Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-147/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Božidaru Klepaču, odvjetniku iz Varaždina, Jalkovečka 1, protiv 1. tužene DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tuženika LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Ivković, odvjetniku iz Čakovca, Kralja Tomislava 14, radi utvrđenja ništetnosti, te protutužbi tuženih DČ i PČ protiv tužiteljice IČ radi utvrđenja, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 12. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika te 2. tuženika uz punomoćnika, 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu brisanje upisanog prava vlasništva provedenog temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 23.10.2017., sklopljenog između 1. tužene DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja, i 2. tuženika LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja, te Dodatka Ugovoru o darovanju nekretnina od 23.9.2020. u odnosu na:

- suvlasnički dio zgrade u [adresa], sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. uložak [broj ZK uloška]/ [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa posebnim dijelom zgrade – trosobni stan na I. katu, u dvorištu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, hodnika, wc-a, ukupne površine 123,81 m2 s pripadajućom drvarnicom

- suvlasnički dio zgrade u [adresa], sagrađena na čkbr. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška]/ [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa posebnim dijelom zgrade – jednosobni stan na 1. katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, ukupne površine 45,75 m2 s pripadajućom drvarnicom, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe Ugovora o darovanju od 23.10.2017. i Dodatka Ugovoru o darovanju nekretnina od 23.9.2020.

II. Nalaže se tuženima nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 9.625,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se protutužba tuženih kojom traže utvrđenje da je ugovor o darovanju nekretnina zaključen 17. kolovoza 2017., između 1. protutužiteljice DČ iz [adresa] (ranije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice i protutuženice KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, kojim ugovorom darovateljica daruje primateljici nekretninu upisanu u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], koja se u naravi sastoji pet soba, predsoblja, kuhinje, kupaonice (zaseban stan) te sobe od 45,75 m2 na istoj adresu zajedno s zajedničkim dijelovima zgrade i pokretnim stvarima u stanu, prividan (fiktivan) te da ne proizvodi pravni učinak između ugovornih strana .

II. Odbija se zahtjev tuženih za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženih radi utvrđenja ništetnim Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog 23.10.2017. između 1. tužene kao darovateljice i 2. tuženika kao daroprimatelja, te Dodatka Ugovoru o darovanju nekretnina od 23.9.2020., kojim Ugovorom imenovana daruje 2. tuženom nekretnine pobliže navedene u izreci pod točkom I. presude. Naime, da je tužiteljica Ugovorom o darovanju nekretnina od 19.10.2009. darovala 1. tuženoj nekretnine koje su u Ugovoru naznačene kao pet soba, predsoblje, kuhinje i kupaonica, a što predstavlja zaseban stan od 45,75m2 sa svim pokretninama u stanu upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica da je ovjerila svoj potpis kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek pod brojem ovjere OV-9407/09, time da je tužiteljica kao zakonska zastupnica 1. tužene potpisala navedeni Ugovor i u ime i korist daroprimateljice. Potom da su 12.3.2015. tužitelja i 1. tužena zaključile Dodatak Ugovoru o darovanju kojim su konstatirale predmet darovanja iz Ugovora o darovanju od 19.10.2009., te ugovorile zabranu otuđenja i opterećenja darovanih nekretnina do smrti tužiteljice, a tužitelja je također svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika. Potom, 27.3.2015. tužiteljica i 1. tužena da su zaključile još jedan Aneks broj 1 Ugovora o darovanju nekretnine od 19.10.2009., koji je zaključen radi valjanog opisa darovane nekretnine i to trosobnog stana koji je sada preciziran kao trosobni stan u [adresa], u zgradi sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] na 1. katu u dvorištu, a sastojeći od tri sobe, kuhinje, ostave, hodnika, wc-a, ukupne površine 123,81m2 kojem stanu pripada i drvarnica i koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine upisano u PU - 5263 k. o. [katastarska općina]. Temeljem predmetnih isprava da je 1. tužena upisana kao vlasnica navedenog trosobnog stana, a upis da je izvršen pod poslovnim brojem ZS -165/15, a također je pod istim poslovnim brojem izvršen upis 1. tužene u suvlasničkom omjeru od 26/46 dijela nekretnine – jednosobnog stana na I. katu, ukupne površine 45,75m2 sa pripadajućom drvarnicom na adresi [adresa], sagrađena na čkbr. [katastarska čestica], broj [broj poduloška], z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Potom da je 17.8.2017.

1. tužena darovala majci i trosobni i jednosobni navedeni stan time da je darovateljica ovjerila svoj potpis kod javnog bilježnika, a u trenutku potpisa Ugovora o darovanju u posjedu darovanih nekretnina nalazila se tužiteljica koja nikada niti nije napustila posjed ni jednog od navedenih stanova. Konačno, 23.10.2017., 1. tužena je kao darovateljica, iako više nije formalno bila vlasnik nekretnina, a niti u posjedu istih, predmetne darovala 2. tuženiku. Temeljem navedenog Ugovora o darovanju od 23.10.2017. i Dodatka Ugovoru o darovanju od 23.9.2020., tuženik je podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama i istu ishodio na svoje ime i to na nekretninama pobliže navedenim u izreci pod točkom I. presude. Međutim, 2. tuženik nije stupio u posjed darovanih nekretnina niti prilikom zaključenja Ugovora o darovanju niti mu je naknadno predan u posjed jer je u posjedu stana isključivo tužiteljica. Pozivom na odredbu čl. 482. st.2. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 23.10.2017. i Dodatka Ugovoru o darovanju od 23.9.2020. Također upiru na to da je u zemljišnim knjigama upisana zabrana otuđenja i opterećenja darovanih nekretnina do smrti tužiteljice, time da je to pravo upisano samo u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] KPU, a omaškom to pravo nije upisano u [broj poduloška] KPU, dakle na trosobnom stanu . Zbog toga je prijedlog za upis prava vlasništva odbijen na nekretnini na kojoj je bila vidljiva zabilježba zabrane raspolaganja nekretninom i to na jednosobnom stanu, a na trosobnom stanu na kojem zabilježba nije upisana, 2. tuženik je uspio upisati pravo vlasništva, a ovakav Ugovor, tvrdi tužiteljica da je protivan moralu društva i prisilnim propisima i da je zbog toga ništetan.

2. U odgovoru na tužbu tuženi ističu prigovor "zakašnjelosti tužbe", a to iz razloga što je predmet spora dvostruko otuđenje nekretnina, a takvo otuđenje Ugovor čini pobojnim pa je tužbeni zahtjev trebao biti usmjeren na poništenje Ugovora o darovanju nekretnina, a ne na utvrđenje ništetnosti, a to pozivom na odredbu čl. 335. st.1. i 2. ZOO-a. Kako je Ugovor o darovanju nekretnina između 1. tužene i 2. tuženika sklopljen 23. listopada 2017., a tužba podnijeta 16. studenog 2020., to da je podnijeta nakon isteka roka od jedne godine i nakon isteka roka od 3 godine. Tuženi tvrde da su u vrijeme zaključenja spomenutog Ugovora o darovanju bili u posjedu darovanih nekretnina jer se u Ugovoru kao mjestu prebivališta tuženih navodi [adresa].

3. Presudom ovog suda broj P-507/2020-27 od 25. svibnja 2023., utvrđen je ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina od 23.10.2017. i Dodatak Ugovoru o darovanju od 23.9.2020. te je presuđeno da je 2. tuženik dužan trpjeti da se u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], izvrši brisanje uknjižbe Darovnog ugovora na ime daroprimatelja PČ sa imena DČ te da se na navedenom zemljišnoknjižnom ulošku i podulošku uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Darovnog ugovora.

3.1. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-937/2024-3 od 28. ožujka 2024. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke presude (utvrđenje ništetnosti), dok je rješenjem ukinuta presuda u dijelu u kojem je naloženo brisanje izvršene uknjižbe Darovnog ugovora kao i u odluci o troškovima postupka i predmet je vraćen sudu prvog stupnja u tom dijelu u stadij prethodnog postupka.

3.2. Rješenjem ovog suda od 10. veljače 2025. tužiteljica je pozvana na ispravak tužbe na način da tužbeni zahtjev glasi na brisanje upisanog prava vlasništva provedenog temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 23.10.2017., te je tužiteljica ispravila tužbu na način kao pod točkom I. izreke ove presude.

4. Podneskom od 6.10.2025. tuženi navode da se protive izmijenjenoj tužbi i tužbenom zahtjevu smatrajući da nije sastavljen sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama. Naime, da je zaključenjem solemniziranog Ugovora o darovanju nekretnina otpao nedostatak zakonske forme, to da je tužbeni zahtjev neosnovan, a koji solemnizirani Ugovor je dostavljen uz taj podnesak (Ugovor od 6.10.2025. solemniziran po javnom bilježniku Petru Kvakan iz [adresa] pod brojem OV- 4111/2025). Također da se može utvrditi iz provedenih dokaza da je Ugovor o darovanju nekretnina od 17. kolovoza 2017., prividan Ugovor koji u smislu čl. 285. st.1. ZOO-a, ne proizvodi pravni učinak jer su DČ i KČ taj prividan Ugovor zaključile bez prave volje da raspolažu svojim pravima i obvezama kako je to navedeno u sadržaju tog Ugovora, obzirom da ni kod jedne ugovorne strane nije postojala želja da se bilo što od ugovorenog realizira pa tako niti prijenos prava vlasništva spornih stanova na tužiteljicu. Iz tog razloga tuženi podnose protutužbu tražeći utvrđenje da je Ugovor o darovanju nekretnina od 17. kolovoza 2017. prividan Ugovor i da ne proizvodi pravni učinak između ugovornih strana.

5. Očitujući se na protutužbu, tužiteljica smatra da se taj podnesak ne može uvažiti kao protutužba jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 189. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer činjenični navodi iz protutužbe kao ni protutužbeni zahtjev nisu u svezi s tužbenim zahtjevom u ovom predmetu, da se ne radi o zahtjevima koji se mogu međusobno prebiti, a niti o protutužbi ovisi odluka u ovom predmetu i predlaže da se protutužba izdvoji kao zasebna tužba iz ovog predmeta jer po svom sadržaju i pravnom osnovu sadrži samostalni tužbeni zahtjev. Ukoliko pak sud uvaži podnesak tuženika kao protutužbu predlaže dopunsko saslušanje tužiteljica i 1. tužene na okolnost činjenica koje se navode u podnesku kao "protutužbene činjenice" u svezi sa namjerom i subjektivnim stavom stranaka u svezi s predmetom postupka.

6. Sud je u ponovljenom dokaznom postupku pročitao Potvrdu Upravnog odjela za opću upravu Varaždinske županije od 12. studenog 2020., Ugovor o darovanju nekretnina od 19.10.2009., Dodatak Ugovoru o darovanju nekretnina od 12. ožujka 2015., Aneks broj 1 Ugovora o darovanju nekretnine od 19.10.2009. , zemljišnoknjižne podatke, Prijedlog za uknjižbu prava vlasništva od 26.10.2017., Dodatak Prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva od 23.9.2020., Ugovor o darovanju nekretnina od 23.10.2017., Dodatak Ugovoru o darovanju nekretnina od 23.9.2020., uvjerenje o prebivalištu od 10.2.2021., potvrde o plaćanju režijskih troškova na listu 85 spisa, Ugovor o darovanju nekretnina od 6.10.2025. solemniziranog kod javnog bilježnika Petra Kvakan u [adresa] pod brojem OV-4111/2025 te su saslušani tužiteljica i 2. tuženik kao stranke u svrhu dokazivanja.

7. Kako je Presuda ovog suda od 25. svibnja 2023. broj P-507/2020-27 postala pravomoćna u dijelu u kojem je utvrđeno da su ništetni Ugovor o darovanju nekretnina od 23.10.2017. i Dodatak Ugovoru o darovanju nekretnina od 23.9.2020., kojim Ugovorom DČ daruje PČ suvlasnički dio zgrade u [adresa], sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška]/ [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] i koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa posebnim dijelom zgrade-trosobni stan na I. katu, u dvorištu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave , hodnika, wc-a, ukupne površine 123,81 m2 sa pripadajućom drvarnicom i suvlasnički dio zgrade u [adresa] sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška]/ [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] i koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa posebnim dijelom zgrade – jednosobni stan na I. katu koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje ukupne površine 45,75m2 sa pripadajućom drvarnicom, to se u pogledu razloga ništetnosti navedenih Ugovora, ti Ugovori posebno ne analiziraju u ovoj presudi.

8. Kako je temeljem spomenutih ništetnih i Ugovora o darovanju i Dodatka Ugovoru o darovanju provedena uknjižba prava vlasništva za korist DČ i PČ, a imajući u vidu odredbu čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), to je valjalo naložiti brisanje postojećeg zemljišnoknjižnog stanja i uspostavu onog kakvo je bilo prije provedbe predmetnih Ugovora, vodeći računa o tome da stjecatelji prava vlasništva nisu bili u dobroj vjeri i da glede upisa prava vlasništva ne uživaju zaštitu temeljem odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 174/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), pa je tužbeni zahtjev postavljen na zaštitu povrijeđenog knjižnog prava u cijelosti prihvaćen. Pri tome nije ni od kakvog utjecaja okolnost da su tuženi sklopili novi Ugovor o darovanju istih nekretnina 6.10.2025. (time da su sada nekretnine upisane u novi z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa promjenom u A listu pa se u naravi radi o dvorištu, Trg kralja Tomislava sa 350 m2, dvorišta sa 384 m2, zgrade mješovite uporabe, [adresa],3, sa 1615m2 i gospodarske zgrade sa 109m2, čkbr. [katastarska čestica] na kojoj je FČ upisana kao suvlasnica na etaži E-18 u 26/46 dijela, a HČ na etaži E-19 kao vlasnik iste).

9. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim tuženi traže utvrđenje da Ugovor o darovanju nekretnina zaključen 17. kolovoza 2017. između DČ kao darovateljice i KČ kao daroprimateljice, ne proizvodi pravni učinak između ugovornih strana jer da se radi o prividnom (fiktivnom Ugovoru), isti je valjalo odbaciti. Naime, prema odredbi čl. 335. st.1. ZOO-a, pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, a prema stavku 2. to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od 3 godine od dana sklapanja Ugovora. Pri tome se tuženi pozivaju na mane volje da raspolažu svojim pravima i obvezama temeljem navedenog Ugovora jer niti kod jedne strane nije postojala želja da se bilo što iz tog Ugovora realizira, a na to doista upućuje i iskaz tužiteljice na raspravi od 21. siječnja 2019. gdje tvrdi da je sa kćerkom, ovdje 1. tuženom potpisala Ugovor kojim joj kćerka vraća darovani peterosobni stan u [adresa], ali da ona taj pravni posao ne namjerava provesti u zemljišnim knjigama jer je po njezinom mišljenju ona i dalje vlasnica tog stana. Prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a, prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

9.1. Prekluzija je pravni institut koji ograničava vremenski rok u kojem se određeno pravo može ostvariti ili zahtjev može biti podnesen, a u konkretnom slučaju, protutužba je podnesena nakon prekluzivnog roka od 3 godine , dakle i nakon proteka objektivnog roka za podnošenje tužbe za poništaj pobojnog ugovora, kraj činjenice da je Ugovor sklopljen 17. kolovoza 2017., a protutužba je podnijeta 6.10.2025. godine. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 282. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 94/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – nastavno: ZPP), protutužba je odbačena. Iz tog razloga iskazi tužiteljice i 2. tuženika posebno nisu analizirani.

10. Tužiteljici treba ukazati da je svaka protutužba zasebna tužba i nije bilo potrebe razdvajati postupak o protutužbi u odnosu na tužbu jer je u konkretnom slučaju zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, a tuženima treba reći da nije bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe neovisno o tome što se tužiteljica odbila upustiti u raspravljanje o meritumu protutužbenog zahtjeva, a obzirom da nije bila ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 331.b st.1. toč.2 ZPP-a, jer osnovanost tužbenog zahtjeva nije proizlazila iz činjenica navedenih u protutužbi.

11. U odnosu na prigovor tuženih na zapisnik od 12. veljače 2026. gdje traži u cijelom tekstu zapisnika ispravak stranaka kao "tužiteljica-protutuženica" i "tuženici- protutužitelji", za takvim ispravkom nije bilo potrebe jer se procesne uloge stranaka tijekom postupka ne mogu mijenjati i jasno je u uvodu naznačeno da su tuženi podnijeli protutužbu.

12. Imajući u vidu da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom, dok je protutužba odbačena, odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištima 29.3.2022., 16.5.2023., 12.2.2026. u iznosima od po 1.000,00 EUR, zastupanja na ročištu 5.5.2022. 100,00 EUR, 11.7.2022., 500,00 EUR, 17.1.2023. 100,00 EUR, 9.10. i 26.11.2025. u iznosima od po 500,00 EUR, sastav podneska od 13.4.2022. 1.000,00 EUR te sastav podneska od 24.2.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR. Naprotiv trošak sastava podnesaka od 8.4.2022., 10.8.2022., 18.1.2023., 9.6.2023., 30.1.2024., tužiteljici nisu priznati kao potrebni niti su tuženi dužni snositi te troškove, a kojima tužiteljica dostavlja medicinsku dokumentaciju vezano uz odgode ročišta i uplatnice za sudske pristojbe. Tužiteljici nije priznat ni trošak sastava podneska od 25.1.2024. kojim daje odgovor na žalbu, smatrajući da taj trošak nije bio potreban za donošenje drugostupanjske odluke. Tužiteljici je priznat trošak poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.925,00 EUR ili ukupno 9.625,00 EUR.

Varaždin, 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – Božidar Klepač, odvjetnik u Varaždinu, Jalkovečka 1

2. Punomoćnik tuženika – Ivan Ivković, odvjetnik u Čakovcu, Kralja Tomislava 14