Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-82/2025-16

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine, protiv tužene GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Braslavu Balenu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2026., održane u prisutnosti 1. i 2. tužitelja, punomoćnika tužitelja, tužene te punomoćnika tužene, 25. ožujka 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Darovni ugovor, zaključen dana 2. travnja 2024., između ĐC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao darovatelja i tužene GC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao obdarenika, ovjerenog dana 4. travnja 2024. kod Javnog bilježnika Sandre Naumovske pod poslovnim brojem OV-2535/2024, kojim ugovorom ĐC daruje tuženoj GC ½ svojih nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica] – kuća br. 3, 1 zgrada i dvor [adresa] s 593 m2 i kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] s 424 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] za KO [katastarska općina].

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju predhodno ništavog ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je predhodilo njegovoj provedbi, tako da se briše pravo vlasništva tužene GC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] za KO [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica] – kuća br. 3, 1 zgrada i dvor [adresa] s 593 m2 i kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] s 424 m2, uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo navedenog dijela ĐC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa].

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljima, na jednake dijelove, naknadi troškove postupka u iznosu od 1.099,68 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 225,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da je njihova majka SC zaključila brak s njihovim ocem ĐC **.**.2003. Isti brak upisan je u maticu vjenčanih matičnog područja Nova Bukovica za 2003. godinu pod rednim brojem 34, a razveden je 29. travnja 2016. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su živjele u [adresa] na adresi [adresa], sa ovdje tužiteljima, ŽC koja je rođena 2007. godine, i VC koji je rođen 2004. godine. Dana 2. travnja 2024. sklopljen je darovni ugovor između ĐC i njegove majke GC, ovdje tužene, ovjeren 4. travnja 2024. od strane javnog bilježnika Sandre Naumovske pod brojem OV-2535/2024, kojim ĐC svojoj majci GC daruje ½ svojih nekretnina, i to kč. br. [katastarska čestica] – kuća br. 3, 1 zgrada i dvor [adresa] sa 593 m2 i kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] sa 424 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se nalaze na adresi [adresa]. Temeljem navedenog ugovora tužena je upisana kao vlasnica u ½ dijela na navedenim nekretninama. ĐC, otac tužitelja, umro je 10. prosinca 2024. u bolnici u Njemačkoj, a kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda ostala su njegova djeca ŽC i VC. Dana 22. svibnja 2024. tužena se putem punomoćnika obratila majci tužitelja SC, sa zahtjevom za predaju u suposjed predmetnih nekretnina, u kojima tužitelji žive sa svojom majkom. Nakon zaključenja predmetnog darovnog ugovora tužena nikada nije stupila u posjed predmetnih nekretnina. Iz navoda tužbe jasno je vidljivo da nije bilo prave predaje nekretnina u posjed obdareniku, tj. tuženoj, što je jedna od bitnih pretpostavki valjanosti ugovora o darovanju nekretnina. Sukladno odredbi čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima da bi ugovor bez prave predaje bio valjan potrebno je da je isti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, što u ovom slučaju nije učinjeno i samim tim ovakav ugovor je ništetan. Slijedom svega navedenog, tužitelji su predložili da nakon provedenog postupka sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetan Darovni ugovor od 2. travnja 2024., zaključen između ĐC iz [adresa], kao darovatelja, i tužene GC iz Ž, [adresa], kao obdarenika, ovjerenog 4. travnja 2024. kod javne bilježnice Sandre Naumovske pod brojem OV-2535/2024, te naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju predhodno ništavog ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je predhodilo njegovoj provedbi, tako da se briše pravo vlasništva tužene GC na ½ dijela predmetnih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] za KO [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica] – kuća br. 3, 1 zgrada i dvor [adresa] sa 593 m2 i kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] sa 424 m2, uz istovremeni upis navedenog dijela na ĐC iz [adresa].

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer ih smatra neosnovanim te smatra da su njezini unuci, ovdje tužitelji, izmanipulirani od strane SC, majke tužitelja i bivše supruge njezinog sina, koja se na ovaj način želi domoći vrijednog dijela imovine koji joj ne pripada. Naime, sin tužene pok. ĐC rastao se još 2016. godine. Darovana nekretnina nije predstavljala bračnu stečevinu iz razloga što je tužena predmetnu nekretninu darovala sinu DC prije zaključenja braka, još 2015. godine. Tužena smatra da je ovo saznanje izazvalo veliku frustraciju kod SC te sada nakon smrti supruga, a preko zajedničke djece, pokušava izigrati volju ĐC, a sve kako bi stekla vlasništvo nad vrijednom nekretninom koja joj ne pripada. ĐC je nakon rastave braka otišao u Njemačku na rad te uredno plaćao alimentaciju te dopustio supruzi da sa zajedničkom djecom koristi isključivo njegovu polovicu kuće, ali pod uvjetom da ne dovodi u kuću druge partnere, a sve kako se djeca ne bi traumatizirala. Kad je saznao da bivša supruga često dovodi novog partnera u njihovu kuću, potaknut strahom za sigurnost kćerke mldb. ŽC, ĐC, iako teško bolestan, došao je za Uskrs kući obići djecu. Tom prilikom je njegov sin po nagovoru majke nazvao policiju zbog navodnog nasilja u obitelji te je policija izašla na postupanje o čemu je sastavljen zapisnik. ĐC je vjerojatno procijenio da će njegova bivša supruga živjeti s novim partnerom u izvanbračnoj ili bračnoj zajednici te da se uredno ne brine o djeci zbog zauzetosti oko novog partnera. S druge strane, tužena je djecu redovito zvala kod sebe na ručak i davala im džeparac. Tada je ĐC odlučio svojoj majci vratiti dar pa je tim povodom došao iz Njemačke te su zaključili predmetni Ugovor o darovanju, temeljem kojeg je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Slatini br. Z-3351/2024 izvršena uknjižba prava vlasništva u korist tužene. Istina je da darovni ugovor nije zaključen u formi javnobilježničke isprave, ali tužena smatra da pošto se ovdje radilo stvarno i pravno o povratu dara iz 2015. godine, takva forma nije ni bila potrebna, a volja darodavatelja i daroprimateljice nije sporna. Tužena ukazuje na čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama koji propisuje: „Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine.“. Sukladno pravomoćnom rješenju naslovnog suda br. Z-3351/2024, tužena je upisana kao vlasnik na darovanoj nekretnini. Shodno navedenom, tužena je predložila da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane.

3. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. P Ob-175/2015-11 od 29. travnja 2016., preslike Darovnog ugovora od 2. travnja 2024., zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preslike smrtnog lista za pok. ĐC, rodnih listova za tužitelje, preslike poziva od 22. svibnja 2024. radi predaje u suposjed predmetnih nekretnina, preslike rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Virovitici br. Z-3351/2024 od 8. travnja 2024., rješenja Općinskog suda u Slatini br. Z-241/2015 od 3. veljače 2015., izvatka iz baze zk. podataka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesnog prikaz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kupoprodajnog ugovor od 13. listopada 2003., zaključen između RC i GC, s jedne strane kao prodavatelja, i ZC, kao kupca s druge strane, predugovora od 21. srpnja 2003., zaključen između ĐC, kao prodavatelja, i TC, kao kupca, rješenja Prekršajnog odjela Općinskog suda u Virovitici posl. br. Pp- 89/2024-3 od 4. siječnja 2024., prekršajnog naloga Prekršajnog odjela Općinskog suda u Virovitici posl. br. Pp-89/2024-4 od 26. siječnja 2024., zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Virovitici, Stalne služba u Slatini br. Z-10236/25 od 27. studenoga 2025., saslušanjem svjedokinje SC te tužitelja i tužene u svojstvu stranaka.

4. Nije sporno, što je razvidno iz preslike smrtnog lista za pok. ĐC i rodnih listova za tužitelje, da je sada pok. ĐC otac tužitelja te da je isti umro **.**.2024.

5. Nije sporno da je majka tužitelja SC zaključila brak s njihovim ocem ĐC **.**.2003., niti je sporno, kako je to razvidno iz presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, posl. br. P Ob-175/2015- 11 od 29. travnja 2016., da je brak razveden 29. travnja 2016.

6. Nije sporno da je između ĐC i njegove majke GC, ovdje tužene, sklopljen Darovni ugovor od 2. travnja 2024., ovjeren od strane javnog bilježnika Sandre Naumovske iz [adresa] dana 4. travnja 2024. pod brojem OV- 2535/2024, kojim je ĐC svojoj majci GC darovao ½ dijela svojih predmetnih nekretnina, i to kč. br. [katastarska čestica] – kuća br. 3, 1 zgrada i dvor [adresa] s 593 m2 i kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] s 424 m2, tada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Nije sporno, a kako je to razvidno iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i preslike rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Virovitici br. Z-3351/2024 od 8. travnja 2024., da je temeljem navedenog Darovnog ugovora od 2. travnja izvršena uknjižba prava suvlasništva na navedenim nekretninama u ½ dijela u korist GC, ovdje tužene.

8. Predmetne nekretnine sada su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo majke tužitelja SC u ½ dijela te tužene u ½ dijela.

9. Nije sporno da je otac tužitelja ĐC, kako je to razvidno iz rješenja Općinskog suda u Slatini br. Z-241/2015 od 3. veljače 2015., predmetne nekretnine u cijelosti prethodno stekao temeljem Ugovora o darovanju od 2. veljače 2015., zaključen između njega, kao daroprimatelja, i njegove majke GC, ovdje tužene, kao darodavateljice.

10. Nije sporno, a kako je to razvidno iz izvatka iz baze zk. podataka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i povijesnog prikaza zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su predmetne nekretnine prethodno bile vlasništvo NC i GC, roditelja oca tužitelja ĐC.

11. Sporno je da li je predmetni Darovni ugovor od 2. travnja 2024., zaključen između oca tužitelja ĐC, kao darovatelja, i njegove majke GC, ovdje tužene, kao daroprimateljice ništetan jer da nije bilo prave predaje navedenih nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što kako smatraju tužitelji je jedna od bitnih pretpostavki valjanosti ugovora o darovanju nekretnina, budući da je odredom čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), određeno da bi ugovor o darovanju bez prave predaje bio valjan potrebno je da je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, te je sporno da li je takva forma bila potrebna budući da se u konkretnom slučaju, kako smatra tužena, radi o stvarno i pravno povratu dara iz 2015. godine te da volja darodavatelja i daroprimateljice nije bila sporna.

12. Na navedene sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem rješenja Prekršajnog odjela Općinskog suda u Virovitici posl. br. Pp-89/2024-3 od 4. siječnja 2024., prekršajnog naloga Prekršajnog odjela Općinskog suda u Virovitici posl. br. Pp- 89/2024-4 od 26. siječnja 2024., saslušanjem svjedokinje SC te tužitelja i tužene u svojstvu stranaka.

