REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martin uži 2, 52220 Labin

Poslovni broj: P-231/2026-79

(ranije P-99/2019)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, u pravnoj stvari tužitelja CĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz ZOU Iris Šoštarić & Velimir Šoštarić, odvjetnicima iz Rovinja i po supruzi OĆ, protiv tuženika 1. HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicama iz ZOU Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama iz Labina, radi utvrđenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave 4. prosinca 2025., u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika Velimira Šoštarića, odvjetnika u Rovinju i OĆ, i u nazočnosti tuženika i punomoćnice Irene Zustović, odvjetnice u Labinu, 25. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proteže do linije označene crvenom bojom i točkama A-E-D-F kako je prikazan u skici lica mjesta od siječnja 2019. iz dopune nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ivana Pribanića br. 06-2018, te da dio zemljišta koji se nalazi između postojećeg betonskog zida i linije koja je utvrđena elaboratom broj 16/82 iz 1982. godine, a koji dio zemljišta je prikazan u skici lica mjesta od siječnja 2019. iz dopune nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ivana Pribanića br. 06-2018, i koja je skica lica mjesta sastavni dio ove presude, crvenom bojom šrafiranim linijama prijepora i omeđena linijom oznaka A -B-C-D i linijom oznaka A-E-D-F, čini sastavni dio k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja NĆ, slijedom čega su tuženi dužni trpjeti da se u skladu s tim utvrđenjem označi međa između k. č. br. [katastarska čestica] i k.č. br. Z-328 obje k. o. [katastarska općina], te se nalaže tuženicima da taj, crvenom bojom šrafiranim linijama prijepora i omeđen linijama oznakama A-B-C-D i linijom oznaka A-E-D-F, dio nekretnine predaju u posjed tužitelju, slobodan od svih svojih osoba i stvari, u stanju kakvo je bilo prije izgradnje betonskog zida, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka, u iznosu od 5.230,44 eura sve u roku 15 dana.“

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda posl. broj P-99/2019-37 od 10. siječnja 2020., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja i predaje u posjed.

2. Povodom žalbe tužitelja NĆ, Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, je presudom posl. broj Gž-378/2020-6 od 3. prosinca 2021. potvrdio presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu , te odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je naslovnom sudu dostavio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, posl.br. Gž- 378/2020-6 od 3. prosinca 2021., te je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije u odnosu na pitanje: "Može li se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona suprotstaviti pravu tužitelja koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano?"

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl.br. Rev-483/2023-2 od 5. ožujka 2024. ukinuo presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, posl.br. Gž-378/2020-6 od 3. prosinca 2021. te presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu posl.br. P-99/2019 od 10. siječnja 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom postupku, tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u kojem tvrdi da je vlasnik. 1821 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženici da su suvlasnici, svaki u ½ dijela susjedne k.č. Z-328, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja čestica je nastala 2010. godine, provedbom elaborata broj 116/2008 o spajanju matičnih k.č. Z-328 i k. č. [katastarska čestica] iste katastarske općine. Granica između k. č. [katastarska čestica] i k.č. Z-328 sve k. o. [katastarska općina] nakon izvršenog spajanja utvrđena je još 1982. godine, na način da se ista prostirala uzduž tada postojećeg kamenog suhozida i nije mijenjana na zakonom dopušten način do danas. Tuženici su tadašnju 1822 k. o. [katastarska općina] stekli u granicama postojećeg suhozida, koji je u vrijeme kupnje od strane tuženih dijelio predmetne nekretnine i s čijim su granicama isti bili upoznati. Tuženici su naknadno uklonili kameni suhozid, te prema nekretnini tužitelja izgradili betonski zid, koji međutim nije izgrađen u granicama prijašnjeg suhozida, već unutar nekretnine tužitelja. Time tuženici bez ikakve osnove drže u posjedu dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Tužitelj ističe da je sastavni dio elaborata broj 116/2008 na temelju kojeg su tuženici 2010. godine izvršili spajanje svojih nekretnina upravo elaborat broj 16/82 kojim su utvrđene granice između k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a čime je potvrđeno da su granice između te dvije nekretnine upravo one utvrđene 1982. godine i od onda nisu mijenjane. Međutim, iako su stanje na licu mjesta i položaj betonskog zida znatno odstupali od stanja utvrđenog 1982. godine, tužitelj ni o kakvim izmjenama kao ni izradi parcelacijskog elaborata 2008. godine nije bio obaviješten. Naprotiv, betonski zid u parcelacijskom elaboratu uopće nije prikazan niti uzet u obzir kao granica nekretnina jer isti nije međa istih. U nalazu i mišljenju vještakinje Milke Kosanović izvršena je usporedba između stanja utvrđenog elaboratom iz 1982. godine (zelena boja), prikaza iz elaborata provedenog 2010. godine (plava boja) te stanja zatečenog na licu mjesta (crvena boja), a iz koje skice je vidljivo da su tuženici izgradnjom betonskog zida zauzeli dio tužiteljeve parcele, a za oduzimanje vlasničkih prava tužitelja na predmetnoj nekretnini ne postoji ni jedna zakonom dopuštena osnova. Sporni dio zemljišta je obuhvaćen između crvene i zelene linije oznakama D-3-T-B1-B-C-D gdje točka B1 predstavlja sjecište zelene linije sa crvenom linijom i istu je za potrebe ovog postupka dodao tužitelj. Obzirom da tuženici bez osnove drže u posjedu dio zemljišta koji je sastavni dio kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev.

6. Tužitelj je podneskom od 23. listopada 2019. godine specificirao tužbeni zahtjev na način da je isti uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka Ivana Pribanića , na način kako to stoji u izreci ove presude.

7. U odgovoru na tužbu tuženici navode da su tuženi suvlasnici k.č. Z-328 u naravi kuća, cisterna i dvorište u površini 1.71m2, upisana u ko. [katastarska općina], a koja nekretnina prema parceli danas upisanoj kao vlasništvo tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je omeđena betonskim zidom. Točno je da je izvršeno objedinjavanje nekretnina suvlasništvo tuženika i to k. č. [katastarska čestica] zgr 328 k. o. [katastarska općina] na temelju parcelacijskog elaborata objedinjavanja ovih nekretnina od 30.05.2008. godine, a koji elaborat je proveden u katastru. U tom elaboratu su utvrđene i međe između predmetnih parcela, te se tuženi nalaze u suposjedu svojih nekretnina do međe. Kako se tuženi nalaze u posjedu nekretnina do međe svojih parcela, to isti nema što ni predati u posjed tužitelju. Tužitelj se upisao kao vlasnik predmetne nekretnine 2012. godine, a u to vrijeme već je postojao zid, te je tužitelj bio u posjedu nekretnine onako kao je i danas. Nikada tužitelj nije tuženima osporavao ni pravo vlasništva nekretnine do betonskog zida, niti je tražio predaju posjeda. Tužitelj se tek neposredno prije pokretanja spora tuženicima obratio zahtjevom da mu predaju posjed ovako kao što traže u tužbi, ali tuženi ne vide osnova zašto bi tužitelju predali u posjed dio svoje parcele, kada tužitelj od kada ju je stekao nasljeđivanjem i diobom su tuženi posjednici kao i danas. Tuženi su u posjedu prije nego je tužitelj nekretninu stekao, a da tuženi koriste parcelu onako kako je koriste i danas imali su saznanja i pravni prednici tužitelja. Iz tužbe bi proizlazilo da tužitelj smatra da tuženi drže u posjedu nešto što im ne bi pripadalo odnosno dio njegove nekretnine, a što tuženi osporavaju obzirom da oni drže u posjedu do postojećeg zida koji predstavlja među. Ukoliko je tužitelju sporna međa, to je potrebno u vanparničnom postupku najprije urediti među, a tek ukoliko i se utvrdilo da međa ne prolazi postojeći zidom, tada bi tuženi bili u obvezi predati dio parcele. Prethodno pitanje za ovaj postupak je postupak uređenja međa, stoga smatraju da je tužba preuranjena, predlažu odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnih troškova.

8. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u z.k. izvadak na stranici 6 do 9 spisa, parcelacijski elaborat objedinjavanja k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] na stranici 10 do 16 spisa te na stranici 31 do 34 spisa, u nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke Milke Kosanović na stranici 18 do 22, u skicu lica mjesta na stranici 23 spisa, u ortofoto karte na stranici 24 spisa, u ugovor o diobi suvlasničke imovine na stranici 42 do 44 spis, u prijepis posjedovnog lista na stranici 45 , u uvjerenje o prebivalištu na stranici 46, u rješenje o nasljeđivanju na stranici 47 do 50 spisa, u ugovor o darovanju na stranci 51 do 53, u povijesni z. k izvadak na stranici 55 do 62 spisa, u kupoprodajni ugovor na stranici 67 do 70, u povijesni z.k. izvadak na stranici 71 do 86 spisa, u prijavni list na stranici 87 do 97 spisa, u lokacijsku dozvolu na stranici 98 do 100 spisa, u kopiju katastarskog plana na stranici 101, u presudu UsI-1698/16 Upravnog suda u Rijedi na stranici 136 do 138 spisa, u nalaz vještak Ivana Pribanić na stranici 142 do 162 spisa, u dopunu nalaza na stranici 168 do 173 spis, zajedno sa skicom od siječnja 2019., u zapisnik br. 2163/05/6-97 od 23 siječnja 1997. na stranici 195 spisa, kupoprodajni ugovor i anex kupoprodajnog ugovora na stranici 303-310 spisa, prijavni list na stranici 311-316 spisa, rješenje Ureda za katastar od 16.12.1982. na stranici 317-318 spisa, parcelacijski elaborat na stranici 319-324 spisa, rješenje K- DO-198/2018 na stranici 327-332 spisa, ortofoto snimak na stranici 333-335 spisa, zapisnik Ureda za katastar od 23.3.2016. na stranici 336-339 spisa, te je u ponovljenom postupku saslušan svjedoci ČĆ i ŠĆ, te tuženik kao stranka.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Iz parcelacijskog elaborata objedinjavanja na stranici 10 do 16 spisa proizlazi da je na zahtjev i uz prisutnost stranke HĆ izvršeno objedinjavanje k. č. [katastarska čestica] i zgr 328 k. o. [katastarska općina], a koji elaborat je izrađen 2008. godine po geodetu MĆ, a proveden 2010. godine. Skica iz 1982. godine je sastavni dio elaborata. Granica prema k. č. [katastarska čestica]. stabilizirana je dijelom betonskim zidom, dijelom suhozidom, a dijelom propisanim međnim oznakama. Granica između 1822. i zgr 328 nije vidljiva na terenu obzirom da se obe parcele koriste zajednički kao jedna građevinska parcela. Sve navedene granice i međne oznake kontrolirane su na osnovu numeričkih mjera iz skice izmjere 16/82, izrađene 1982. godine, te tahimetrijskog zapisnika. Kako nije došlo do pomicanja međnih oznaka, nije vršeno pozivanje vlasnika susjednih parcela.

11. Iz nalaza i mišljenja Milke Kosanović, a koji nalaz je tužitelj naručio u izvansudskom postupku, na stranici 18 do 22, sa priloženom skicom lica mjesta na stranici 23 spisa i ortofotokartom na stranici 24 spisa, proizlazi da je po nalogu naručitelja NĆ, Milka Kosanović, stalni sudski vjetšak mjerničke struke 14. travnja 2015. godine izradila stručno mišljenje o stanju međe za k. č. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], a prema susjednoj k. č. zgr. [katastarska čestica]. U naravi je parcela omeđena suhozidom na sjevernoj, zapadnoj i dijelom južnoj strani, dok je prema susjednoj k. č. zgr. [katastarska čestica] zatečen izgrađen betonski zid, a koji prema skici iz 1982. godine nije postojao u vrijeme definiranja međa, već je između k. č. [katastarska čestica] prije spajanja sa zgr 328 postojao suhozid, za koji naručitelj izjavljuje da je uklonjen od strane vlasnika tada k. č. [katastarska čestica]. S obzirom da je k. č. [katastarska čestica] urbanizirana, kao i susjedna k. č. zgr [katastarska čestica], to je naručitelj pokrenuo izradu dokumentacije (sukladno planovima koje ima kao vlasnik), polazeći od geodetske podloge kojom prilikom je obavljena geodetska izmjera, ali je tom prilikom utvrđeno da je umjesto starog suhozida izrađen betonski zid koji nije izgrađen na međi, zbog čega se vlasnik k. č. [katastarska čestica] obratio vještaku radi izrade nalaza i mišljenja. Na kopiji katastarskog plana prikazano je zadnje službeno stanje k. č. [katastarska čestica] koja je prva parcelirana 1982. godine, pri čemu je formirana u oblik koji je zadržala do današnjeg dana. Za k. č. [katastarska čestica] su 1982. godine definirane međe što se službeno nije mijenjalo do danas, tako da niti vlasnik (kao ni njegovi prednici) nisu do danas kontaktirani u pogledu međa, odnosno u pogledu izmjena u odnosu na osnovnu skicu. Na susjednoj k. č. [katastarska čestica] došlo je do dvije promjene koje su provedene u katastarskom operatu sa dva geodetska elaborata: 2005. godine izvršeno je ucrtavanje zgrade na k. č. [katastarska čestica] i k. č. zgr [katastarska čestica], a 2010. izvršeno je spajanje k. č. zgr. [katastarska čestica] sa k. č. [katastarska čestica] pri čemu je nastala nova k. č. zgr. [katastarska čestica] sa opisom međa pri čemu se međa prema k. č. [katastarska čestica] navodi kao suhozid u naravi. Zaključak je vještaka da postojeći betonski zid koji je izgrađen između k. č. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] nije izgrađen na međi, već je nakon uklanjanja suhozida taj zid izgrađen unutar k. č. [katastarska čestica] kako je prikazano na skici, čime je značajno umanjena površina k. č. [katastarska čestica].

12. Iz Ugovora o diobi suvlasničke zajednice sklopljenog 10.04.2012. godine, na stranicama 42 do 44 spisa, proizlazi da je isti sklopljen između GĆ, ĆĆ i NĆ, suvlasnika nekretnina k. č. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], a na kojima su isti upisani kao suvlasnici i to VĆ u ¼ dijela, C u ¼ dijela i NĆ u 2/4 dijela, pri čemu je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala u vlasništvo NĆ, pok. ZĆ, iz [adresa], u cijelosti.

13. Iz prijepisa posjedovnog lista na stranici 45 spisa proizlazi da su na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao posjednici upisani VĆ u ¼ dijela, PĆ u ¼ dijela i NĆ u ¼ dijela.

14. Iz uvjerenja o prebivalištu od 16.04.2012. godine na stranici 46 spisa proizlazi da VĆ od 22.05.1986. god ine ima prebivalište na adresi [adresa].

15. Iz Rješenja o nasljeđivanju na stranici 47 do 48 spisa, broj O -616/95 od 16.2.1996. iza pok. BĆ rođ. DĆ, preminule **.**.1995. godine, proizlazi da su njezinim nasljednicima temeljem zakona i sporazuma proglašeni FĆ u pogledu nekretnina upisanih u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i TĆ, u pogledu pokretnina.

16. Iz Rješenja o nasljeđivanju na stranici 49 do 50 spisa, broj O -430/85 od 10.02.1986. iza pok. ZĆ, preminulog **.**.1985. godine proizlazi da je njegovom nasljednicom proglašena UĆ u cijelosti.

17. Iz Ugovora o darovanju nekretnina od 17.10.2008.na stranici 51 do 54 spisa proizlazi da je darovatelj FĆ iz [adresa] daroprimatelju NĆ iz [adresa] darovao svoj suvlasnički dio od ¼ dijela na nekretninama 1821, 1833, 1845, 1846 i 1847 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

18. Iz povijesnog zk. Izvatka za nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je je 09. prosinca 1982. godine temeljem prijavnog lista i kopije plana uprave za katastar Labin upisana površina i ujedno promjena za k. č. [katastarska čestica], zgr 328, te se upisuje povećanje površine, a 21. ožujka 1983. godine temeljem Kupoprodajnog ugovora sastavljenog u Labinu dana 12.3.1982. godine i aneksa ugovora od 10.11.1982., otpisuju se čestice 328 kuća, cisterna, štala i dvorište sa 609m2 i 1822 sa 1162m2 iz uloška, te su prenesene u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime IĆ, od O. Na k. č. [katastarska čestica] bio je upisan ŽĆ, kojeg je 1986. godine naslijedila UĆ, a nju je Rješenjem o nasljeđivanju 1996. godine naslijedio FĆ, pok. ZĆ.

19. Iz Kupoprodajnog ugovora na stranici 67 spisa od 12.03.1982. godine proizlazi da su ZĆ, AĆ, PĆ i VĆ kupcu IĆ prodali nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] kuća, ½ k. č. broj [katastarska čestica] oranica, dvorište, cisterna i k. č. [katastarska čestica] oranica.

20. Iz Aneksa kupoprodajnog ugovora na stranici 69 do 70 spisa proizlazi da su ZĆ, LĆ, PĆ i VĆ kao suvlasnici nekretnina prodali KĆ iz [adresa], nekretnine upisane u z.k.u. 903 k. o. [katastarska općina] i to k. č. zgr [katastarska čestica] „Trgetari“ kuća, cisterna, štala i dvorište sa površinom od 609 m2 i kč. [katastarska čestica] vrt - oranica sa 1162 m2.

21. Iz prijavnog lista na stranici 87 spisa i rješenja na stranici 91 spisa proizlazi da je 16.12.1982. godine uz prisutnost zainteresirane stranke izvršeno ispravljanje granica između k.č 1821, 1822, zgr 328, te se k.o. povećava za 174m2 zbog prvobitne greške u površini ispred naprijed navedenih k.č. Temeljem prijavnog lista i kopije plana Uprave za katastar Labin od 7.IX.1982. godine broj UP-I-1008/82, dozvoljava se upis površine za k. č. [katastarska čestica] oranica, pašnjak i neplodno od 1650 m2, te promjena površine i kulture u šumu sa 963 m2, upis površine za k. č. [katastarska čestica] oranica od 880m2, te promjena površine u 1162 m2, upis površine za k. č. zgr [katastarska čestica] kuća sa 30 m2, te promjena površine i kulture u neplodno-kuća, cisterna, štala i dvorište za 609 m2, te se naznačuje povećanje površine za k. o. [katastarska općina] od 174 m2, sve u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasnosti ŽĆ, GĆ, PĆ i LĆ.

22. Iz geodetskog elaborata na stranicama 92 do 97 spisa proizlazi da je na zahtjev vlasnice, HĆ, a u prisustvu njezinog supruga RĆ, dana 18.04.2005. godine vršena je identifikacija granica k. č. [katastarska čestica] i zgr 328 k. o. [katastarska općina] u naselju Burjaki, za potrebe dosnimavanja objekta. Uviđajem na terenu te na osnovu izjave RĆ utvrđeno je da granica između k. č. [katastarska čestica] i zgr 328 ide dijelom fasade starog objekta koja je još vidljiva unutar objekta, za tim ide na ugao cisterne te fasadom cisterne, a dalje postojećim suhozidom. Dalje se granica na terenu ne poznaje. Na drugoj strani, od objekta pa sjeverno, vidljiva je granica između parcela kao temelj suhozida. Granica između k. č. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] ide fasadom zida. Granica između zgr k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] nije stabilizirana na terenu te je obnovljena na osnovu numeričkih mjera iz priložene skice izmjere (skica broj 16/82).

23. Iz lokacijske dozvole Klasa UP-I-350-05/06-01/202 od 11.12.2007. godine, proizlazi da je ista izdana na zahtjev HĆ za zahvat u prostoru - izgradnju pomoćne građevine i bazena na građevnoj čestici postojeće stambene građevine, a koju čine k. č. zgr [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina], u naselju Trgetari, Općina Raša.

24. Iz presude Upravnog suda u Rijeci, posl.br. 11 UsI-1698/16-18 na stranicama 136 do 138 proizlazi da je tužitelj NĆ iz [adresa] radi promjene upisa u katastarskom operatu podnio tužbu protiv Državne geodetske uprave RH, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba H i SĆ, a kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja DGU. U upravnom je postupku utvrđeno da stranke nisu postigle suglasnost u pogledu položaja međe, odnosno da je isti postupak pokazao da nije moguće nedvojbeno identificirati među, koje utvrđenje s obzirom na sadržaj spisa upravnog postupka, a osobito sadržaj zapisnika o očevidu od 23. ožujka 2016. sud nalazi zakonitim i ispravnim. Pri tom je sud posebno cijenio iskaz ovlaštenog inženjera geodezije MĆ, koji je izradio sporni elaborat, u kojem isti navodi kako je prilikom izrade elaborata međe između k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], prikazao sukladno skici izmjere iz elaborata 16/82 koji je sastavni dio mjerodavnih podataka katastarskog elaborata koji služe za izradu parcelacijskih elaborata katastra nekretnina, na koje se poziva i tužitelj u tužbi. Radi svega navedenog, tužitelj je upućen na pokretanje posebnog sudskog postupka u vezi utvrđivanja međa.

25. U ovom postupku je proveden uviđaj na licu mjesta sa mjerničkim vještakom Ivanom Pribanićem. Iz njegovog nalaza na stranici 142 do 163 spisa proizlazi da je nakon izvršenog snimanja, te uvidom u postojeću dokumentaciju vještak ustanovio da tužiteljeva k. č. [katastarska čestica] ukupne površine 963m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je obraslo zemljište u šumu i nisko raslinje, položena pravcem sjever-jug, a njene međašne linije na sjevernoj, južnoj i zapadnoj strani definirane suhozidom, te nekada i istočna međašna linija što je vidljivo iz skice premjeravanja iz 1982 kao i skice izmjere br. 11/10 iz 2010. godine koje se nalaze u Odjelu za katastar nekretnina Labin. Po izvršenom snimanju postojećeg posjedovnog stanja vještak je ustanovio da predmetna k. č. [katastarska čestica] ima ukupnu površinu od 915m2, i da su njene međašne linije na južnoj strani do susjedne k. č. [katastarska čestica] i na zapadnoj strani do susjedne k. č. [katastarska čestica] definirane suhozidom širine cca 1,60m i visine 1,0m. Na sjevernoj strani do susjedne k. č. [katastarska čestica] također suhozidom širine cca 0,60m i visine 1,0m. Sadašnja istočna i južna međašna linija iste parcele označena točkama A-B-C-D u skici lica mjesta (prilog 1) do susjedne k.č. Z-328 (ista nastala spajanjem sa k. č. [katastarska čestica] po parcelacijskom elaboratu iz 2008. godine, provedenog 2010. godine), definirana je betonskim potpornim zidom visine cca 0,60m do visine cca 1,00 m. Na vrh istoga zida i to na južnom dijelu pravcem B-C-D, postavljena je željezna ograda, a na ostatku zida duž linije A -B zabetonirane su okrugle cijevi na kojima se gledajući od juga prema sjeveru do sjevernog ruba popločenog terena oko bazena nalazi zelena zaštitna plastična mreža. Zid je građen u tri faze koje se mogu razlučiti prema njegovim bojama. Najbliže tlu je zid koji se stepeničasto proteže sjevernom stranom duž međašne linije B-DC, zapadnom stranom duž međašne linije A-B, u širini 0,15m. Na isti zid nadograđen je zid koji je očito rađen u drugoj fazi, a na isti je zid u trećoj fazi dograđen zid bijela boja) u koji je zabetonirana ranije opisana željezna ograda i željezne cijevi. U skici lica mjesta točke A -B-C-D predstavljaju liniju opisanog zida, te zajedno s točkom E čine prijepornu površinu od 48m2, koja je sada u posjedu tuženika, a gruntovno je dio tužiteljeve parcele oznake 1821 k. o. [katastarska općina]. Prijeporna površina na svojem južnom dijelu između točaka B -C-D sada je u naravi većim dijelom popločeno dvorište, travnjak i nasad lovor višnje, a ostatak površine je u cijelosti zelena površina sa posađenom živom ogradom lovor višnje duž linije A-B gledajući od juga prema sjeveru do sjevernog ruba popločenog dijela terena oko bazena. Iz skice lica mjesta vidljivo je da se istočna gruntovna međašna linija tužiteljeve parcele oznake k. č. [katastarska čestica] u naravi preklapa sa zapadnim rubom popločenog dijela dvorišta i popločenog terena oko bazena, te se nastavlja u pravcu točke A koja predstavlja tromeđu parcela oznake k. č. [katastarska čestica], Z -328. Parcela tuženika prema posjedovnom stanju ima površinu koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] odnosno 1777m2 k. o. [katastarska općina], međutim, snimljeno posjedovno stanje se ne poklapa s oblikom gruntovne k.č. Z-328 u katastarskom planu. Mišljenje je vještaka da je evidentno da je k.č. Z-328 preoblikovana, te ne odgovara stanju u katastarskom planu već je samo njezina površina identična posjedovnom stanju i upisu u zemljišnu knjigu. Navedenim radnjama preoblikovanja Z-328 obuhvaćena je i tužiteljeva nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] u površini od 48m2, a da sve skupa nije nikada službeno evidentirano i provedeno kroz katastar i zemljišnu knjigu.

26. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj i tuženik dostavili su primjedbe. Tako tužitelj predlaže da se vještak sasluša, ali da se prije toga pismeno izjasni na okolnosti početne točke mjerenja međne linije koja završava u njegovom nalazu točkom D, da isti objasni kako je i temeljem čega odredio početnu točku, da označi točku na granici međe od oznake D udaljeno 0,29 prema njegovom nalazu, a koja je završna točka međe. Nadalje, vještaku su predane orto foto snimke i aero fotogrametrijski materijal na koji se isti obvezao očitovati i vratiti, a to nije učinio.

27. Tuženici predlažu da se vještak očituje na koji je način utvrđivao površine pojedine parcele, da li samo na temelju upisa u katastar ili na neki drugi način. Predlaže da se prethodno utvrde granice sa svim ostalim susjedima i iste pozove. Nadalje, što se tiče skice iz 80-ih godina na koju se poziva, tuženici smatraju da nije moguće napraviti uklop s planom, već izmjeriti i usporediti sve podatke iz skice i podatke na terenu, a što isti nije učinio.

28. Nastavno na primjedbe stranaka, vještak se pismeno očitovao, a u kojem podnesku je naveo kako ne postoji točka mjerenja, već je snimljeno šire područje oko okolnog terena, kako predmetnih parcela, tako i terena oko njih, te je izvršen uklop u katastarski plan i izrađena skica lica mjesta. Vještak je dostavio skicu s dodatno označenom točkom oznake „F“ na udaljenosti 0,29 od točke D. Ortofotokarte bez katastarskog plana prikazuju stanje terena od 1996 godine do 2009 godine iz kojih se može vidjeti da je 1996. godine i 1997. godine područje čestice 1822 i Z -328 čisto zemljište bez raslinja, a k. č. [katastarska čestica] obraslo zemljište ograđeno zidom. Ortofotokarta iz 2003. i 2009. prikazuje teren čestice 1822 i Z-328 u promijenjenom obliku, definiran zidom, unutar kojeg se nalaze objekti. Vidi se i susjedna k.č 1821 koja je i dalje obraslo zemljište ali promijenjenog oblika nastalo uslijed novog oblikovanja k. č. [katastarska čestica] i Z -328.

29. Vještak Ivan Pribanić je u postupku saslušan, te se nastavno na podnesene prigovore očitovao kako ne postoji početna točka mjerenja već da je snimljeno šire područje okolnog terena kako predmetnih nekretnina tako i terena oko njih i da je nakon izvršne uklop u katastarski plan i izračena skica lica mjesta. Također uz očitovanje je dostavio i skicu sa dodatno označenom točkom oznake F na udaljenosti od 0,29 m od točke D. Što se tiče navoda stranka smatra da je potrebno izračunati spornu međašnu površinu, te da je ista sastavni dio svakog nalaza a do koje se dolazi izračunom usporedbom posjedovnog i gruntovnog stanja, nakon čega se izračuna površina prijepora kao i površina predmetnih nekretnina. Što se tiče nekretnine koju posjeduje tuženik, ista je ograđena zidom i ista je u skici prikazana sivom bojom, a crnom bojom su označene gruntovne linije pojedinih nekretnina. Crvena linija je linija prijepora. Crvena linija u naravi se podudara sa postojećim zidom na terenu koji je građen u tri faze. Te tri faze se odnose na dimenzije zida, na visinu. U odnosu na promjene od 2003. do 2009. u smislu postojanja zida, vještak iskazuje da su orto foto snimke koje su dostavljene iz DGU bez prikaza katastarskih čestica - čista snimka terena. Ali gledajući orto foto snimke iz iskustva izjavljuje da je vidljivo da je na snimkama iz 2003. i 2009. godine parcela tuženika promijenila svoj oblik u odnosu na raniju snimku iz 1996.g. jer se na snimka iz 2003. i 2009., lijepo vidi parcela koja je ograđena betonskim zidom, a koji je u skici lica mjesta prikazana crvenom linijom. U odnosu na svrhu sačinjavanja elaborata iz 1982., navodi da su u vrijeme izrade elaborat iz 1982.g., predmetne parcele 1821 i 1822 i Z 328, prikazane u svom izvornom obliku kako su bile u katastarskom planu u to vrijeme. Tim elaboratom iz 1982. g. nije bitno promijenjen oblik predmetnih nekretnina. Nastavno na uvid u kopiju plana iz prijavnog lista iz 1982.g., i kako je izgleda k. č. [katastarska čestica] prije izrade elabora ta iz 1982.g. vještak iskazuje da s obzirom na izvršene uvide u prijavni list iz 1982.g. ne može iskazati, odnosno odgovoriti na navedeno pitanje već se može samo raditi o nagađanjima, s obzirom da bi to trebalo provjeriti na katastru, odnosno trebalo bi utvrditi da li su predmetne nekretnine do 82. g. pretrpjele nekakve katastarske promjene. Pitanje se odnosi na promjenu površine oblika sve tri predmetne nekretnine prije 1982.g, ali ostaje kod svog odgovora da treba istražiti povijesno stanje do 1982.g. za sve tri predmetne nekretnine.

30. Razlog izrade skice lica mjesta je taj, da bi se prikazalo postojeće stanje na terenu, eventualno neke promjene na parcelama, te da se može to sadašnje stanje u nekom vremenu rekonstruirati ukoliko se izgube neke međašne oznake, ali sve pod uvjetom da su ti podaci upotrebljivi. Ukoliko je netko radio skicu u relativnim koordinatama, onda se tako nešto ne može obnoviti na terenu. Relativne koordinate znači da to nisu apsolutne koordinate po kojima se inače cijeli sustav snima i na temelju kojega se prikazuje cijelo zemljište. Nadalje u ono vrijeme konkretno 1982.g., tada je trebalo svaku točku osigurati barem sa odmjerenja, da bi se ista mogla u određeno vrijeme pronaći na terenu. Što se tiče skice iz 1982.g. iskazuje da je nepotpuna , jer nedostaju određene odmjerenja, i to za bitne međašne točke osobito na lomnim točkama. Ova skica je po njemu "samo tako da prođe u katastru". Točka T prikazana na predmetnoj skici se ne može nigdje pronaći u stvarnosti. Na pitanje pun. tužitelja da li bilo koji vještak geodetski stručnjak, može biti sposoban rekonstruirati nešto ako postoji element koji postoji na trenu i skice izmjere rekonstruirati skicu izmjere ukoliko postoji početna točka, vještak iskazuje da je sve moguće napraviti ukoliko postoje relevantni podaci koji su nedvosmisleno određeni temeljem kojih se može iskolčiti određena međa ili rekonstruirati po skici lica mjesta, ali on osobno po ovoj skici iz 1982. ne bi nikada radio rekonstrukciju prikazanih međa. Uklop je kada se snimi šire područje oko predmetnih parcela temeljem kojih se dođe do sigurnih točaka na trenu za koje možemo utvrditi da su identične katastarskog planu. Vještak iskazuje da se on osobno ne zanosi sa 3 točke, nego uvijek snimi daleko više tih potrebitih točaka, osobito u današnje vrijeme naprednije tehnologije mjerenja i temeljem toga se dalje izrađuje uklop i skica lica mjesta. Te tri točke su samo minimum, činjenica je u tome da se taj vještak geodeta mora samog sebe uvjeriti u istinitost podataka. Moguće je da će netko drugi pristupiti drugim načinom i da će se pokazati neka minimalna razlika, u ovom slučaju konkretno u obliku i površini prijepora. Vještak iskazuje da iz snimke iz 2003. i 2009.g. ne postoji nikakva razlika u obliku prikazane parcele, jedino u boji, inače oblik je isti, taj zid se lijepo vidi na obje snimke. 1997. orto foto snimak prikazuje česticu 1822 koja je obrasla i opasana sa suhozidom i vizualno odgovara obliku katastarske čestice.

31. Svjedok FĆ, brat tužitelja navodi da nakon što je baka S umrla, 1980., da je prodana nekretnina koje su danas suvlasnici tuženici, da je predmet ovog postupka nekretnina koja graniči s tom nekretninom, a koja je uvijek bila ograđena suhozidom sa tri strane i sa zidom koji je graničio sa parcelom u vlasništvu bake S, gdje je bila kuća. Ta parcela je imala na suhozidu samo jedan otvor kroz koji je mogao proći magarac kojeg je u to vrijeme baka imala. Svjedok u iskazu navodi da je taj betonski zid zamijenio prijašnji suhozid, no ne može tvrditi je li taj betonski zid pola metara lijevo ili desno od prijašnjeg suhozida, jer nije bio prisutan kad se rušio raniji suhozid niti ga je itko zvao na teren. U odnosu na činjenicu da je njegov brat oštećen, navodi da ako je brat dobio u nasljedstvo parcelu s određenim brojem kvadrata i ako ta parcela sada nema tih kvadrata znači da je u tom djelu oštećen. Na mjestu ranije gromače danas je podignut betonski zid. U vrijeme kad se to prodavalo njegov otac je bio živ, to je bilo početkom 80-tih. Njihova parcela bila je zaraštena, stoga mu nije poznato kad se podigao taj betonski zid. Zadnji put je na parceli bio prije dvije godine. Suvlasnikom je postao 1995. godine, te navodi da je on obilazio tu parcelu, ali samo sa vanjske strane, i da nije ulazio u parcelu. Sjeća se da je dobio nekakav elaborat na očitovanje, nekakvu obavijest ali nije mu poznato da li je to bilo vezano uz neku lokacijsku dozvolu sadašnjeg vlasnika. On nije bio obaviješten o nikakvim promjenama i aktivnostima na susjednoj parceli, a to mu nisu ni rekli stričevi koji su živjeli ovdje. Svjedok u razdoblju od 1995. do 2008.g. je dolazio na parcelu, ali nije ulazio u nju, nije stavljao nikakve prigovore vezano za predmetnu nekretninu, jer je držao da je vlasnik susjedne parcele prvi kupac i nije bio obaviješten o promjeni vlasništva. 1997. je možda čak i dobio nekakvu obavijest za neka događanja na terenu, ali ne sjeća se da je bio poziv da mora doći na teren. Do 2000. je dolazio češće, ali nije ulazio u parcelu. Njemu je brat, odnosno tužitelj rekao da postoje neka odstupanja, ne zna kako je to on utvrdio, samo mu je rekao za ta odstupanja i to unazad par godina, a što je on primio kao informaciju.

32. Svjedok ŠĆ, dip. Ing. geodezije u iskazu navodi da je od obitelji SĆ bio angažiran krajem 2004. ili početkom 2005.g. zbog izrade geodetskog situacijskog nacrta njihovih parcela. Tada je bila izgrađena obiteljska kuća, dok pomoćni objekti i bazen nisu bili izgrađeni, dok je dvorište bilo polu uređeno. Sjeća se da je dvorište samo u dijelu bilo uređeno, odnosno da je postojao ovaj betonski zid na sjevernoj strani, dok na zapadnoj strani su bili vidljivi ostaci suhozida koji je u potpunosti bio srušen, a ostaci su vidljivi samo kao temelj zida u zemlji. Sjeća se betonskog zida 2008. g., kada je izvršio izmjeru za potrebe objedinjavanja parcela. Taj zid nije izgledao onako kako danas izgleda, visinom je bio niži. Misli da se radi upravo o djelu zida koji je danas vidljiv u tamnijoj boji od nadograđenog zida koji je svjetlije boje. 2007.g. propisana je obveza pozivanja vlasnika susjednih parcela prilikom izrade parcelacijskog elaborata. Tijekom 2008.g na području katastra Labin još uvijek je u primjeni bilo pravilo da za nesporne granice nismo pozvali vlasnike susjednih parcela. Obzirom kako je ovdje imao numeričke podatke, mapa je bila u prilogu, a i na terenu je vidio ostatke suhozida, smatrao je navedenu granicu nespornom. On je u elaboratu među postavio sredinom navedenog suhozida kako su to prikazivali podaci katastra (kopija katastarskog plana, tahimetrijski zapisnik i skica izmjere) sve učinjeno 1982.g. U odnosu na granicu između ondašnjeg suhozida i sadašnjeg betonskog zida iskazuje da se ne radi o nekoj velikoj površini, a isto je moguće utvrditi. Tom prilikom 2008.g, kada je vršio objedinjavanje koristio je navedenu dokumentaciju od 1982.g. kopiju katastarskog plana, tahimetrijski zapisnik i skicu izmjere, a imao je na raspolaganju i stanje na terenu. Obradom svih ovih podataka utvrdio je granicu po sredini tadašnjih ostataka suhozida. Navedeni podaci ne slažu u potpunosti, a što je i za očekivati obzirom na instrumentarij kojima su se služili prilikom izrade dokumentacije 1982. Te prilike bili su nazočni tuženici, obitelj SĆ koji su mi rekli da su sa susjedima dogovorili kako je betonski zid granica jer je na navedenom dijelu postojala gromača koju su tuženici uredili, te su se sve to dogovorili sa susjedima. Međutim s obzirom na sve ranije navedeno iskazuje kako što se tiče katastra granicu mora postavit onuda kako pokazuju podaci. 2011. ponovno je bio na terenu po pozivu tuženika radi iskolčenja bazena i pomoćne zgrade. Situacija na trenu nije bila promijenjena od one koju je zatekao 2008. U katastarskom operatu granica je od 1982. pa do 2010. kada je proveden elaborat od 2008.g. ucrtana sredinom suhozida. Od 2010. do danas ista je ucrtana sredinom suhozida ali je numerički definirana podacima koje je izradio 2008., a za koje tužitelj smatra da nisu ispravni. Današnji betonski zid jeste izgrađen na mjestu nekadašnje gromače što zna, zato jer je to osobno imao prilike vidjeti na terenu, ali nije podignut na mjestu gdje je granica definirana 1982. ili barem dijelom nije podignut. Danas da se izvadi kopija katastarskog plana i numerički podaci iz katastra, granica se neće pružati po današnjem betonskom zidu ili barem ne u cijelosti, već po ondašnjem suhozidu. On je sudjelovao kao svjedok u upravnom postupku u kojem je tužitelj tražio poništenje njegovog elaborata iz 2008. tvrdeći da je neistinito prikazao podatke u elaboratu, da tada nije bilo suhozida na terenu po kojem je prikazao među. Ostaci suhozida su izgledali na način da su bili u ravnini sa terenom. Vidljivi su bili obrisi suhozida, ali on nije predstavljao nikakvu prepreku. Ti ostaci su bili u nivou dvorišta obitelji SĆ. Teren zapadno, odnosno prema parceli tuženika do zida bio je u istoj razini sa dvorištem te kasnije u blagom padu. Bilo je vidljivo da se taj dio terena nasipava i to dio između suhozida i betonskog zida. Nije vidio nasipavanje već je to zaključio iz stanja na trenu, da kako postoji višak materijala da se odlagao na tom mjestu. 2008.g. je tuženicima sigurno pokazao granicu, objasnio kako će predstaviti granicu u katastarskom operatu. Na to je tuženik rekao da nema veze kako je on to predstavio s obzirom da postoji dogovor sa susjedom. Uz suhozid s lijeve strane bila je gromača. Ponavlja kako se ne sjeća najbolje uviđaja s kraj 2004. ili početka 2005., ali se sjeća da je visinska razlika između nivoa dvorišta obitelj SĆ i kraja ranije opisane gromače na čijem mjestu se danas nalazi betonski zid bila manja od visinske razlike između vrha gromače i nivoa parcele u vlasništvu tužitelja. Gromača nastaje na način da se parcela čisti od kamenja, a isto se deponira uz rub parcele. S vremenom suhozid koji je činio granicu parcele bitno se proširuje na ovoj strani na kojoj se vrši deponiranje kamenja. Nije zabilježio širinu zatečenih ostataka suhozida zato što to u labinskom katastru nije uobičajeno i katastar to ne traži, a niti mi je posao da bi to po nekakvoj zakonskoj osnovi trebalo utvrditi. Iz iskustva zna da je većina tih starih suhozida bila širene 70 cm. On je na terenu izmjerio na konkretnom mjestu suhozida te točku izmjere držao na njegovoj sredini. 2011.g kada je izvršio iskolčenje bazena i pomoćnih objekata stanje, barem u dijelu koji je ranije opisao nije se promijenilo. Svjedok ŠĆ je ponovno saslušan u ponovljenom postupku a koji je iskazao da je saslušavan u ovom postupku više puta i to na okolnost prikaza međe u geodetskom elaboratu sačinjen za naručitelja [adresa] H. Prva izmjera je bila krajem 2004. početkom 2005. Izmjera znači da su izmjerili parcelu, ali ne na način da su ih striktno zanimale granice već su izmjere sačinjene za potrebe uređenja okoliša. Kad govori “nas” misli na investitora i osobno na njega. Tada je izvršio usporedbu sa podacima katastra, te je definirao granice prilično pouzdano. 2008. godine naručen mu je elaborat objedinjavanja parcela kojeg je naručio SĆ jer su imali kuću dograđenu, pa je ona bila na dvije parcele, a kuća se ne može evidentirati na dvije parcele već je prethodno potrebno te parcele spojiti geodetskim elaboratom. Tom prilikom je potrebno utvrditi međe što je tada i učinjeno, i to usporedbom podataka Katastra i stanja na terenu. Katastarski plan za ove parcele imaju nacrtan prilog, što pak znači da u originalnom planu su parcele toliko loše prikazane, da se ne mogu ni ucrtati u svom stvarnom obliku. Tada se prilog ucrtava sa strane uz rub plana, a ovaj je prilog bio ucrtan u mjerilu 1:500 što je neuobičajeno krupno mjerilo. Izvršio je analizu temeljem tahimetrijskog zapisnika, frontalno upisanih skice izmjera, te navedenog priloga katastarskom planu. Obzirom kako je na terenu 2008. postojao temelj zida prema k. č. [katastarska čestica], a na skici izmjere iz 1982. bilo je prikazano kako se granica pruža sredinom zida izradio je elaborat na takav način. Elaborat je predan na katastar na tehnički pregled i ovjeru. 2007. propisana je obaveza pozivanja vlasnika susjednih parcela, ali 2008. godine katastar Labin potvrđivao je elaborate za koje nije bilo potrebno pozivati vlasnike susjednih parcela ukoliko su smatrali da je granica nesporna. Problem je u tome što je tužitelj smatrao da te godine 2008. trebao pozvati vlasnike susjednih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a to nije učinio, I to zato što je tada katastar Labin ovjeravao elaborate u kojima za nespornu granicu nisu pozivali vlasnike susjednih parcela. Nije mu poznato kako su radili drugi Katastri, jer kod nas u Hrvatskoj je uobičajeno je donijeti propis ali ne i provedbene akte i pojašnjenja pa je puna primjena propisa uvijek vremenski odgođena u odnosu na datum donošenja. Tako je bilo i u tom slučaju. U odnosu na njega je postojala kaznena prijava, zbog čega je bio na obavijesnom razgovoru ali ni dan danas ne zna koja je odluka donesena, iako je par puta pokušavao saznati. Te prilike 2008. postojali su tragovi ranijeg suhozida. Time je smatrao kako je vrlo jasno definiran njegov položaj na terenu, te nije bio problem utvrditi sredinu zida. Postojao je i betonski zid, ali on nije bio na poziciji granica parcela. Poslove geodete obavlja 35 godina, te navodi da nikada nije imao ni kaznenih ni prekršajnih prijava, osim ovog razgovora. Navodi da mu nije osobno jasno jedna stvar u ovom postupku iz razloga što tvrdi da je geodetski elaborat sačinio sukladno skici izmjere iz 1982. Tužitelj isto tako, ako je dobro razumio tvrdi da je granica parcele po liniji koju prikazuju skice izmjere iz 1982. Dakle, nije mu jasno u čemu se tu razlikuje njegovi dokumenti u geodetskom elaboratu iz 2008. Doduše, iz svih silnih prijava koje ima u ovom postupku u jednom je trenutku dobio na uvid vještački nalaz koji je sačinila gospođa Kosanović u kojemu ista iznosi neke tvrdnje, a ničim potkrijepljene. Naime, u stručnom smislu možemo smatrati kako skicom iz 1982. dobivamo 3 vrste podataka, jedni su podaci tahimetrijskog zapisnika, drugi su podaci frontova iz skice direktno izmjereni na terenu, a treći podatak je grafika priloga katastarskog plana. Obzirom na kvalitetu instrumentarija kojom su raspolagali 1982. pouzdanost ovih podataka nije takva kakvu možemo danas postići. Stoga je sasvim jasno kako se ne može temeljem skice iz 1982. jednoznačno obnoviti međe, već ista ima nekakvu najvjerojatniju vrijednost. Potrebno je procijeniti pouzdanost tog podatka, što u navedenom vještačkom nalazu nije učinjeno. Isto tako nije navedena u kojem od ovih podataka je poklonjena najveća težina. Ako se dobro sjeća, razlika između pozicije prikazane u njegovom elaboratu iz 2008. i pozicije međe koju gospođa Kosanović dobila i nije tako značajna. Ma da ona nije taksativno navedena već je grafički prikazana u tom n nalazu. Isti nalaz nije moguće ponovno izraditi za neke druge osobe, jer nije navedena na koji način izrađen i koji su podaci korišteni. Misli da je u tom dijelu manjkav, jer ne daje mišljenje koliko je odstupanje dobijeno, a kolika je pouzdanost podataka pa se onda ne može procijeniti kolika je razlika između međne linije koju je on prikazao i ona koja je prikazana u nalazu. Navodi da je on među pokazao i prikazao prema postojećem u naravi suhozidu odnosno ostacima. "Greška" je jer nije pozvao vlasnike susjedne parcele. Sjeća se da je susjedna parcela bila zaraštena neodržavana. Prije 2004. od nikoga nije bio pozivan na ovu nekretninu. Ortofoto snimci one koje je tražio po dokumentaciji postoje od 2002. godine. Ti snimci su izrađeni u analognom obliku, odnosno snimljeni su na medij, film te se ne mogu više zoomirati od kvalitete kojom su snimljeni. Ako je dobro izanalizirao jedan piksel na tom snimku znači 0,5 metara. Danas se radi o digitalnim snimcima i one imaju punu veću kvalitetu, te se mogu bolje zoomirati. Međutim, mišljenja je kako se taj suhozid odnosno njegovi ostaci ne bi vidjeli ni na digitalnom snimku, obzirom da su isti u ravnini sa zemljom i već pomalo zaraštenoj travi. Navodi da je proteklo 20 godina od tog događaja, te iskazuje kako je u međuvremenu, dobio puno informacija o predmetnom terenu, pa sada sa sigurnošću ne može izjaviti je li vidio betonski zid 2004. ili ne. Po njegovom mišljenju nije ga video, ali opet s druge strane vidio je ortofoto snimak koji je izrađen prije 2004. na kojem se betonski zid vidi , pa sad je pitanje na koje je to načine utjecalo na njegovo sjećanje. 2008. zna da je vidio taj zid dok za 2004. se ne može sjetiti. 2008. godine je bio uviđaj na terenu, nije bila izmjera, pregledao je teren i utvrdio da nema razlike u odnosu na 2004. ili 2005., pa stoga nije bilo potrebe za nekakvom novom izmjerom, jer je tehničke podatke već prikupio 2004. Pri tome napominje da kad kaže da nema razlike, smatra kako nema razlike u smislu promjena koje su bitne za izradu geodetskog elaborata. 2004. kao što je ranije iskazao nije vršio izradu geodetskog elaborate, već izradu geodetske podloge za uređenje okoliša , odnosno ono što danas zovemo geodetskim situacijskim nacrtom. Dokument za uređenje okoliša je geodetska podloga, kojom se vrši izmjera parcele, a na kojoj poslije investitor ili osoba koju on angažira izvrši ucrtavanje prirodnih puteva, nogostupa, zelenih površina i slično. Tom prilikom, da li je granica prikazana 30 cm bliže ili dalje nije važno, da bi se navedena podloga mogla izraditi. A s druge strane ako za takav posao pozovete susjede i time prouzročite spor o uređenju međa, besmisleno je da investitor ne može izraditi nogostup na svom objektu, pa stoga nije uobičajeno za takvu podlogu pozivati vlasnike susjednih parcela, osim u izuzetnim slučajevima. U podlozi iz 2005. prikazana je međa sredinom suhozida odnosno ostataka suhozida prema k. č. [katastarska čestica], a upravo isto tako kako je to prikazano u skici izmjere iz 1982. i to sredinom suhozida kako je u navedenoj skici prikazano. Investitoricu nije obavijestio da postoje odstupanja, jer po njegovom mišljenju odstupanja ne postoje. Odstupanja koja bi se eventualno tehničkim postupcima mogli utvrditi po njegovom mišljenju spadaju u kategoriju pouzdanosti instrumentarija iz 1982. 1982. godine po njegovim saznanjima Katastar je posjedovao instrument N, to je autoredukcioni tahimetar. Mjerenje kuteva je bilo na 10 minuta, a mjerenje dužina vršeno je autoredukcijom na mjernu letvu koja ima dužinu 4 metra, te sa kojom je potrebno manipulirati na terenu. Dužine koje su dobivene čitane su na letvi, na način da su centimetri učitavani, a milimetri procjenjivani. Milimetar na letvi označava 10 cm u prirodi. Dakle, ako pročitate 20 cm i procijenite 2 mm, to bi vam značilo da je dužina između instrumenta i letve 20 m i 20 cm. Prema literaturi iz koje je on učio idealna točnost koja se može postići takvim instrumentom je 14,1 cm. Dakle, ako pročitate točku na lijevoj strani od vas, i pročitate točku na desnoj strani, od vas odnosno instrumenta svaka od njih može biti položajno pogrešna 14,1 cm. Dakle, te dvije točke međusobno, uz uvjet da izvođač radova postupa savjesno i pažljivo može biti pogrešno predstavljene 28.2 cm. Zbog toga ono što je mjereno 1982. ima određenu pouzdanost, kao što je to već ranije izjavio o kojoj treba voditi računa prilikom obnove međa, temeljem takvog dokumenta. Raniji iskaz gdje tvrdi kako je granice 2004. utvrdio prilično pouzdano, to se ustvari odnosi na situaciju na terenu, te usporedbu sa katastarskim podacima. 2008. godine je vidio betonski zid na terenu, a to se sjeća po tome što je vlasnika upozorio kako je položaj istog različit od granica prikazanih u katastarskom operatu, te da ga ne može smatrati granicom, ali je tada vlasnik izjavljivao kako ima nekakav dogovor sa susjedima, a što mu u smislu utvrđivanja granica nije bilo važno. Navedeni zid, u dijelu kako se proteže se kako je i tada rekao previše prema zapadu odnosno na k. č. [katastarska čestica]., a o čemu je upozorio stranke. Stranka je to poslušala, ali je to minimalizirala na način da je izjavila kako postoji dogovor sa susjedima i kako to nema nikakve veze. Vjeruje da je u tom trenutku i rekao što u katastarskom smislu treba učiniti. Naime, u 35 godina njegovog rada definiranja i utvrđivanja granica između dvije susjedne parcele, u više navrata se donekle mijenjalo tako da je u različitim periodima bilo različito definirano. 2008. radili su na način da nije bilo moguće betonski zid prikazati kao granicu. Ako su susjedi dogovorili među drukčije nego je u katastru, tada se to smatralo izmjenom granice, te se tada izvrši promjenu granice, sačini se ugovor i prijavi poreznoj upravi. Striktno pozivanje svih vlasnika susjednih parcela, po njegovom sjećanju, u katastru Labin, počelo se primjenjivati cca 2012. ili 2013. Oni bi kao izrađivači potpisivali granice i pozivali vlasnike onih susjednih parcela za koje su smatrali da treba, prema tome kako je Katastar Labin radio. Katastar bi pregledao elaborate, te ukoliko bi smatrao da za još neku granicu treba pozvati susjede, napisao bi zaključak. Na upit da li su se njemu naručitelji elaborata 2008. na terenu suglasili s međom ako ju je prikazao sa ostacima suvlasnika svjedok navodi ne na terenu, ali u kancelariji da, odnosno ako u izvješću piše da je to bilo na terenu onda je to bilo i na terenu. Među između predmetne i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je prikazao sredinom ostataka suhozida. Međa je potpisana u elaboratu kako je stavio sredinom suhozida. Prilog iz 1982., je iscrtao Katastar. Gafički prilog nalazi se na rubu katastarskog plana, koji se pod ključem čuvao u katastru i pristup tim dokumentima imaju isključivo djelatnici katastra. Uslijed provedbe njegovog elaborate, vanjske granice tih parcela se nije mijenjao. U sjevernom dijelu međe prema k. č. [katastarska čestica] bio je betonski zid dok je preostali dio bio suhozid. U tom dijelu nije bilo čeličnih klinova barem prema ovoj skici. Čelični klinovi očigledno su bili na drugom dijelu parcele. Prema njegovom 35 godišnjem iskustvu, na ovom području, osim u dijelu oko Svetog Lovreča Labinskog, velika većina suhozida ima standardnu širinu od 70 cm, pa tako smatra da je i ovaj zid imao toliku širinu, a tako je i prema njegovom sjećanju, bilo u ovom slučaju. 2011. ili 2012. je bio na terenu radi izgradnje pomoćne zgrade i bazena ako se dobro sjeća. Ne sjeća se temeljem kojeg akta, je izvršio objedinjavanje parcela. Nije mu poznato da li je 2005. bio za istog investitora na terenu, zbog snimanja objekta odnosno izrade geodetskog elaborate. Sasvim je moguće da tuženicima n isu bili poznati detalji oko izrade elaborata. Naime, prema njihovim reakcijama iz 2008. i prema osjećaju koji je on stekao, smatrali su da to što im pokazuje granicu po sredini tragova suhozida je potpuno nebitno, jer oni imaju dogovor sa susjedima koji smatraju relevantnim. Investitori su smatrali da su se dogovorili sa susjedima i on nije ulazio u detalje. Kad uspoređuje ortofoto snimak iz 1968. na kojoj je vidljiv stari suhozid, sa sadašnjim stanjem, svjedok iskazuje da je sadašnji zid pomaknut više prema zapadu osobito u južnom dijelu. Na ortofoto snimci iz 2011. se vidi samo betonski zid.

33. Svjedok EĆ, iskazuje da je rođen i živi ovdje u blizini, poznavao je ondašnjeg vlasnika sporne nekretnine sada pok. GĆ. Sjeća se da je postojala jedna gromača, ali ne može se sjetiti danas da li na parceli tuženika ili izvan betonske ograde. Zna da su temelji ovog betonskog zida koji su tamniji naknadno izgrađeni, još za života GĆ, da je on vidio taj zid i da nije čuo da je bilo protivljenja. Ne sjeća se nikakvih ostataka suhozida. Temelji tog betonskog zida su napravljeni prije više od 15-20 godina. Lovor višnja koja je posađena uz bazen, nije mu poznato kada je posađena, ali po njezinoj visini se to može procijeniti. VĆ je živio na udaljenosti od 1 kilometar od predmetne parcele. Znao ga je viđati sa tuženicima na parceli. Bio je 2-3 puta na terenu kada su nadozidali ovaj zid. Vidio je i GĆ. Poznato mu je da VĆ ima braće ali osim GĆ nije druge viđao. VĆ nije koristio svoju parcelu, to je bilo zarašteno. Nije mu poznato tko je očistio dio uz zid.

34. Svjedok JĆ, pok. Č iskazuje da je kupio nekretninu u susjedstvu predmetne nekretnine tuženika, i to ranije od njih, a tuženici kao prijatelji koji su dolazili kod njega u posjetu su zavoljeli teren, te su izrazili želju da kupe nekretninu. Predmetnu nekretninu je prodao po njegovom sjećanju osoba pod imenom IĆ, pretpostavlja Š, a koju su od njega kupili tuženici. Dvorište je bilo zarašteno, kupili su 2005. nekretninu možda i ranije (tuženici ispravljanju 1995.) Nekretnina je bila zaraštena i tuženici su krenuli u rasčišćavanje iste. Vezano za ograđenost terena, navodi da je sa donje strane postojao zid kao i danas, a sjeća se da su tuženici podigli temelje betonskog zida koji su vidljivi na terenu i to za života pok. GĆ. Poznavao je osobno GĆ koji je dolazio na teren i koliko se sjeća nije bilo nikakvih negodovanja i nije čuo da bi postojao spor između njega i tuženika za ovaj zid. Ne sjeća se kada je nadozidana ova ograda. Lovor višnja je zasađena uz betonski zid s vanjske strane možda prije 10-tak godina. Nema saznanja da bi se susjedna parcela uređivala. VĆ je živio u neposrednoj blizini ovih nekretnina. VĆ je bio zadovoljan što se ovaj teren uređuje iz razloga što se taj teren očistio. On ga je osobno vidio da dolazi i posjećuje tuženike. Nije poznavao ĐĆ, ali je čuo za to ime i da je on u vezi za ovu susjednu parcelu. Sjeća se da je postojala neka gromača i da se protezala pretpostavlja na jednu i drugu parcelu, pretpostavlja da se micala prilkom gradnje zida. Cijela gromača je maknuta i podignut je betonski zid. Obitelj SĆ je odmah prilikom kupovine nekretnine definirala granice kako bi obilježili granice parcele.

35. Svjedok CO, kćerka tuženika navodi da su roditelji kupili nekretninu od osobe po imenu OO devedesetih godina. Kako su kupili nekretninu to su istu počeli uređivati, postavili su betonski zid koji je zidan u više faza. Prva faza zida je sagrađena prilikom kupnje predmetne nekretnine, a kasnije se nadozidavalo po fazama. Te 90-te godine ona je bila na terenu, tu je bila sagrađena neka stara kuća, dvorište je bilo zapušteno na ovom djelu je postojala gromača (nakupina kamenja), raslo je neko drveće. Poznavala je pok. GĆ i te navodi da nikada nitko nije imao primjedbe na gradnju kuće, a pogotovo za izgradnju betonskog zida. Pok. VĆ je bio suvlasnik susjedne parcele, a ostali suvlasnici su bili njegova braća. Na susjednoj parceli bili su upisani četiri brata,a ona je poznavala samo gdin. GĆ. Iskazuje da je tu bila gromača, nakupina kamenja. Radilo se o zapuštenom terenu. Problemi na ovom trenu su počeli unazad 2 -3 godine i to vezano za granicu. Po njezinom sjećanju, temelji betonskog zida postoje više od 20 godina. Temelji su postavljeni prije više od 20 godina, prava faza, a zadnja faza zida je izgrađena paralelno sa radovima na bazenu 2012.g. Ona je bila prisutna na terenu kada je započeo upravni postupak, obavljao se neki očevid, tada su supružnici VĆ izjavili da nemaju ništa protiv oca i da ga ne smatraju krivim, već da je netko drugi pogr iješio u nekim mjerama. Ovaj njihov teren je izravnat naknadno, a prije bi bio u silaznom nivou prema susjednoj parceli. Ovaj sporni dio je činio dio te gromače i on je bio u padajućem dijelu s time da se nasipavao, odnosno dio nekretnine tuženika od terasa kuće je bio u laganom padu do parcele VĆ i to je nasipavano da se izravna. Poznato joj je da je geodeta dolazio na teren. Koliko se sjeća taj geodeta je označio među na terenu. Misli da je ta međa bila označena tamo gdje je danas izgrađen zid. Poznato joj je da je otac prilikom kupnje nekretnine rekao za 2 suvlasnika i to sa PĆ i GĆ, treći suvlasnik je bio u to vrijem umro, a četvrti je bio u [adresa]. Ovaj dio uz zid, s vanjske strane na susjednoj nekretnini je uvijek uređivan sa strane njezinih roditelja s obzirom na opasnost od životinja, a to se radilo i kad je VĆ bio živ. Nikada nije bio protivljenja tom čišćenju. Kad je se pita da opiše te gromaču, iskazuje da se radio nakupini kamenja i pokazuje zid na susjednoj parceli, odnosno suhozid, te iskazuje da je ta gromača ličila na taj suhozid.

36. U ponovljenom postupku, je saslušan svjedok ČĆ, sin tuženika, koji je iskazao da su njegovi roditelji kupili nekretninu 1995. Godine, te da je on bio prisutan u to vrijeme. U to vrijeme je postojala jedna mala kućica i do te nekretnine se pružala gromača u cijeloj dužini cca 30 metara i širine 2,5 do 3 metra. S druge strane te gromače postojala je nekretnina koja je bila zapuštena. I njihova je nekretnina prilikom kušnje bila zapuštena, te su svoju nekretninu očistili do te gromače. Nije sudjelovao u postupku kupoprodaje i nije mu poznato da li je prijašnji vlasnik pokazao roditeljima što prodaje. U to vrijeme nije bio sagrađen bazen. Zbog prirode svojega posla, rijetko je dolazio na teren, ali se sjeća jedne prilike, možda nakon par Godina, kad je bio sa tatom i kada je tata gradio ogradni zid oko parcele (po toj gromači), da je bio jedan čovjek koji je razgovarao sa ocem i da su se nešto smijali, i da je naknadno pitao oca tko je taj čovjek i on mu je rekao da je to VĆ vlasnik odnosno suvlasnik susjednog terena. To je bilo 1999. godine. Poznato mu je da je otac sa jednim od tih suvlasnika braće i to sa GĆ bio u jako dobrim odnosima. Misli da je VĆ umro 2017. Poznato mu je da je VĆ imao 2 sina i da im je nešto trebalo napraviti iz moje branše (stolariju), a što im je i napravio. Otac nije nikada govorio, niti se tužio da ima problema sa susjedima, već naprotiv bio je u dobrim odnosima. Još mu je jednom rekao da je s jednim od braće služio vojni rok. Naime, kad ga se pita kad je tata konačno uspostavio zid, iskazuje da je to možda bilo 1998., te je to tada bio prvi manji temeljni zid, te je taj zid nadograđivao u dva navrata. To je bilo možda 2004. ili 2005. a to je možda bilo 2008. ili 2009. Nema saznanja da je itko prigovorio tim postupanjima. VĆ živio u [adresa], u kućici do stare škole u [adresa], u udaljenosti 300-400 metara zračne linije, možda 500. Nije poznavao ovu drugu braću od M. Kad je došao drugi put 1999., bio je sagrađen ovaj temeljni zidić. U to vrijeme njihova parcela je bila očišćena, a ova druga zarašćena do zida. Taj zidić je bio mali zidić, koji se mogao preskočiti. Pojam “ gromača”, tumači na način da se radi o nakupini kamenja složenih na hrpu. Radilo se o uredno složenim kamenjima. Gromaču nitko nije dirao. Nije mu poznato da li je otac podignuo predmetni zid uz gromaču ili po sredini, ili prema susjednoj nekretnini u vlasništvu tužitelja, ali zna da je otac radio u dogovoru sa vlasnicima susjedne parcele. Ne poznaje geodeta ŠĆ. Navodi da je doznao za ime i prezime geodete kad se počeo voditi ovaj postupak. Taj zid, u današnjem stanju i poziciji uspostavljen je 1997. s time da je, nadograđivan u dva navrata. Što se tiče visine zid, je u istom stanju kao i danas od 2008. Navodi d je 2010., imao nesretni slučaj se dogodio 2010., I da više nije dolazio na nekretninu do 2017. Prva faza zida napravljena 1996.-1997. visine možda 25 cm, i to istovremeno se radio zid u cijeloj dužini. Nije mu poznato s kim je otac dogovarao među jer je tamo bilo 4 suvlasnika.

37. 2. tuženi SĆ, iskazuje da je iz davnih dana poznavao strica tužitelja PĆ, te je dobio od njega saznanja da se prodaje kuća sa terenom u [adresa]. Vlasnik te kuće i tog terena je prije toga kupio navedenu kuću i teren od stričeva i oca tužitelja. Preko PĆ je saznao ime i adresu od vlasnika koji prodaje tu kuću, a to je bio OO koji je živio u [adresa]. On je došao do broja telefona, pozvao OO i oni su se našli u njegovoj firmi u Rijeci, to je bilo 1995.g. Potvrdio mu je činjenicu da prodaje kuću, te ga je tada zamolio da izvadi vlasnički list, te da iz katastra dostavi svu dokumentaciju kojom raspolaže, odnosno da on ima saznanja što se prodaje, odnosno što kupuje. On je to napravio te su se našli i zajedno otišli u Trgetare da on njemu na terenu pokaže što prodaje. 1995.g. na terenu mu je OO pokazao te dvije svoje nekretnine koje prodaje- kuću i teren, a ova treća čestica danas u vlasništvu tužitelja, je bila obrasla u šumu. Ove parcele koje je prodavao IĆ su graničile sa nekretninom danas u vlasništvu tužitelja, koja je u to vrijeme na tom djelu koja graničila samo sa njegovom nekretninom, a u naravi je to bila gromača, radilo se o granici koja je u naravi činila djelomično i suhozid, a djelomično gromaču u širini od dva i pol metra. Cijela ta parcela, danas ,u njegovom vlasništvu je bila omeđena suhozidima i gromačama. Prema parceli tužitelja parcela je bila omeđena djelomačno gromačom, i jedan dio djelomično suhozidom. Ukazuje da je i parcela koju je on imao namjeru kupiti od OO bila je djelomično zaraštena. On je od OO dobio da kupuje 1771 m2. Tada je OO zamolio da mu pokaže granice predmetnih nekretnina, odnosno da mu pokaže ono što je on kupio od prethodnih vlasnika, odnosno od ta četiri brata. Pokazao mu je granicu po predmetnoj gromači i rekao da granica ide po sredini te gromače. On je tada tražio da se pozovu i prijašnji suvlasnici kako bi potvrdili ovu granicu koju mu je pokazao OO. Od ta 4 brata jedan je bio u [adresa], ovaj brat iz [adresa] nije došao, a nije mu poznato da li je bio pozvan, ali VĆ i PĆ su bili prisutni i to prije nego što je kupoprodajni ugovor zaključen. Našli su se on, IĆ i njih dvojica braće, i to VĆ i PĆ, te su mu tada, u njegovoj prisutnosti potvrdili granice prema predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužitelja, onako kako mu je to pokazao i rekao IĆ. Prije nego što je kupio nekretninu, on je od PĆ i GĆ tražio odobrenje da ukoliko kupi nekretninu od IĆ, sruši tu gromaču i da na njezinom mjestu sagradi betonski zid, i oni su mu to dozvolili usmeno. Tada mu je još predloženo da kako je pokazao namjeru da ruši tu gromaču ponudili su mu da kupi i tu predmetnu nekretninu (tužitelju). To mu je bilo previše, te je odbio navedeni prijedlog, a uz to ta parcela nije bila u građevinskom području, tako da nije imao interesa. On je potpisao kupoprodajni ugovor sa IĆ 1995.g. i to nakon što su sve dogovorili. Oni stvarnu površinu parcela nisu provjeravali na način da su angažirali geodeta, već što su to utvrđivali na terenu. Kad je on službeno kupio nekretnine, pristupio je čišćenju terena. IĆ prije prodaje nije poduzimao nikakve radove na kući, kao ni na terenu, ni na mjestu gdje je postojala gromača. 1995. najprije je očistio teren i prvi rad mi je bilo ograđivanje parcele, uključujući i ovaj betonski zid. Nakon kupnje terena podnio je zahtjev za rekonstrukciju objekta. Najprije je trebao dobiti lokacijsku dozvolu. Kad je zatražio izdavanje te lokacijske dozvole pretpostavlja da je to bilo pravilo bili su pozvani svi vlasnici susjednih parcela. Tom pozivu su se odazvali suvlasnici nekretnine koja je sada u vlasništvu tužitelja i to PĆ, VĆ i brat tužitelja, a koji je predložen kao svjedok, to je bilo 1996. ili 1997.g. U to vrijeme postavljeni su temelji tog betonskog zida, parcela je bila očišćena, i nitko od strane tadašnjih suvlasnik k. č. [katastarska čestica] nije imao primjedbi na granice. Granice su bile dogovorene i poštivane tada. I prilikom dobivanja građevinske dozvole također su bili pozvani svi suvlasnici, vlasnici susjednih parcela, i nakon toga nitko nije bio na terenu od strane prednika tužitelja. Nisu se odazvali ni kasnije kada je tražio dozvolu za gradnju bazena. Tužiteljev stric VĆ je stanovao u istom mjestu nedaleko blizu njega i nikada mu nije prigovorio u svezi gradnje predmetnog zida kao što nisu učinili njegovi nasljednici, sinovi G i Ć. VĆ je dolazio kod njega, vidio zid. VĆ je točno znao što radi i gdje se zida taj betonski zid, te nikada nije imao primjedbi, te se nije protivio prijedlogu da postavi zid u južnom dijelu ravno, a ne da ide ukoso. On se s tim ravnim zidom, povukao u svoju parcelu. Taj betonski zid je rađen u 3-4 faze, ali je konačno završen prije više do 15 godina. S tim da je 2007. - 2008. podignut uvis 20 cm samo u jednom dijelu. Zid je napravljen prije petnaestak godina, s tim da su ga podizali 2012. zbog bazena, ali je uvijek ostao u istim gabaritima kao i ranije. Nikada nije vidio tužitelja da dolazi na ovo mjesto, niti mu se ikada javljao dok ga jednog dana supruga nije izvijestila da su dobili nove susjede, odnosno vlasnike parcela. Nakon izvjesnog vremena dobio je poziv za katastar, da su nastali neki problemi oko parcele. Nakon toga je pribavio broj od tužitelja, te su se on i njegova kćerka zajedno sa tužiteljem i njegovom suprugom našli u Labinu, kada su ga izvijest ili da postoji nekakav problem oko granice, nisu mu ništa pokazali već su mu usmeno priopćili da postoji greška. To je bilo njegovo prvo saznanje o toj nekoj navodnoj grešci oko granice. Oni su mu tada rekli da oni nemaju ništa osobno protiv mene, već prot iv katastra i protiv geodete, odnosno da je geodeta tu nešto krivo napravio. Njemu je prvi put geodeta izašao na teren prilikom objedinjavanja ovih parcela, da bi mogao graditi bazen to je bilo 2004. ili 2008. Tada je bio prisutan geodeta ŠĆ. Geodeta ŠĆ mu je sačinio elaborat, on je dobio papire da može tražiti lokacijsku dozvolu da je parcela objedinjena, tako da je mogao zatražiti građevinsku dozvolu. Njega nitko nije upozorio da bi bila greška u međi ili da je sagradio zid na pogrešnom mjestu sve do 2015. kada se našao sa tužiteljem i njegovom suprugom, odnosno kada je dobio poziv od katastra u Labinu. 2016.g. je u okviru upravnog postupka proveden uviđaj na licu mjesta, kojim je tužitelj tražio poništenje elaborata o objedinjenju parcele, da bi na kraju bio odbijen njihov tužbeni zahtjev. Nakon što su odbijeni u tom upravnom postupku tužitelj je podigao ovu tužbu protiv njega, s tim da je on tužitelju predlagao mirno rješenje ovog spora. Ukazuje na još na jednu činjenicu da njemu tužitelj nikada nije na terenu pokazao gdje bi to u stvari bila greška na terenu. On je jedne prilike i to nakon što je podigao ovaj betonski zid pozvao tužitelja da mu dopusti da poreže jedno stablo uz taj betonski zid kako bi uklonio lišće koje je padalo na njegov bazen, a što mu je tužitelj odobrio i rekao mu da može očistiti cijelu njegovu parcelu, ako mu treba. Ta parcela nije bila u građevinskoj zoni, a ta parcela je ušla u građevinsko područje kada je napravljen novi urbanistički plan za [adresa], prije 4-5 godina, te je tužitelj nakon toga, nakon što on nije očistio njegovu parcelu našao HO, koji je očistio svu parcelu i koja je tek tada bila vidljiva. On je ovaj betonski zid podigao u uvjerenju da je sve dogovoreno sa prvotnim suvlasnicima, sa kasnije OO, i nikada nije imao nikakvog saznanja sve do 2015. da bi postojala greška. On je uvjeren da nije pogriješio, ni nakon što ga je tužitelj o tome izvijestio, budući da je on svoju parcelu premjeravao više puta i došao do toga da on nije u ničemu pogriješio. U ovim parcelama se izmijenilo 5 geodeta u zdanje 4 godine, i ni jedno mišljenje se ne podudara. Kad je bio na terenu geodeta ŠĆ postojao je na terenu postojeći betonski zid. Kao što je naveo, stric tužitelja ga je posjećivao i nikada mu nije prigovorio za zid. Čak i jedan suvlasnik iz [adresa] LĆ je 2007. bio ovdje i slikao je teren radi svojih uspomena, čak ni on mu nije ukazao na grešku. Nitko od svih geodeta mu nije rekao da je međa na ovom mjestu gdje je zid, ali mu nije rečeno da postoje određena odstupanja koja su prihvatljiva. On je svoj teren poravnavano na dva nivoa, s tim da ga je nasipao na jednom mjestu 40-50 cm, a na jednom 70 cm. Ovaj zid nigdje ne prelazi visinu od 140 cm. Siguran je da da je prije građevinske dozvole tražena lokacijska za kuću. Bio je prisutan kada je saslušavan geodeta ŠĆ. Samo iskazuje da njega nitko nije upozorio da se granice ne podudaraju na terenu, niti da je to ukazao ŠĆ. Njemu nitko nije ukazao na to da postoje bilo kakva odstupanja na terenu. Jedino što mu je rekao ŠĆ je to, da u nekakvim situacijama kad se rade nekakvi elaborat, da nije potrebno pozivati vlasnike susjednih parcela. Koliko se sjeća, on MĆ nije prenosio nikakav razgovor koj i se odnosio između njega i obitelji VĆ. On je tražio od prvotnog vlasnika gruntovni list, samo kako bi dobio saznanje da li postoji teret na nekretnini, da li je OO upisan kao vlasnik ili kao suvlasnik. Njemu je geodeta MĆ izašao samo prilikom zahtjeva za objedinjenjem parcela, za lokacijsku nije bio geodeta na terenu, već je bio samo projekt. Tuženik dalje iskazuje da su i dan danas vidljive granice na parceli, te da se povukao u svoju parcelu tamo gdje graniči sa parcelom u vlasništvu V, ali ne onoliko koliko to tužitelj tvrdi. ŠĆ njemu nije radio elaborat o ucrtavanju kuće, već samo elaborat o objedinjavanju parcele. Jasna mu je razlika termina ucrt kuće i objedinjavanja parcela. Tuženik SĆ je u ponovljenom postupku ponovno saslušan te je u svom iskazu ostao kod svog ranijeg iskaza, potom navodeći mu je raniji vlasnik njegove nekretnine prilikom kupoprodaje pokazao kako je granica nekretnine po nekadašnjoj gromači, te su tom prilikom bili i SO i NO, a koje je tada upitao da li može maknuti gromaču, koja je bila neravna I na tome mjestu izgraditi betonski zid, a na što su svi koji su bili prisutni pristali. Taj zid se ne vidi s ceste već samo kad se uđe u prostore. Površinu nekretnine je mjerio metrom od duljine 50m te kako je mjerio prostor na način da je u prostor uzeo i površinu do pola nekadašnje gromače, odnosno do sredine gromače, te je tada izmjerio površinu od 1661 m2. U vrijeme kad je kupovao nekretninu, nekretnina tužitelja je bila u suvlasništvu 4 brata, te da je među uređivao sa 2 brata, jer je treći brat bio u [adresa], a četvrti je bio pokojni te nije znao tko su nasljednici iza pok. brata. Geodetski elaborat kojeg je izradio ŠĆ, a koji je pokazao da međe na terenu nisu kao u katastru, nije proveo, zbog toga što je sa susjedima dogovorio međe. Površina od 1661 m2, je izmjerio otprilike prije 3 godine kad je tužitelj na zapisnik izjavio da mu je površina nekretnine zbog zida umanjena za 200 m2. Temelj zida od 10 cm 1997. Godine, nije se mogao vidjeti, ali se mogao vidjeti kasnije, jer je godinu dana kasnije izgrađen drugi dio zida, jer je građen u etapama i ima različitu visinu. Elaborat kojeg je izradio ŠĆ je potpisao kod njega u kancelariji te mu nije posebno pokazivao gdje bi bile međe po katastru i gdje je betonski zid.

38. Tužitelj NĆ je u ponovljenom iskazu ponovio da je predmetnu nekretninu, stekao u vlasništvo 2012. godine. Prije stjecanja predmetne nekretnine u vlasništvo, predmetnu nekretninu je obilazio kad je bio mladić jer je boravio kod svoje bake. 2012. godine kad je stekao vlasništvo, nije obilazio predmetnu nekretninu, jer je to tada bila šuma. Poznato mu je da je predmetna nekretnina bila omeđena suhozidima i to mu je poznato zbog toga što je video suhozide. Poznato mu je da se 1982. sastavljao geodetski elaborate, za potrebe prodaje jedne susjedne nekretnine. Tim elaboratom su utvrđene međe. Kasnije je, 2014. Godine, angažirao je prijatelja da predmetnu nekretninu uredi, te je nakon što je prijatelj to i učinio, shvatio da dijela suhozida prema susjednoj parceli nema i da je izgrađen betonski zid , ali ne na dijelu prijašnjeg suhozida. Da bi to točno utvrdio angažirao je vještaka koji je potvrdio njegove sumnje, odnosno da sadašnji betonski zid nije izgrađen na položaju prijašnjeg suhozida tj. na međi iz 1982. godine. 2016. godine Katastar je utvrdio da betonski zid nije izgrađen na međi. Na predmetnoj nekretnini je 2008., bio suvlasnik jer je suvlasništvo predmetne nekretnine, uz još 3 nekretnine stekao od svoje pok. bake. Kad je shvatio da je izgrađen betonski zid na položaju različitom od prijašnjeg suhozida koji je označavao među, smatrao je da je to prvenstveno pogreška geodeta, te da se pokušao dogovoriti sa tuženicima te da je čak gosp. SĆ predložio da u slučaju da je to njegova pogreška da uvuče sjeverni dio nekretnine, na što on nije htio pristati, jer nije htio da mu nekretnina izgleda nepravilno u obliku slova L, a kad su se pokušali dogovoriti oko naknade u novcu jednostavno nisu postigli nikakav dogovor. Gospodin SĆ mu je također predložio da pronađe kupca za nekretninu u njegovom vlasništvu, ali on smatra da je on time samo htio odugovlačiti postupak našeg dogovora. U nalazu vještakinje Milke Kosanović priložena je ortofoto karta iz 2004. Godine, a na kojoj karti je vidljivo da je izgrađen betonski zid. Poznato mu je da nitko od njegovih pravnih prednika nije dozvolio tuženicima izgradnju predmetnog zida, jer su svi znali da on želi tu parcel, te je siguran da mu ne bi tako radili iza leđa. On i tuženik su se nastojali dogovoriti oko nastale situacije, na inicijativu tuženika, i da tuženik nije predložio da tim dogovorima prisustvuje i SO, a niti je on to predlgao. Navodi da nije provjeravao sa GĆ da li je VĆ dogovarao sa tuženikom izgradnju betonskog. Navodi da je cijelo vrijeme vjerovao da je to pogreška geodeta. 2014./2015. kad je došao na predmetnu nekretninu utvrdio je da postoje odstupanja u položaju prijašnjeg suhozida koji je označavao među i postojećeg betonskog zida. Tu razliku je prvenstveno utvrdio jer je tehničke struke, a potom je angažirao svoju suprugu da to utvrdi, jer je supruga mjernični vještak. U vrijeme kad je shvatio da se betonski zid nalazi na položaju drugačijem od prijašnjeg suhozida , navodi da mu je supruga bila zaposlena u Katastru u Puli od 2002. ili 2003. godine. Suvlasništvo predmetne nekretnine je stekao na način da je jedan dio stekao nasljeđivanjem iza bake, te da mu je jedan dio darovao stric. Nasljeđivanjem iza smrti pok. bake je nekretnina pripala njegovom ocu i njegovim trojici stričeva – LĆ, NO i SO. Nakon smrti njegovog oca predmetnu nekretninu je naslijedila njegova majka. Nakon smrti majke, kao suvlasnik predmetne nekretnine je upisan njegov najstariji brat FĆ, a koji mu je 2008. godine darovao svoj suvlasnički dio. Tada nije obilazio predmetnu nekretninu, jer je od ranije bio upoznat sa granicama predmetne nekretnine. Njegov brat je 1997. bio na predmetnoj nekretnini zbog toga što su ga pozva li iz Grada radi izdavanja lokacijske dozvole tuženiku, te da se tada njegov brat iznenadio što su njega pozvali, jer je mislio da je njegova sestra upisana kao vlasnica. Kad mu je predočen Ugovor o darovanju kojeg je zaključio s bratom, I kad mu se pročitao čl. III. Ugovora o darovanju, a u kojem je navedeno da danom potpisivanja ugovora stupa u posjed predmetne nekretnine, tuženik navodi da ne zna što to znači. Isto tako ni prilikom potpisivanja ugovora o diobi suvlasničke imovine nije obišao nekretnine. Upitan da pojasni čl. IV. Ugovora o diobi u kojem se navodi da su ugovorne strane upoznate sa granicama, položajem i kvalitetom gore navedenog zemljišta koji diobom prelazi u njihovo vlasništvo i posjed, i da jedan drugome po osnovi toga ne daju nikakva jamstva, navodi da je u vrijeme sklapanja Ugovora o diobi znao, da je predmetna nekretnina šuma, da je znao njezine granice u katastru, površinu i kvalitetu zemljišta. Prilikom potpisivanja ugovora o diobi, SO mu nije rekao da na predmetnoj nekretnini postoji betonski zid. SO je u vrijeme potpisivanja Ugovora o diobi ističe da je živio u [adresa], i da on ne zna koliko je to udaljeno od predmetne nekretnine. Sa stričevima je postigao dogovor da njemu pripadnu dvije nekretnine, ali da mu je Ugovorom o diobi, pripala jedna, i da je odluku kojem će stricu pripasti koja nekretnina, prepustio njima , a čime se odrekao cca 600m2 površine nekretnina. Kad se provodila ostavina iza njegove pok. Majke, dogovor je bio da se kao vlasnik upiše njegov najstariji brat, i da će se kasnije, ovisno o potrebama, dogovarati o prijenosa vlasništva, a sve sa svrhom da se predmetna nekretnina ne dijeli na 3 dijela. Navodi da je diobom trebao dobiti površinu koja je upisana na katastru i u zemljišnim knjigama, sa 1500 m2, ali da je 600 m2 prepustio stričevima, te da je njemu pripala površina od cca 980 m2. Navodi da je pregovarao sa gospodinom SĆ od oko 60m2, a koju je površinu utvrdio iz elaborata koji je sastavila vještakinja Milka Kosanović.

39. Na temelju provedenog postupka, sud zaključuje da među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te da su tuženici ČO i SĆ upisani kao suvlasnici na k.č. Z-328 k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela.

40. Među strankama je sporno jesu li tuženici izgradnjom spornog betonskog zida kojim su omeđili svoju nekretninu zašli, u parcelu tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time tužitelju oduzeli posjed dijela navedene nekretnine, u površini od 48 m2, ili su tuženici sporni zid izgradili na mjestu ranije postojećeg suhozida, a koji je bio međa navedenih nekretnina stranaka.

41. Analizom iskaza svjedoka te njihovom usporedbom međusobno, kao i sa iskazima samih stranaka, i drugim materijalnim dokazima, sud zaključuje da se svi iskazi i međusobno podudaraju u pretežitom dijelu, pa na temelju istih zaključuje nesporno slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cjelini. Suvlasnički udio od ¼ dijela u predmetnoj nekretnini tužitelj je stekao temeljem Ugovora o darovanju iz 2008. godine sa svojim bratom ŠO, te ¼ dijela temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od **.**.2008. godine sa LĆ, a da je nadalje tužitelj Ugovorom o diobi od 10. travnja 2012. godine sklopljenim sa suvlasnicima GĆ i ĆĆ, svojim stričevima, stekao vlasništvo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijelosti. ( stranica 42-43 spisa),

- da su kupoprodajnim ugovorom od 12.03.1982. godine, odnosno Anexom od 10.11.1982. godine prednici tužitelja- ZĆ, LĆ, PĆ i PĆ VĆ prodali kupcu IĆ iz [adresa] nekretnine k. č. zgr [katastarska čestica], te k. č. [katastarska čestica] oranica. ( stranica 67-70 spisa)

- da je 1. tužena ČO stekla vlasništvo nekretnina k. č. zgr [katastarska čestica] temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenim sa IĆ dana 27. rujna 1995. godine, da da je 2. tuženi SĆ stekao ½ dijela nekretnina temeljem Darovnog ugovora sklopljenog sa 1. tuženom SĆ H dana 16.06.2012. godine ,

- da je 1982. godine izrađen geodetski Elaborat za predmetne nekretnine, odnosno za k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] ( stranica 15 -16 spisa), i da je nakon toga prijavnim listom od 7. rujna 1982, ispravljena granica između k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], ko.o. Trget, na način da se povećava površina za 174 m2, zbog prvobitne greške u površini navedenih nekretnina

- da je geodeta ŠĆ sačinio Geodetski Elaborat 2005. radi snimanja terena ( stranica 92 -101 spisa)

- da je k.č. Z-328 k. o. [katastarska općina] nastala 2010. godine, provedbom elaborata broj 116/2008 o spajanju matičnih k.č. Z-328 i 1822 iste katastarske općine, a koji elaborat je izrađen po geodetu MĆ ( stranica 31—34 spisa),

- da je prilikom uviđaja utvrđeno da je k. č. [katastarska čestica] i Z-328 čisto zemljište bez raslinja, dok je k.č 1821 obraslo zemljište ograđeno zidom

- da je između tužiteljeve k. č. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postojao suhozid (gromača) koji su tuženici srušili prilikom čišćenja terena nakon sklapanja

Kupoprodajnog ugovora (nakon 1995 godine)

- da između tužiteljeve k.č 1821 k. o. [katastarska općina] i susjedne k.č. Z-328 (koja je nastala spajanjem k. č. [katastarska čestica]) sada postoji betonski potporni zid visine cca 0,60m i visine cca 1,00 m,

- da betonski potporni zid čini liniju prijepora između stranaka ( skica lica mjesta 147 spisa, )

- da je prijeporna površina od 48m2 sada u posjedu tuženika,( fotografija na stranici 160-161 spisa) ali je gruntovno dio tužiteljeve parcele oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

42. U ovoj pravnoj stvari tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se isti utvrdi vlasnikom sporne površine od 48m2, a koji dio zemljišta se nalazi između postojećeg betonskog zida i linije koja je utvrđena elaboratom broj 16/82 iz 1982. godine, da se u skladu s tim utvrđenjem označi međa između k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k.č. Z-328 k. o. [katastarska općina], pa da se tuženicima naloži da taj dio nekretnine predaju u posjed tužitelju, slobodan od osoba i stvari, kako je to bilo i prije izgradnje betonskog zida, sve u roku 15 dana.

43. Naime, postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja pravu vlasničku tužbu koju podiže vlasnik protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar, kojom on, pozivajući se na pravo vlasništva koje je u stanju dokazati, traži da mu on preda svoj posjed te stvari, sve sukladno članku 161. stavak 1. i članku 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV).

44. Nije sporno da je tužitelj upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da u korist tužitelja djeluje predmnijeva prava vlasništva u smislu čl. 8.st.2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19), a na kojem se nalazi sporni betonski zid i prijeporna površina od 48m2, u posjedu tuženika.

45. Međutim, prije donošenja konačne odluke, a sve cijeneći uputu revizijskog suda, predmetni tužbeni zahtjev bi trebalo raspraviti i u skladu s odredbom čl. 130 ZV, a kojom je propisano da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

46. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka Ivana Pribanića, jer ga ocjenjuje stručnim, objektivnim, a napose zbog toga jer je odgovorio ne sve prigovore detaljno i argumentirano, slijedom čega je otklonio bilo kakve sumnje u njegov nalaz.

47. Na temelju njegovog nalaza sud utvrđuje da tužiteljeva nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu od 915 m2, i da su njene međašne linije na južnoj strani do susjedne k. č. [katastarska čestica] i na zapadnoj strani do susjedne k. č. [katastarska čestica] definirane suhozidom širine cca 1,60m i visine 1,0m. Na sjevernoj strani do susjedne k. č. [katastarska čestica] također suhozidom širine cca 0,60m i visine 1,0m. Sadašnja istočna i južna međašna linija iste parcele označena točkama A-B-C-D u skici lica mjesta (prilog 1) do susjedne k.č. Z-328 (ista nastala spajanjem sa k. č. [katastarska čestica] po parcelacijskom elaboratu iz 2008. godine, provedenog 2010. godine), definirana je betonskim potpornim zidom visine cca 0,60m do visine cca 1,00 m. Parcela tuženika prema posjedovnom stanju ima površinu koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 1777m2 k. o. [katastarska općina], međutim, snimljeno posjedovno stanje se ne poklapa s oblikom gruntovne k.č. Z-328 u katastarskom planu. Mišljenje je vještaka da je evidentno da je k.č. Z-328 preoblikovana, te ne odgovara stanju u katastarskom planu već je samo njezina površina identična posjedovnom stanju i upisu u zemljišnu knjigu. Navedenim radnjama preoblikovanja Z-328 obuhvaćena je i tužiteljeva nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] u površini od 48m2, a da sve skupa nije nikada službeno evidentirano i provedeno kroz katastar i zemljišnu knjigu.

48. Nadalje, iz ortofotokarti na stranici bez katastarskog plana prikazuju stanje terena od 1996 godine do 2009 godine, stranica 170-173 spisa) iz kojih se može vidjeti da je 1996. godine i 1997. godine područje čestice 1822 i Z -328 čisto zemljište bez raslinja, a k. č. [katastarska čestica] obraslo zemljište ograđeno zidom. Ortofotokarta iz 2003. i 2009. prikazuje teren čestice 1822 i Z-328 u promijenjenom obliku, definiran zidom, unutar kojeg se nalaze objekti. Vidi se i susjedna k.č 1821 koja je i dalje obraslo zemljište ali promijenjenog oblika nastalo uslijed novog oblikovanja k. č. [katastarska čestica] i Z -328. U odnosu na promjene od 2003. do 2009. u smislu postojanja zida, vještak je naveo da su orto foto snimke koje su dostavljene iz DGU bez prikaza katastarskih čestica, - čista snimka terena. Na snimkama iz 2003. i 2009. godine parcela tuženika promijenila svoj oblik u odnosu na raniju snimku iz 1996.g. jer se na snimka iz 2003. i 2009., lijepo vidi parcela koja je ograđena betonskim zidom, a koji je u skici lica mjesta prikazana crvenom linijom. U odnosu na svrhu sačinjavanja elaborata iz 1982., navodi da su u vrijeme izrade elaborat iz 1982.g., predmetne parcele 1821 i 1822 i Z 328, prikazane u svom izvornom obliku kako su bile u katastarskom planu u to vrijeme. Tim elaboratom iz 1982. g. nije bitno promijenjen oblik predmetnih nekretnina. Uvidom u kopiju plana iz prijavnog lista iz 1982.g., i kako je izgleda k. č. [katastarska čestica] prije izrade elaborata iz 1982.g. vještak iskazuje da s obzirom na izvršene uvide u prijavni list iz 1982.g. ne može iskazati, odnosno odgovoriti na navedeno pitanje već se može samo raditi o nagađanjima, s obzirom da bi to trebalo provjeriti na katastru, odnosno trebalo bi utvrditi da li su predmetne nekretnine do 82. g. pretrpjele nekakve katastarske promjene, a za što je potrebno, istražiti povijesno stanje do 1982.g. za sve tri predmetne nekretnine. U ono vrijeme konkretno 1982.g., trebalo je svaku točku osigurati barem sa odmjerenja, da bi se ista mogla u određeno vrijeme pronaći na terenu, zbog toga smatra skicu iz 1982.g. nepotpunom jer nedostaju određene odmjerenja, i to za bitne međašne točke osobito na lomnim točkama. Ova skica je po njemu "samo tako da prođe u katastru". Točka T prikazana na predmetnoj skici se ne može nigdje pronaći u stvarnosti, te da on osobno po ovoj skici iz 1982. ne bi nikada radio rekonstrukciju prikazanih međa. Iz snimke iz 2003. i 2009.g. ne postoji nikakva razlika u obliku prikazane parcele, jedino u boji, inače oblik je isti, taj zid se lijepo vidi na obje snimke. 1997. orto foto snimak prikazuje česticu 1822 koja je obrasla i opasana.

49. Dakle, temeljem njegova nalaza sud zaključuje da su tuženici gradnjom betonskog zida ušli u nekretninu tužitelja, a što je i prikazano na sici lica mjesta na stranici 147-150 spisa).

50. Kao što je utvrđeno, tužitelj je stekao vlasništvo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem darovnih ugovora iz 2008, kada je stekao 2/4 suvlasništva, dok je preostalih 2/4 stekao temeljem Ugovora o diobi 2012, odnosno, kada je uz raniji suvlasnički dio, stekao vlasništvo u cjelini predmetne nekretnine.

51. U vrijeme stjecanja nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nesporno je postojao sagrađeni sporni betonski zid, a što proizlazi iz kopije snimke iz zraka, ortofotokarata na stranici 170-173 spisa, iz kojih je vidljiv sporni betonski zid, već 2003., godine.

52. Sud je isto tako, u cjelosti poklonio vjeru i iskazu svjedoku MĆ, a koji je više puta saslušavan u ovom postupku, a koji je izradio Elaborat, snimanja i objedinjavanja nekretnina k. č. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica]-zgr, za potrebe tuženika, a kojeg tužitelj u cjelosti osporava. ŠĆ, je u svojim iskazima detaljno obrazložio svoje postupanje u postupku izrade Elaborata za tuženika, isti je sve primjedbe, prigovore, argumentirano otklonio. Tužitelj je pokrenuo upravni postupak radi poništenja njegovog Elaborata objedinjavanja iz 2008, a koja tužba je odbijena. ( stranica 136-138 spisa). Isto tako je tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv MĆ, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave a odnosi se na Elaborat objedinjavanja iz 2008, a koja kaznena prijava je odbačena ( stranica 327-332 spisa). Svjedok MĆ je prilikom snimanja terena tuženika, ukazao tuženicima da se pokazana međa ne podudara sa skicom iz 1982., a na što su tuženici uzvratili da su u dogovoru sa susjedom, a što je MĆ prihvatio, ne pozivajući susjede, i vlasnike susjednih nekretnina, jer se radilo o prijelaznom razdoblju, kada je još Katastar u Labinu provodio Elaborate za čiju potvrdu nije bilo nužno pozivanje susjeda.

53. Dakle, tuženici su još krajem 2004., odnosno početkom 2005., imali saznanja da utvrđena međa ne odgovara granicama koje su utvrđene 1982, slijedom čega ih sud smatra nepoštenim posjednicima, najkasnije od kraja 2004., odnosno od početka 2005., jer im je geodeta MĆ prilikom snimanja terena, ukazao da se pokazana međa ne podudara sa skicom iz 1982., a na što su tuženici uzvratili da su u dogovoru sa susjedom.

54. Načelo povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga ima za posljedicu da prema poštenim trećim osobama djeluje neoboriva presumpcija da je istinito sve ono što je upisano u zemljišnu knjigu.

55. Načelo povjerenja u zemljišne knjige na koje se poziva tužitelj, odnosi se samo na poznavanje zemljišnih knjiga, ali ne i na poznavanje zemljišno knjižnog stanja. Stoga se na povjerenje u zemljišne knjige može pozvati samo onaj koji nije znao ili nije mogao znati, da se vanknjižno stanje ne slaže s stanjem u zemljišnim knjigama. Sud je ocijenio da se tužitelj osnovano pozvao na načelo povjerenja u zemljišne knjige, jer isti nije znao ili mogao znati da se vanknjižno stanje ne slaže s stanjem u zemljišnim knjigama. Tužitelj je znao za granice iz 1982., te je znao za postojanje ranijeg suhozida. Kako je predmetna nekretnina do stjecanja vlasništva tužitelja 2012.,oduvijek bila zaraštena, te uzimajući u obzir da su tuženici podizali betonski zid postepeno, s tim da su zadnju fazu betonskog zida podigli kada su gradili bazen 2012., to je životno i logično da zid nije bio odmah vidljiv, slijedom čega sud zaključuje da tužitelj prilikom stjecanja predmetne nekretnine nije propustio redovitu i uobičajenu prosječnu pažnju s kojom bi bez sumnje odmah ustanoviti neistinitost zemljišnoknjižnog upisa, odnosno da su tuženici sa gradnjom betonskog zida ušli u njegovu nekretninu. Tužitelj je uočio betonski zid, kada je angažirao osobu da mu očisti nekretninu, nakon čega je pokrenuo ovaj postupak. Osim toga, mišljenje je ovog suda da tuženici nisu ni dokazali da su sa stricem tužitelja dogovorili među, jer saslušani svjedoci, EĆ i JĆ, su iskazivali da su viđali tuženika i pok GĆ, zajedno, kada je tuženik gradio betonski zid, ali isti nisu iskazivali za postojanje dogovora, sa pok. GĆ. Sud nije poklonio vjeru ni iskazima saslušanih svjedoka ČĆ i CO, djece tuženika, jer njihove iskaze sud ocjenjuje pristranim, s obzirom da su isti svojim iskazima nastojali pogodovati svojim roditeljima.

56. Potpisom Ugovora o diobi nekretnina 2012. godine, ugovorne strane, uključujući i tužitelja izjavile su kako su upoznate granicama, položajem i kvalitetom gore navedenih zemljišta koji diobom prelaze u njihovo isključivo vlasništvo. Prema iskazu tužitelja, on predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije nikada koristio, a ne koristi je ni danas, te da je imao saznanje za granice predmetne nekretnine, onako kako je granica bila utvrđena 1982., po ondašnjem suhozidu. Nekretnina je bila zaraštena, te je tek 2014. godine prilikom čišćenja nekretnine utvrdio da na istoj postoji betonski zid, odnosno da suhozida više nema. Nije mu poznato je li taj zid sagrađen prije nego je on stekao vlasništvo u cjelini. Bez obzira da tužitelj od stjecanja nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno od 2012., nije dolazio na nekretninu, do 2014. godine, dakle, dvije godine, to se ne može smatrati propuštanjem redovite i uobičajene prosječne pažnje, s obzirom da svaki vlasnik nekretnine može samostalno odlučivati kako će i kada nešto raditi sa svojom nekretninom , kao i kada dolaziti na svoju nekretninu.

57. Uzimajući u obzir sve utvrđene činjenice, sud zaključuje da je tužitelj je dokazao postojanje prava koje bi moglo biti stavljeno iznad prava tuženika , jer je vlasništvo svoje nekretnine upisao u dobroj vjeri, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, slijedom čega je sud, a sukladno odredbi čl. 130 ZV-a, nakon upute revizijskog suda, i nakon ponovnog raspravljanja, prihvatio tužbeni zahtjev, osnovanim.

58. Dokazi koji su izvedeni, a nisu posebno obrazlagani, nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

59. Radi navedenog, sud je nakon upute revizijskog suda, i nakon ponovnog raspravljanja, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

60. Stranke su dostavile troškovnike kojima zahtijevaju nadoknadu troškova ovog postupka.

61. Obzirom je čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani i njezinu umješaču naknaditi troškove, to je sud odlučivao o osnovanosti i visini zatraženih troškova tuženika.

62. Budući da su tuženici u cijelosti izgubili parnicu, to sud nije odlučivao o njihovom postavljenom zahtjevu za naknadu troškova.

63. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09), te vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.990,84 eura (15.000,00 kn) slijedom čega punomoćnicima stranaka za svaku poduzetu radnju pripada 100% Tbr. 7.1. odnosno 100 bodova.

64. Tužitelj potražuje troškove postupka i to trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, za pristup ročištu 28. listopada 2019., za sastav podneska od 2. ožujka 2017. i 24. ožujka 2017., u iznosu od 100 bodova za svaku radnju, za pristup uviđaju u iznosu od 100 bodova, za pristup ročištu 17. svibnja 2019, za pristup ročištu 20. ožujka 2017., u iznosu od 100 bodova, za pristup ročištu 8. studenog 2018., u iznosu od 100 bodova, za pristup ročištu 25. svibnja 2017., u iznosu od 100 bodova, ukupno 900 bodova, odnosno 1.800,00 eur. Na navedeni trošak potražuje uplaćeni predujam za uviđaj u iznosu od 523,99 eura, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu po odluci suda, te putni trošak tužitelja za uviđaj [adresa], u iznosu od 106,18 eura, trošak sastava žalbe od 22. siječnja 2020. u iznosu od 165,90 eura, sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 300,00 eura, sastava revizije u iznosu od 300,00 eura, zastupanja na ročištu 14. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 29. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 5. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 13. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 11. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 5. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura kao i trošak sastava podneska od 1. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura , odnosno, tužitelj potražuje sveukupno iznos od 2.165,90 eura uvećano za iznos PDV-a od 541,47 eura te trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 66,36 eura.

65. Odlučujući o osnovanosti zatraženih troškova tužitelja, to sud smatra da je osnovan zatraženi trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr.9.t.1), trošak pristupa raspravi 20.03.2017. u iznosu od 200 eur (Tbr.9.t.1.), trošak pristupa raspravi 25.05.2017. u iznosu od 200 eur (Tbr. 9.t.1.), za pristup uviđaju 16.04.2018. u iznosu od 200 eur (Tbr.9.t.7), za pristup raspravi 17.05.2019. iznos od 200 eur (Tbr.9.t.1), te za pristup raspravi 28. listopada 2018. iznos od 200 eur, (Tbr.9.t.1), i za pristup raspravi 8. studenog 2018., u iznosu od 200 eura (Tbr.9.t.1), te za sastav podneska od 2. ožujka 2017., u iznosu od 200 eur, (Tbr.8.t.1) i za sastav podnesak od 24. ožujka 2017., u iznosu od 200 eur, (Tbr.8.t.1), trošak sastava žalbe od 22. siječnja 2020. u iznosu od 165,90 eura, ( Tbr.10.t.1) sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 300,00 eura (Tbr.10.t.5) sastava revizije u iznosu od 300,00 eura,(Tbr.10.t.5) zastupanja na ročištu 14. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.9.t.1), sastava podneska od 29. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.8.t.1) zastupanja na ročištu 5. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura,(Tbr.9.t.1), zastupanja na ročištu 13. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.9.t.1), zastupanja na ročištu 11. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.9.t.1), zastupanja na ročištu 5. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1), kao i trošak sastava podneska od 1. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1), odnosno, tužitelj potražuje sveukupno iznos od 2.165,90 eura uvećano za iznos PDV-a od 541,47 eura, a što je ukupno iznos od 2.707,37 eur. Na navedeni iznos uvećava se za priznate troškove, do podnošenja žalbe, odnosno iznos od 1.800,00 eur, odnosno ukupno iznos od 4.507,37 eur. Nadalje osnovani su troškovi na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 66,36 eur, presudu u iznosu od 66,36 eur, na reviziju u iznosu od 66,36 eur, te troškove uplaćenog predujmova u iznosu od 523,99 eura (iznos od 6,90 eura je vraćen stranci), odnosno sveukupno iznos od 5.230,44 eur.

66. Dakle, ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 5.230,44 Eur, a koji iznos su mu tuženici dužni isplatiti u roku od 15 dana, sukladno odredbi čl. 154 st.1. ZPP-a.

67. S obzirom da su tuženici izgublili ovaj postupak, to sud nije ni odlučivao o njihovim troškovima.

68. Radi svega navedenog, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Labinu, 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika

- tuženima putem punomoćnica