REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2650/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnica Dea Maračić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 47 , protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Marulićev trg 2, radi isplate iznosa od 2.002,14 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, punomoćnice po zaposlenju tuženika i zamjenice punomoćnice umješača, s danom objave 25. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912 da tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, isplati iznos od 2.002,14 EUR-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 17. ožujka 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.348,73 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 25. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 224,74 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 25. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 15,00 EUR-a, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 25. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 04. lipnja 2021. u bitnome navodi da je dana 31. prosinca 2019. oko 20,00 sati na 21+900 km na vijaduktu Jablan, na autocesti A6 došlo do prometne nesreće na način da je osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je u trenutku nesreće upravljao vlasnik vozila NR, prednjim lijevim dijelom vozila naletjelo na domaću životinju - psa koji se kretao kolnikom predmetne autoceste, a koji je na autocestu ušao kroz oštećenu zaštitnu žičanu ogradu, te da su tom prilikom na predmetnom vozilu nastala oštećenja, a da je obvezu redovitog održavanja predmetne autoceste preuzeo tuženik temeljem Ugovora o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste i naplate cestarine sklopljenim s trgovačkim društvom Autocesta Rijeka-Zagreb, osiguranikom tužitelja, te da iz dnevnika rada ophodarske službe tuženika proizlazi da je nakon predmetne nesreće izvršen pregled i popravak zaštitne žičane ograde. Nadalje, navodi da za predmetni štetni događaj kao i za nastalu štetu smatra odgovornim tuženika, te se pri tom poziva na odredbe Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama kao i na odredbe Pravilnika o održavanju cesta te na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok se vozač oštećenog vozila pridržavao svih prometnih propisa, a da protiv njega nije pokrenut prekršajni postupak povodom predmetne prometne nezgode. Ujedno, ističe da je po navedenom štetnom događaju, na temelju police osiguranja od odgovornosti i obračuna štete, kao i na temelju računa P.S.C Primorje, broj računa 670/01/8 od 20. veljače 2020. isplatio iznos štete od 15.085,11 kuna/ 2.002,14 EUR-a za popravak oštećenog vozila, pa s obzirom na činjenicu da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, to tužitelj regresno potražuje od tuženika isplatu iznosa naknade iz osiguranja kojeg je tužitelj isplatio po predmetnom štetnom događaju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenoga zahtjeva, te ističe prigovor nepostojanja pravnog interesa tužitelja, budući da je tuženiku pripojen tužiteljev osiguranik Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Tt-20/50476-2 od 31. prosinca 2020. Tužitelj s pripojenim društvom Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307- 00052916 na period od 01. prosinca 2020. do 01. prosinca 2021. godine. Ugovorom za usluge osiguranja imovine, osiguranja od javne odgovornosti iz djelatnosti, osiguranja od odgovornosti prema zaposlenicima i kolektivnog osiguranja radnika za nesretni slučaj od 19. studenog 2020. ugovaratelj osiguranja Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. i osiguravatelj, ovdje tužitelj, regulirali su svoja međusobna prava i obveze. Slijedom navedenog, tuženik je kao univerzalni pravni sljednik tužiteljeva osiguranika preuzeo sva njegova prava i obveze te je stekao status osiguranika tužitelja. Tuženik nadalje osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće. Ističe kako iz postavljenog tužbenog zahtjeva nije razvidno u čemu bi se sastojao propust tuženika radi kojeg je došlo do prometne nesreće. Sama činjenica što se pas nalazio na kolniku autoceste sama po sebi ne znači da tuženik nije u cijelosti postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Iz radne dokumentacije za predmetni dan je razvidno da je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljana u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo kakva životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Zaštitna žičana ograda je postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je za autocestu, što uključuje i zaštitnu ogradu, izdana uporabna dozvola. Nalet na psa na spornoj dionici autoceste ne može se pripisati neredovnom, odnosno protupravnom postupanju tuženika te iz svih dokaza proizlazi da je tuženik poduzeo sve mjere za omogućavanje sigurnog odvijanja prometa autocestom. Pojava životinje na kolniku po kojem se kretalo vozilo je nenadani događaj koji tuženik u danim okolnostima nije mogao spriječiti. Tuženik se nadalje poziva na zakonske odredbe o objektivnoj odgovornosti te ističe da pas na cesti predstavlja opasnu stvar za koju odgovara njezin imatelj. Tuženik ističe doprinos vozača vozila, odnosno poziva se na njegovu isključivu odgovornost s obzirom da je bio u obvezi brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti. regresno potražuje od tuženika. Stoga, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da isti ima sklopljenu policu osiguranja s društvom HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, pa je predložio da se sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), o ovoj parnici obavijesti društvo HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb.

4. Podneskom od 05. svibnja 2020. društvo HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, dalo je izjavu o stupanju u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika, zbog pravnog interesa za uspjeh istog u ovoj pravnoj stvari, obzirom da isto s tuženikom ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008099 važeću na dan štetnog događaja, te se istim podneskom u cijelosti pridružilo navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Prvenstveno osporava osnovu regresnog potraživanja tužitelja, ističući da nije sporno kako upravo tužitelj s pripojenim društvom Autocesta Rijeka- Zagreb d.d. ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00047838 važeću od 01. prosinca 2018. do 01. prosinca 2020. i broj 1307-00052916 važeću od 01. prosinca 2020. - 01. prosinca 2021., pa da je stoga prema tome sporna dionica autoceste (21+900 km, vijadukt Jablan, autocesta A6) pokrivena upravo policom osiguranja samog tužitelja, no da nema nikakve pravne osnove, a niti pravnog interesa da tužitelj štetu koju je isplatio po gore navedenoj polici u ovom postupku regresno potražuje od tuženika, pogotovo s obzirom na činjenicu kako je tuženik stekao status osiguranika tužitelja. Ujedno, umješač osporava odgovornost za predmetni štetni događaja, uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće, kao i osnov i visinu potraživanja tužitelja.

5. Budući da stranke nisu osporile društvu HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, pravo da sudjeluje u ovom postupku, a obzirom da nije sporno da su u vrijeme predmetnog štetnog događaja tuženik i HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, imali sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti broj 13-0000008099, te da je predmet ovog spora regresni zahtjev protiv tuženika radi propusta u obavljanju svoje ugovorne obveze redovnog održavanja predmetne autoceste, konkretno odgovornosti za propust u ispunjavanju zakonske obveze održavanja zaštitne žičane ograde autoceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, to stoga po mišljenju ovog suda društvo HOK-OSIGURANJE d.d. ima pravni interes za uspjeh tuženika u ovoj pravnoj stvari, pa je raspravnim rješenjem donesenim na ročištu dana 12. svibnja 2020., ovaj sud sukladno odredbi čl. 206. st. 1. ZPP-a prihvatio sudjelovanje društva HOK- OSIGURANJE d.d. kao umješača na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari.

6. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, dok je umješač također ustrajao kod iznesenih prigovora.

7. Presudom ovog suda poslovni broj: P-1002/2021 od dana 14. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti za isplatu iznosa od od 15.085,11 kuna/ 2.002,14 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2020. do isplate (toč. I. izreke citirane presude), dok je toč. II. izreke citirane presude naloženo tužitelju naknaditi umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.

8. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj: Pž-4448/2022 od dana 27. lipnja 2023. ukinuo je presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1002/2021 od dana 14. lipnja 2022. i predmet je vratio ovom sudu na ponovno suđenje, budući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. U ponovljenom postupku ovaj sud je postupio u smislu odredbe čl. 377. ZPP-a, te u skladu s obrazloženjem rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-4448/2022 od dana 27. lipnja 2023. godine.

10. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: presliku police osiguranja od odgovornosti broj 1307-00047838 (list 7. spisa), presliku Općih uvjeti za osiguranje od odgovornosti tužitelja (list 8. – 12. spisa), presliku izvješće o prometnoj nesreći (list 13. spisa), presliku prijave i odštetnog zahtjeva iz osiguranja AO (list 14. - 15. spisa), presliku vozačke dozvole (list 16. – 17. spisa), e- mail korespondenciju (list 18. – 21. spisa), presliku dnevnika rada (list 22. spisa), presliku putnog radnog lista broj 501/AQ6DE/3978/2019 (list 23. – 24. spisa), presliku procjene štete broj COO 2000000007 (list 25. spisa), preslike fotografija (list 26. - 36., 39. - 44. spisa), presliku procjene štete broj COO 2000000007 osnovni i 2. naknadni (list 37. - 38. spisa), presliku računa broj 670/01/8 (list 45. – 46. spisa), presliku procjene štete broj COO 2000000007 – osnovni +2. naknadni (list 47. spisa), presliku izjave NR od 20. veljače 2020. (list 48. spisa), presliku regresnog zahtjeva od 05. siječnja 2021. (list 50. spisa), presliku putnih radnih listova (list 61. - 64. spisa), presliku dnevnika rada (list 65. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 66., 89. - 91., 94. - 100., 105. - 115., 157. - 161., 239. - 245., spisa), ovjereni pisani iskaz DR (list 69. - 70. spisa), potvrda – službenu bilješku policijske uprave primorsko goranske, policijske postaje Vrbovsko od 31. prosinca 2019. (list 76 . – 77. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu policijske uprave primorsko goranske, policijske postaje Vrbovsko od 31. prosinca 2019. (list 78. spisa), presliku police osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008099 (list 83. – 84. spisa), presliku Ugovora za usluge osiguranja imovine, osiguranja od javne odgovornosti djelatnosti, osiguranja odgovornosti prema zaposlenicima i kolektivnog osiguranja radnika za nesretni slučaj od 19. studenog 2020. (list 167. – 174. spisa), presliku police osiguranja broj [broj police osiguranja]-00052916 (list 175. spisa), presliku Ugovora o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste, naplate cestarine, i nadzora vođenja prometa od 14. prosinca 2018. (list 176. - 231. spisa), te je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka NR (list 235. - 236. spisa) i DR (list 237. - 238. spisa), kao i proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 259. - 270. i 283. - 284. spisa).

11. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog prometnog vještačenja, budući da je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića provedenog u ovom postupku, neovisno o mišljenju tužitelja, ovaj sud ocijenio kao stručan, jasan, detaljan, argumentiran i potpun, te u skladu s pravilima struke i znanosti, a kako će to nastavno još biti obrazloženo, te da stoga nije bilo sumnje u pravilnost danog mišljenja, pa bi provođenje novog prometnog vještačenja po drugom vještaku također bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.

12. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

13. Naime, predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 2.002,14 EUR-a, a koji iznos je tužitelj kao osiguratelj društva Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. isplatio oštećeniku NR na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu u nezgodi koja se dogodila dana 31. prosinca 2019. oko 20,00 sati na autocesti A6, na vijaduktu Jablan, na 21 + 900 km autoceste, kada je predmetno vozilo oštećeno uslijed naleta na psa, za koju odgovornim smatra tuženika, koji je u vrijeme predmetne nezgode održavao predmetnu autocestu temeljem ugovora sklopljenim s tužiteljevim osiguranikom Autocesta Rijeka – Zagreb d.d.

14. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, dakle da je do štete došlo uslijed naleta na psa na vozilo oštećenika na autocesti A6, kojom upravlja tuženik, aktivna legitimacija tužitelja, kao i da je tužitelj isplatio štetu oštećeniku, te početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos. Također nije sporno da je do štetnog događaja došlo na području Autoceste Rijeka – Zagreb d.d., a koje trgovačko društvo je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 31. prosinca 2020., posl. broj: Tt-20/5076-2 pripojeno ovdje tuženiku, kao što nije sporno da je tužitelj s trgovačkim društvom Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00047838 važeću od 01. prosinca 2018. do 01. prosinca 2020., dakle u vrijeme štetnog događaja, te da je društvo Autoceste Rijeka – Zagreb d.d., sklopila s tuženikom Ugovor o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste, naplate cestarine, i nadzora vođenja prometa, dakle za sporno razdoblje kada se dogodila predmetna prometna nezgoda.

15. Između stranaka je sporno da li je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a ako jest, da li postoje pretpostavke odgovornosti za štetu, konkretno propust tuženika u održavanju predmetne autoceste, odnosno odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika i štete, kao i visina štete.

16. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.; dalje: ZC), tuženik je osnovan da upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ZC-a.

17. Društvo Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. bilo je trgovačko društvo posebno osnovano 1998. od strane Republike Hrvatske da kao koncesionar upravlja i održava autocestu Rijeka – Zagreb, sukladno odredbama čl. 42. i 43. tada važećeg Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj: 100/96., 76/98., 27/01., 114/01., 117/01., 65/02., dalje u tekstu: ZJC), koju bi inače po ZJC-u bilo dužno održavati društvo Hrvatske autoceste d.o.o., a prestalo je postojati pripajanjem tuženiku 31. prosinca 2020. (datum upisa pripajanja u sudski registar za tuženika). Dakle, u vrijeme predmetne prometne nezgode, 31. prosinca 2019., koncesionar koji je upravljao i održavao predmetnu autocestu bilo je društvo Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. koje je bilo osigurano od odgovornosti za štete nastale trećim osobama u obavljanju njegove javne djelatnosti kod tužitelja (polica osiguranja 1307-00047838 važeća od 01. prosinca 2018. do 01. prosinca 2020.), pa je stoga tužitelj kao osiguratelj navedenog koncesionara bio dužan isplatiti naknadu za štetu koja je nastala na vozilu u vlasništvu oštećenika NR u nezgodi koja se dogodila dana 31. prosinca 2019. na autocesti A6, uslijed naleta na psa.

18. Nekadašnji koncesionar Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. sklopio je s tuženikom Ugovor o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste i naplate cestarina za autocestu A6, te bi pod pretpostavkom da je tuženik u ispunjenju preuzete ugovorne obveze redovnog održavanja predmetne autoceste napravio propust koji je doveo do procjepa, odnosno oštećenja zaštitne žičane ograde ili nepravovremenog popravka zaštitne žičane ograde kao opreme koja bi trebala spriječiti dolazak životinja (psa) na autocestu, koji je doveo do oštećenja vozila treće osobe koju je morao snositi koncesionar Autocesta Rijeka – Zagreb d.d., navedeni koncesionar imao tražbinu prema tuženiku radi naknade štete zbog neispunjenja preuzete ugovorne obveze. Sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koje je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, iz čega slijedi da se radi o zakonskoj subrogaciji iz čl. 91. ZOO-a, a sukladno kojoj odredbi, kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

19. Budući da je naknada iz osiguranja nesporno isplaćena oštećeniku 16. ožujka 2020., dakle, prije nego li je tužiteljev osiguranik Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. pripojen tuženiku 31. prosinca 2020., to činjenica pripajanja osiguranika ne utječe na prestanak tražbine koja je ranije prešla na osiguratelja (konkretno tužitelja), odnosno na njegov subrogacijski zahtjev, slijedom čega je je sasvim razvidno da je neosnovan istaknuti prigovor prestanka tražbine tužitelja koja je predmet ovog postupka sjedinjenjem sukladno odredbi čl. 207. st. 1. ZOO-a.

20. Nadalje, između stranaka je nesporno da je društvo Autoceste Rijeka – Zagreb d.d., s tuženikom sklopilo Ugovor o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste, naplate cestarine, i nadzora vođenja prometa, za sporno razdoblje kada se dogodila predmetna prometna nezgoda, pa da je stoga tuženik preuzeo ugovornu obvezu redovnog održavanja autoceste Rijeka – Zagreb A6, dok je uvidom u presliku Ugovora o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste, naplate cestarine, i nadzora vođenja prometa od 14. prosinca 2018.; (dalje: Ugovor) (list 176. – 231. spisa), sud utvrdio da se sukladno čl. 4. toč II. navedenog Ugovora, kao i čl. 10., te 11. istog, tuženik obvezao obavljati poslove redovnog održavanja autoceste, kao i opreme na istoj u opsegu utvrđenom i na način kako je to propisano Zakonom o cestama, te Pravilnikom o održavanju cesta i ostalim propisima.

21. Odredbom čl. 93. st. 1. t. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti ("Narodne novine" broj 33/05., 64/05., 155/05., 14/11. i 25/15; dalje: Pravilnik) je propisano da je zaštitna žičana ograda, kao ograda namijenjena zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a odredbom čl. 94. Pravilnika propisana da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste, dok je odredbom čl. 2., 12., 13. i 26. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj. 90/14.) propisana obveza redovitog održavanja zaštitne žičane ograde, te da je upravitelj ceste u obvezi osigurati obavljanje poslove redovitog održavanja ceste na način da istu čisti i nadopunjuje, zamjenjuje ili popravlja dotrajalu, oštećenu, manjkavu ili nestalu prometnu signalizaciju i opremu nosećih dijelova odnosno konstrukcije, da prometnu signalizaciju i opremu na cesti održava tako da se osigura njena potpuna funkcionalnost i vidljivost, kao i udovolji svim zahtjevima koji proizlaze iz pozitivnih propisa kojima je regulirana sigurnost cestovnog prometa, kao i prometna signalizacija i oprema na cestama.

22. Budući da je između stranaka nesporno da je na mjestu štetnog događaja bila postavljana zaštitna žičana ograda, to je u odnosu na okolnost obavljanja poslova redovitog održavanja iste od strane tuženika, dakle na odgovornost tuženika za održavanje zaštitne žičane ograde kao opreme koja bi trebala spriječiti dolazak životinja (konkretno psa) na autocestu, a sukladno prethodno citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama, ovaj sud proveo slijedeće dokaze.

23. Uvidom u presliku presliku putnih radnih listova (list 61. - 64. spisa), presliku dnevnika rada (list 65. spisa), ovaj sud je utvrdio da je ophodar DR dana 31. prosinca 2019. oko 20,00 sati nakon naleta vozila oštećenika registarskih oznaka [registarska oznaka] na psa, uslijed kojeg naleta je pas preminuo, a na predmetnom vozilu su nastala materijalna oštećenja, pregledao zaštitnu žičanu ogradu i popravio istu, te preuzeo uginulog psa.

24. Uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu policijske uprave primorsko goranske, policijske postaje Vrbovsko od 31. prosinca 2019. (list 78. spisa), sud je utvrdio da neposredno nakon predmetnog štetnog događaja oštećeniku NR nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu.

25. U iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu dana 19. ožujka 2025. svjedok NR (list 235. – 236. spisa) je iskazao da je predmetnog dana oko 20 sati išao na doček Nove Godine, da je krenuo od kuće, iz Podhuma, da je bio sam u vozilu, te da se vozio cca 20 min do pola sata do mjesta štetnog događaja, a nakon što je izašao iz tunela te prelazio preko nadvožnjaka Jablan, malo prije skretanja, odnosno izlaska za Ogulin, da se vozio desnom trakom, kada ispred njegova vozila izletio taj nesretni pas, misli da je bio zlatni retriver, te ga nažalost nije uspio izbjeći i udario ga je prednjim lijevim blatobranom svojeg vozila, da je zvao policiju, nakon čega su isti došli zajedno s ophodarskom službom tuženika, napravili su zapisnik, nakon čega je otišao na doček Nove Godine. Nadalje, svjedok je iskazao da je bilo pregledno, da misli da je vozio brzinom od cca 100 do 110 km/h, ali da se ne sjeća točno, da nije vidio oštećenja na zaštitnoj ogradi autoceste na mjestu štetnog događaja, kao i da nije bilo vozila oko njega, te da je nakon naleta pomaknuo vozilo i stao u zaustavnoj traci te je izvadio trokut i postavio ga kako bi učinio vozilo vidljivim.

26. U iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu dana 19. ožujka 2025. svjedok DR (list 237. - 238. spisa), je iskazao da se sjeća ophodnje 31. prosinca 2019., da je smjenu preuzeo u 19:00 sati, kada su dobili dojavu da se dogodila predmetna prometna nezgoda, te da su izašli na intervenciju, da je zajedno s policijom pregledao zaštitnu žičanu ogradu te da su našli oštećenja na istoj, no da budući da se radi o zimskom periodu, da često bude oštećenje na ogradi uslijed vremena (snijega), kao i da ista zna biti oštećena od strane migranata radi prijelaza, te da su znali imati i slučajeve kada ljudi puste kućne ljubimce na autocestu, te da je predmetno oštećenje odmah sanirano da bi se spriječili eventualni daljnji prolasci ljudi ili životinja kroz istu, kao i da je zajedno s kolegom preuzeo uginulog psa i stavili ga u zamrzivač, no po istog psa nitko nije došao.

27. Iskaze svjedoka NR i OR, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao uvjerljive, životne, logične i vjerodostojan, budući da su isti u skladu s materijalnim dokazima priloženim u spis (preslika službene bilješke policije, preslika dnevnika rada ophodarske službe.

28. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Igora Jakoplića (list 259. - 270. i 283. - 284. spisa), a koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, a na koji nalaz i mišljenje tuženik i umješač nisu imali primjedbi, dok je tužitelj svoje primjedbe iznio u podnesku od 15. srpnja 2025., koje primjedbe i prigovore je vještak na ročištu dana 11. veljače 2026. (list 282. – 284.. spisa) djelomično prihvatio u dijelu kojem je ispravio pisani nalaz i mišljenje da se radilo o noćnim uvjetima vožnje, kao i da nakon dodatnog uvida u naknadni izvid štete nema primjedbi na račun popravka vozila oštećenika, odnosno da je isti u cijelosti opravdan, dok je u preostalom dijelu otklonio prigovore, te ostao pri svom nalazu i mišljenju, ovaj sud je utvrdio da je 31. prosinca 2019., oko 20:00 sati, na južnom kolniku autoceste A-6 na 21 km + 900 metara, ulaz na vijadukt Jablan II, dionica između Ravne Gore i Vrbovskog, na kojem ograničenje brzine kretanja vozila iznosi 110 km/h temeljem postavljenog prometnog znaka nakon izlaska iz tunela koji prethodi mjestu nezgode, na kolniku koji se sastoji od tri prometne trake za promet u istom smjeru, suh kolnik, bez oborina, predmetna nezgoda dogodila naletom osobnog vozila OPEL ASTRA registarskih oznaka [registarska oznaka] na psa mase oko 30-35 kg, da se prema izvješću o prometnoj nesreći (list 13. spisa), pas preko kolnika kretao vozaču gledano od juga prema sjeveru, ukoso pod 30° u odnosu na uzdužnu os kolnika, a vozilo se kretalo srednjom prometom trakom, da je vozilo svojom sasvim lijevom stranom čeonog dijela udarilo u prednju lijevu stranu psa, dok se naletna brzina vozila na psa, s obzirom na nađena oštećenja na vozilu mogla kretati u području oko 90 km/h, a da brzinu kretanja vozila neposredno prije nezgode nije moguće utvrditi tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova, ali ako se uvaži da je vozač na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku tada se neposredno prije naleta na psa kretao brzinom od oko 125 km/h , kao i da je vozač osobnog vozila u opisanim okolnostima nalet na psa mogao izbjeći kočenjem da se neposredno prije nezgode kretao bilo kojom brzinom u području od 0 do 93 km/h, a ako bi eventualno uvažili da životinja prije naleta u nijednom trenutku ne bi naglo promijenila pravac kretanja i da bi u nastavku kretanja izašla izvan lijevog gabarita vozila najkraćim putem, tada bi slijedilo da bi nalet bio izbježiv pri brzini od oko 118 km/h. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka, ovaj sud je utvrdio na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i da je popravak bio isplativ, te da uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za OPEL vozila na dan saniranja štete i ugovorne cijene radnog sata od 18,58 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila sukladno računu broj 670/01/8 za popravak istog (list 45. – 46. spisa), u iznosu od 15.085,11 kuna/ 2.002,14 EUR-a u cijelosti opravdan i korektan, a iz kojeg računa je ovaj sud utvrdio da visina štete nastale na vozilu oštećenika uslijed predmetnog štetnog događaja iznosi 2.002,14 EUR-a.

29. Odredba čl. 9. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok odredba čl. 342. st. 1. i 2. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, te da kada dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Nadalje, čl. 346. st. 1. ZOO- a propisuje da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate, dok čl. 349. ZOO-a propisuje da se na naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o naknadi izvanugovorne štete.

30. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da se zaštitnoj žičanoj ogradi na dionici autoceste A6 Rijeka - Zagreb, na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, našlo oštećenje, koje je ophodarska služba tuženika neposredno nakon štetnoga događaja, odnosno po dojavi istog, utvrdila i popravila, a koja ograda bi trebala sprječavati ulazak životinja na autocestu, budući da se na kolniku autoceste A6 nesporno našao pas zlatni retriver na kojeg je naletjelo vozilo oštećenika NR. Dakle, po mišljenju ovog suda, navedeno znači da je došlo do propusta u održavanju zaštitne žičane ograde od strane tuženika. Naime, obzirom na činjenicu da se pas nesporno našao na kolniku autoceste, kao i da je sud utvrdio da je zaštitna žičana ograda na dionici autoceste A6 Rijeka - Zagreb, na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, bila očigledno oštećena, to stoga postaje sasvim razvidno da je došlo do propusta u održavanju zaštitne žičane ograde od strane tuženika, a za što odgovora tuženik.

31. Ujedno, na temelju provedenog dokaznog postupka, i to iz nalaza i mišljenja vještaka provedenog u ovom postupku, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, ovaj sud je utvrdio da vozilo oštećenika nije doprinijelo nastanku predmetnog štetnog događaja, budući da oštećeniku NR nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu, te da iako se neposredno prije predmetne nezgode vozilo oštećenika kretalo brzinom od 125 km/h, dakle nešto većom brzinom od dozvoljene brzine kretanja vozila na predmetnoj dionici autoceste A6 (110 km/h), mogućnosti izbjegavanja naleta na psa je postojala kočenjem da se neposredno prije nezgode vozilo kretao bilo kojom brzinom u području od 0 do 93 km/h, dakle brzinom koju ne bi bilo opravdano ni životno očekivati na autocesti, posebice obzirom da je kolnik bio suh, bez oborina, kao i da ne bi bilo logično ni životno očekivati psa na autocesti, dok hipotetski izračun da životinja prije naleta u nijednom trenutku ne bi naglo promijenila pravac kretanja i da bi u nastavku kretanja izašla izvan lijevog gabarita vozila najkraćim putem, kada bi slijedilo da bi nalet bio izbježiv pri brzini od oko 118 km/h, sud nije uzimao u obzir, budući da se radi o hipotetskoj mogućnosti, koju je neizvjesno za predvidjeti, dok je mogućnost izbjegavanja naleta kočenjem, po mišljenju ovog suda, životno i realno za očekivati od vozača.

32. Slijedom svega navedenog, obzirom da se tuženik u vrijeme predmetnog štetnog događaja nesporno ugovorno obvezao obavljati poslove redovnog održavanja predmetne autoceste, kao i opreme na istoj u opsegu utvrđenom i na način kako je to propisano Zakonom o cestama, te Pravilnikom o održavanju cesta i ostalim propisima, a da je ovaj sud utvrdio da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi je na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena, odnosno da je uslijed neadekvatnog održavanja prometnice od strane tuženika došlo do predmetne prometne nezgode, naletom psa na vozilo oštećenika NR, zbog kojeg štetnog događaja je istome nastala šteta na vozilu u visini od 2.002,14 EUR-a, dakle u utuženom iznosu, to je stoga tuženik sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, obvezan tužitelju isplatiti isplaćenu štetu, te je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

33. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom i to do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, budući da se radi o naknadi štete nastale povredom ugovorne obveze koja proizlazi iz ugovora sklopljenog između dvoje trgovaca u djelatnosti koja je činila predmet poslovanja tuženika.

34. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.002,14 EUR-a i to: za sastav tužbe od u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-e, uvećano za 25 % PDV- a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 12. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, za sastav žalbe na presudu u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 10. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 62,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 312,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 14. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 19. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV- a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, za sastav podneska od 15. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18; dalje: ZSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a u iznosu od 33,25 EUR-a, trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 66,49 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZSP-a, trošak sudske pristojbe na žalbu na presudu u iznosu od 66,49 EUR-a sukladno Tar. br. 3. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZSP-a, te odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a, kao i trošak pristupa ročištu svjedoka NR u iznosu od 45,00 EUR-a (list 236. i 247. spisa), te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 450,00 EUR-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 2.348,73 EUR-a.

36. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), u vezi odredbe čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

37. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

38. Tužitelju nije priznat kao osnovan, trošak pristupa ročištu dana 14. studenoga 2024., u zatraženom iznosu od 200,00 EUR-a uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a, budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e. Tužitelju također nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 66,49 EUR-a, obzirom da pravilnom primjenom Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZSP-a, te odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a, a u vezi vrijednosti predmeta spora, tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 33,25 EUR-a, kao niti trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 132,98 EUR-a, budući da pravilnom primjenom Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, te odredbi čl. 1. ZSP-a, isti ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u dosuđenom iznosu. Dakle, tužitelju nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 224,74 EUR-a, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

39. Budući da su tuženik i umješač u cijelosti izgubili parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, ovaj sud odbio zahtjev tuženika i umješača za naknadom troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. IV. i V. izreke ove presude.

40. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 25. ožujka 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku izravno

3. umješaču po pun.