REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1982/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i parnteri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Jasminke Dugandžija, odvjetnice, te zamjenika punomoćnika tuženika PN, odvjetničkog vježbenika, dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Odluka tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 Klasa: ZGH-ll-22-1923, URBROJ: 01-10-01-22-01 od 26. kolovoza 2022. g. nedopuštena, te da radni odnos tužiteljice ČN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad radi obavljanja poslova za koje je sklopila Ugovor o radu, na radno mjesto "Administrativni referent" ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i da joj tuženik naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od l5 dana.".

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 25. ožujka 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto Administrativni referent TO, i to Odlukom od 26. kolovoza 2022., zaprimljene 2. rujna 2022., za koji otkaz tužitelj smatra da je nezakonit odnosno nedopušten, kojim slijedom se predlagalo usvajanje tužbenog zahtjeva kojim se tražilo utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, uz utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te uz nalog tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto iz postojećeg ugovora o radu, odnosno na odgovarajuće radno mjesto, sve uz nadoknadu parničnih troškova.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu te tijekom postupka protivio navodima iz tužbe, ističući da je predmetni otkaz zakonit, iz razloga kako je to navedeno u pobijanoj odluci tj. u obrazloženju iste, kod čega je također ukazano da je i postupak zbrinjavanja kolektivnog viška radnika, koji je prethodio konkretnom otkazivanju, bio proveden na propisani način, čak iznad propisanih standarda, uz sudjelovanje sindikata aktivnih kod tuženika. Kako je dakle stajalište tuženika bilo da je predmetna Odluka o otkazu zakonita, s obzirom na postojanje gospodarskih i organizacijskih razloga, i što je uvjetovalo potrebu smanjenja troškova te broja izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, dok se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva uz nadoknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu (str. 5-6 spisa), Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. kolovoza 2022., uz presliku povratnice i potvrde o primitku (str. 7-10 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 8. rujna 2022. (str. 11-13 spisa), preslike e-mail poruka (str. 14-16 spisa), priloge predane uz odgovor na tužbu (str. 32-456 spisa, sa službenom bilješkom na str. 32 spisa) i dopis sindikatima od 19. srpnja 2022., s prilozima (str. 458- 466 spisa), kao što su saslušani svjedoci ČNH na ročištu održanom 17. listopada 2024. (str. 626-629 spisa), SN na ročištu održanom 23. siječnja 2025. (str. 639-641 spisa), AN na ročištu održanom 23. travnja 2025. (str. 644-646 spisa), ĆN i PNH, obje na ročištu održanom 1. listopada 2025. (str. 649-652 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, i to na radnom mjestu Administrativni referent TO, kod čega je tuženik dao otkaz tužitelju, pozivajući se na gospodarske i organizacijske razloge, i za koji otkaz tužitelj smatra da je nezakonit odnosno nedopušten, čemu se tuženik protivio, ističući da je predmetni otkaz zakonit, iz razloga kako je to navedeno u pobijanoj odluci tj. u obrazloženju iste, kod čega je također ukazano da je i postupak zbrinjavanja kolektivnog viška radnika bio proveden na propisani način, čak nadstandardno, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na naprijed iznesene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te su saslušani naprijed navedeni svjedoci, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Pritom je iz same Odluke koja se pobija u ovom postupku vidljivo da bi se radilo o poslovno-uvjetovanom otkazu ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), pri čemu se navodi da je do otkaza došlo uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga, nakon što je kod tuženika došlo do utvrđenja kolektivnog viška radnika, uslijed gospodarsko uvjetovanih organizacijskih promjena kod tuženika, tj. centralizacije tzv. "korporativnih funkcija", i za kakav oblik organizacije tuženik smatra da će optimizirati poslovne procese u cjelini, u vezi čega su donijeti i interni akti (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji te Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" i dr.).

8. Nadalje se u pobijanoj Odluci o otkazu navodi da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta Administrativni referent TO, koji po ocjeni tuženika spadaju u grupu opći poslovi i za koju grupu poslova je tuženik odredio da je potrebno 6 izvršitelja, pri čemu je nakon postupka ocjenjivanja tj. bodovanja tužitelj ocjenjen kao "prekobrojan izvršitelj", kod čega su kao kriteriji uzimani trajanje radnog odnosa, životna dob te eventualne obveze uzdržavanja, kao i status branitelja odnosno člana obitelji branitelja (dodatni kriteriji). Na taj način je tužitelj ostvario ukupno 6 bodova, dok su pripadajuća radna mjesta popunjena izvršiteljima sa najmanje 7 bodova kojim slijedom se upravo tužitelj ukazao kao tzv. prekobrojan izvršitelj, kojim slijedom je i dobio otkaz. Prilikom otkazivanja provedeno je i odgovarajuće savjetovanje.

