REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-830/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Terrakom d.o.o. OIB 29050776382 Zagreb, Selska cesta 90A, kojeg zastupa punomoćnica Martina Kolar, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ŠL (nominativ: ŠL) OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev te se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-99879/2023. od 23. siječnja 2024., kojim se tuženiku ŠL OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže isplatiti tužitelju TERRAKOM d.o.o. OIB: 29050776382 iznos od 85,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 27,70 EUR počevši od 16.01.2023. do isplate,

- na iznos od 35,71 EUR počevši od 16.02.2023. do isplate te

- na iznos od 21,68 EUR počevši od 16.03.2023. do isplate;

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od osam dana.

II./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-99879/2024 od 23.01.2024. naloženo je ovršeniku, sada tuženiku IL isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju TERRAKOM d.o.o. iznos od 85,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kao što je to navedeno pod točkom I./ izreke ove presude te naknaditi ovrhovoditelju,

sada tužitelju trošak ovršnog postupka, kao što je navedeno pod točkom I./ izreke ove presude.

2. Po uloženom prigovoru ovršenika, sada tuženika, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle po pravilima parničnog postupka.

3. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, navodi da je 29. prosinca 2023. s tužiteljem zaključio ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa, da je taj ugovor stavljen u mirovanje zbog prodaje stana na adresi u [adresa] te da je u roku od šest mjeseci, prema uputi djelatnika tužitelja, sklopio novi zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, kako bi nastavio koristiti usluge na novoj adresi stanovanja u [adresa]. Budući da tužitelj nije mogao realizirati ugovor na navedenoj adresi, tuženik je pisanim putem zatražio raskid ugovora, kako ne bi došlo do naplate usluge koja nije realizirana. Prema uputi djelatnika tužitelja, tuženik je vratio tužitelju opremu i potpisao raskid ugovora, u kojem je tužitelj naveo da se neće naplatiti penalizacija raskida ugovora, jer tužitelj nije u mogućnosti ugovor ispuniti. Tuženik zaključno navodi da smatra da tužitelj ne može naplatiti uslugu koju nije bio u mogućnosti izvršiti, pa da stoga predlaže sudu prihvatiti prigovor i obustaviti ovrhu (ustvari odbiti tužbeni zahtjev tužitelja).

4. Tijekom parničnog postupka tužitelj navodi da su parnične stranke 24. studenog 2020. zaključile ugovor o priključenju na Terrakom mrežu, stalnom pristupu internetu putem optike i telefona, na temelju zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 24. studenog 2020. Tim ugovorom tuženik je kao korisnik usluge tužitelja pretplatnički odnos ugovorio na minimalno 24 mjeseca aktivnog korištenja usluge, na adresi u [adresa]. Tužitelj navodi nadalje da je tuženik uslugu stavio u privremeno mirovanje počevši od 30. lipnja 2022. pa do 30. prosinca 2022., da je potom tuženik u prosincu 2022. zatražio promjenu lokacije priključka na adresu u [adresa] te da je na tuženikov zahtjev 28. prosinca 2022. kreiran zahtjev za paket usluga tužitelja, koji je međutim odbijen od strane HT-a jer nije bilo tehničke mogućnosti za isporuku usluge tužitelja na toj adresi, zbog nedostatka optike.

4.1 Tužitelj navodi da se utuženo potraživanje ne odnosi na naknadu za raskid ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa na tuženikovoj novoj adresi stanovanja u [adresa], kao što iz odgovora na tužbu proizlazi da to tuženik kao korisnik smatra.

