REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1616/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja Davora Eterovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika AJ, dipl. iur., dana 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora zbog poslovno uvjetovanih razloga od 14.02.2024. godine broj: HP-02- 026887/24, donesena od strane tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Poštanska ulica 9, 10410 Velika Gorica i da radni odnos tužitelja BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 178, 10410 Velika Gorica kod tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Poštanska ulica 9, 10410 Velika Gorica nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Poštanska ulica 9, 10410 Velika Gorica vratiti tužitelja BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 178, 10410 Velika Gorica na rad, na radno mjesto KONTROLOR ZA POŠTANSKE PROCESE u organizacijskoj jedinici REGIJA 1 SLUŽBA DOSTAVE PODRUČJA 1 ZONA 1 na području GRADA ZAGREBA I ZAGREBAČKE ŽUPANIJE, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa.

III. Nalaže se tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Poštanska ulica 9, 10410 Velika Gorica da tužitelju BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 178, 10410 Velika Gorica naknadi troškove ovog postupka od 626,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25.3.2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 09.07.2024. zaprimio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora zbog poslovno uvjetovanih razloga od 14.02.2024. Dana 15.07.2024. tužitelj je preporučenom pošiljkom putem punomoćnika, u zakonskom roku, podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika. Tužitelj ističe kako Odluka o otkazu nije zakonito donesena jer se tuženik u istoj poziva na čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu, a koji se u predmetnom slučaju ne primjenjuje jer nije prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Također, tuženik nije proveo zakonom propisani postupak kolektivnog viška radnika kao ni uzeo u obzir preporuku Ministarstva hrvatskih branitelja od 02.07.2024. upućenu tuženiku u odnosu na predmetni otkaz tužitelju. Prije svega, tužitelj ističe kako je Odluka o otkazu neutemeljena, nejasna i neobrazložena te ima nedostataka zbog kojih se ne može u cijelosti ni preispitati.

Tuženik u obrazloženju Odluke o otkazu navodi kako je uprava društva na sjednici dana 20.03.2024. donijela Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radih mjesta u HP-Hrvatskoj pošti d.d. koji je stupio na snagu dana 01.04.2024. Tuženik je Pravilnikom promijenio organizacijske dijelove Društva, djelokrug rada organizacijskih dijelova, upravljanje i rukovođenje u Društvu, te ukinuo pojedine organizacijske jedinice kao i radna mjesta unutar tih organizacijskih jedinica. Nadalje, tuženik u obrazloženju navodi kako je provedbom analize poslovanja te praćenjem rada Službi dostave i Službi upravljanja mrežom poštanskih ureda u Regijama 1-6, u proteklom vremenskom razdoblju, nedvojbeno utvrđeno kako iste organizacijske jedinice, ali ne i poslovi s predmetnim opisom poslova nemaju mjesta u viziji budućeg djelovanja Regija, kao organizacijskih jedinica i Hrvatske pošte. Navodi kako je isto riješeno stupanjem na snagu Pravilnika kojim su se predmetne službe ukinule te su se u okviru svake Regije osnovale nove organizacijske jedinice Lokacija koje objedinjavaju poslove koje su do tada obavljale službe dostave i Službe upravljanja mrežom poštanskih ureda. Pravilnikom su uvedena nova radna mjesta VODITELJ LOKACIJE/LOKACIJA kao rukovodeće radno mjesto te KONTROLOR SMJENE, a poslovi su preraspodijeljeni na način da su nove organizacijske jedinice Lokacije preuzele poslove iz prethodno navedenih službi koje su ukinute. Time je ukinuto i radno mjesto KONTROLOR ZA POŠTANSKE PROCESE, a poslove kojeg je preuzeo KONTROLOR SMJENE. Međutim, unatoč tome što je poslove radnog mjesta KONTROLOR ZA POŠTANSKE PROCESE preuzelo radno mjesto KONTROLOR SMJENE, tužitelju je ponuđeno sklapanje Ugovora za radno mjesto OPERATER ZA EKSPRES DOSTAVU, a koje radno mjesto je niže rangirano od dosad obavljanog. Dakle, u predmetnom slučaju ne radi se o prestanku potrebe za obavljanjem određenog posla, a što je i tuženik i sam naveo u odluci kako su nove organizacijske jedinice Lokacije preuzele poslove iz prethodno navedenih službi koje su ukinute. Predmetnom odredbom je za poslovno uvjetovan otkaz izričito Zakonom propisana pretpostavka prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla, a ne prestanka potrebe za određenim radnikom. Osim toga, ako je tuženik sam naveo kako tužiteljevo radno mjesto KONTROLOR ZA POŠTANSKE PROCESE preuzima radno mjesto KONTROLOR SMJENE, zašto tužitelju nije ponuđeno sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto KONTROLORA SMJENE, koje radno mjesto je više ili barem jednako rangirano kao tužiteljevo radno mjesto na kojem je dosad obavljao poslove. Dakle, a s obzirom na to da nije ispunjena pretpostavka poslovno uvjetovanog otkaza iz čl. 115. st. 1. toč 1. Zakona o radu, tuženik je bio obvezan provesti zakonom propisani postupak kolektivnog viška radnika iz čl. 127. Zakona o radu, a što nije napravio. Poglavito se ukazuje na obvezu iz stavka 3. citiranog članka kojom tuženik, kao poslodavac, mora u pisanom obliku radničkom vijeću dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom određenih radnika kao i kriterijima izbora takvih radnika, a što tuženik svakako nije napravio, nego je bez ikakvog obrazloženja degradirao tužitelja na niže radno mjesto, pogrešno se pozivajući na odredbe Zakona o radu o poslovno uvjetovanom otkazu zbog prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla, a koji poslovi su ostali isti, odnosno nisu se prestali obavljati i nije prestala potreba za njima, te je zatim tuženik na tužiteljevo radno mjesto za obavljanje tih istih poslova zaposlio novu, drugu osobu.

Također, 02.07.2024. Ministarstvo hrvatskih branitelja donijelo je preporuku kojom je navedeno kako Ministarstvo ima zakonsku obvezu skrbiti o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji radi dostojanstvenog vrednovanja njihove uloge u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Ministarstvo je uputilo molbu poslodavcu da sukladno svojim ovlastima i zakonskim okvirima izvidi mogućnosti za daljnje produljenje ugovora o radu radniku.

Također, za poslove koji se obavljaju na ponuđenom radnom mjestu predviđena su 762 boda, za razliku od poslova radnog mjesta koje je tužitelj prije obavljao, a koje je nosilo 820 bodova. Sukladno tome, smanjenjem broja bodova radnog mjesta, smanjuje se i plaća, stoga bi tužitelj, smještajem na niže rangirano radno mjesto, primao nižu plaću od dosadašnje, a unatoč tome što poslovi koje je dosad obavljao još uvijek postoje i potrebni su. Također, istim poslovima nadodani su novi poslovi, koje tužitelj zna i može obavljati sukladno stručnim kvalifikacijama i višegodišnjem radnom iskustvu kod tuženika. Međutim, umjesto smještaja tužitelja na novostvoreno radno mjesto, a na kojem se obavljaju tužiteljevi poslovi, zaposlena je druga, nova osoba, iz čega proizlazi da je tužitelj dobio otkaz kao višak, a ne zbog gospodarskih razloga i prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla, a sukladno čemu je tuženik trebao provesti zakonom propisani postupak kolektivnog viška radnika, a što nije napravio. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže utvrditi Odluku o otkazu nedopuštenom te naložiti tuženiku vratiti tužitelja na rad, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je Uprava Društva na sjednici održanoj 20.03.2024. donijela Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u HP-Hrvatskoj pošti d.d. koji je stupio na snagu dana 01.04.2024. Poslodavac je Pravilnikom promijenio organizacijske dijelove Društva, djelokrug rada organizacijskih dijelova, upravljanje i rukovođenje u Društvu, ukinuo pojedine organizacijske jedinice kao i radna mjesta unutar tih organizacijskih jedinica. U optimizaciji procesa nametnulo se rješenje prema kojem su se predmetne službe ukinule stupanjem na snagu Pravilnika, te su se, u okviru svake Regije, osnovale nove organizacijske jedinice Lokacija koje objedinjavaju poslove koje su do sada obavljale Službe dostave i Službe upravljanja mrežom poštanskih ureda. U prijelaznom razdoblju prema novoj organizaciji poslovanja uvedena su i nova radna mjesta VODITELJ LOKACIJE/LOKACIJA kao rukovodeće radno mjesto te KONTROLOR SMJENE. Slijedom navedenog, poslovi su preraspodijeljeni na način da su nove organizacijske jedinice Lokacije preuzele poslove iz prethodno navedenih službi koje su ukinute. Nastavno na opisanu reorganizaciju organizacijskih jedinca, Poslodavac je ukinuo i radno mjesto KONTROLOR ZA POŠTANSKE PROCESE. Nakon objedinjavanja procesa i ukidanja službi, KONTROLOR SMJENE je, između ostalog, preuzeo poslove radnog mjesta KONTROLOR ZA POŠTANSKE PROCESE. Stoga tuženik više nema potrebu za radom radnika na iznad navedenom radnom mjestu. Navodi da je sukladno odredbama Zakona o radu proveo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika, kao i postupak savjetovanja / suodlučivanja s Radničkim vijećem, te postupak ispred Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Također, tužitelj se s namjerom radi otkazivanja Ugovora o radu Radniku obratio Radničkom vijeću, sve sukladno odredbama Zakona o radu. Radničko vijeće je 26.6.2024. uskratilo dati suglasnost za donošenje planirane odluke s obrazloženjem kako tužitelj nije dostavio sve podatke pravodobno i potpuno, a koji su nužni za sagledavanje zakonitosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. S obzirom kako je tuženik u okviru svog autonomnog prava reorganizirao svoje poslovanje na način da je ukinuo radno mjesto tužitelja i poslove istog preraspodijelio na druge radnike, isto se nikako ne može smatrati nezakonitim postupanjem niti je Odluka tuženika nedopuštena. Također, primjena kriterija predviđenih člankom 115. st. 2. Zakona o radu bila bi relevantna u situaciji da je tuženik od više izvršitelja na predmetnom radnom mjestu tužitelja utvrdio viškom, što je u konkretnom slučaju izostalo, sve iz razloga jer je radno mjesto ukinuto. Tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan, sve uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka CJ, ĐJ, RJ, FJ i tužitelja kao stranke.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu) te da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika te je da je bio zaposlen na temelju Ugovora o radu od 8.4.2020. na radnom mjestu Kontrolor za poštanske procese u organizacijskoj jedinici Regija 1 Služba dostave područja 1 Zona 1 na području Grada Zagreba i

