REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-150/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Pilareva 28, protiv prvotuženog TĆ, drugotužene ĐĆ, trećetužene PĆ, svi nepoznatog prebivališta i boravišta, svi zastupani po privremenom zastupniku Davoru Mirkoviću, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 16/I radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 24. veljače 2026., zaključene istoga dana u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja EĆ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Krešimira Pencingera, odvjetnika u Slavonskom Brodu, te privremenog zastupnika tuženika, Davora Mirkovića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, nakon javne objave presude, 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

.

I Utvrđuje se da je tužitelj ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Oranica dvorište u Okrugljaku površine 382 čhv, što su tuženi VĆ, ĐĆ, i PĆ, svi nepoznatog boravišta, dužni priznati i izdati mu tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevih prava vlasništva na navedenoj nekretnini u roku od 15 dana, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.

II Nalaže se tuženicima TĆ, AĆ i ŠĆ, svi nepoznatog boravišta, da tužitelju ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.501,58 EUR (jednu tisuću pet stotina i jedan euro pedeset i osam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za naknadu više zatraženog iznosa, preko dosuđenog, u iznos od 187,50 EUR ( jednu stotinu osamdeset i sedam eura i pedeset centi) na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 19. ožujka 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja temeljem dosjelosti na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Oranica dvorište u Okrugljaku površine 382 čhv.

1.1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je on više od 40 godina u istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, koju je kupio od prijašnjeg izvanknjižnog vlasnika. Tužitelj je naveo kako on predmetnu nekretninu obrađuje i koristi i danas, te je on u katastru upisan kao suvlasnik predmetne nekretn ine. Nadalje, tužitelj je naveo kako su na predmetnoj nekretnini, kao suvlasnici, u zemljišnoj knjizi, upisani tuženici, i to:

VĆ, [adresa] u 5/8 dijela, ĐĆ, [adresa] u 2/8 dije la i PĆ, [adresa] u 1/8 dijela.

1.2. Tužitelj je predložio sudu da tuženicima postavi privremenog zastupnika, s obzirom su tuženici nepoznatog prebivališta i boravišta.

Tužitelj je, nadalje, naveo kako se predmetna nekretnina nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu tužitelja više od 40 godina te ga nitko nije sprječavao u uživanju i posjedovanju predmetne nekretnine. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je on dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o stjecanju vlasništva dosjelošću.

2. S obzirom na prijedlog tužitelja da se tuženicima postavi privremeni zastupnik, sud je po službenoj dužnosti od Matičnog ureda te Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezna uprava zatražio podatke o činjenici rođenja, odnosno smrti te činjenici evidentiranosti osobnog identifikacijskog broja svakog tuženika. Kako temeljem dostavljenih podataka sud nije mogao utvrditi osobni identifikacijski broj tuženika, odnosno utvrdio je da tuženici s adresama kako su navedene u tužbi nisu u sustavu osobnog identifikacijskog broja, a bez kojega nije moguće nedvojbeno utvrditi činjenicu rođenja, odnosno smrti tuženika u matičnoj knjizi, sud je rješenjem poslovni broj: P-150/2025-6 od 19. svibnja 2025. tuženicima postavio privremenog zastupnika u osobi Davora Mirkovića, odvjetnika u [adresa].

3. Nakon imenovanja privremenog zastupnika sud je istome dostavio tužbu s prilozima te ga pozvao da podnese odgovor na tužbu.

Tuženici su po privremenom zastupniku podnijeli sudu odgovor na tužbu 1. rujna 2025. Privremeni zastupnik tuženika u odgovoru na tužbu naveo je kako privremeni zastupnik do podnošenja odgovora na tužbu nije uspio stupiti u kontakt sa tuženicima, stoga se opreza radi protivi tužbenom zahtjevu, te je sudu predložio odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim te obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe članka 220. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.) - dalje: ZPP) izveo dokaze te su pročitane isprave, i to: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 3), prijepis posjedovnog lista, posjedovni list: 79 (stranica spisa 4), izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Slavonski Brod, od 6. ožujka 2025. (stranica spisa 5), podnesak Matičnog ureda Slavonski Brod, klasa: 223-01/25-04/28, urbroj: 2178- 0201-01/3-25-2, od 3. travnja 2025. (stranica spisa 10) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja ZĆ, te svjedoka JĆ i FĆ.

4.1. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem stranaka jer su stranke do zaključenja glavne rasprave ostale nepoznate, stoga sud nije mogao izvesti navedeni dokaz.

4.2. Druge dokaze sud nije provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem prava vlasništva temeljem dosjelosti na nekretnini upisanoj u upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Oranica dvorište u Okrugljaku površine 382 čhv.

5.1. Među parničnim strankama sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] Oranica dvorište u Okrugljaku površine 382 čhv, a koja je uknjižena kao suvlasništvo, i to: 1. suvlasnički dio 5/8 dijela na ime ČĆ ml., [adresa], 2. suvlasnički dio 1/8 dijela na ime ĐĆ, [adresa], 3. suvlasnički dio 1/8 dijela na ime PĆ, [adresa].

7. Iz prijepisa posjedovnog lista, posjedovni lista broj: 79 k. o. [katastarska općina] od 6. ožujka 2025. razvidno je da je u isti upisana između ostalih i k. č. br. [katastarska čestica] Kućište voćnjak površine 1374 m2, a koja je upisana u ½ dijela na ime ŽĆ, [adresa] (vlasnik), OIB: [osobni identifikacijski broj]; ½ dijela ŽĆ [adresa] (vlasnik), OIB: [osobni identifikacijski broj].

7.1. Iz predmetnog prijepisa posjedovnog lista i podataka koje je tužitelj dao sudu na raspravi održanoj 24. veljače 2026. legitimirajući se osobnom iskaznicom sud je nedvojbeno utvrdio, temeljem osobnog identifikacijskog broja, da je tužitelj ZĆ istovjetan s osobom " BĆ" upisanom u posjedovni list broj: 79 k. o. [katastarska općina].

8. Uvidom u izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Slavonski Brod, od 6. ožujka 2025. sud je utvrdio pozicioniranost predmetne nekretnine.

9. Navedene isprave (točka 6-8 obrazloženja) sud je prihvatio i iste cijenio istinitim i vjerodostojnim, u tom smislu valja istaknuti da odredba članka 230. ZPP propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Nadalje, valja istaknuti da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u pogledu javnih isprava u smislu dokazivanja važi pretpostavka vjerodostojnosti međutim dopušten je protudokaz o suprotnom. Na temelju navedenoga sud je prihvatio ranije navedene isprave, jer niti jedna od parničnih stranaka nije osporavala sadržaj navedenih isprava.

10. Saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tužitelj ZĆ iskazao je da je njegov djed predmetnu nekretninu kupio prije više od 60 godina. Nadalje, iskazao je da je predmetnu nekretninu – zemlju koristio njegov djed, a nakon djeca njegov otac, dok je nakon smrti oca tužitelj koristio zemlju samostalno oko 27 godina. Tužitel j je iskazao kako je on odlučio prodati predmetnu nekretninu gospodinu FĆ, što je učinio pretprošle godine za iznos od 1.000,00 EUR, nakon čega je kupac htio izvršiti uknjižbu prava vlasništva u svoju korist, ali to nije mogao jer tužitelj nije bio uknjiženi vlasnik u zemljišnoj knjizi, nego su uknjiženi tuženici, iz navedenog razloga tužitelj je pokrenuo konkretni parnični postupak. Tužitelj je naveo kako inače gospodin Z na tom području obrađuje oko 10 ha zemlje, pa mu je tužiteljev mali dio zemlje samo smetao stoga je gospodin Z od tužitelja kupio zemlju i povezao ju sa ostatkom zemlje koju inače obrađuje. Nadalje, iskazao je kako mu je 70 godina te se sjeća da je cijeli život predmetna zemlja pripadala njegovoj obitelji, a što je sigurno 60 godina, te nitko osim članova tužiteljeve obitelji nije koristio niti obrađivao predmetnu nekretninu. Tužitelj je naveo i kako su u vrijeme dok je on bio dijete ondje sadili šljive, a sada je to oranica na kojoj je posijano žito i ječam. Tužitelj je iskazao kako ne zna tko su uknjiženi suvlasnici – VĆ, ĐĆ, PĆ, nikada nije čuo za navedene osobe, niti od suseljana koje je pitao o njima itko išta o njima znao. Tužitelj je iskazao kako je ŽĆ, njegova majka, koja je živuća. Nadalje, iskazao je kako su on i njegova majka upisani, svako u jednoj polovini djela, pri katastru. S tim u svezi iskazao je kako je on pri katastru upisan kao " BĆ" iako je njegovo pravo ime ZĆ. Tužitelj je iskazao kako njemu i njegovim prednicima nitko nikada nije smetao ili osporavao posjed predmetne nekretnine.

11. Svjedok MĆ iskazao je kako je on tužiteljev susjed, poznato mu je zašto je pozvan na sud. S tim u svezi iskazao je kako zna da sigurno 50 godina obitelj tužitelja koristi predmetnu nekretninu, prije tužitelja tu nekretninu je koristio i obrađivao tužiteljev otac imena T ili OĆ. Nadalje, iskazao je kako je na predmetnoj nekretnini nekada bio voćnjak, odnosno tamno je bio red šljiva i bred vinograda, pa je tužiteljeva obitelj taj voćnjak počupala i prenamijenila u oranicu gdje su sijali kukuruz, krumpir i ostalo. Svjedok je iskazao kako on obrađuje zemlju odmah do tužiteljeve te je on tu zemlju čak i orao kada su ga to tražili. Nadalje, iskazao je kako je ondje posljednji put bio prošle godine i tada je tamo bilo preorano. Svjedok je iskazao kako on misli da danas predmetnu nekretninu koristi FĆ jer on obrađuje i svu zemlju okolo predmetne nekretnine, međutim ne zna u kakvom su dogovoru FĆ i tužitelj. Svjedok je, nadalje, iskazao kako niti tužitelju niti njegovim prednicima nitko nikada nije smetao niti osporavao posjed predmetne nekretnine, te on sve godine nikada nikoga nije vidio na predmetnoj nekretnini, osim tužitelja i njegova oca. Svjedok nema saznanja kako je tužitelj stekao predmetnu nekretninu, te mu nije poznato tko su VĆ, ĐĆ i PĆ, nikada nije čuo za te osobe, njihova imena prvi puta je vidio na sudskom pozivu za ročište. Svjedok je iskazao kako je ŽĆ tužiteljeva majka.

12. Svjedok FĆ iskazao je da on ima 66 godina, ima nekretninu u blizini tužiteljeve te mu je poznato da je sigurno 60 godina predmetna zemlja u vlasništvu obitelji ŽĆ, odnosno predmetnu nekretninu obrađivao je T, otac tužitelja. Svjedok nema saznanja po kojoj osnovi je obitelj ŽĆ stekla predmetnu nekretninu, ali sjeća se da je obitelj ŽĆ imala prvi šljivik u Općini Podcrkavlje, sa sadnicama šljive Đ, a kasnije su ondje imali nekoliko redova vinove loze te su s vremenom tu zemlju prenamijenili u oranicu. Nadalje, iskazao je kako predmetnu nekretninu nikada nitko drugi nije koristio niti obrađivao te je obitelj ŽĆ sigurno u posjedu te zemlje 60 godina. Svjedok je iskazao kako niti tužitelju niti njegovim prednicima nitko nikada nije smetao niti osporavao posjed predmetne nekretnine Svjedok je iskazao kako misli da danas predmetnu nekretninu obrađuju dečki FĆ te misli da je predmetna nekretnina danas u naravi oranica. Nadalje, iskazao je da ne poznaje osobe imena VĆ, ĐĆ i IĆ, nikada nije čuo za njih, dok mu je poznato da je osoba imena ŽĆ, majka tužitelja.

13. Iz suglasnih iskaza svjedoka UĆ i FĆ proizlazi da je tužitelj u poštenom, mirnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina najmanje 50 godina uključujući vrijeme posjedovanja njegovog prednika, oca OĆ (Vlade) Matijevac te tužiteljeva djeda te da tužitelja i njegove prednike nitko nikada nije smetao niti im je osporavao pravo posjedovanja iste nekretnine.

13.1. Sud je u potpunosti prihvatio iskaze svjedoka UĆ i FĆ, s obzirom da su isti u skladu s iskazom samog tužitelja, te ostalim dokazima izvedenima u postupku, međusobno se nadopunjuju, a svjedoci su pred sudom djelovali neposredno uvjerljivo. Iskazi saslušanih svjedoka su o pravno relevantnim činjenicama suglasni.

14. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. ZPP, a u svezi s člankom 221 a ZPP, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Tužitelj svoj zahtjev temelji na dosijedanju tvrdeći da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. -dalje: ZVDSP).

16. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi članka 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP.

17. Odredbom članka 159. ZVDSP, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

17.1. Odredbom članka 11. stavak 1. i 2. ZVDSP, propisano je da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik. Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

17.2. Odredbom članka 18. stavak 1., 2., 3. i 5. ZVDSP, propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

18. Iz iznijetog proizlazi da je za stjecanje vlasništva dosjelošću potreban zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine (redovna dosjelost) ili barem pošten posjed nekretnine (izvanredna dosjelost).

18.1. Naime, posjed ima zakonom propisanu kakvoću, odnosno posjed je kvalificiran ako je zakonit, istinit i pošten. Pri tome valja istaknuti da je kvalificiran posjed nužan za stjecanje prava vlasništva u uvjetima redovne dosjelosti. S tim u svezi posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Međutim i posjed koji je pribavljen na navedeni način postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik u trenutku kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (u krajnjem slučaju danom podnošenja tužbe). Poštenje posjednika se predmnijeva, ali radi se o oborivoj predmnjevi. Poštenje je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na slijednika u posjedovanju - poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Časom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost, ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten.

18.2. Tužitelj tvrdi da je njegov posjed kvalificiran, odnosno da je zakonit, istinit i pošten. Tvrdi da je posjed zakonit, jer je njegov djed kupio predmetnu nekretninu temeljem te stupio u posjed iste prije najmanje 60 godina.

18.2.1. Zakonitost posjeda kao pretpostavku stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju dosjelosti, dužan je dokazati tužitelj.

18.3. Činjenica da su tužitelj i njegova majka upisani kao posjednici predmetne nekretnine pri nadležnom katastru ne dokazuje zakonitost posjeda, već samo činjenicu tko je upisan kao posjednik nekretnine. Katastar evidentira faktično stanje, odnosno tko nekretninu koristi, ali ne ispituje pravni temelj (zakonitost) na temelju kojeg je netko stupio u posjed. Sam tužitelj iskazao je da je njegov djed kupio predmetnu nekretninu, ali pri tome sudu nije dostavio dokaz o izvršenoj kupoprodaji, saslušani svjedoci nemaju saznanja o osnovi stjecanja predmetne nekretnine od strane tužitelja. Stoga sud cijeni da tužitelj nije dokazao zakonitost posjeda predmetne nekretnine.

18.4. Međutim, činjenica da tužitelj nije dokazao zakonitost posjeda ne isključuje njegovo pravo na stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, temeljem koje se vlasništvo stječe nakon 20 godina neprekinutog, poštenog i samostalnog posjeda, čak i bez valjanog pravnog temelja (konkretno pravnog posla). U odnosu na izvanrednu dosjelost važno je da posjednik pošteno vjeruje da je nekretnina njegova, a teret dokaza nepoštenja je na suprotnoj strani. Naime, iz izvedenih dokaza razvidno je da tužitelj nije znao da nije uknjiženi vlasnik, to je saznao nakon dugogodišnjeg posjedovanja, kada je prodao nekretninu, a kupac se temeljem kupoprodajnog ugovora nije mogao uknjižiti. Dakle, iz navedenog postupanja tužitelja, ali i iz njegova iskaza, kojeg su potvrdili i svjedoci proizlazi da je predmetnu nekretninu putem svojih prednika koristio neprekidno najmanje 60 godina, još dok je bio dijete ondje su sadili voćnjak, sve te godine nitko osim članova njegove obitelji nije bio u posjedu predmetne nekretnine, niti im je tko smetao ili osporavao posjed iste.

19. U odnosu na poštenje posjeda tuženici u tijeku postupka nisu osporavali istu niti su predlagali dokaze kojima bi dokazali suprotno, a kako se poštenje presumira, ovaj sud nesporno utvrđuje da je tužiteljev posjed pošten. S tim u svezi valja istaknuti da je odredbom članka 7. i 219. stavak 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, s tim u svezi tuženici su bili dužni predložiti dokaze i osporiti navode tužitel ja o kvalificiranosti posjeda, a što nisu učinili, stoga je sud primjenom pravila o pravila o teretu dokazivanja (članak 221 a ZPP), zaključio da su ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (izvanrednom) te je usvojio tužbeni zahtjev.

19.1. Valja istaknuti kako sud temeljem odredbe članka 2. stavak 1. ZPP odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. S tim u svezi valja istaknuti kako je tužitelj tražio utvrđenje njegova prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, stečenog dosjelošću. S obzirom na to da je dosjelost izvorni (originalni) način stjecanja vlasništva, pravo nastaje samim ispunjenjem zakonskih pretpostavki (protek vremena i kvaliteta posjeda), pa sudskom presudom sud samo potvrđuje da je to pravo već nastalo, a kako je i odlučeno u izreci.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP te članka 155. ZPP, a s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, sud je tuženike obvezao da tužitelju naknade nužne troškove parničnog postupka.

25.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.327,01 EUR, priloženi troškovnik te činjenicu da tužitelja zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25 - dalje: Tarifa) tužitelju su kao osnovani utvrđeni slijedeći troškovi:

- trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife;

- trošak sastava podneska od 23. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno

Tbr. 9. točka 4. Tarife:

- trošak zastupanja na ročištima 13. siječnja 2026. i 24. veljače 2026. svako u iznsou od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, ukupno 400,00 EUR;

- trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife.

Sud je dakle ukupno osnovanim utvrdio iznos od 750,00 EUR na koji iznos je tužitelju priznao i PDV od 25% u iznosu od 187,50 EUR, a što ukupno iznosi 937,50 EUR.

25.2. Pored navedenoga sud je tužitelju priznao i trošak predujma za postavljanje i rad privremenog zastupnika u iznosu od 398,17 EUR, kao i trošak objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 EUR, jer su navedeni troškovi stalno nastali i bili su nužni za vođenje konkretnog parničnog postupka budući da su tuženici nepoznati. Nadalje, sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 EUR, uzimajući u obzir da tužitelj sudsku pristojbu nije platio u trenutku podnošenja tužbe sukladno članku 7. stavak 4. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.-dalje ZSP), dok je sud odluku o trošku sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu donio temeljem odredbe članka 3. stavak 2. ZSP. Dakle, sud je ukupno osnovanim utvrdio i tužitelju dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 1.501,58 EUR.

25.3. Na dosuđene troškove sud je tuženiku dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ), te članka 151. stavak 3. ZPP i članka 29. ZOO.

26. Sud je neosnovanim utvrdio zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 23. rujna 2025. za više zatraženi iznos od 150,00 EUR budući da se ne radi o obrazloženom podnesku, pa stoga na navedeni iznos sud tužitelju nije priznao niti trošak PDV-a od 37,30 EUR, pa je zahtjev tužitelja odbio za više zatraženi iznos od 187,50 EUR.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužitelj ZĆ po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu

2. Prvotuženik-Trećetuženik po privremenom zastupniku Davoru Mirkoviću, odvjetniku u Slavonskom Brodu