P-3726/2022-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice: GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, Sukoišanska 4, protiv tužene: Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Marka Ljubičića, odvjetnik iz Splita i Mateja Tolića, savjetnika u ODO Split, 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica isključiva i jedina vlasnica nekretnina označenih čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te se ista ovlašćuje da na temelju ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene može zatražiti i postići upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama za cijelo, uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene za cijelo.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 11. listopada 2022., se navodi da je predmetna nekretnina cijepana te su od iste nastale dvije nekretnine i to kat. čest. zem. [katastarska čestica] Družića ograda, oranica površine 587 m2. Pored toga nastala je i kat. čest. zem. [katastarska čestica] Družića ograda, oranica površine 325 m2. Obe ove nekretnine upisane su također u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve prema izvatku iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Omiš. Ovo cijepanje izvršeno je na temelju geodetskog elaborata koje je izrađeno od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. UR, dipl. ing. geodezije te je isto potvrđeno rješenjem Odjela za katastar nekretnina Split, Ispostava za katastar nekretnina Omiš, klasa: 93206/2022-02/292 od 15. svibnja 2022. Jasno, u zemljišnim knjigama vlasnik ovih nekretnina je također Republika Hrvatska. Međutim, stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina je podnositeljica prijedloga. Više od 100 godina podnositeljica prijedloga i njeni pravni prednici njen svekar HR, a koji je to sve skupa naslijedio od svog oca, a otac od djeda, u posjedu su predmetnih nekretnina. Na ovim nekretninama napravljen je i objekt, a što sve na vrlo jednostavan način može utvrditi bilo očevidom bilo drugim dokaznim sredstvima. Tužitelj se prije podnošenja tužbe na temelju članka 186. ZPP-a obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu zahtjevom za mirnim rješenjem spora 19. kolovoza 2022. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu na isti zahtjev odgovorilo dopisom pod poslovnim brojem N-DO-277/22 od 22. rujna 2022. kojim navode kako predmetni zahtjev smatraju u cijelosti neosnovanim.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 9. studenoga 2022., tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen i tužitelj obvezan na naknadu parničnog troška tuženoj. Predmetnom tužbom tužiteljica upire na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], obje z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje su nastale cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja izvorno predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske na temelju članka 16. stavak 1. Zakona o šumama (''Narodne novine'' broj: 52/1990.). Stoga se prvenstveno ističe da u razdoblju od 1977. do 2000. na šumama i šumskom zemljištu nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Člankom 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ 6/1980., 36/1990., 53/1991.) bila je propisana zabrana stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu (lex generalis). Člankom 49. stavak 2. Zakona o šumama SRH koji je stupio na snagu 31. svibnja 1977. (''Narodne novine'' broj: 20/1977.) bilo je izričito propisano da se na šumama i šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva a ista odredba zadržana je u zakonu i nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (''Narodne novine'' broj: 41/1990.) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. (članak 6. i 55. citiranog Zakona). Citirana odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda RH od 12. siječnja 2000. broj U-I-374/1998 (''Narodne novine'' broj: 8/2000.). Prema tome, u razdoblju od 1977. do 2000. nekretnina koja je predmet postupka nije bila sposobna biti predmetnom stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Osim toga šume i šumska zemljišta u vlasništvu RH su dobra od interesa za RH te su time u neotuđivom vlasništvu RH sukladno odredbama članka 2. i 56. Zakona o šumama (''Narodne novine'' broj: 68/2018., 115/2018., 98/2019., 32/2020., 145/2020.) te bi, pod određenim uvjetima RH i Vlada RH šumsko zemljište mogli otuđiti uz naknadu ali bi prethodno bilo potrebno postupiti sukladno odredbama članka 51. i 52. citiranog zakona i provesti postupak izdvajanja iz šumsko-gospodarske osnove a to je upravni postupak. U tom smislu, ukoliko tužiteljica upire na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je prije bila upisana kao općenarodna imovina a sada kao vlasništvo Republike Hrvatske predlaže se da dostavi dokaze iz posjedovne dokumentacije Državnog arhiva u Splitu da je putem svojih pravnih prednika ostvario pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini 40 godina prije 6. travnja 1941. i to sukladno pravnim pravilima OGZ-a činjenicu samostalnog, poštenog, zakonitog posjeda nekretnine sukladno odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj:

91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014.). Osim toga tužiteljica nije doprinijela ni predložila nikakve dokaze na okolnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću u smislu članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014.) a posebno na okolnost posjedovanja predmetnih nekretnina obzirom da iz posjedovnog lista 167 za k. o. [katastarska općina] slijedi da je kao posjednik upisan KR OIB: [osobni identifikacijski broj] koji je u međuvremenu preminuo a da je u posjedovnom listu 2553 kao posjednik upisana Republika Hrvatska a upravitelj Hrvatske šume d.o.o. Tužiteljica nije doprinijela dokaz o pravnom sljedništvu u odnosu na upisanog posjednika pok. KR. Kad i ako tužiteljica dostavi dokaze na okolnost aktivne legitimacije i dokaze na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine za relevantno razdoblje iz Državnog arhiva, posebno povijesni popisni list za nekretnine koje su predmet tužbe tužena će dostaviti cjelovito očitovanje na navode tužbe i tužbeni zahtjev.

2. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem prijedloga za mirno rješenje spora od 18. kolovoza 2022., odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 22. rujna 2022., izvatka iz zemljišne knjige od 16. kolovoza 2022., geodetskog elaborata Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vlasnik UR od 4. svibnja 2022., potvrde Državne geodetske uprave, ispostava za katastar nekretnina Omiš od 15. svibnja 2022., prijavnog lista za katastar Zemljišnoknjižnog odjela Omiš iz svibnja 2022., izvješće o izrađenom elaboratu Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Perice Puljića od 4. svibnja 2022., tehničkog izvješća Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Perice Puljića, saslušanjem tužiteljice, saslušanjem svjedoka ER, ŽR, TR i AR, vještačenjem po sudskom vještaku JR.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Čitanjem zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] kao vlasnik za cijelo upisana Republika Hrvatska.

5. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka JR od 27. srpnja 2025. proizlazi da je 29. travnja 2025. izvršen terenski očevid te je utvrđeno kako predmet spora predstavljaju:

- čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za cijelo, na Skici lica mjesta, lik označen točkama A-B-C-D-E-FG-H-I-J-A, šrafiran plavom bojom.

- čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za cijelo, na Skici lica mjesta, lik označen točkama A-J-I-H-K-LM-N-A, šrafiran crvenom bojom.

- predmetne čestice u naravi predstavljaju jedinstven posjed, sa sjeverne strane omeđen betonskim zidom i željeznim vratima, s istočne strane betonskim zidom i suhozidom, s južne strane suhozidom, a sa zapadne strane rubom kamene gomile i suhozidom. Međa između predmetnih čestica nije materijalizirana na terenu.

- predmetni posjed u naravi predstavlja stambenu kuću, sanitarni čvor, roštilj, bazen te okućnicu sa zasađenim maslinama i drugim kulturama te parkiralištem. Posjedu se pristupa sa sjeverne strane s javno-prometne površine.

6. Iz iskaza tužiteljice GR proizlazi da se u obitelj GR udala 1997. godine za ĆR. Svekar pok. HR i svekrva G su živjeli a svekrva i danas živi u [adresa] u blizini nekretnina koje su predmet spora. Odmah po udaji izrazila je želju da joj se da komad zemlje kako bi mogla imati nešto svoje. Svekar i svekrva su se s tim složili te su joj dali baš predmetne nekretnine, usmeno, a koje su joj predočene na skici vještva list 55. spisa. Sve je bilo 1998. Te 1998. predmetne nekretnine bile su obrasle šikarom te je zajedno sa suprugom počela polako krčiti, čistiti da bi u konačnici sve očistili, posadili masline, napravili bazen, strojnicu za bazen, malu montažnu kućicu, tuš, kamin i WC. Svekar je predmetne nekretnine baš dao njoj, a ne suprugu. Prije svekra u posjedu je bio njegov otac JR te je nekada na mjestu šikare bio vinograd kojeg je obrađivao i brinuo se još pok. JR. Pok. svekar je rođen 1939. Pok. JR je bio izvorni vlasnik i posjednik. KR je bio od svekrovog strica sin. Koliko joj je poznato došlo je do dogovora između njenog pok. svekra U i pok. KR tako da su u tom dogovoru predmetne nekretnine pripale njenom svekru. Nitko nikada nije koliko joj je poznato osporavao pravo vlasništva i posjeda predmetnih nekretnina. Iste su danas vidljivo omeđene na terenu i to tako da su omeđene betonskim zidom, željeznim vratima i suhozidom s tim da su betonski zid i željezna vrata postavili suprug i ona. Nije joj poznato da bi ikada na predmetnim nekretninama bila šuma. Nitko nikada nije njoj osporavao da bi isto bilo njeno odnosno da bi pok. HR to njoj ostavio. Suprug se zove ĆR. Predmetne nekretnine imaju naziv Dužića ograde. Pok. HR je preminuo 2010.

7. Svjedok ER je izjavio da poznaje tužiteljicu otkad se udala u obitelj ER, da je poznavao pok. U i njegovog pok. oca JR. Na skici vještva list 55. spisa potvrđuje da dio koji je šrafiran crvenom i plavom bojom je nekada bio vlasništvo pok. JR, oca pok. U (svekra tužiteljice), da je na predmetnim nekretninama nekada bio posađen vinograd za kojeg su se brinuli i pok. JR i pok. HR. I danas su na terenu vidljivi suhozidi koji su bili i u vrijeme pok. JR. I sam ima nekretninu koja graniči zidom sa predmetnom. Koliko mu je poznato tužiteljica je predmetne nekretnine dobila od svog svekra. Nitko nikada nije dovodio u pitanje da bi predmetne nekretnine bile vlasništvo, posjed, najprije pok. JR pa pok. U. Tužiteljica je zajedno sa suprugom predmetne nekretnine dovela u stanje u kojem su danas. Također mu je poznato da su se mijenjali pok. KR i pok. HR tako da je KR dao HR baš, među ostalim, predmetne nekretnine, a HR KR na drugom mjestu, gledali su gdje je kome bliže kako bi imali jedinstven posjed.

8. Iz iskaza svjedoka ŽR proizlazi da poznaje tužiteljicu otkad se udala u obitelj ŽR, da je poznavao pok. U i njegovog pok. oca ŽR. Daljnji je rođak s pok. HR. Kada mu je predočena skica vještva list 55. spisa potvrđuje da dio koji je šrafiran crvenom i plavom bojom nekada bio vlasništvo pok. ŽR oca pok. U (svekra tužiteljice), da je na predmetnim nekretninama nekada bio posađen vinograd za kojeg su se brinuli i pok. ŽR i pok. HR. Također su tu bile i višnje. Danas su na terenu vidljivi suhozidi koji su bili i u vrijeme pok. ŽR. I sam ima nekretninu koja graniči zidom sa predmetnom. Koliko mu je poznato tužiteljica je predmetne nekretnine dobila od svog svekra. Nitko nikada nije dovodio u pitanje da bi predmetne nekretnine bile vlasništvo, posjed, najprije pok. ŽR pa pok. U. Tužiteljica je zajedno sa suprugom predmetne nekretnine dovela u stanje u kojem su danas. Također mu je poznato da su se mijenjali pok. KR i pok. HR tako da je KR dao HR baš među ostalim predmetne nekretnine, a HR KR na drugom mjestu, gledali su gdje je kome bliže kako bi imali jedinstven posjed.

9. Iz iskaza svjedoka TR proizlazi da je tužiteljičin suprug njegov daljnji rođak, da je njegov pok. djeda, zajedno sa ocem, mijenjao se sa pok. HR za nekretnine tako da su baš ove predmetne pripale pok. HR. Nekad je tu bio vinograd kojeg je obrađivao pok. HR, a i pok. ŽR. Niko nikada nije osporavao niti dovodio u pitanje pravo vlasništva, posjeda. Predmetne nekretnine prikazane su na skici vještva list 55. spisa. Čuo je da se pričao da je baš tužiteljica dobila predmetne nekretnine od svog svekra i svekrve.

10. Svjedokinja AR je izjavila da je suprug tužiteljice daljnji rođak njezin pok. supruga. I sama ima kuću u blizini predmetne nekretnine, a koja joj je predočena na skici vještva list 55. spisa. U obitelj AR udala se 91. te se sjeća da je tih '90 godina tu bio vinograd koje je obrađivao pok. HR i G. Nakon njih koliko je čula dogovorom između obitelji predmetne nekretnine pripale su tužiteljici koja ih je dovela u stanje u kakvom su danas. Sjeća se i suhozida koji su i danas vidljivi na terenu. Nikada nikog drugog nije vidjela da obrađuju predmetne nekretnine.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

12. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev tužiteljice smatra osnovanim.

13. Treba ponajprije istaći da tužitelj činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog zahtjeva određuje pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju, sukladno članku 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 1121/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužitelj opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.

13.1. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom treba istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj:

91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014.; dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

14. Stoga, ovdje odmah treba reći da prema paragrafu 1462 Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koja su se u to vrijeme primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine „Službeni list“ 84/1946. te Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine „Narodne novine“ 73/1991., vjerovnici, posudovnici, čuvari ili uživaoci ne mogu s nedostatka zakonitog naslova nigda dosjesti stvari založene, posuđene, dane na ostavu ili uživanje. Nastavno, prema paragrafu 1460 OGZ propisano je da se kroz dosjelost stječe, potrebno je da onaj koji ima steći doista posjeduje rečenu stvar, a uz to treba da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao cijelo vrijeme zakonom propisano. Konačno, sukladno paragrafu 1472 navodi se da je bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba tek protekom 40 godina.

14.1. Dakle, prema pravnim pravilima OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevalo se zakonit, istinit i pošten posjed s tim da onaj koji dosjelost svog posjeda temelji na vremenu duljem od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakonitost.

14.2. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.

14.3. Prema članku 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ 6/1980. i 36/1990., dalje u tekstu: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, no donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/1991.) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a, koja nije dopuštala stjecanje vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću.

14.4. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/1996., dalje u tekstu: ZV) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., odredbom članka 159. stavak 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog stavcima 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20, odnosno 40 godina.

14.5. Vezano uz članak 159. ZV-a, člankom 388. stavak 4. bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ali je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. ("Narodne novine" 137/1999.) ukinut navedeni članak 388. stavak 4. ZV-a, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 114/2001.) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to člankom 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana.

14.6. Navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske štitila je prava trećih osoba koje bi pravo na vlasništvo nekretnina koje su tada bile u društvenom vlasništvu ostvarile na temelju drugih zakona i čija prava bi bila ugrožena kada bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na nekretninama koje su tada bile u društvenom vlasništvu, no ta odredba ne štiti prava Republike Hrvatske u vlasničkim sporovima protiv nje, kada ne postoje prava trećih osoba jer se RH ne može pozivati na neustavnost odredbe Zakona o vlasništvu koje je sama prouzročila (Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu H protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009., zahtjev broj 35298/04).

14.7. Slijedom iznesenoga, ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZV/1996. bila je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999. i u tom vremenskom razdoblju njenog važenja ona je mogla proizvesti određene pravne učinke u smislu stjecanja vlasništva po samom Zakonu u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

15. S obzirom da je vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a, a za vrijeme kojeg važenja nije protekao rok dosjelosti od 40 godina, to je trebalo utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema naprijed citiranim odredbama ZV-a, odnosno je li do 17. studenog 1999. protekao rok iz članka 159. stavak 4. ZV-a, dakle rok od 40 godina.

16. Kada se uzmu u obzir svi naprijed navedeni dokazi i utvrđene činjenice dođe se do zaključka da je tužiteljica preko svojih prednika u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina od 50-tih godina prošlog stoljeća pa do danas preko 70 godina. Tužiteljičin svekar pok. HR, koji je rođen 1939., je stekao predmetne nekretnine zamjenom s KR, na istima je posadio vinograd kojeg je uredno obrađivao i pok. HR i pok. ŽR, otac pok. U. Pok. HR je potom iste darovao tužiteljici koja je stupila u posjed, očistila teren, posadila masline, napravila bazen, strojnicu za bazen, malu montažnu kućicu, kamin, WC. Nekretnine su nekada bile omeđene suhozidom, danas betonskim zidom i željeznom ogradom. Svjedoci ovog postupka su ili rodbinski povezani sa tužiteljicom ili imaju svoje nekretnine u blizini predmetnih. Svjedoci i tužiteljica identično iskazuju o odlučnim činjenicama radi čega se njihovi iskazi u cijelosti i prihvaćaju. Čitavo to vrijeme tužiteljica i njeni prednici su se ponašali kao vlasnici te ih nitko nikada nije ometao u posjedu. Tuženik, a niti treće osobe, nisu osporili pravo vlasništva, iako su tužiteljica i njeni prednici svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirao njima na očigled. Tužiteljica se prema utvrđenjima ovog suda nalazi u stvarnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine, radeći je kao svoju i za sebe i kako je vrijeme od 40 godina koliko se prema važećim odredbama ZV-a traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću isteklo do 17. studenog 1999., dođe se do zaključka da je tužiteljica u posjedu do danas. S obzirom na to da se posjed smatra samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu oborene, to je očito da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za postojanje dobre vjere kod posjedovanja dovoljno je da je posjednik uvjeren da stvar, odnosno nekretninu posjeduje na temelju valjanog naslova tj. da je uvjeren da je nekretnina koju posjeduje njegovo vlasništvo, a upravo to je slučaj u ovom postupku.

17. Zaključno, iz svih iznijetih i analiziranih dokaza detaljno naprijed obrazloženih, proizlazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, odnosno sud tužiteljicu smatra poštenim posjednikom predmetnih nekretnina koje su pravilno identificirane pomoću vještaka geodeta JR čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća kao stručan, a niti stranke nisu imale primjedbi na isto.

18. Pravni učinci stjecanja prava vlasništva dosjelošću nastupaju ipso iure, čime su ispunjene pretpostavke dosjelosti, jer stjecanje vlasništva dosjelošću ne nastupa tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost pa stoga nekretnina dosjelošću prelazi u dosjedateljevo vlasništvo bez upisa u zemljišne knjige, a upis u zemljišne knjige ima deklaratoran i publicitetan učinak time da je stjecatelj vlasništva dosjelošću ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva.

19. Odluka o parničnom trošku je izostala jer tužiteljica isti nije popisala.

20. Slijedom svih prednjih utvrđenja, odlučeno je kao u izreci.

Split, 25. ožujka 2026.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- ODO Split

- u spis