Zagrebačke županije,

- da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu Odlukom o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 8.7.2024. te mu ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto Operater za ekspres dostavu u organizacijskoj jedinici Regija 1 Lokacije Jug na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije,

- da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZR).

7. Sporno je da li je Odluka o otkazu dopuštena i zakonita, odnosno je li prestala potreba za obavljanjem posla tužitelja zbog organizacijskih razloga kod tuženika.

8. Uvidom u Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 8.7.2024. ovaj sud je utvrdio da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Iz Odluke proizlazi da je Uprava tuženika na sjednici održanoj 20.3.2024. donijela Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u HP-Hrvatskoj pošti d.d. kojim su promijenjeni organizacijski dijelovi tuženika, djelokrug rada organizacijskih dijelova, upravljanje i rukovođenje kod tuženika, ukinute su pojedine organizacijske jedinice kao i radna mjesta unutar tih organizacijskih jedinica. Ukinute su Službe dostave i Službe upravljanja mrežom poštanskih ureda u Regijama 1-6 te su u okviru svake Regije osnovane nove organizacijske jedinice Lokacija koje objedinjavaju poslove tih službi te su uvedena nova radna mjesta Voditelj Lokacije / Lokacija kao rukovodeće radno mjesto te kontrolor smjene. Ukinuto je radno mjesto Kontrolor za poštanske procese a nakon objedinjavanja procesa i ukidanja službi, B smjene je, između ostalog, preuzeo poslove radnog mjesta Kontrolor za poštanske procese.

9. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

10. Člankom 127. st. 1. ZR propisano je da poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. U višak radnika iz stavka 1. ovoga članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca (stavak 2.). Poslodavac je dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika (stavak 3.) Tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika (stavak 4.). O provedenom savjetovanju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke iz stavka 3. ovoga članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno (stavak 5.) Radničko vijeće može nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge na dostavljenu obavijest iz stavka 5. ovoga članka (stavak 6.)

11. Uvidom u Odluku tuženika broj HP-02-014344/24 od 13.3.2024. ovaj sud je utvrdio da je kod tuženika bio pokrenut postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika na temelju odredbe čl. 127. ZR, iako iz Odluke o otkazu to nije razvidno.

12. Uvidom u Odluku tuženika broj HP-02-014344/24 od 3.6.2024. utvrđen je kolektivni višak od 60 radnika zbog poslovno uvjetovanih razloga.

13. Uvidom u dopis tuženika broj HP-02-014344/24 od 20.3.2024. utvrđeno je da je tuženik dostavio Glavnom radničkom vijeću podatke o kolektivnom višku radnika u svrhu postizanja sporazuma i eventualnog otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, pri čemu se navodi nova organizacijska struktura, a kriteriji odabira viška radnika se ne navode.

14. Uvidom u dopis tuženika broj HP-02-026887/24 od 10.6.2024. utvrđeno da je tuženik dostavio Radničkom vijeću GP 1 namjeru otkazivanja tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a iz dopisa Radničkog vijeća Regije 1 od 26.6.2024. utvrđeno je da je isto uskratilo suglasnost i protivilo se namjeravanoj odluci otkaza tužitelju.