4.2 Tužitelj obrazlaže da se utuženo potraživanje odnosi na uslugu koju je tužitelj tuženiku pružao djelomično u prosincu 2022., u siječnju 2023. te do 17. veljače 2023., prema računima koje je tužitelj tuženiku za to razdoblje uspostavio. Naime, prema odredbi čl. 17. st. 4. Općih uvjeta poslovanja, u slučaju nedostatka tehničkih uvjeta za pružanje usluge na drugoj lokaciji, pretplatnik će biti oslobođen naknade prilikom raskida pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora isključivo uz dostavljanje dokaza o promjeni osobnih dokumenata putem potvrde "Promjena boravišta/prebivališta", koju izdaje nadležna policijska uprava. Tuženik na izdane račune za posljednja tri mjeseca pretplatničkog odnosa zasnovanog na temelju zahtjeva tuženika od 24. studenog 2020. nije uložio prigovor. Ugovorni odnos između stranaka za pružanje usluga na lokaciji u [adresa] bio je aktivan do 17. veljače 2023., koji datum raskida ugovora je na potvrdi o raskidu i predaji terminalne opreme potpisao i tuženik. Tužitelj je pravni odnos koji je nastao na temelju zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 20. studenog 2020., na ugovorno razdoblje od dvije godine, dakle do 20. studenog 2022., produžio za tri mjeseca – prosinac 2022.,

siječanj 2023. i veljaču 2023., zbog privremenog mirovanja na zahtjev tuženika, pa je tuženik na temelju odredbe čl. 9. i 10. ZOO dužan ispuniti svoju ugovornu obvezu. Tužitelj slijedom izloženog predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

5. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu.

6. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na činjenično stanje utvrđeno primjenom odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Nije sporno između stranaka, a proizlazi i iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 60 spisa) da je 24. studenog 2020. između tužitelja kao pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga i tuženika kao potrošača i korisnika takvih usluga zaključen ugovorni odnos, s obveznim trajanjem ugovora od 24 mjeseca.

7.1. Nadalje iz izloženih navoda stranaka proizlazi da nije sporno niti da je navedeni ugovor bio stavljen u mirovanje od šest mjeseci, za razdoblje od 30. lipnja 2022. pa do 30. prosinca 2022.

8. Sporno između stranaka postoji li obveza tuženika platiti tužitelju iznose navedene pod točkom I. izreke ove presude, prema računima na listovima 64 (račun ispostavljen za prosinac 2022., s dospijećem 15. siječnja 2023.), na listu 97 spisa (račun ispostavljen za siječanj 2023., s dospijećem 15. veljače 2023.), te prema računu na listu 91 spisa (račun za veljaču 2023., s dospijećem 15. ožujka 2023.).

8.1. Navedeni računi odnose se na uslugu tužitelja na adresi u [adresa].

8.2 Nije sporno između stranaka, a utvrđeno je i čitanjem korespondencije tužitelja i tuženika (list 28 spisa) da je tuženik u prosincu 2022. zbog preseljenja zatražio promjenu lokacije pružanja usluge tužitelja, s adrese u [adresa] na adresu u [adresa] te da tužitelj na toj adresi nije mogao tuženiku isporučiti uslugu.

8.3. Odredbom čl. 17. Općih uvjeta poslovanja tužitelja uređen je premještaj pretplatničke terminalne opreme. Propisano je da korisnik može zatražiti premještaj svoje pretplatničke terminalne opreme na drugu lokaciju priključenja (preseljenje) pisanim putem; da će tužitelj na temelju zahtjeva korisnika izvršiti preseljenje pretplatničke terminalne opreme najkasnije u roku od 30 dana od potpisivanja zahtjeva, ako su ispunjeni svi tehnički i formalni uvjeti za preseljenje. Nadalje je propisano, a na koju odredbu Općih uvjeta se u ovom parničnom predmetu poziva tužitelj (čl. 17. st.4. Općih uvjeta) , da će u slučaju nedostatka tehničkih uvjeta za pružanje usluga na drugoj lokaciji, pretplatnik biti oslobođen naknade prilikom raskida pretplatničkog odnosa prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, isključivo uz dostavljanje dokaza o promjeni osobnih dokumenta putem potvrde "promjena boravišta/prebivališta" koju izdaje nadležna policijska uprava. Pod naknadom se smatra mjesečna naknada do isteka obveznog trajanja ugovora.

9. Pregledavanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 60 spisa) utvrđeno je da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tužitelja koji je trgovačko društvo – dakle trgovac. Tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da se o odredbi čl. 17. st. 4 pojedinačno pregovaralo, što znači da je tu odredbu unaprijed formulirao tužitelj te tuženik

nije imao utjecaja na njezin sadržaj (čl. 53. st. 4 i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača). Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 53. st. 1 ZSP). Odredba čl. 17. st. 4. Općih uvjeta poslovanja, na koju se poziva tužitelj, predstavlja ugovornu odredbu u smislu čl. 54. st. 17. Zakona o zaštiti potrošača – to je odredba kojom se potrošača obvezuje na ispunjenje ugovorne obveze plaćanja naknade čak i u slučajevima kada trgovac nije ispunio svoje ugovorne odredbe – dakle, radi se o odredbi koju se može smatrati nepoštenom. Naime, iz izloženih suglasnih navoda stranaka proizlazi da je ugovorni odnos bio u mirovanju do 30. prosinca 2022. te da je tuženik preselio na novu adresu i zatražio promjenu lokacije priključka na toj novoj adresi, što tužitelj nije bio u mogućnosti ispuniti. Dakle, nedvojbeno proizlazi da je tužitelju bilo poznato da tuženik u mjesecu prosincu 2022. te siječnju i veljači 2023. ne koristi uslugu tužitelja na adresi u [adresa]. Tužitelju je bilo poznato da se tuženik s te adrese preselio jer je upravo preseljenje tuženika bilo razlog iz kojeg je tužitelj na temelju zahtjeva tuženika (o kojemu sam tužitelj izlaže tijekom ovog postupka – od 28. prosinca 2022. te od 04. siječnja 2023.) planirao uslugu tuženiku, upravo u utuženom razdoblju, pružati na novoj adresi u [adresa], što naposljetku nije bilo moguće zbog nepostojanja tehničkih uvjeta. Dakle, u razdoblju na koje se odnosi utuženo potraživanje, tužitelju je bilo poznato da tuženik ne koristi njegovu uslugu na adresi u [adresa], no unatoč tom saznanju tužitelj je izdao tuženiku račune za uslugu na toj adresi, plaćanje kojih potražuje u ovom postupku. Odredba čl. 17. st. 4. Općih uvjeta, kojom se tuženiku, kao uvjet za oslobođenje od obveze plaćanja usluge tužitelja, nameće obveza dostavljanja potvrde MUP-a, iako je tužitelj bio obaviješten o preseljenju tuženika na novu adresu, nepoštena je odredba jer se tom odredbom tuženiku nameće obveza platiti naknadu za uslugu tužitelja na adresi na kojoj je tužitelju bilo poznato da tuženiku tužiteljeva usluga više nije bila potrebna, iz čega logično proizlazi da je tuženik nije niti koristio – jer je preselio na novu adresu, o čemu je tužitelja obavijestio, u namjeri da s tužiteljem nastavi ugovorni odnos, što nije bilo moguće uslijed objektivnih okolnosti (nepostojanje tehničkih uvjeta). Primjenom odredbe čl. 17. st. 4. Općih uvjeta nastala bi obveza tuženika platiti tužitelju iznos od ukupno 85,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kao što je to navedeno pod točkom I./ izreke ove presude, za uslugu tužitelja na adresi na kojoj tuženiku ta usluga nije potrebna, o čemu je tuženik tužitelja bio obavijestio. Stoga se radi o ugovornoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i nepoštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača (čl. 53 st. 1 ZZP); dakle, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna na temelju odredbe čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

10. Ništetna odredba ne proizvodi pravne učinke, pa stoga tužbeni zahtjev nije osnovan. Stoga na temelju odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude.

11. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom I./ izreke ove presude (dio izreke presude koji se odnosi na trošak ovršnog postupka) te rješenjem sadržanim u točki II./ izreke ove presude, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 25. ožujka 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku osam dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. t.3. ZPP. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku