REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1292/2023-27

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja DI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Matea Burazin Lončar, odvjetnica iz Imotskog, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Makarskoj, 2. DIP pok. D, 3. LIP pok. D, 4. LI pok. D, 5. PI pok. L, 6. VI pok. L, 7. BI pok. L, 8. ZI pok. L, 9. PIP. L, 10. VIP pok. L, 11. BIP pok. L, 12. ZIP pok. L, 13. TI ž. VIP, 14. RI ž. KI, 15. NI ž. KI, 16. TIP pok. KI, 17. KI. KI, 18. ŠI, 19. OI pok. KI, 20. RIP pok. KI, 21. KIP pok. KI, 22. NIP pok. LI, 23. GI pok. PIP, 24. SI, 25. KI pok. PIP, 26. EI ud. GI, 27. HI P. D, 28. ČI – P, 29. LI pok. D, 30. PI pok. L, 31. VI pok. L, 32. BI pok. L, 33. ZI pok. L, 34. FI pok. L, 35. JI pok. L, 36. UI – P, 37. ĐI – P, 38. RI ž. KI, 39. ĆI ž. KI, 40. TI ž. JI, 41. ŽI P, 42. AI – P, 43. MI – P, 44. GI pok. FI, 45. SI, 46. KI pok. FI, 47. KI pok. KI, 48. CI ž. V, 49. OI pok. KI, 50. RIP pok. KI, 51. II pok. KI, 52. JI pok. GI, 53. DĆ ž. GI, 54. DĆ pok. B, 55. LĆ pok. L, 56. JI pok. GI, 57. ŠIP, 58. PĆ pok. BI, 59. VĆ ud. Z, 60. T. R. Z, 61. BĆ pok. FI, 62. ZĆ ud. FI, 63. TĆ, 64. VĆ ud. Z, 65. RĆ pok. JI, 66. KĆ ud. K, 67. NĆ pok. K, 68. ŠĆ, 69. OIP, 70. OĆ pok. K, 71. GĆ pok. FI, 72. SĆ ž. GI, 73. EĆ ž. JI, 74. HĆ ž. GI, 75. ZĆ ud. FI, 76. ČĆ pok. GI, 77. FĆ pok. GI, 78. JĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 79. UĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 80. ĐĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], N [adresa] Š 4 i 81. ĆĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (oni ad/2 – ad/77 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremena zastupnica Silvija Đerek Matković, odvjetnica iz Imotskog) i 32. Republike Hrvatske, koju zastupa ODO u Splitu, SS u Makarskoj, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 17. ožujka 2026. god., zaključio glavnu raspravu, dana 25. ožujka 2026. god.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj GIP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u pov. od 389 m², d. č. zem. [katastarska čestica] I. z.k. tijelo Z. U. [broj ZK uloška] u pov. od 40 m², č. zem. [katastarska čestica] I. z.k. tijelo Z. U. [broj ZK uloška] u pov. od 503 m², č. zem. [katastarska čestica] I . z.k.tijelo Z. U. [broj ZK uloška] u pov. od 550 m², č. zem. [katastarska čestica] I. z. k. tijelo Z. U. [broj ZK uloška] u pov. od 242 m², d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u pov. od 1531m² i d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u pov. od 61 m², ukupne površine 3316 m², sve k. o. [katastarska općina], prikazane u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju Gorana Kukavice , od 28.2.2026.godine točkama 1-2- 3-4-5-6- 7-8-9-10-11-1, a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove odluke, a koja će nekretnina nakon izrade parcelacijskog elaborata nositi novoformiranu oznaku, pa je s toga tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva nad predmetnom nekretninom na svoje ime, uz istodobno brisanje imena tuženika ili pak tereta u njihovu korist ."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku, u bitnome, naveo da je posjed njegovih prednika na uparničenoj nekretnini uspostavljen prije više od sto pedeset godina i da su u slijedu stjecanja vlasništva te nekretnine, baš njegovoj/tužiteljevoj majci ŽĆ pripali svi pravni učinci stečeni vršenjem opisane kontinuirane vlasti na predmetnoj nekretnini, a pak kako da je on/tužitelj zajedno sa sunasljednicima (bratom i sestrom) oglašen majčinim nasljednikom i kako da je u potom učinjenoj diobi nekretnina baš njemu pripala, on/tužitelj da je sada isključivi vlasnik posrednog predmeta spora ove parnice.

1.1.Naglasio je da tuženicima, inače upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat. č. zem. koje tvore predmetnu nekretninu, zbiljno ne pripadaju ma kakva prava na toj nekretnini i na izloženoj osnovi postavio zahtjev opisan u izreci ove odluke.

2. Tužena Republika Hrvatska je osporila istinitost tužiteljevih tvrdnji i pravnu osnovanost njegovog zahtjeva.

2.1.Naglasila je da tužitelj naročito nije mogao steći kakvo pravo na uparničenom dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to zato jer da se radi o nekretnini u funkciji puta pa utoliko i na nekretnini na kojoj nije moguće stjecati kakva prava na onakvoj osnovi koju je kao osnovu stjecanja prava na toj nekretnini označio tužitelj.

3. Privremena zastupnica tuženika ad/2 – ad/77, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporila pravnu osnovanost tužiteljevih zahtijevanja.

Ostali tuženici (oni ad/78 – ad/81), iako su pozivani pristupati ročištima, ročištima nisu pristupali niti su podnijeli pisane odgovore na tužbu.

4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitana su ovosudna rješenja o nasljeđivanju O-74/00 od 28. ožujka 2000. god., O- 270/04 od 5. siječnja 2010. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan stručni uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Gorana Kukavice od 27.2.2026. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na predmetnim kat. č. zem. te su u statusima svjedoka saslušani AĆ pok. SI i MĆ pok. BĆ.

5. Pravno su osnovana zahtijevanja koja je tužitelj postavio u ovoj parnici.

6. Svjedoci saslušani u ovoj parnici osobe su rođene 1973. god. (svjedok MĆ pok. BĆ), odnosno 1977. god. (AĆ pok. SI) pa se radi o osobama koje objektivno nisu imale mogućnost/i neposredno sagledavati relevantne okolnosti vezane za predmetnu nekretninu (okolnosti u pogledu tadašnjeg stanja na nekretnini i u pogledu osobe/a posjednika nekretnine) u onoj godini (i godinama koje su prethodile toj godini) relevantnoj za donošenje važnih zaključaka u ovoj parnici (i u konačnici presuđenja u parnici), dakle 1959. god. (u nastavku će biti vidljivo zbog čega relevantnoj godini). No, stanje su mogli objektivno neposredno sagledavati već početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle u ne baš pretjerano dugom vremenskom odmaku od relevantne godine, a baš na osnovi tada/tih godina činjenih sagledavanja iznijeli su za dokazni postupak ove parnice iznimno važna posvjedočenja. Naime, iskazali su da je tada (tih godina) ukupnost uparničene nekretnine bila u cijelosti opasana i tada starim suhozidovima te posvjedočili da je ukupnost uparničene nekretnine tada posjedovao baš tužiteljev otac, sada pok. CĆ pok. CĆ. Još k tome posvjedočili su i to da se predmetna nekretnina nije širila na račun puta (prev.: uparničenog dijela kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), nego naprotiv, da je transformacijom tog puta iz negdašnje oputine u prostor današnje asfaltne cestovne komunikacije, uz rušenje suhozidova tada postojećih između oputine i unutarnjeg dijela uparničene nekretnine, od same nekretnine otrgnut dio površine nekretnine i faktički pretvoren u cestovno zemljište. Napokon, posvjedočili su i to da su baš tužitelju pripali vlasti i prava koja je na toj nekretnini imao onaj koga su oni registrirali kao prvog posjednika predmetne nekretnine zabilježenog u njihovom sjećanju, dakle tužiteljev otac CĆ pok. CĆ.

7. Sve prethodno kazano izložili su svjedoci koji su živote proveli uz uparničenu nekretninu, dakle osobe kojima se ne može spočitati neupućenost u okolnosti o kojima su posvjedočili u ovoj parnici, njihova iskazivanja nisu u protimbi s rezultatima ma kojeg dokaza izvedenog u postupku, nego ih oni dokazi koji su kadri svjedočiti na važne okolnosti ove parnice, baš evidencija katastra nekretnina, u potpunosti potvrđuju.

7.1.Stoga je suglasnim iskazivanjima prethodno označenih svjedoka valjalo u potpunosti podariti vjeru.

8. Pak, nakon podarivanja vjere iskazivanjima svjedoka (prev.: cjelovitosti rezultata provedenog dokazivanja u parnici) ovaj sud je držao da su ostvarene osnove za donošenje pravilnih relevantnih zaključaka za odlučivanje u stranačkoj parnici.

8.1.Naime, na osnovi iskazivanja svjedoka o izostanku ma kakvih znakova da bi koji dio uparničene nekretnine bio ma kada u funkciji puta, ponajprije je imao uslijediti zaključak da su oni koji su dosijedali na nekretnini mogli pravno učinkovito dosijedati na svim njenim dijelovima pa i na onom dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se u zemljišnoj knjizi zavodi u statusu puta.

8.2.Nadalje, njihova posvjedočenja da je cjelovitost uparničene nekretnine u vrijeme njihovih prvih sagledavanja stanja na toj nekretnini (početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća) bila ograđena istovrsnim zidovima, naprosto je morao uslijediti zaključak da je jednokratna aprehenzija jednog te istog aprehendenta proizvela stanje ostvarenja postojanja uparničene nekretnine u prostoru, dakle nekretnine koju su otpočetka njenog nastanka tvorila kako zemljište pod titularitetom fizičkih osoba, tako i zemljište s državom kao njegovim upisanim titularom.

8.3.Pak, okolnost da su još početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća promatrani zidovi bili stari opatinjeni zidovi u kontekstu s notornom činjenicom da opatinjenost zidova nastupa po izloženosti atmosferlijama barem kroz razdoblje od nekoliko desetljeća, morao je uslijediti i zaključak da je promatrana aprehenzija učinjena kudikamo prije ostvarenja tog početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle zasigurno prije ostvarenja kraja pedesetih godina prošlog stoljeća.

8.4.Napokon, na osnovi iskazivanja svjedoka o tome da su isključivo tužiteljevi prednici i on osobno kontinuirano, mirno posjedovali predmetnu nekretninu kroz prethodno više nego je četrdesetogodišnje razdoblje, morao je uslijediti i zaključak da su prednici tužitelja prethodno promatrani aprehendenti (ili pak da su slijednici tih aprehendenata) pa utoliko i osobe koje su još prije ostvarenja kraja pedesetih godina prošlog stoljeća bili vršitelji efektivne vlasti na ukupnosti posrednog predmeta spora ove parnice.

9. St. 3. čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 ; dalje ZV) koji je stupio na pravnu snagu 1.1.1997. god. bilo je (a i sada) propisano da samostalni i pošteni posjednik nekretnine stječe dosjelošću tu nekretninu u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a st. 4. iste zakonske norme propisano da samostalni pošteni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske stječe vlasništvo dosjelošću nekretnine koju je neprekidno samostalno posjedovao dvostruko dulje vremena negoli posjednik iz st. 3. istog Zakona, dakle kroz četrdesetogodišnje razdoblje.

9.1.St. 2. čl. 160 promatranog Zakona bilo je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici aktualnog posjednika predmet sagledavanog posjedovanja posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.

9.2.St. 4. čl. 388 prethodno označenog Zakona bilo je propisano (i bilo propisano sve dok ta zakonska norma nije dokinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17.11.1999. god.) da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. god. bile društveno vlasništvo, kao i za stjecanje prava nad tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

9.3.Pak, Ustavni sud Republike Hrvatske je 17.11.1999. god. ukinuo određenja reproduciranog st. 4. čl. 388 ZV, no time nije dokinuo sve pravne posljedice donošenja i postojanja na pravnoj snazi promatrane zakonske norme. Naime, sudska praksa, kako Europskog suda za ljudska prava, tako i domicilnih sudova iznjedrila je stajalište da su svi oni koji su okončali dosjedanje na nekretninama iz fonda nekretnina društvenog vlasništva kroz razdoblje važenja promatrane norme, ako time nisu dirnuta u prava trećih, stekli pravo vlasništva dosjedanjem bez obzira na fakat prohibicije uračunavanja u dosjedanje razdoblje posjedovanja predmeta dosjedanja prije 8.10.1991. god.

10. Izložena je dakle zakonska regulativa i imperativna praksa sudova koju je, svrhu pravilnog i zakonitog presuđenja u stranačkoj pravnoj stvari valjalo implementirati na relevantno činjenično stanje utvrđeno u ovom postupku, a prema toj regulativi/praksi proizlazi pravna osnovanost tužiteljevog deklaratornog zahtijevanja i to, kako onog zahtijevanja koje je on postavio prema tuženim fizičkim osobama, tako i onog zahtijevanja koje je postavljeno spram tužene Republike Hrvatske u odnosu na uparničene dijelove kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Podsjećamo da smo u ovom postupku zaključili da je posjed tužiteljevih prednika na predmetnoj nekretnini uspostavljen prije 1959. god. Ako je tome tako, a kazali smo da jeste tome tako, onda proizlazi da je vlast tužiteljevih prednika uspostavljena više od četrdeset godina prije ostvarenja nadnevka 17.11.1999. god. (sada je valjda jasno zbog čega je, kako smo to prethodno najavili, relevantna 1959. god.), a kada već jesu, a jesu tada uspostavili vlast i kada su je, a jesu, vršili i na dan ostvarenja prethodno izdvojenog nadnevka i nastavili je kontinuirano vršiti i nakon tog nadnevka, a i sada je vrši baš tužitelj, onda jasno proizlazi da je u smislu prethodno označenih zakonskih odredbi još tužiteljev neposredni prednik, njegov otac CĆ pok. CĆ, još (ako ne ranije, onda barem) 17.11.1999. god. stekao status izvanknjižnog vlasnika ukupnosti promatrane nekretnine, dakle vlasnika oba njena, baš zbog titulara tih dijelova, posebice sagledavana dijela.

11.1.Pak, kako je taj titularitet nad predmetnom nekretninom, kako to proizlazi prema rješenju o nasljeđivanju O-74/00 od 28. ožujka 2000. god., koje je donijeto iza smrti tužiteljevog oca CĆ pok. CĆ umrlog **.**.2000.. , pripao njegovoj (ostaviteljevoj) supruzi, a potom, nakon smrti te njegove nasljednice, kako to proizlazi prema određenjima ovosudnog rješenja o nasljeđivanju O-270/04 od 5. siječnja 2010. god., zajedničkim nasljednicima tih tužiteljevih prednika (oca i majke), njemu/tužitelju te njegovoj sestri IĆ i bratu DČ, te kako je u diobi potonjih, o čemu su jasno posvjedočili svjedoci saslušani u ovom postupku i što je prejasno vidljivo na samoj nekretnini gdje postoji nesporno po tužitelju građena kuća, nekretnina pripala baš ovopostupnom tužitelju, naposljetku proizlazi da su svi pravni učinci koji su stečeni dosjedanjem tužiteljevih prednika na ukupnosti predmetne nekretnine pripali baš tužitelju iz ove parnice DI pok. CĆ.

11.2. Stoga je tužitelja, u smislu prethodno označenih zakonskih normi, i valjalo deklarirati kao izvanknjižnog vlasnika posrednog predmeta spora ove parnice.

12. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24), pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

12.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem./dijelovima koje/i tvori/e tu nekretninu, dakle tuženima iz ove parnice, stekao je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

12.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenutih normi, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

13. Dakle, tužiteljevi zahtjevi (i deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

13.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 25. ožujka 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.