15. Treba ukazati da iz Odluke o otkazu ne proizlazi postojanje bilo kakvih kriterija za utvrđivanje viška radnika.

16. Uvidom u dopis Ministarstva hrvatskih branitelja od 2.7.2024. utvrđeno je da je navedeno Ministarstvo tuženiku poslalo preporuku vezano uz tužiteljev status hrvatskog branitelja podsjećajući na odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima koje štite prava radnika u slučaju otkaza.

17. Konkretno, odredbom čl. 105. Zakona o hrvatskim braniteljima ("Narodne novine" br. 121/17, 98/19, 84/21, 156/23) propisano je da pravna osoba iz članka 102. ovoga Zakona (javne službe i javne ustanove kojima je osnivač ili jedan od osnivača Republika Hrvatska) koja namjerava otkazati više ugovora o radu zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga dužna je prilikom otkazivanja hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata otkazati ugovor o radu nakon što pod jednakim ili sličnim uvjetima otkaže ugovore o radu drugim radnicima.

Stavak 2. istog članka propisuje da pravna osoba iz članka 102. koja namjerava provesti postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika će prilikom uvrštenja radnika u kolektivni višak radnika hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uvrstiti u popis viška radnika jedino nakon što pod jednakim ili sličnim uvjetima uvrsti ostale radnike kojima u tom postupku namjerava otkazati ugovore o radu.

18. Tužitelj u tužbi navodi da ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata što dokazuje citiranim dopisom Ministarstva hrvatskih branitelja od 2.7.2024. kojeg je ministarstvo poslalo tuženiku, a tuženik se na tu okolnost niti jednom riječju nije osvrnuo niti u Odluci o otkazu niti u ovom postupku.

19. Treba reći da Odluka o otkazu sadržajno ne sadrži niti jedan od kriterija za utvrđivanje liste radnika koji se uvrštavaju u kolektivni višak, niti se tuženik poziva na postojanje kriterija za višak radnika, a osobito ne sadrži činjenicu da je kao kriterij uzet u obzir i status branitelja u Domovinskom ratu.

20. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i tužitelja nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza.

21. Da je ukinuta organizacijska jedinica Služba dostave područja 1, Zona 1 i radno mjesto A za poštanske procese na kojem je radio tužitelj te je osnovano novo radno mjesto Kontrolor smjene u novoj organizacijskoj jedinici Regije 1 Lokacije, a poslovi radnog mjesta Kontrolor za poštanske procese su preraspoređeni na radno mjesto Kontrolora smjene te su nadopunjeni i novim poslovima, pri čemu je tužitelju ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu za niže rangirano radno mjesto Operater za ekspres dostavu u organizacijskoj jedinici Lokacije jug, što tužitelj nije htio prihvatiti pa je uvršten u kolektivni višak, utvrđeno je iz iskaza svjedoka CJ.

22. Da prilikom odlučivanja kojim će se radnicima ponuditi ugovori o radu za radno mjesto Kontrolora smjene poslodavac nije primjenjivao posebne kriterije jer nije bilo smanjivanja broja izvršitelja pa je poslodavac autonomno odlučio kome će se od radnika ponuditi koji ugovor o radu, utvrđeno je iz iskaza svjedoka CJ. Da tuženik pri odabiru kolektivnog viška radnika nije primijenio nikakve kriterije proizlazi i iz iskaza svjedokinje RJ, predsjednice Radničkog vijeća, koja je iskazala da Radničkom vijeću kriteriji nisu bili niti dostavljeni, te im nije bilo jasno po čemu su ti radnici odabrani koji su bili prikazani kao kolektivni višak.

23. Da je tuženiku bilo poznato da je tužitelj branitelj utvrđeno je iz iskaza CJ.

24. Da su poslovi radnog mjesta Kontrolora smjene preuzeti od ukinutog radnog mjesta Kontrolor za poštanske procese, s time da su nadodani još i poslovi vezani za kontrolu šalterskog poslovanja, utvrđeno je iz iskaza svjedoka FJ. Iz iskaza tog svjedoka ujedno proizlazi da su u sklopu jedne organizacijske cjeline (Jug) prije reorganizacije bila četiri izvršitelja radnog mjesta kontrolora za poštanske procese, to područje je obuhvaćalo [adresa] i [adresa], svatko je bio zadužen za dio područja, s time da ih je u Sigetu bilo dvoje, tužitelj je bio u [adresa] i četvrti radnik u Sloboštini. Od njih četvoro, troje ih je ostalo na tom radnom mjestu, odnosno na novo ustrojenom radnom mjestu kontrolora smjene, dok je tužitelj proglašen kolektivnim viškom. I radnik FJ ima status hrvatskog branitelja, a za druge radnike nije poznato. Tužitelj je iskazao da je bilo pet izvršitelja radnog mjesta Kontrolor za poštanske procese, no ta manja nesuglasnost nije od utjecaja na ocjenu iskaza.

25. Da je tužitelj radio kod tuženika od 1997. godine te je cijelo vrijeme radio poslove Kontrolora za poštanske procese, a samo su se mijenjali nazivi tog radnog mjesta, s time da je radio dvije godine na šalteru, utvrđeno je iz iskaza tužitelja.

26. S obzirom na ovako provedeni dokazni postupak utvrđeno je slijedeće:

- da je tuženik donošenjem Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u HP-Hrvatskoj pošti d.d. od 20.3.2024. ukinuo radno mjesto Kontrolora za poštanske procese na kojem je radio tužitelj, a poslovi tog radnog mjesta su prebačeni na novo ustrojeno radno mjesto Kontrolor smjene, pri čemu su tome radnom mjestu nadodani još i poslovi vezani za kontrolu šalterskog poslovanja,

- da su u sklopu Regije Jug koja je obuhvaćala [adresa] i [adresa] na radnom mjestu Kontrolora za poštanske procese radila četiri ili pet radnika, pri čemu je jedino tužitelju ponuđeno niže rangirano radno mjesto Operater za ekspres dostavu, dok je usporednim radnicima ponuđeno novo ustrojeno radno mjesto Kontrolora smjene, te je tužitelj bio jedini radnik od njemu usporednih radnika koji je utvrđen viškom,

- da pri odabiru kolektivnog viška radnika tuženik nije primijenio nikakve kriterije smatrajući da se ne radi o smanjivanju broja radnika,

- da je tužitelj imao status hrvatskog branitelja, a taj status imao je i usporedni radnik FJ, dok za druge izvršitelje koji su radili na radnom mjestu Kontrolora za poštanske procese nema podataka.

27. Prema tome, uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik imao saznanja da je tužitelj branitelj iz Domovinskog rata, a u postupku kolektivnog viška radnika nije proveo nikakvu usporedbu radnika kod odluke kojem će od radnika zaposlenom na radnom mjestu Kontrolora za poštanske procese ponuditi novo ustrojeno radno mjesto Kontrolora smjene, ocjena je ovog suda da tuženik kod odabira viška radnika nije poštivao prisilne odredbe čl. 115. st. 2. ZR kao niti odredbe čl. 102. i 105. Zakona o hrvatskim braniteljima.

28. Međutim, i pored navedenog, za ukazati je da prema ocjeni ovog suda tuženik nije u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZOR niti dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz tužitelju u kontekstu razloga kojeg navodi u Odluci u otkazu, odnosno organizacijske promjene, jer se poslovi radnog mjesta Kontrolora za poštanske procese sada obavljaju od strane istih radnika samo sa drugim nazivom radnog mjesta odnosno Kontrolora smjene, dakle, faktično je smanjen broj izvršitelja te nije prestala potreba za radom tužitelja.

29. Tuženik je sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR morao ocijeniti u odnosu na točno imenovane radnike koji su ostali na poslu a na novo ustrojenom radnom mjestu Kontrolora smjene jesu li na radu kod tuženika zadržani radnici u odnosu na koje tužitelj nije imao prednost ostati na poslu. Tek na temelju usporedbe prava konkretnih radnika na ostanak na radu s tužiteljem koji nije zadržan, može se pravilno ocijeniti jesu li poštovani minimalni zakonski kriteriji, u protivnom bi prethodno citirana odredba bila "lišena svog korisnog učinka" i time bi u stvarnosti bila izigrana odnosno zanijekana (takav stav zauzima i VSRH u predmetu broj Rev-1149/2020).

30. Prema tome, s obzirom da je ovaj sud utvrdio da nije došlo do bitnih izmjena u sadržaju poslova radnog mjesta Kontrolora za poštanske procese (sada Kontrolora smjene), a ujedno je tuženik pogriješio jer nije primijenio nikakve kriterije kod odabira viška radnika, niti je uvažio tužiteljev status branitelja, Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja je nedopuštena.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

32. S obzirom da je Odluka o otkazu nedopuštena, sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad kao pod toč. II. Izreke ove presude.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku pa mu je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr.7/2) uvećano za PDV od 25% što ukupno iznosi 625,00 eura.

34. Tužitelju na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

35. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 25. ožujka 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku