimno lošem derutnom stanju, i nije bio uvjetan za korištenje, nije bilo stakala na prozorima, tako da su odmah uložili nekih desetak tisuća kuna. Kasnije su mijenjali i laminat, rušili zid, za što postoje računi i za koje radove su imali odobrenje pok. NO, koji nikada nije tražio naknadu na ime korištenja predmetnog stana. Za opoziv punomoći je saznala upravo od tuženika, svog supruga i to nakon smrti pok. NO. U odnosu na način rješavanja stambenog pitanja tuženika svjedokinja je istaknula da bi majka njenog supruga razgovarala sa svojim bratom da na ime polovine stana u [adresa] njoj pripadne upravo predmeti stan, ali da joj nije poznat razlog zašto do takove realizacije nije došlo. Po saznanjima svjedokinje, odnosi između tužiteljice i njenog pok. oca nisu bili dobri. Pok. NO da nije nikada od tuženika tražio novac za korištenje predmetnog stana. Upitana kako su se ponašali tužiteljica i njen brat kao suvlasnici stana u [adresa] kada bi se našao kupac koji je zainteresiran za stan odgovorila je da bi oni opstruirali kupoprodaju, da je tako jedne prigode za stan bila zainteresirana neka gđa. K ali da su dotičnoj izbjegavali pokazati stan uviše navrata.

12.4. Svjedok AO, brat tužiteljice i prvi rođak tuženika naveo je da je tužiteljica iz ovog postupka, nakon očeve smrti postala vlasnicom stana koji koristi za stanovanje tuženik. Poznato mu je da je njegov otac dao tuženiku na korištenje taj isti stan, nije mu poznato na koji vremenski period, s tim da mu je otac kazao da je tuženika izvijestio da se iz tog stana iseli, ne može se sjetiti kada je to bilo. Nadalje navodi da tuženik nije plaćao najamninu za korištenje tog stana premda je to njegov otac od njega tražio. Upitan je li ponudio majci tuženika da kupi njezin udio u stanu u [adresa] odgovara da jest, međutim dotična na to nije pristala, nije prihvaćena ponuđena cijena, on daje ponudio da bi majci tuženika isplatio iznos od 105.000,00 eura ali pod uvjetom da tuženik iseli iz stana koji je predmet ovog spora.

13. Svi do sada navedeni svjedoci su u rodbinskim odnosima, bilo sa tužiteljicom, bilo sa tuženikom (neki i sa oboje, ali su bliži rok određenoj stranci) što im daje osobna saznanja o predmetu spora i dogovorima u obitelji, ali isto tako to srodstvo ih preteže na stranu jedne os stranaka zbog čega njihove iskaze treba ipak uzeti sa dozom skeptičnosti.

13.1. Svakako iz iskaza posebno ČO i ĐO proizlazi daje postojao okvirni dogovor između ČO i brata joj NO o tome da se stan u [adresa] kojeg su naslijedili od pok. majke po pola, pripadne za cijelo NO, a da njoj na ime njene polovine pripadne bratov stan u [adresa], ovaj predmetni, ali da se to nije realiziralo, ne zna se zašto.

14. Dalje je saslušan svjedok ZO, jedan od potencijalnih kupca stana u [adresa]. Naveo je da da poznaje gđu. ĐO (očito misli na ČO, majku utženika) i to preko Njuškala kada sam htio kupiti stan, s tim da može samo reći da činjenice da me u taj stan se nalazi vizavi parka BO dovela agentica. Stan je bio bez struje, pretpostavljam čak i bez vode i iznimno neuredan i jedino što mi je tu bilo „dobro“ je pozicija samog stana, da mu je bilo čudno da je dao ponudu jednoj agenciji za kupnju kada je tražio stan a da ga je u predmetni stan odvela druga agencija, da bi kasnije saznao i to kada je gđa ĐO došla kod njega u stan da bi postojala još jedna strana. Što više, rečeno mu je da s obzirom da je on u pitanju ta suprotna stana njemu nikada ne bi prodala stan. Gđi ĐO da je dao ponudu za stan po svojim kriterijima, međutim ona je tada navela da očito ta druga strana neće prihvatiti tu njegovu ponudu. Nakon toga sa gđom. ĐO da nije više kontaktirao. Stjecajem okolnosti upoznao je gđu OOC (Marinković Korjenić) kada je prodavao prije kuću na Čiovu. Interesiralo gaje tko je ta druga strana, pa da je kasnije "iskopao" broj OOC i nazvao, pa da mu je agencija rekla da tu drugu stranu zastupa pravnik odnosno odvj. Bitanga. Stupio je sa njim u kontakt te u dva kontakta putem telefona nije ostvario dobru komunikaciju, dok u trećem kontaktu mu je isti rekao da je „igrač“, da „igra igru za suprotnu stranu“. Pojašnjava sudu da je jedino bio igrač Rukometnog kluba Medvešćak i ničiji više igrač te navodi da je odvj. Bitangi zahvalan jer s takovom njegovom izjavom je odustao od svega toga, našao kasnije drugi stan i iznimno je zadovoljan. Pojašnjava da je dao ponudu za stan i da mu je gđa OOC rekla da je to prihvatljiva ponuda, a da je to bilo pred malo više od 3 godine kada cijene nekretnina nisu bile takve kao što su to danas. Gđa OOC je tad kazala da sad treba vidjeti što će druga strana na tu ponudu kazati i nakon toga je u stupio u kontakt sa gdinom Bitangom.

14.1. Iako je na prvi pogled teško popratiti iskaz ovog svjedoka kada se raščlani sve po redu zaključak je da je najprije stan išao pogledati sa majkom tuženika ČO koja mu je rekla da obzirom je on u pitanju "druga strana" ne bi njemu prodala stan. kasnije je stupio u kontakt sa gđom. OOC, dakle majkom tužiteljice koju je znao iz neke druge kupoprodaje i kojoj je dao ponudu za ovaj stan a koja mu je rekla da je ponuda prihvatljiva (a to je bilo, obzirom da je iskaz dan na ročištu od 27. listopada 2023., kako on navodi pred malo više od tri godine, dakle početkom 2020. ili još 2019. god), ali da treba vidjeti što će druga strana na tu ponudu kazati. Dakle, prvo je "druga strana" bila baš OOC (ili tužiteljica) kada je o stanu komunicirao sa ČO, a potom je "druga strana" bila ČO odnosno tuženik kada je komunicirao sa JOC. Da je tome tako potvrđuje i da mu je gđa. JOC dala kontakt te "druge strane" odnosno njenog odvjetnika i to baš odvj. Mirka Bitange koji i u ovom postupku zastupa tuženika i koji je svojim navodima o sumnji da "igra za drugu stranu" odnosno da je na strani tužiteljice ( da možda "ispituje situaciju" za NOC i tužiteljicu po pitanju kupoprodaje i cijene stana) istog odbio od kupnje ovog stana u [adresa].

14.2. Obzirom na navod ovog svjedoka proizlazilo bi da nije tužiteljica opstruirala prodaju stana u [adresa] već naprotiv, tuženik. Upravo je njegova majka gđa. ČO rekla potencijalnom kupcu da neka "druga strana" neće htjeti stan prodati njemu "zato što je to on"(??), a kasnije je baš pun. tuženika kao punomoćnik "druge strane" o kojoj je govorila sada gđa. OOC odbio svjedoka od kupnje stana iskazujući sumnju da "igra za suprotnu stranu" (!!).

15. Na ročištu od 17.11.2020. prvi put je saslušana tužiteljica koja je iskazala bi njen pokojni otac dao je tuženiku na korištenje taj stan, dok dotični ne riješi svoje stambeno pitanje i kako je to potrajalo, a s obzirom da je ona studirala u Zagrebu i bila joj potrebna sredstva za studiranje, njen pok. otac je prvo predložio tuženiku da mu plaća određenu najamninu za korištenje stana, a kako tuženik na to nije pristao odlučio se na takozvani opoziv dane punomoći tražeći od tuženika da mu stan preda u posjed. Što se tiče stana u [adresa] u [adresa], koji stan je suvlasništvo njenog brata i tuženikove majke, iskazala je da je pronađen kupac koji je bio zainteresiran za taj stan za iznos od 225.000 Eura, međutim na ovu cijenu nije pristala tuženikova majka inzistirajući na iznosu od 235.000 Eura, ujedno ni na druge ponude tuženikova majka nije pristala, a kako je tužiteljica zaposlena u agenciji za nekretnine, to je mogla sa sigurnošću kazati da se za taj stan, imajući u vidu stanje tog stana, ne može postići viša cijena, s obzirom da je u derutnom stanju. Ujedno joj je poznato s obzirom na prirodu posla s kojom se bavi da bi visina najamnine za stan koji je predmet spora iznosila najmanje 2.000,00 kn mjesečno.

15.1. Ponovno saslušana na ročištu od 11. veljače 2026 navela je da je njen otac dao tuženiku punomoć da može živjeti u predmetnom stanu dok se ne snađe i dok ne riješi stambeno pitanje, međutim prošlo je 10ak godina a da tuženik nije poduzeo ništa po pitanju stambenog pitanja. Ovo joj je poznato jer ima agenciju za nekretnine, turizam i čarter pa da mu je nudila pomoć da ću mu preko agencije naći nešto drugo, drugi adekvatni smještaj. Međutim tuženik je počeo izbjegavati kontakte i mijenjati broj telefona, tako da ni njenotac nije mogao s tupiti s njim u kontakt. Upitana je li otac, prije ovog izbjegavanja kontakata od strane tuženika sa tuženikom, pokušao makar usmeno dogovorit bilo da iseli bilo da plaća najamninu mogu reći da jest naročito u doba kada je studirala u Zagrebu pa je otac pokušao s njim dogovoriti da mu plaća nekakvu najamninu kako bi mogao meni financijski pomoći, ali se ovaj na to oglušio. Nije tuženik pristao na zaključenje nikakvog ugovora o najmu. Otac je za života, 2019. u javnog bilježnika sačinio opoziv punomoći i ubacio u sandučić tuženiku, tako da joj je kazao otac, ali opet je izostala ikakva reakcija. Tuženik je iz stana iselio u srpnju 2025. Upitana zna li da je postojao nekakav dogovor između pok. NO i majke tuženika u pogledu stana u [adresa], odgovara nije bilo nikakvog dogovora u vezi tog stana, osim toga taj stan je puno veći od predmetnog, a i prodan je pred nešto vremena. Upitana je li ikada taj stan dan njenoj agenciji na prodaju, odnosno agenciji njene majke, odgovara da jest, da je njen otac je dao stan na prodaju, ali tuženikova majka nije bila s tim suglasna. Stan da je prodan ali preko druge agencije.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženikova majka kočila prodaju stana u [adresa] tražeći veću cijenu od onih koje su bile ponuđene, što bi bilo sukladno iskazu svjedoka ZO prema kojem je "druga strana", a utvrđeno je da se misli na stranu tuženika, opstruirala prodaju. Osim toga ovo je sukladno i pisanoj dokumentaciji u spisu.

16.1. Naime, pregledana je e-mail korespondencija između punomoćnika stranaka u postupku, a u vezi prodaje stana u [adresa], doduše iz 2023. god. kad asu cijene nekretnina porasle. tako se pun. tužiteljice dana 29.11.2023. obraća pun. tuženika navodeći da ga je stranka obavijestila da ima ponudu za kupnju stana u [adresa] za iznos od 260.000,00 Eura, pa da pita svoju stranku je li suglasna i voljna stan prodati po navedenoj cijeni, a obzirom je njegova stranka pokrenula postupak radi diobe suvlasničke zajednice (vjerojatno se misli na majku tuženika koja je sa bratom tužiteljice suvlasnica stana u [adresa]). Odvjetnik Bitnga, pun. tuženika na ovaj e-mail dogovorio je 30.11.2023. navodeći da je njegova stranka za prodaju stana u [adresa] ali za cijenu, ne ispod 290.000,00 Eura, te dalje da bi drugi uvjet bio zaključenje sudske nagodbe u kojoj bi suprotna strana odustala od novčanog potraživanja (ova parnica), njegova stranka od protutužbe i da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, te predaja stana u [adresa] odmah. Dakle već u studenog 2023. god. ej tuženik bio spreman iseliti iz stana u [adresa] ako bi se stan u [adresa] prodao za određeni iznos .No, iz ove prepiske proizlazi daje tužiteljica imala kupca i 2023. god. za stan u [adresa], a da tuženik nije pristajao na ponuđenu cijenu.

16.2. Dana **.**.2024.. ČO dala je Tabularnu izjavu za uknjižbu stan u Gundulićevoj kupcu temeljem čl. 8. Kupoprodajnog ugovora (ne navodi se kada je zaključen kao ni ime kupca, kao ni iznos kupoprodajne cijene za koji je stan u konačnici prodan), a dana 03. srpnja 2024. je tuženik predao stan u [adresa] u posjed tužiteljici o čemu je sastavljen Zapisnik o primopredaji.

17. U svom iskazu na ročištu od 17.11.2020. tuženik je naveo da su njegova obitelj i on bili u odličnim odnosima sa pokojnim ocem tužiteljice – NO, dotični je s njima svakodnevno bio u kontaktu, upravo kao dio obitelji, dok je tužiteljicu i njezinu majku rijetko viđao. Neposredno prije smrti, nakon što mu je utvrđena dijagnoza bio kod njegove majke - svoje sestre u stanu i to u razdoblju od 10. svibnja 2019. do 15. svibnja 2019.,te je bio u doista lošem i iscrpljenom stanju te ga je upravo on odvezao u bolnicu 15. svibnja 2019. Za čitavo to vrijeme pokojnog NO je viđao svakodnevno i dotični nikada nije spominjao nikakav opoziv punomoći niti je ikada tražio da se iseli iz stana koji je predmet ovog spora, kao ni da mu se za taj stan plaća najamnina. Prvotno je postignut dogovor da on koristim stan koji je predmet ovog spora, a koji stan je bio doista u derutnom stanju prilikom useljenja u isti i o tom stanu se pokojni NO nije mogao brinuti . Za to vrijeme pokojni NO je stanovao zajedno sa svojom majkom, a inače bakom tuženika protu tužitelja u stanu u [adresa] u [adresa] te je otprilike 2009. postignut usmeni dogovor da bi stan u [adresa] u cijelosti pripao u vlasništvo pokojnom NO, sve nakon smrti bake 2009., a da bi njegova obitelj bila vlasnikom stana koji je predmet spora. Isto je funkcioniralo prema tom usmenom dogovoru sve do prije otprilike dvije ili tri godine, kada je postignut novi dogovor i to u pravcu da se ovaj stan u [adresa] proda, o čemu se nije mogu točno izjasniti kada je to bilo, i nakon što se taj stan u [adresa] proda, on bi trebao iseliti iz stana u [adresa]. Napomenuo je kako je nakon bakine smrti stan u [adresa] postao vlasništvo pokojnog NO i njegove majke, te da je pokojni NO taj stan koristio samostalno sve do njegov smrti i da nije plaćao nikakvu naknadu njegovoj majci za to korištenje istog upravo kao suvlasnici stana.

17.2. Ponovno saslušan na ročištu od 11. veljače 2026. naveo je da kako je bio podstanar a baka je živjela sama u velikom stanu u [adresa] jer je djed već tada bio umro, te kako barba NO nije imao novaca za održavanje stana u [adresa], dogovorili su se da on ode živjeti sa bakom u [adresa] jer je to dobro za oboje, a da će on useliti u ovaj stan u [adresa] i malo ga urediti kao što i piše u onoj punomoći, i tu biti dok ne riješi stambeno pitanje. Nikada nije bilo govora o tome da bi mu trebao plaćati najamninu niti ga je na to pozivao usmeno ili pismeno. Baka je umrla 2009. i NO je nastavio sam živjeti u velikom stanu u [adresa], a koji stan su iza bakine smrti naslijedili tuženikova majka i barba NO po pola. Kako je NO koristio i živio u cijelom tom stanu njegova majka nije nikada od NO tražila da plaća najamninu za njenu polovinu stana koju koristi a isto tako nije NO od njega tražio da plaća najamninu za ovaj manji stan. O opozivu punomoći da nije ništa znao, saznao je za istu tek kada je dobio ovu tužbu. Upitan da pojasni formulaciju iz punomoći "do rješavanja stambenog pitanja" te da li je bio dogovoren makar usmeno neki okvirni rok u kojem bi morao riješiti stambeno pitanje, odgovara da nije bio ugovoren nikakav rok, a kada je baka umrla 2009. dogovorili su se zamijeniti stanove kako je već opisao. Na pitanje je li stan u [adresa] na kraju prodan, odgovara jest, tek 2024. i to tek nakon što je pokrenuo na sudu postupak diobe suvlasničke zajednice. Kada je dobio novac od prodaje stana u [adresa], da je iselio iz ovog predmetnog stana, a što je bio dogovor sa pok. barbom.

Upitan da pojasni kakav je bio dogovor između njegove majke i pok. NO u pogledu stana u [adresa] i stana u [adresa] u početku, a i kasnije, odgovara dogovor je bio da se zamijene za stanove. To ipak nije bio konačni dogovor, jer je NO dvije tri godine prije smrti, odlučio da će se stan u [adresa] prodati i kada se taj stan proda da tuženik izađe iz stana u [adresa] kako bi NO u njega uselio, a on bi dobio novce od prodaje majčinog dijela stana u [adresa] i riješio sebi stambeno pitanje, zbog toga su napravili ugovor s agencijom u vlasništvu majke tužiteljice za prodaju nekretnina. Stan se ipak nije prodao za Dinkovog života jer da je stan godinu i pol bio na agenciji, bilo je zainteresiranih, ali je agencija tužiteljice opstruirala prodaju jer nisu htjeli prodati stan.

18. Tuženik međutim nije dostavio taj ugovor sa agencijom majke tužiteljice o prodaji stana u [adresa], iako iz iskaza svjedoka ZO bi proizlazilo da je i sa JOC pregovarao o kupnji stana i da je njoj dao ponudu za koju je kazala da je prihvatljiva, ali da treba vidjeti što će reći druga strana, dakle tuženik, ali iz iskaza svjedoka ZO proizlazilo bi i da je to bilo tek 2019. ili čak 2020. god. Dakle, nema dokaza o tome da je za života pok. NO bilo pokušaja prodaje stana u [adresa]. Isto tako ovaj sud ne vidi razloga zbog kojih bi tužiteljica ili njena majka opstruirale prodaju stan u [adresa] u situaciji kada je majka tuženika vlasnica pola tog stana, a tuženik besplatno živi u stanu u [adresa] koji je u vlasništvu prednika tužiteljice, pa očito one nemaju nikakve koristi od niti jednog stana.

19. U spisu su dostavljeni Ugovor o posredovanju u prodaji stan au [adresa] za min. cijenu od 230.000,00 eura kojeg su ČO i AO, kao vlasnici , zaključili sa agencijom "nekretnine Radman" d.o.o., dana 11. prosinca 2019. god., te Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina kojeg je samo ČO zaključila dana 18. prosinca 2019. sa agencijom Integral business service d.o.o. Oba ova ugovora su svakako zaključena nakon smrti pok. CO. za Dinkova života nema nikakvog pisanog traga o pokušaju prodaje stana u [adresa], niti takvog dogovora između CO i sestre mu ČO.

20. NO je umro **.**.2019.. Dana 26. rujna 2019. god. doneseno je iza njega Rješenje o nasljeđivanju kojim je tužiteljica utvrđena vlasnicom stana u [adresa], a AO vlasnikom ½ stana u [adresa].

21. Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisno je da smrću fizičke osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala.

21.1. Dakle, ako je tuženik imao samo punomoć za korištenje stana, a ne ugovor o najmu ili stvarno pravo (npr. služnost stanovanja), nakon smrti vlasnika (NO) punomoć prestaje i nasljednici mogu tražiti iseljenje. Sudska praksa potvrđuje da se prava i obveze iz ugovora o najmu stanova mogu prenijeti na nasljednike, ali punomoć nije ugovor o najmu i ne prenosi se automatski. Nasljednici stječu vlasništvo nekretnine u trenutku smrt i svakako je u trenutku Dinkove smrti prestala važiti i punomoć koju je dao tuženiku za korištenje stana. Punomoć je izdana 01.06.2006. i to "do rješavanja stambenog pitanja". NO je umro 2019., god. Logično je i razumno očekivati da će osoba kojoj je stan dan na korištenje "do rješenja stambenog pitanja" kroz više od 10 godina pokušati pa i uspjeti riješiti svoje stambeno pitanje. Naime, tuženik nije dokazao da bi postojao kakav dogovor sa pok. NO u vezi prodaje stana u [adresa] kojeg su suvlasnici bili NO i majka tuženika i da bi novcem od prodaje, kojeg bi ostvarila majka tuženika, tuženik riješio svoje stambeno pitanje i iselio iz stana u [adresa], dakle, da bi za Dinkova života postojao takav makar i usmeni dogovor. Sve radnje u vezi prodaje stana u [adresa] odvijale su se tek nakon Dinkove smrti .

22. Logično je ipak da ukoliko majka tuženika nije od brata NO koji je sam (nakon smrti majke) živio u stanu u [adresa] tražila da joj plaća najamninu za korištenje i njene polovine tog stana, nije ni NO to tražio od tuženika. I u tom smislu sud prihvaća da je postojao prešutni dogovor. No i on je prestao Dinkovom smrću. Tužiteljica pak, uređenim tužbenim zahtjevom ne traži isplatu naknade za korištenje stana u [adresa] za vrijeme Dinkova života, čak ni odmah nakon njegove smrti, nego tek od dana kada je tuženik primivši tužbu u ovoj pravnoj stvari postao nepošteni posjednik i takav tužbeni zahtjev je slijedom svega naprijed navedenog osnovan.

23. Smanjenje tužbenog zahtjeva prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 191. st. 3. ZPP nema značaj preinake tužbe već djelomičnog povlačenja tužbe za koje je ako je tužba povučena nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari potreban pristanak tuženika u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP. Tuženik se nije usprotivio djelomičnom povlačenju, ali je naveo da za povučeni dio tužbenog zahtjeva potražuje parnični trošak.

23.1. Tužbeni zahtjev je sa 30.526,09 Eura smanjen na 14.201,57 eura (dakle za 16.324,52 eura).

23.2. Odredba čl. 154. st. 4. ZPP- a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1 tog Zakona.

23.3. Obzirom na navedeno i kako su nakon povlačenja dijela tužbe, u odnosu na koje tuženik s pravom temeljem čl. 158. st. 1. ZPP-a potražuje parnični trošak, stranke u približno jednakim dijelovima uspjele u parnici, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Splitu, 25. ožujka 2026. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužiteljica

- pun. tuženika