12.1. Svjedokinja SC iskazala je da je predmetna kuća, o kojoj je riječ u ovom postupku, bila vlasništvo nje i sada pok. supruga, naime, kuća se u cijelosti u zemljišnim knjigama vodila na ime njezinog pok. supruga, no nakon razvoda braka u parnici koja je vođena radi utvrđenja bračne stečevine ½ dijela pripala je njoj u vlasništvo, a druga polovina pripala je njezinom supruga. Njezin suprug ostao je živjeti u ovoj kući sve do 9. mjeseca 2016., nakon čega je otišao na bolničko liječenje, a po završetku liječenja otišao je živjeti kod svoje majke, ovdje tužene, i nakon liječenja u ovu kuću se više nije vraćao. Tužena, njena bivša svekrva, nikada nije živjela u ovoj kući, a na ½ dijela ove kuće tužena se uknjižila nakon što je njezin bivši suprug svoju polovinu dijela u proljeće 2024. godine darovao tuženoj. Nakon razvoda braka njihova zajednička djeca, ovdje tužitelji, ostali su živjeti s njom u ovoj kući jer su joj djeca dodijeljena na čuvanje i odgoj, s čime se bivši suprug usuglasio, s tim da je kćerka ŽC **.**.2025. otišla živjeti u [adresa] radi studiranja. Njezin suprug je umro u prosincu 2024. godine, iza njega je provedena ostavinska rasprava te su na utvrđenoj ostavinskoj imovini nasljednicima proglašena njihova djeca, ovdje tužitelji. Tužena živi na adresi [adresa], radi se u naravi o obiteljskog kući koja je vlasništvo tužene. Vlasništvo na predmetnoj kući njezin suprug stekao vlasništvo, odnosno suvlasništvo bi prije svega rekla, jer su ona i njen bivši suprug nakon vjenčanja 2003. godine kupili jednu staru kuću za koju je na obrt [obrt] suprug digao kredit, i od toga kredita je kupljena ta stara kuća koju su ona i njezin suprug dali srušiti, a na njenom mjestu sagradili su novu kuću u kojoj sada žive ona i njezina djeca, odnosno tužitelji. U razdoblju dok nisu uselili u novu kuću 2012. godine, živjeli su kod roditelja njezinog pok. supruga, a nakon što je kuća sagrađena preselili su se u novu kuću. Poznato joj je da je tuženoj bila izrečena mjera opreza zabrane prilaska njoj zbog nasilja u obitelji. Navedena mjera opreza misli da je bila donesena početkom siječnja 2024. godine, sa rokom važenja tri mjeseca, i ta mjera odnosila se samo na zabranu prilaska njoj, a ne i njezinoj djeci. Nije joj poznato da li je ta mjera i dalje na snazi.

12.2. Tužiteljica ŽC iskazala je da njezin otac ĐC umro **.**.2024., u predmetnoj kući živio je do 2016. godine, odnosno do razvoda braka između njega i njezine majke, te nakon razvoda braka otac više nije dolazio živjeti u ovu kuću. Njezina baka sa očeve strane, ovdje tužena, nikada nije živjela u predmetnoj kući. Za darovanje koje je njezin otac učinio svojoj majci u odnosu na ovu kuću saznala je nakon njegove smrti. Iza smrti oca vođena je ostavinska rasprava, a za nasljednike su proglašeni ona i njezin brat, ovdje 2. tužitelj. Poznato joj je da su njezini roditelji zajednički sagradili predmetnu kuću.

.

12.3. Tužitelj VC iskazao je da je njegov otac ĐC u predmetnoj kući živio do jeseni 2016. godine, naime, te godine su se razveli njegovi roditelji, otac je ostao živjeti u toj kući do jeseni 2016. i nakon toga više nije dolazio živjeti u ovu kuću. Njegova baka po očevoj strani, ovdje tužena, u predmetnoj kući nikada nije živjela. Iza smrti njegovog oca vođena je ostavinska rasprava te su on i njegova sestra, ovdje 1. tužiteljica, proglašeni nasljednicima iza njihovog oca i to na nekakvom zemljištu, dok predmetna kuća nije bila predmetom ostavinske rasprave jer je još za života njegov otac darovao ½ dijela kuće svojoj majci, ovdje tuženoj. Za ovo darovanje saznao je nakon smrti oca, ne sjeća se da li je to čuo od svoje bake, ovdje tužene, ili svoje majke, istaknuvši da se s obzirom na protek vremena i sve ono što se događalo ipak sada sa sigurnošću ne može sjetiti da li je za darovanje saznao prije ili nakon smrti svoga oca. Nije imao prilike vidjeti nikakvo sudsko rješenje kojim se dozvoljava upis ½ dijela predmetne kuće na ime i u korist tužene, misli da je imao prilike vidjeti darovni ugovor o kojem je riječ u ovom postupku, a ne rješenje. Na navedeno sudsko rješenje kojim se dozvoljava upis ½ dijela premetne kuće u korist tužene nije se ni mogao žaliti jer nije bio upisan kao suvlasnik predmetne kuće. Za navedeno rješenje nije imao saznanja od svoga oca, jer u razdoblju prije njegove smrti više nisu međusobno kontaktirali.

12.4. Tužena je iskazala da što se tiče rješenja kojim se dozvoljava upis suvlasništva predmetna kuće u ½ dijela na njezino ime u zemljišnim knjigama temeljem predmetnog ugovora o darovanju, da nitko nije prigovorio ovom rješenju niti se bilo tko protiv toga bunio. Predmetna kuća o kojoj je riječ u ovom slučaju sagrađena je sredstvima iz zajedničkog domaćinstva u kojem su živjeli ona i njezin suprug te njezin sin sa svojom obitelji i u kojoj su bili svi skupa oko 10 godina. Na mjestu ove nove kuće ranije je postojala stara kuća koju je srušena i na njezinom mjestu sagrađena je ova nova kuća. Spomenuta stara kuća, nakon smrti njezinog supruga Pave Lovrekovića 2013. godine, u zemljišnim knjigama bila je upisana na njezino ime. Novosagrađena kuća koja se tada vodila u zemljišnim knjigama kao njezino vlasništvo, darovanjem je prenijela na svoga sina ĐC, oca ovdje tužitelja. U novosagrađenoj kući nije nikada živjela, naime, ostala je živjeti u kući u kojoj je do tada živjela na adresi [adresa], u kojoj kući su svi skupa živjeli jedno vrijeme u zajedničkom kućanstvu, a nakon što je nova kuća sagrađena njezin sin se u tu novu kuću sa svojom obitelji preselio 2014. godine. Što se tiče gradnje ove nove kuće navela je da su ona i njezin suprug imali dva stana u [adresa] i nešto ušteđevine, stanove u [adresa] su prodali te novac od prodaje i ušteđevinu koju su tada imali uložili su u izgradnju ove nove kuće, s tim da su za izgradnju kuće ona i njezin suprug podigli i kredit kod Slatinske banke. Kredit je podigla na svoje ime, dok je njezin suprug bio sudužnik i taj kredit su u cijelosti otplatili. Upitana da li ima kakvih saznanja na koji način i po kojoj osnovi je ½ dijela predmetne kuće prešlo u suvlasništvo supruge njezinog pok. sina, majke tužitelja, navela je da je njezin sin u postupku za sporazumni razvod braka preuzeo obvezu plaćanja za uzdržavanje zajedničke djece, dok je njegova supruga preuzela obvezu vođenja brige i skrbi o djeci, te je njezin sin tada pristao da ½ dijela predmetne kuće pripadne njegovoj supruzi, odnosno majci tužitelja. Bilo joj je poznato da, kada je riječ o darovanim stvarima veće vrijednosti, one ne ulaze u bračnu stečevinu, međutim, sin joj je rekao da ½ dijela predmetne kuće ostavlja svojoj supruzi jer je time želio da njegova supruga preuzme brigu i skrb o njihovoj zajedničkoj djeci do njihove 18-te godine, a nakon što oni navrše 18 godina života, da će se on i njegova supruga u odnosu na svoje suvlasničke dijelove na predmetnoj kući odreći u korist njihove djece. Poznato joj je da je u izjavi koju su potpisali njezin sin i njegova supruga (majka tužitelja) koju su dali kod javnog bilježnika u [adresa], stajala jedna klauzula po kojoj su se njezin sin i njegova supruga obvezali da niti on, a niti ona neće dovoditi u kuću druge osobe suprotnog spola. U vrijeme davanja te izjave bila je nazočna. Putem odvjetnice Tatjane Denisov iz [adresa] uputila je pisani poziv SC, majci tužitelja, za predaju u suposjed predmetne kuće, s obzirom da je na toj kući upisana kao suvlasnik u ½ dijela, nakon što je uputila narečeni poziv nije podnosila tužbu radi predaje predmetne kuće u suposjed. I sada je voljna da njezin suvlasnički dio od ½ dijela predmetne kuće pripadne njezinim unucima, ovdje tužiteljima, uz uvjet da njihova majka svoj suvlasnički dio na predmetnoj kući prepiše na tužitelje. Takav prijedlog je iznijela i na prethodnom ročištu, no na taj prijedlog nije bilo nikakvog odgovora, a kada je isti prijedlog iznijela majci tužitelja prije podnošenja ove tužbe, ona na to nije pristala, iz kojeg razloga nije joj poznato.

13. Na temelju ovako provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnog Darovnog ugovora osnovan jer je sklopljen protivno odredbi čl. 482. st. 2. ZOO, kojom je propisano da ugovor o darovanju nekretnine bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

13.1. Naime, iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da nekretnine koje su bile predmetom darovanja, označene kao kč. br. [katastarska čestica] – kuća br. 3, 1 zgrada i dvor [adresa] s 593 m2 i kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] s 424 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, nisu stvarno predane tuženoj, što proizlazi ne samo iz iskaza svjedokinje SC i iskaza tužitelja, koji su naveli, a što tužena nije osporila, da je otac tužitelja ĐC živio u predmetnoj kući do 9. mjeseca 2016., odnosno do razvoda braka između njega i majke tužitelja SC, nakon čega je bio na bolničkom liječenju, a po završetku liječenja otišao je živjeti kod svoje majke, ovdje tužene, te se u navedenu kuću više nije vraćao živjeti, dok tužena u predmetnoj kući nikada, pa niti nakon sklapanja predmetnog Darovnog ugovora, nije živjela niti je bila u posjedu, odnosno suposjedu iste.

13.2. Da predmetne nekretnine tuženoj nisu stvarno predane proizlazi i iz činjenice da je tužena, kako je to razvidno iz preslike poziva od 22. svibnja 2024., pozvala majku tužitelja na predaju predmetnih nekretnina u suposjed, kojem pozivu nije udovoljeno, nakon čega tužena, kako je to navela u svom iskazu, nije podnosila tužbu radi predaje predmetnih nekretnina u suposjed.

14. Bez relevantnog značaja je činjenica da je rješenjem Prekršajnog odjela Općinskog suda u Virovitici, posl. br. Pp-89/2024-3 od 4. siječnja 2024., tuženoj, kao okrivljenici u tom postupku, temeljem čl. 130. st. 1. Prekršajnog zakona produljena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s bivšom snahom SC (majkom tužitelja), koja mjera je prethodno prvotno bila određena Naredbom PP Slatina br. PSK-2007/23 od 31. prosinca 2023., kojom je tuženoj zabranjeno da se približava bivšoj snahi SC na udaljenost manju od 30 metara, produljenje koje mjere je citiranim rješenjem određeno da započinje 8. siječnja 2024., a trajanje određeno dok postoji potreba, odnosno do drugačije odluke suda, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju. Iz prekršajnog naloga Prekršajnog odjela Općinskog suda u Virovitici, posl. br. Pp-89/2024-4 od 26. siječnja 2024., utvrđeno je da je tužena proglašena krivom zbog prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počinjeno na štetu bivše snahe SC, za koje djelo joj je izrečena novčana kazna. Iz priloženog Prekršajnog naloga nije razvidno kada i da li je isti postao pravomoćan.

14.1. Činjenica što je tuženoj bila izrečena navedena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s bivšom snahom (majkom tužitelja) te zabranjeno da joj se približava na udaljenost manju od 30 metara, nije od značaja za ocjenu pravne valjanosti spornog Darovnog ugovora, neovisno o tome da li je navedena mjera bila na snazi i u vrijeme sklapanja predmetnog Darovnog ugovora. Naime, sve da je navedena mjera opreza i bila na snazi u vrijeme sklapanja spornog Darovnog ugovora te sve da je ista spriječila tuženu da stvarno preuzme predmetne nekretnine, naime bivša snaha tužene zajedno s tužiteljima živi u predmetnim nekretninama, izrečena mjera opreza ni na koji način nije onemogućila tuženu, odnosno ugovorne strane spornog Darovnog ugovora, da ugovor sklope u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, kako je to određeno odredbom čl. 482. st. 2. ZOO.

15. Budući da predmetne nekretnine, označene kao kč. br. [katastarska čestica] – kuća br. 3, 1 zgrada i dvor [adresa] s 593 m2 i kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] s 424 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, koje su bile predmetom darovanja, stvarno nisu predane tuženoj te da sporni Darovni ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, cijeneći da je odredbom čl. 482. st. 2. ZOO propisano da ugovor o darovanju nekretnine bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, utvrđeno je da je sporni Darovni ugovor ništetan jer je sklopljen protivno kogentnoj zakonskoj odredbi iz čl. 482. st. 2. ZOO. Naime, odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je da je svaki ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, kogentnim normama ili moralu društva ništetan, osim ako se takav ugovor može opravdati na način da povrijeđeno pravilo upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili je zakonom propisano nešto drugo.

16. S obzirom na sve navedeno, sud je kao osnovan usvojio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti spornog Darovnog ugovora, slijedom čega je presuđeno kao u st. I. izreke.

17. Budući da ništetnost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla, odnosno ex tunc, sud je temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, kojom je određeno da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, u st. II. izreke usvojio tužbeni zahtjev na uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja predmetnih nekretnina, kakvo je bilo prije provedbe spornog Darovnog ugovora u zemljišnim knjigama, te naložio brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ništavog ugovora i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je predhodilo njegovoj provedbi, tna način da se briše pravo vlasništva tužene na ½ dijela predmetnih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica] – kuća br. 3, 1 zgrada i dvor [adresa] s 593 m2 i kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] s 424 m2, uz istovremeni upis vlasništva navedenog suvlasničkog dijela na ime i korist ĐC, oca tužitelja.

18. Sud nije posebno cijenio kupoprodajni ugovor od 13. listopada 2003., zaključen između RC i GC (roditelji oca tužitelja ĐC), s jedne strane kao prodavatelja, i ZC, kao kupca s druge strane, kupoprodajnog ugovor od 13. listopada 2003., zaključen između RC i GC, s jedne strane kao prodavatelja, i ZC, kao kupca s druge strane, a niti predugovor od 21. srpnja 2003., zaključen između ĐC, kao prodavatelja, i TC, kao kupca, budući da se odnose na stjecanje, odnosno prodaju nekretnina (dva stana) u Osijeku, što s obzirom na tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev nije od relevantnog značaja za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku.

19. Sud nije posebno cijenio niti rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Virovitici, Stalne služba u Slatini br. Z-10236/25 od 27. studenoga 2025., budući da je tim rješenjem na cjelokupnom suvlasničkom dijelu tužene na predmetnim nekretninama dopušten upis zabilježbe predmetnog spora, temelju ovosudnog rješenja posl. br. P-82/2025-9 od 26. studenoga 2025., što nije od nikakvog značaj za donošenje meritorne odluke.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 46/25), temeljem koje je sud obvezao tuženu da tužiteljima, na jednake dijelove, naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 1.099,68 eura, i to 200,00 eura na ime nagrade punomoćnika za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, 138/23, dalje Tarifa), 400,00 eura za zastupanje na ročištima od 25. studenoga 2025. i 11. veljače 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 200,00 eura za sastav obrazloženog podneska od 15. rujna 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 200,00 eura na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife), te u troškovniku zatraženi iznos od 99,68 eura za sudsku pristojbu na tužbu i presudu. Tužiteljima nije dosuđen zatraženi trošak za pristup punomoćnika na ročište za objavu presude od 25. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 eura, budući da na navedeno ročište punomoćnik tužitelja nije pristupio.

21. Slijedom navedenog, sud je zahtjev tužitelja za naknadom troškova usvojio do iznosa od 1.099,68 eura, dok je zahtjev za isplatom preostalog troška, u iznosu od 225,00 eura, sud kao neosnovan odbio.

U Slatini, 25. ožujka 2026.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Branko Jurlina, odvjetnik iz Slatine - punomoćnik tužitelja.

2. Braslav Balen, odvjetniku iz Zagreba - punomoćnik tužene.