9. Sve navedeno je u svom iskazu potvrdila i ČNH, saslušana kao svjedok, ističući da su poslovi koje je obavljao tužitelj (Administrativni referent TO) spadali u korporativne poslove, koji su uz smanjenje broja izvršitelja u smislu naprijed spomenutih organizacijskih promjena objedinjeni u tzv. korporativne servise. S druge strane svjedok SN, povjerenik jednog od sindikata aktivnih kod tuženika, navodio je da je od strane poslodavca tj. tuženika bio obavještavan o namjeri utvrđivanja kolektivnog viška radnika, kao i o daljnjim aktivnostima koje su zaključno dovele do otkazivanja ugovora o radu izvršiteljima koji su utvrđeni kao prekobrojni, pri čemu su se sindikati kontinuirano protivili metodologiji koju je primjenjivao tuženik, a koja je uključivala tzv. funkcionalne grupe poslova.

10. Ocjenjujući prethodno izneseno valjalo je onda zaključiti da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužitelju, u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu, s obzirom da je zaista utvrđeno postojanje organizacijskih promjena kod tuženika, do čega je došlo radi optimiziranja poslovnih procesa, i što je ovlast svakog poslodavca, a također je utvrđeno da je tuženik poštovao kriterije iz st. 2. čl. 115. istog Zakona tj. uzimao je u obzir radni staž, životnu dob te obveze uzdržavanja usporedivih radnika, uz dodatni kriterij vezan uz braniteljski status, i temeljem kojeg načina ocjenjivanja je upravo tužitelj imao nedovoljan broj bodova za ostanak na radu sukladno novoj organizaciji rada kod tuženika (centralizacija korporativnih aktivnosti).

11. Pritom nije bilo moguće uzeti u obzir navode tužitelja kao i svjedoka ĆN te AN da bi se poslovi tužitelja mogli opisati kao neposredno vezani za temeljnu djelatnost Podružnice (gospodarenje otpadom) budući da je tuženik ovlašten za donošenje procjene o tome kako će kvalificirati pojedinu vrstu poslova, te je u ovom slučaju tuženik ocijenio da se radi o administrativnim poslovima, koji su bili podložni smanjenju broja izvršitelja, a temeljem naprijed iznesenih kriterija.

12. Nadalje, proizlazi i da je postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika bio proveden na zakonit način, kako to proizlazi i iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 9. svibnja 2022..

13. U tom smislu onda proizlazi da je tuženik, kako je već rečeno, dokazao postojanje opravdanog razloga za redovito otkazivanje ugovora o radu (poslovno- uvjetovani otkaz) uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga, kako je naprijed pobliže izneseno, budući da su predmetne promjene dovele do potrebe smanjenja broja izvršitelja za pojedine poslove, pri čemu je utvrđeno i da je tuženik primjenjivao tzv. socijalne kriterije iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, a utvrđeno je i da je postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika kao i postupak otkazivanja konkretnog ugovora o radu proveden zakonito, kojim slijedom je onda valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza te posljedično i u dijelu kojim se traži utvrđenje da radni odnos nije prestao te u dijelu kojim se traži vraćanje na rad (u tom smislu i više drugih sudova, kada se odbijaju tužbeni zahtjevi u istovrsnim predmetima /navedeno na str. 655-656 spisa/, npr. vidljivo u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-632/2024, i dr.).

14. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude, kod čega nisu odlučni niti navodi tužitelja kada ističe da u Odluci o otkazu nije bio naveden važeći ugovor o radu (od 14. veljače 2020.) već je bio naznačen ugovor od 15. listopada 2013. te da je na taj način otkaza nepostojeći ugovor o radu. To iz razloga što je vidljivo da se radi o omašci u pisanju budući da je tužitelj nesporno obavljao poslove Administrativnog referenta TO, u vezi kojih poslova je i došlo do otkazivanja ugovora o radu temeljem pobijane Odluke od 26. kolovoza 2022. te je temeljem predmetne odluke i došlo do faktičkog prestanka rada tužitelja kod tuženika, na koji način onda okolnost da Odluka od 26. kolovoza 2022. ne sadrži točan datum otkazanog ugovora ne dovodi do nezakonitosti spomenute Odluke tj. ne dovodi do nezakonitosti otkaza tužitelju.

15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

16. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika