Zakon.hr

Poslovni broj: P-9119/23-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Josipu Štefičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 [adresa], isplatiti tužiteljici OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ništetnih odredbi vezanih uz valutnu klauzulu Ugovora o namjenskom kreditu broj: 046-61/2007 iznos od 16.829,24 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

- na iznos od 4,33 eura, za razdoblje od 10.11.2007. do isplate

- na iznos od 1,06 eura, za razdoblje od 11.12.2007. do isplate

- na iznos od 8,32 eura, za razdoblje od 11.1.2008. do isplate

- na iznos od 12,48 eura, za razdoblje od 12.2.2008. do isplate

- na iznos od 23,46 eura, za razdoblje od 11.3.2008. do isplate

- na iznos od 10,59 eura, za razdoblje od 11.4.2008. do isplate

- na iznos od 5,50 eura, za razdoblje od 10.5.2008. do isplate

- na iznos od 11,71 eura, za razdoblje od 11.6.2008. do isplate

- na iznos od 2,57 eura, za razdoblje od 9.7.2008. do isplate

- na iznos od 3,02 eura, za razdoblje od 9.8.2008. do isplate

- na iznos od 8,38 eura, za razdoblje od 14.10.2008. do isplate

- na iznos od 48,96 eura, za razdoblje od 22.10.2008. do isplate

- na iznos od 21,71 eura, za razdoblje od 13.11.2008. do isplate

- na iznos od 58,03 eura, za razdoblje od 13.1.2009. do isplate

- na iznos od 63,36 eura, za razdoblje od 17.2.2009. do isplate

- na iznos od 65,67 eura, za razdoblje od 14.3.2009. do isplate

- na iznos od 58,75 eura, za razdoblje od 11.4.2009. do isplate

- na iznos od 59,89 eura, za razdoblje od 15.5.2009. do isplate

- na iznos od 49,44 eura, za razdoblje od 5.6.2009. do isplate

- na iznos od 41,76 eura, za razdoblje od 13.6.2009. do isplate

- na iznos od 43,66 eura, za razdoblje od 14.7.2009. do isplate

- na iznos od 47,52 eura, za razdoblje od 12.9.2009. do isplate

- na iznos od 47,06 eura, za razdoblje od 13.10.2009. do isplate

- na iznos od 42,95 eura, za razdoblje od 10.11.2009. do isplate

- na iznos od 50,31 eura, za razdoblje od 11.12.2009. do isplate

- na iznos od 56,15 eura, za razdoblje od 12.1.2010. do isplate

- na iznos od 64,48 eura, za razdoblje od 9.2.2010. do isplate

- na iznos od 62,38 eura, za razdoblje od 9.3.2010. do isplate

- na iznos od 73,66 eura, za razdoblje od 10.4.2010. do isplate

- na iznos od 71,30 eura, za razdoblje od 10.6.2010. do isplate

- na iznos od 75,32 eura, za razdoblje od 10.7.2010. do isplate

- na iznos od 119,76 eura, za razdoblje od 23.7.2010. do isplate

- na iznos od 108,60 eura, za razdoblje od 31.8.2010. do isplate

- na iznos od 143,69 eura, za razdoblje od 23.9.2010. do isplate

- na iznos od 131,90 eura, za razdoblje od 3.11.2010. do isplate

- na iznos od 112,79 eura, za razdoblje od 11.12.2010. do isplate

- na iznos od 153,90 eura, za razdoblje od 23.12.2010. do isplate

- na iznos od 208,12 eura, za razdoblje od 18.1.2011. do isplate

- na iznos od 172,20 eura, za razdoblje od 22.2.2011. do isplate

- na iznos od 185,13 eura, za razdoblje od 29.3.2011. do isplate

- na iznos od 169,25 eura, za razdoblje od 19.4.2011. do isplate

- na iznos od 172,39 eura, za razdoblje od 19.5.2011. do isplate

- na iznos od 241,11 eura, za razdoblje od 21.6.2011. do isplate

- na iznos od 248,04 eura, za razdoblje od 21.7.2011. do isplate

- na iznos od 305,49 eura, za razdoblje od 19.8.2011. do isplate

- na iznos od 276,37 eura, za razdoblje od 13.9.2011. do isplate

- na iznos od 244,47 eura, za razdoblje od 13.10.2011. do isplate

- na iznos od 244,95 eura, za razdoblje od 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 242,77 eura, za razdoblje od 14.12.2011. do isplate

- na iznos od 257,81 eura, za razdoblje od 12.1.2012. do isplate

- na iznos od 270,96 eura, za razdoblje od 14.2.2012. do isplate

- na iznos od 272,91 eura, za razdoblje od 14.3.2012. do isplate

- na iznos od 264,19 eura, za razdoblje od 19.4.2012. do isplate

- na iznos od 270,45 eura, za razdoblje od 17.5.2012. do isplate

- na iznos od 274,81 eura, za razdoblje od 20.6.2012. do isplate

- na iznos od 268,08 eura, za razdoblje od 17.7.2012. do isplate

- na iznos od 270,14 eura, za razdoblje od 11.8.2012. do isplate

- na iznos od 265,17 eura, za razdoblje od 13.9.2012. do isplate

- na iznos od 254,14 eura, za razdoblje od 13.10.2012. do isplate

- na iznos od 266,38 eura, za razdoblje od 20.11.2012. do isplate

- na iznos od 272,38 eura, za razdoblje od 14.12.2012. do isplate

- na iznos od 268,58 eura, za razdoblje od 11.1.2013. do isplate

- na iznos od 246,18 eura, za razdoblje od 13.2.2013. do isplate

- na iznos od 265,67 eura, za razdoblje od 19.3.2013. do isplate

- na iznos od 267,60 eura, za razdoblje od 17.4.2013. do isplate

- na iznos od 260,31 eura, za razdoblje od 16.5.2013. do isplate

- na iznos od 237,11 eura, za razdoblje od 18.6.2013. do isplate

- na iznos od 236,77 eura, za razdoblje od 17.7.2013. do isplate

- na iznos od 242,79 eura, za razdoblje od 20.8.2013. do isplate

- na iznos od 252,29 eura, za razdoblje od 18.9.2013. do isplate

- na iznos od 265,34 eura, za razdoblje od 17.10.2013. do isplate

- na iznos od 259,01 eura, za razdoblje od 20.11.2013. do isplate

- na iznos od 263,95 eura, za razdoblje od 19.12.2013. do isplate

- na iznos od 269,52 eura, za razdoblje od 19.1.2014. do isplate

- na iznos od 269,11 eura, za razdoblje od 15.2.2014. do isplate

- na iznos od 275,22 eura, za razdoblje od 18.3.2014. do isplate

- na iznos od 273,27 eura, za razdoblje od 15.4.2014. do isplate

- na iznos od 266,59 eura, za razdoblje od 13.5.2014. do isplate

- na iznos od 264,47 eura, za razdoblje od 18.6.2014. do isplate

- na iznos od 265,48 eura, za razdoblje od 22.7.2014. do isplate

- na iznos od 273,14 eura, za razdoblje od 19.8.2014. do isplate

- na iznos od 279,60 eura, za razdoblje od 16.9.2014. do isplate

- na iznos od 278,30 eura, za razdoblje od 15.10.2014. do isplate

- na iznos od 283,89 eura, za razdoblje od 15.11.2014. do isplate

- na iznos od 287,70 eura, za razdoblje od 16.12.2014. do isplate

- na iznos od 285,51 eura, za razdoblje od 10.1.2015. do isplate

- na iznos od 288,58 eura, za razdoblje od 11.2.2015. do isplate

- na iznos od 288,62 eura, za razdoblje od 11.3.2015. do isplate

- na iznos od 288,66 eura, za razdoblje od 11.4.2015. do isplate

- na iznos od 288,69 eura, za razdoblje od 12.5.2015. do isplate

- na iznos od 288,73 eura, za razdoblje od 11.6.2015. do isplate

- na iznos od 288,77 eura, za razdoblje od 11.7.2015. do isplate

- na iznos od 288,81 eura, za razdoblje od 11.8.2015. do isplate

- na iznos od 288,85 eura, za razdoblje od 11.9.2015. do isplate

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 [adresa], isplatiti tužiteljici OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ništetnih odredbi vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu Ugovora o namjenskom kreditu broj: : 046-61/2007 iznos od 9.529,54 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

- na iznos od 66,90 eura, za razdoblje od 11.1.2008. do isplate

- na iznos od 66,81 eura, za razdoblje od 12.2.2008. do isplate

- na iznos od 149,09 eura, za razdoblje od 11.3.2008. do isplate

- na iznos od 148,93 eura, za razdoblje od 11.4.2008. do isplate

- na iznos od 148,77 eura, za razdoblje od 10.5.2008. do isplate

- na iznos od 148,60 eura, za razdoblje od 11.6.2008. do isplate

- na iznos od 148,44 eura, za razdoblje od 9.7.2008. do isplate

- na iznos od 148,27 eura, za razdoblje od 9.8.2008. do isplate

- na iznos od 148,09 eura, za razdoblje od 14.10.2008. do isplate

- na iznos od 147,92 eura, za razdoblje od 22.10.2008. do isplate

- na iznos od 147,74 eura, za razdoblje od 13.11.2008. do isplate

- na iznos od 164,67 eura, za razdoblje od 13.1.2009. do isplate

- na iznos od 164,48 eura, za razdoblje od 17.2.2009. do isplate

- na iznos od 164,28 eura, za razdoblje od 14.3.2009. do isplate

- na iznos od 164,08 eura, za razdoblje od 11.4.2009. do isplate

- na iznos od 163,87 eura, za razdoblje od 15.5.2009. do isplate

- na iznos od 163,67 eura, za razdoblje od 5.6.2009. do isplate

- na iznos od 163,46 eura, za razdoblje od 13.6.2009. do isplate

- na iznos od 163,25 eura, za razdoblje od 14.7.2009. do isplate

- na iznos od 163,03 eura, za razdoblje od 12.9.2009. do isplate

- na iznos od 162,82 eura, za razdoblje od 13.10.2009. do isplate

- na iznos od 162,59 eura, za razdoblje od 10.11.2009. do isplate

- na iznos od 162,37 eura, za razdoblje od 11.12.2009. do isplate

- na iznos od 162,15 eura, za razdoblje od 12.1.2010. do isplate

- na iznos od 161,92 eura, za razdoblje od 9.2.2010. do isplate

- na iznos od 161,69 eura, za razdoblje od 9.3.2010. do isplate

- na iznos od 161,45 eura, za razdoblje od 10.4.2010. do isplate

- na iznos od 161,21 eura, za razdoblje od 10.6.2010. do isplate

- na iznos od 160,97 eura, za razdoblje od 10.7.2010. do isplate

- na iznos od 160,73 eura, za razdoblje od 23.7.2010. do isplate

- na iznos od 160,48 eura, za razdoblje od 31.8.2010. do isplate

- na iznos od 160,23 eura, za razdoblje od 23.9.2010. do isplate

- na iznos od 159,98 eura, za razdoblje od 3.11.2010. do isplate

- na iznos od 159,73 eura, za razdoblje od 11.12.2010. do isplate

- na iznos od 159,47 eura, za razdoblje od 23.12.2010. do isplate

- na iznos od 140,06 eura, za razdoblje od 18.1.2011. do isplate

- na iznos od 139,82 eura, za razdoblje od 22.2.2011. do isplate

- na iznos od 139,57 eura, za razdoblje od 29.3.2011. do isplate

- na iznos od 139,33 eura, za razdoblje od 19.4.2011. do isplate

- na iznos od 139,08 eura, za razdoblje od 19.5.2011. do isplate

- na iznos od 138,82 eura, za razdoblje od 21.6.2011. do isplate

- na iznos od 138,57 eura, za razdoblje od 21.7.2011. do isplate

- na iznos od 138,31 eura, za razdoblje od 19.8.2011. do isplate

- na iznos od 138,04 eura, za razdoblje od 13.9.2011. do isplate

- na iznos od 137,78 eura, za razdoblje od 13.10.2011. do isplate

- na iznos od 100,36 eura, za razdoblje od 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 100,15 eura, za razdoblje od 14.12.2011. do isplate

- na iznos od 99,94 eura, za razdoblje od 12.1.2012. do isplate

- na iznos od 99,72 eura, za razdoblje od 14.2.2012. do isplate

- na iznos od 99,50 eura, za razdoblje od 14.3.2012. do isplate

- na iznos od 99,28 eura, za razdoblje od 19.4.2012. do isplate

- na iznos od 99,05 eura, za razdoblje od 17.5.2012. do isplate

- na iznos od 98,83 eura, za razdoblje od 20.6.2012. do isplate

- na iznos od 98,60 eura, za razdoblje od 17.7.2012. do isplate

- na iznos od 98,37 eura, za razdoblje od 11.8.2012. do isplate

- na iznos od 98,14 eura, za razdoblje od 13.9.2012. do isplate

- na iznos od 97,90 eura, za razdoblje od 13.10.2012. do isplate

- na iznos od 97,66 eura, za razdoblje od 20.11.2012. do isplate

- na iznos od 97,42 eura, za razdoblje od 14.12.2012. do isplate

- na iznos od 97,18 eura, za razdoblje od 11.1.2013. do isplate

- na iznos od 96,94 eura, za razdoblje od 13.2.2013. do isplate

- na iznos od 96,69 eura, za razdoblje od 19.3.2013. do isplate

- na iznos od 96,44 eura, za razdoblje od 17.4.2013. do isplate

- na iznos od 96,19 eura, za razdoblje od 16.5.2013. do isplate

- na iznos od 95,94 eura, za razdoblje od 18.6.2013. do isplate

- na iznos od 95,68 eura, za razdoblje od 17.7.2013. do isplate

- na iznos od 95,42 eura, za razdoblje od 20.8.2013. do isplate

- na iznos od 95,16 eura, za razdoblje od 18.9.2013. do isplate

- na iznos od 94,90 eura, za razdoblje od 17.10.2013. do isplate

- na iznos od 94,63 eura, za razdoblje od 20.11.2013. do isplate

- na iznos od 94,36 eura, za razdoblje od 19.12.2013. do isplate

- na iznos od 94,09 eura, za razdoblje od 19.1.2014. do isplate

- na iznos od 7,49 eura, za razdoblje od 15.2.2014. do isplate

- na iznos od 7,45 eura, za razdoblje od 18.3.2014. do isplate

- na iznos od 7,42 eura, za razdoblje od 15.4.2014. do isplate

- na iznos od 7,38 eura, za razdoblje od 13.5.2014. do isplate

- na iznos od 7,34 eura, za razdoblje od 18.6.2014. do isplate

- na iznos od 7,31 eura, za razdoblje od 22.7.2014. do isplate

- na iznos od 7,27 eura, za razdoblje od 19.8.2014. do isplate

- na iznos od 7,23 eura, za razdoblje od 16.9.2014. do isplate

- na iznos od 7,19 eura, za razdoblje od 15.10.2014. do isplate

- na iznos od 7,16 eura, za razdoblje od 15.11.2014. do isplate

- na iznos od 7,12 eura, za razdoblje od 16.12.2014. do isplate

- na iznos od 7,08 eura, za razdoblje od 10.1.2015. do isplate

- na iznos od 7,04 eura, za razdoblje od 11.2.2015. do isplate

- na iznos od 7,01 eura, za razdoblje od 11.3.2015. do isplate

- na iznos od 6,97 eura, za razdoblje od 11.4.2015. do isplate

- na iznos od 6,93 eura, za razdoblje od 12.5.2015. do isplate

- na iznos od 6,89 eura, za razdoblje od 11.6.2015. do isplate

- na iznos od 6,86 eura, za razdoblje od 11.7.2015. do isplate

- na iznos od 6,82 eura, za razdoblje od 11.8.2015. do isplate

- na iznos od 6,78 eura, za razdoblje od 11.9.2015. do isplate

- na iznos od 6,74 eura, za razdoblje od 16.9.2015. do isplate

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 [adresa] naknaditi tužiteljici OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 7.415,81 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.03.2026. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu pod brojem 046-61/2007 od dana 12.07.2007.g. na iznos od 173.491,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,20% dekurzivno godišnje.

2. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu bio upisan pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank dioničko društvo sa sjedištem u [adresa]. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj: Tt-16/22619 od 11.06.2016.g. u sudski registar upisao promjenu tvrtke i promjenu odredbi Statuta tuženika pod tvrtkom Addiko Bank dioničko društvo sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877. Slijedom navedenog tužitelj je kao tuženika naznačio Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, a sukladno aktualnim podacima iz sudskog registra.

3. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu kojom traži da sud obveže tuženika sukladno odredbi čl. 186. b. st. 3. ZPP-a na dostavljanje potrebnih podataka kako bi tužitelj mogao postaviti valjani tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj je i dokazao da se obratio tuženiku neposredno s Zahtjevom za dostavu kreditne dokumentacije od 16.04.2019. g. i koji Zahtjev je banka primila 16.04.2019.

5. Tužitelj je u ovom predmetu je podnio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. ZPP-a jer nije raspolagao kompletnom dokumentacijom temeljem kojeg bi mogao postaviti tužbeni zahtjev. Visina tužbenog zahtjeva u konkretnom predmetu je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem FORENZIKA PRIMA d.o.o. koji nalaz i mišljenje je sudu dostavljen dana 17.06.2020.

6. S obzirom da je u tijeku postupka provedenim financijskim vještačenjem utvrđena visina tražbine tužitelja, podnesena stupnjevita tužba po tužitelju sukladno čl. 186. b. st. 3. ZPP-a u cijelosti osnovana.

7. Tužitelj nadalje navodi da je u predmetnom Ugovoru ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.

8. Pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž- 6632/2017 od 14.06.2018.g. i Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. u toč. 5. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.04.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19), a identična je i odredba čl. 138. a ranijeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09) propisana je obvezujuća snaga sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača za ostale sudove u postupcima koji potrošač osobno pokrene.

10. Tužitelj se poziva na presudu suda EU C-118/2017 prema kojoj presudi tužitelj ima pravo na potpunu restituciju i uspostavu prava na povrat koristi s ciljem da se uspostavi takva pravna situacija kao da nepoštene odredbe nisu niti postojale.

11. Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24.02.2025.g. potražuje na ime pretplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope iznos od 9.529,54 € i na ime pretplate temeljem ništetne Ugovorne odredbe o valuti CHF iznos od 16.829,24 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

12. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare tražbine.

13. Nadalje tuženik ističe da je predmetni Ugovor o kreditu konvertiran sukladno ZID ZPK/15, pa slijedom toga su tim Ugovorom o konverziji stranke isključivo po izboru tužitelja riješio sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan Zakonom.

14. Naime, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu je došlo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, došlo je do promjene kamatne stope od datuma sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka ugovoru pa i ubuduće, utvrđen je preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u eurima, te sporazum o raspolaganju preplatom odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa.

15. Stoga kako je između stranaka provedena konverzija kojom je tužitelj dobrovoljno pristupio ne postoji njegova tražbina, pa tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.

16. Nadalje, navodi da nije sporno da je tuženik tijekom trajanja Ugovora o kreditu, mijenjao kamatnu stopu, međutim potrebno je u ovom postupku utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno, je li tužitelju nastala šteta. Tuženik tvrdi da se u postupku kolektivne zaštite potrošača na općenit i apstraktan način ispitivalo je li određeno postupanje trgovaca protivno odredbama o Zaštiti potrošača ne ulazeći u konkretno ispitivanje pojedinačnih slučajeva. U predmetu Potrošač utvrđeno je da ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke nije u skladu sa odredbama o zaštiti potrošača, ali u tom postupku nisu izvođeni dokazi radi ocjene jesu li banke pa tako i tuženik doista i zloupotrebljavale te odredbe na štetu potrošača. Ovo jasno proizlazi iz obrazloženja navedene presude Visokog trgovačkog suda iz koje se dade razumjeti da nije isključeno da su u pojedinačnim slučajevima banke predmetnu odredbu koristile sukladno načelu savjesnosti i poštenja, ali to nije bilo predmetom ispitivanja u postupku kolektivne tužbe imajući u vidu njen apstraktni i preventivni karakter.

17. Promjena kamatne stope tijekom trajanja ugovora o kreditu koja je učinjena po tuženiku nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, sukladno svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik nije niti imao obvezu ugovarati egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjene ugovorne kamate. Nije sporno da je tuženik koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava.

18. Osim toga tuženik se i poziva na tržišne prilike, budući je rizik banaka koje su davale kreditne plasmane u RH bio veći od europskog tržišta, pa su stoga strane banke u RH hrvatskim državljanima naplaćivale veće kamatne stope, a koje su mogli naplaćivati jer su im to dopuštali pozitivni propisi.

19. Konačno navodi da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom, a što je među strankama neprijeporno, pa stoga tužitelju ne pripada zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopio ugovor s fiksnom kamatnom stopom.

20. Nadalje tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

21. U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.

22. Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.

23. Predmetni Ugovori o kreditu su solemnizirani kod Javnog bilježnika pa je stoga Javni bilježnik dužan po Zakonu prije solemnizacije rastumačiti tuženiku ugovorne odredbe.

24. Tuženik predlaže saslušanje svjedokinje, a od tog dokaznog prijedloga odustaje tijekom postupka.

25. Predlaže da sud tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

26. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu (list 5-13 spisa), pročitan je Anex ugovora o kreditu od 03.03.2016. (list 14-18), zahtjev tužitelja od 16.04.2019. za izdavanje dokumentacije po kreditu (list 19 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po PKF FORENZIKA PRIMA d.o.o. (list 64-91), pročitana je obavijest o provedenoj konverziji (list 138-146), saslušana je tužiteljica OT kao stranka (list 154- 156), provedeno je novo financijsko vještačenje po RUČEVIĆ VJEŠTAČENJE d.o.o. (list 162-166).

27. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

28. Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu pod brojem 046- 61/2007 od dana 12.07.2007. koji je ovjeren pod poslovnim brojem Ov-14674/2007 dana 05.07.2007.g. po javnom bilježniku kojim Ugovorom o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 173.491,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, kredit je odobren za kupovinu stana, a kamatna stopa je ugovorena 4,20% dekurzivno godišnje, a rok otplate kredita iznosi 20 godina u 240 anuiteta.

29. Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

30. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

31. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi.

32. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g.

33. Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."

34. Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine.

35. Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

36. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

37. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

38. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

39. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

40. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

41. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

42. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

43. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

44. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

45. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

46. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

47. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

48. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

49. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

50. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

51. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 2. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

52. Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

53. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

54. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

55. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

56. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 8. Ugovora o kreditu.

57. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

58. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

59. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

60. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

61. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

62. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 O i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

63. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

64. Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž- 7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 12. lipnja 2019.g. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja u odnosu na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu zastara je nastupila dana 14.06.2023.

65. U odnosu na nesporno provedenu konverziju (sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ broj: 102/15; u daljnjem tekstu: ZIDZPK) ovaj prvostupanjski sud pronalazi kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.

66. Ovo stoga jer suprotno stajalište ne proizlazi niti iz samih odredaba ZIDZPK –a kao niti iz odredaba ZZP-a u pogledu zaštite potrošača odnosno općih odredbi ZOO-a. Naime, ukoliko su određene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, potrošača valja dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja. U postupcima u kojima stranke nisu provele konverziju takvo postupanje je olakšano činjenicom da su nepošteno ugovorene odredbe egzistirale tijekom čitavog trajanja otplate ( u slučaju da je kredit otplaćen prije stupanja na snagu konverzije ) ili činjenicom da potrošač nakon mogućnosti provođenja konverzije nije pristao na istu. Međutim, u slučaju poput ovog koji je predmetom postupka ( tj. kada je potrošač pristao na konverziju ) potrebno je utvrditi kakav je njezin učinak na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim.

67. Pri tome je bitno naglasiti da izračun i način na koji je provedena konverzija polazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku ( tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod ( kredit denominiran u EUR ) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. U tom smislu je odredbom čl. 19. b i ZID ZPK – a propisano da: „Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“ Dakle, kako provođenje konverzije i izračun temeljem kojeg je ona provođena ( čl. 19 c ZID ZPK –a) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, to je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da zakon temeljem kojeg je konverzija provedene nije isključio mogućnost potrošača na ostvarivanje restitucije temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

68. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

69. Naime cilj ZID ZPK iz 2015.g. nije bio obeštetiti tužitelja kao potrošača, niti je taj Zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate, niti je vršio obeštećenje korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih Ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak i kamati, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je cilj bio izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti Euro. Time je izračun konverzije kredita do dana konverzije 30.09.2015.g. napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak i odredbi o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke, pa je predmet konverzije bila valutna klauzula- švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene kamatne stope koje se mijenjaju jednostranom odlukom banke baš kao i u kreditima u švicarskim francima, dok se nakon 30.09.2015. otplata kredita nastavlja uz primjenu valutne klauzule, sada u valuti euro i sada sa pro futuro novo definiranom kamatnom stopom na način da je ona opet promjenjiva u skladu s Općim uvjetima banke i ponovo određena samovoljno od strane tuženika po principu "uzmi ili ostavi".

70. Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK iz 2015.g. u odredbama toga Zakona odnosno čl. 19.c. kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1.,2.,3. i 4. tog članka.

71. Ono što je banka stvarno napravila i kako je provedena konverzija je to da je banka zatečenu glavnicu koja je bila na dan 30.09.2015.g. smatrala početnom glavnicom. Da bi banka mogla napraviti konverziju, ona je napravila projekciju kredita u eurima kakav bi taj kredit izgledao da je otpočetka bio u eurima, što znači stabilna valuta koju štiti HNB i gdje se ne mijenja tečaj, ali je na tu projekciju kredita primijenila jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koja je u isto vrijeme bila na eurske kredite.

72. Znači banka je smatrala početnom glavnicu onu zatečenu glavnicu dužnika u CHF-u koja je zatečena na dan 30.09.2015. i tu zatečenu glavnicu je zatvarala prema projekciji kredita sa stvarnim uplatama tužitelja, a koje stvarne uplate su na dan 30.09. 2015. u sebi sadržavale i ništetnu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i ništetnu valutnu klauzulu.

73. Dakle banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on otpočetka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na eurske kredite i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinio do tada i tako je utvrđeno je li potrošač štogod preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču, već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu.

74. Stoga prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF-u s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još platiti banci neki dodatni iznos.

75. Kako je već rečeno cilj ZID ZPK/15 nije bio obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku sa potrošačima koji su kredite imali denominirane u Euru, a niti jednom jedinom odredbom ZID ZPK/19 nije bilo određeno obeštećenje dužnika u CHF-u.

76. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge- izvanugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuju preplaćeni tečaj, kamata i zatezne kamate.

77. Aneksima / sporazumima / dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i tečajnih razlika za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega tužitelj ima pravo na preplatu po kamati i valuti iako je kredit konvertiran.

78. Pregledom Dodatka ugovora o kreditu sud je utvrdio kako se tužitelj nigdje nije odrekao svojih potraživanja, niti se odrekao prava na potpuno obeštećenje, niti se odrekao tužbe i sudske zaštite, niti je bilo kakvo odricanje bilo propisano Zakonom.

79. Štoviše, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK /15 u čl. 19.e. gdje je bankama bilo zabranjeno da u Dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.

80. Da tužitelj nije obeštećen za preplatu u odnosu na valutnu klauzulu, a i u odnosu na početnu glavnicu, valja navesti da je VSRH donio rješenje pod brojem Rev-1096/2022 od dana 08.11.2022. kojim je zauzeto shvaćanje da sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je utvrđena konverzija kredita ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa ako takva razlika postoji bez obzira što je provedba konverzije izvršena sukladno ZID ZPK / 15 o čemu je zauzeo svoj stav VSRH u odluci broj Rev– 2868/2018 od 12.02.2019.

81. Konačno tuženici u čitavom nizu predmeta plasiraju tezu da je tužitelju prilikom konverzije nešto isplaćeno i da je on na nekom imaginarnom dobitku, a što je potpuno netočno i ne odgovara činjeničnom stanju kojeg se lako utvrđuje provedenim vještačenjem.

-Temeljne postavke o posljedicama ništetnosti promjenjive kamatne stope (PKS) i valutne klauzule CHF, vezano za konvertirane CHF kredite, su sljedeće:

- Ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF, vrijedi od početka ugovornog odnosa, pa tako i na dan konverzije.

- Budući da su, kako na početku ugovornog odnosa, tako i na dan konverzije bili ništetni i promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula CHF, to znači da uopće nije postojala glavnica u CHF iznosima, nego je na dan konverzije jedina postojeća glavnica bila ona na koju nije utjecao niti rast tečaja, niti rast kamata.

- Za glavnicu s izuzećem ništetnih odredaba bilo je potrebno uplatiti samo iznose anuiteta utvrđene na dan realizacije svakog pojedinačnog CHF kredita, pa onda nije bilo moguće u konverziji iskoristiti nikakve preplate kamata i tečaja da bi se zatvarala nekakva euro glavnica koja je, dapače, i dalje bila veća od pravilno utvrđene glavnice bez utjecaja rasta tečaja i rasta kamata, a i novi anuiteti i dalje su bili veći od početno utvrđenih anuiteta.

- Ravnoteža prava i obveza ne znači da se potrošači u kreditima sa švicarcima svedu na potrošače s euro kreditima nego ravnoteža prava i obveza znači da se ništetne ugovorne odredbe izuzmu bez zamjene drugima, a to bi značilo da otpočetka ugovornog odnosa, pa tako i na dan konverzije vrijede samo početne postavke, početna glavnica u kunama i početna kamatna stopa koja je ugovorena u Ugovoru, pa tako i na dan konverzije vrijedi samo preostala glavnica do koje se stiže primjenom početne kamatne stope i početnog kunskog iznosa kredita, dok sve plaćeno iznad toga pripada potrošaču zajedno sa zateznim kamatama. Pretvaranjem CHF kredita u euro kredit, ta ravnoteža nije uspostavljena nego je stvorena neravnoteža u odnosu na početne postavke bez ništetnih odredaba.

82. Nepoštenje tuženika se još jednom potvrđuje sa njegovim zahtjevom da se njemu prizna ono što je tužitelju morao priznati primjenjujući striktno odredbe ZID ZPK, jer tuženik priznavajući preplatu u konverziji nije ništa priznao niti dao od svojega, već su to sve preplate koje su sadržane u preplati temeljem kamatne stope. Valja ima na umu da je konverzija provedena sa stanjem na dan 30.09.2015., a ništetnost valutne klauzule je utvrđena tek 2018.

83. To proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka FORENZIKA PRIMA d.o.o. (list 88 spisa) gdje je vještak utvrdio da je prigodom konverzije nastala preplata kredita. Provedenim izračunima vještak je utvrdio da je tužitelj u tijeku otplate kredita preplatio s osnova promjene kamatne stope iznos od 71.800,26 kn, a s osnova promjene tečaja je platio više 126.799,81 kn što zajedno čini preplatu po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i po valuti odnosno preplatu po svakom anuitetu u ukupnom iznosu od 198.600,07 kn. Vještak dalje decidirano navodi da banka tužitelju ovu preplatu u iznosu od 198.600,07 kn nije priznala za zatvaranje obveza po kreditu na dan 30.09.2015., što znači da tužitelj provedenom konverzijom nije obeštećen.

84. Sud je saslušao tužiteljicu kao stranku na okolnost razumijevanja ugovorene valutne klauzule i jednostrano promjenjive kamatne stope.

85. U svom iskazu tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je kredit podignula kod tuženika Addiko Bank d.d. 2007., te da taj predmetni kredit još uvijek otplaćuje. Namjena toga kredita je bila kupovina stana u kojem i danas stanuje. Te 2007. banke su jedino i isključivo nudile kredite vezane za valutnu klauzulu. Kako je neophodno bilo da riješi svoje stambeno pitanje raspitivala se u različitim bankama, te je tako došla do tuženika. Tamo su joj napravili izračune kredita i to kako u valuti euro tako i u valuti CHF. Rekli su joj prilikom izračuna kreditnih uvjeta da svakako mora prijeći iz PBZ d.d. sa svojom plaćom i primanjima u Addiko Bank d.d. te da joj nude kredit vezano za valutu CHF kao nešto vrlo sigurno i vrlo povoljno, a anuitet vezan za valutu CHF je bio puno niži u odnosu na anuitet vezan za valutnu klauzulu euro. U to vrijeme je naprosto i atmosfera u društvu bila da je Švicarska sigurna država i da je CHF sigurna valuta i da je to nešto što je jako dobro i ona je imajući takve spoznaje sklopila Ugovor o kreditu. Prije svega želi reći da je po struci medicinska sestra i nije imala nekakva posebna financijska znanja tim više što se u to vrijeme nije tako niti razgovaralo o zaštiti potrošačkih prava kao danas. Zapravo je tada bilo da ono što su banke odredile to je tako moralo i biti. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu vidjela je da je kredit ugovoren vezano za valutnu klauzulu CHF i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ali nije razumjela što točno znači valutna klauzula vezana za CHF niti je znala da tečaj kune u odnosu na CHF ne štiti HNB, a nije niti znala na koji način će doći do promjene kamatne stope, niti koja je točno metodologija promjene kamatne stope. Kada je došla u banku, čekao ju je unaprijed napisani Ugovor i nije mogla pregovarati oko istoga. Bila je upućena s tim Ugovorom otići kod javnog bilježnika. Sjeća se da joj je javni bilježnik objašnjavao nešto oko solemnizacije Ugovora i da joj je rekao da taj Ugovor može potpisati i ona ga je potpisala. Činjenica jest da je jedno kraće vrijeme otplata anuiteta uglavnom bila donekle ujednačena i prihvatljiva ali onda su ti anuiteti počeli sve više rasti i narasli su duplo.

Predmetni kredit je konvertirala negdje 2016.

86. Što se tiče same konverzije navodi da niti tu konverziju nije posebno razumjela i ni sama ne zna što je banka priznala u konverziji i nešto joj je umanjila anuitet i te dvije godine joj je bilo lakše otplaćivati polovicu anuiteta umjesto cijeli anuitet i u tom razdoblju je nekako sredila financije da sada može otplaćivati taj anuitet do isteka kredita koji joj treba isteći 2027.

87. U odnosu na sam Dodatak ugovoru o kreditu navodi da nije pregovarala oko tog Ugovora osim što je shvatila da će nakon sklapanja tog Dodatka imati manji anuitet.

88. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice saslušane kao stranke.

89. Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

90. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

91. Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.

92. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

93. Radi utvrđivanja visine tražbine tužitelja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskim vještacima FORENZIKA PRIMA d.o.o. i RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o.

94. Zadaća vještaka je bilo utvrditi koliko je tužitelj preplatio temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 4,20% godišnje, te koliko je platio zbog promjene tečaja u odnosu na početni tečaj. Vještak je utvrdio da je srednji tečaj CHF-a na datum isplate kredita iznosio 4,405018 kn za 1 CHF, te da se kamatna stopa mijenjala od početne 4,20% godišnje do 6,20% godišnje.

95. Provedenim izračunima vještak je utvrdio da je tužitelj u tijeku otplate kredita preplatio s osnova promjene kamatne stope iznos od 71.800,26 kn, a s osnova promjene tečaja je platio više 126.799,81 kn što zajedno čini preplatu po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i po valuti odnosno preplatu po svakom anuitetu u ukupnom iznosu od 198.600,07 kn. Vještak dalje decidirano navodi da banka tužitelju ovu preplatu u iznosu od 198.600,07 kn nije priznala za zatvaranje obveza po kreditu na dan 30.09.2015., što znači da tužitelj provedenom konverzijom nije obeštećen.

96. S obzirom na protek vremena tužitelj je predložio da se još jedanput izvrše izračuni preplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i valute iz razloga što je od vještačenja FORENZIKA PRIMA d.o.o. do stjecanja uvjeta za nastavak postupka prestala vrijediti valuta kuna kao sredstvo plaćanja u RH te uvedena valuta euro. Vještak RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. je u svom nalazu i mišljenju od 18.12.2024. naveo da u spisu već postoji izračun preplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i temeljem valute, pa kada se ti iznosi preračunaju u eurske iznose, a prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza i mišljenja društva PKF FORENZIKA PRIMA d.o.o. od 16.06.2020., proizlazi da preplata temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope u razdoblju od 10.09.2007. do 15.09.2015. iznosi ukupno 71.800,26 kn odnosno 9.529,54 €. S osnove preplate kredita temeljem promjene tečaja valute CHF u razdoblju od 10.09.2007. do 15.09.2015. preplata iznosi ukupno 126.799,81 kn odnosno 16.829,24 €.

97. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedaba pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, te na temelju svih provedenih izračuna.

98. Tim provedenim vještačenjem sud je u cijelosti utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

99. U tijeku postupka tuženik se protivio preinaci tužbe.

100. U konkretnom slučaju nema preinake tužbe jer je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu i postavio tužbeni zahtjev sukladno utvrđenju vještaka o visini preplate anuiteta po kreditu. Osim toga pitanje dopuštenosti preinake tužbe je u cijelosti i riješeno odlukom Ustavnog suda RH pod brojem U-III 4474/2019 od 29. ožujka 2022.g. gdje je Ustavni sud RH utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U toj odluci Ustavni sud RH posebno naglašava da nije dopušteno strogo formalističko stajalište da preinaka tužbe nije dozvoljena nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o ostalim odredbama čl. 190. ZPP-a. Osim toga valja imati na umu kako to posebno ukazuje Ustavni sud RH da se ova presuda donosi kada je na snazi ZPP iz 2025.g., pa se ima primijeniti aktualni Zakon o parničnom postupku gdje je jasno i nedvojbeno navedeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, jer se ovaj Zakon primjenjuje na sve postupke u tijeku bez obzira na dan kada je tužba u tom predmetu podnesena.

101. Ovo stoga što je prema shvaćanju VSRH izraženom u presudi Rev -254/24 od 23. travnja 2024. jasno navedeno da kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.

102. Ova presuda je u cijelosti identična pravnom shvaćanju VSRH glede preinake s druge Sjednice građanskog odjela od 27.05.2024. pod brojem Su-IV-123/2024-5 koje glasi "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

103. Isto tako valja istaknuti da je dana 26. studenog 2021.g. VSRH donio Zaključak pod brojem Su IV-162/21 u kojem je navedeno da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

104. Radi toga sud je tužitelju na ime preplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope dosudio iznos od 9.529.54 €i na ime preplate temeljem valute ukupan iznos od 16.829,24 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.

105. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

106. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.

107. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

108. Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu plaćanja svakog pojedinog iznosa.

109. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO-a i po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za 5 postotnih poena, te prema odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

110. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

111. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, troška sastava 4 podneska (27.06.2019., 11.02.2020., 01.06.2020. i 11.10.2024.), svako po 25 bodova, troška sastava 3 podnesaka (12.09.2019., 23.07.2020. i 25.02.2025.), svako po 250 bodova, troška zastupanja na 7 ročišta (04.02.2020., 08.04.2021., 07.12.2021., 19.02.2024., 16.10.2024., 01.10.2025. i 10.03.2026.), svako po 250 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

112. Zbrojeno parnični trošak iznosi 2850 bodova / 5.700,00 €.

113. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 1.425,00 €, te trošak plaćenog predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 237,72 € koji je bio neophodan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Tužitelju je dosuđen i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 € temeljem Zakona o sudskih pristojbama, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 7.415,81 €.

114. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu ZPP).

115. Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do III. izreke presude.

U Zagrebu, dana 25. ožujka 2026. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte