REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: P-204/2019-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, Dragutina Lermana 6, 34000 Požega, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB 14036333877, zastupan po opunomoćenicima iz OD Knezović i Partneri j.t.d., Radnička cesta 54, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, v.p.s. 493.96 eura, nakon glavne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice i zamjenika opunomoćenika tuženika Mirne Ryvola, odvjetnice u Požegi, 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se, da je ništetna odredba članka 4.Ugovora o namjenskom kreditu broj 5140030242-69700009595/2005, koji je suprug tužiteljice ŠJ, (NJ) iz [adresa], zaključio sa prednikom tuženika (Slavonska banka d.d.), dana 23.svibnja 2005.godine, a koja glasi: IV.Promjenjivost kamatne stope „Članak 4 „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru. Korisniku kredita je uručena otplatna tablica i upoznat je s efektivnom kamatnom stopom.
II Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB 14036333877, da tužiteljici ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 493,96 EUR (četristodevedesettrieuradevedesetšestcenti), sa zakonskom zateznom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15 %, a od 1. kolovoza 2008., do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015., do 31. srpnja 2022., po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri % poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), i to na navedene iznose kako slijedi:
- za iznos od 2,61 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.10.2007. do isplate;
- za iznos od 2,67 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.11.2007. do isplate;
- za iznos od 2,62 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.12.2007. do isplate;
- za iznos od 2,70 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.01.2008. do isplate;
- za iznos od 2,69 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.02.2008. do isplate;
- za iznos od 2,80 EUR sa z.z. kamatom počevši od 18.03.2008. do isplate;
- za iznos od 2,73 EUR sa z.z. kamatom počevši od 17.04.2008. do isplate;
- za iznos od 2,68 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.05.2008.do isplate;
- za iznos od 2,69 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.06.2008. do isplate;
- za iznos od 2,66 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.07.2008. do isplate;
- za iznos od 2,65 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.08.2008. do isplate;
- za iznos od 2,67 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.09.2008. do isplate;
- za iznos od 2,76 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.10.2008. do isplate;
- za iznos od 2,82 EUR sa z.z. kamatom počevši od 17.11.2008. do isplate;
- za iznos od 2,72 EUR sa z.z. kamatom počevši od 17.12.2008. do isplate;
- za iznos od 6,01 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.01.2009. do isplate;
- za iznos od 6,09 EUR sa z.z. kamatom počevši od 18.02.2009. do isplate;
- za iznos od 5,85 EUR sa z.z. kamatom počevši od 17.03.2009. do isplate;
- za iznos od 5,91 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.04.2009. do isplate;
- za iznos od 5,91 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.05.2009 do isplate;
- za iznos od 9,29 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.06.2009 do isplate;
- za iznos od 9,35 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.07.2009. do isplate;
- za iznos od 9,23 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.08.2009. do isplate;
- za iznos od 9,37 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.09.2009. do isplate;
- za iznos od 6,85 EUR sa z.z kamatom počevši od 15.10.2009. do isplate;
- za iznos od 6,90 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.11.2009. doisplate;
- za iznos od 6,89 EUR sa z.z kamatom počevši od 15.12.2009. do isplate;
- za iznos od 7.05 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.01.2010. do isplate;
- za iznos od 7,15 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.02.2010. do isplate;
- za iznos od 7,13 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.03.2010. do isplate;
- za iznos od 7,23 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.04.2010. do isplate;
- za iznos od 7,41 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.05.2010. do isplate;
- za iznos od 7,45 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.06.2010. do isplate;
- za iznos od 7,70 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.07.2010. do isplate;
- za iznos od 7,66 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.08.2010. do isplate;
- za iznos od 8,09 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.09.2010. do isplate;
- za iznos od 7,84 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.10.2010. do isplate;
- za iznos od 7,90 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.11.2010. do isplate;
- za iznos od 8,19 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.12.2010. do isplate;
- za iznos od 7,21 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.01.2011. do isplate;
- za iznos od 7,03 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.02.2011. do isplate;
- za iznos od 7,20 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.03.2011. do isplate;
- za iznos od 7,05 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.04.2011. do isplate;
- za iznos od 7,32 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.05.2011. do isplate;
- za iznos od 7.61 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.06.2011. do isplate;
- za iznos od 8,00 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.07.2011. do isplate;
- za iznos od 8,42 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.08.2011. do isplate;
- za iznos od 7,75 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.09.2011. do isplate;
- za iznos od 7,56 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.10.2011. do isplate;
- za iznos od 5,72 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.11.2011. do isplate;
- za iznos od 5,74 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.12.2011. do isplate;
- za iznos od 5,88 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.01.2012. do isplate;
- za iznos od 5,93 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.02.2012. do isplate;
- za iznos od 5,88 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.03.2012. do isplate;
- za iznos od 5,87 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.04.2012. do isplate;
- za iznos od 5,90 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.05.2012. do isplate;
- za iznos od 5,94 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.06.2012. do isplate;
- za iznos od 5,89 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.07.2012. do isplate;
- za iznos od 5,89 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.08.2012. do isplate;
- za iznos od 5,78 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.09.2012. do isplate;
- za iznos od 5,86 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.10.2012. do isplate;
- za iznos od 5,91 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.11.2012. do isplate;
- za iznos od 5,89 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.12.2012. do isplate;
- za iznos od 5,83 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.01.2013. do isplate;
- za iznos od 5,79 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.02.2013. do isplate;
- za iznos od 5,81 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15,03.2013. do isplate;
- za iznos od 5,91 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.04.2013. do isplate;
- za iznos od 5,76 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.05.2013. do isplate;
- za iznos od 5,76 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.06.2013. do isplate;
- za iznos od 5,75 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.07.2013. do isplate;
- za iznos od 5,75 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.08.2013. do isplate;
- za iznos od 5,79 EUR sa z.z. kamatom počevši od 12.09.2013. do isplate;
- za iznos od 5,84 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.10.2013. do isplate;
- za iznos od 5,83 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.11.2013. do isplate;
- za iznos od 5,90 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.12.2013. do isplate;
- za iznos od 5,83 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.01.2014. do isplate;
- za iznos od 2,54 EUR sa z.z. kamatom počevši od 18.02.2014. do isplate;
- za iznos od 2,55 EUR sa z.z. kamatom počevši od 12.03.2014. do isplate;
- za iznos od 2,54 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.04.2014. do isplate;
- za iznos od 2,52 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.05.2014. do isplate;
- za iznos od 2,52 EUR sa z.z. kamatom počevši od 12.06.2014. do isplate;
- za iznos od 2,54 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.07.2014. do isplate;
- za iznos od 2,55 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.08.2014. do isplate;
- za iznos od 2,55 EUR sa z.z. kamatom počevši od 12.09.2014. do isplate;
- za iznos od 2,56 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.10.2014. do isplate;
- za iznos od 2,58 EUR sa z.z. kamatom počevši od 12.11.2014. do isplate;
- za iznos od 2,59 EUR sa z.z. kamatom počevši od 12.12.2014. do isplate;
- za iznos od 2,59 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.01.2015. do isplate;
- za iznos od 2,59 EUR sa z.z. kamatom počevši od 12.02.2015. do isplate;
- za iznos od 2,59 EUR sa z.z. kamatom počevši od 04.03.2015. do isplate;
- za iznos od 2,59 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.04.2015. do isplate;
- za iznos od 2,59 EUR sa z.z. kamatom počevši od 04.05.2015. do isplate;
- za iznos od 1,27 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.06.2015. do isplate, sve to u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.460,67 EUR
(tisućučetristošezdeseteurašezdesetsedamcenti) sa zateznom kamatom počev od 25. ožujka 2026. pa do isplate, a u roku od 15 dana.
IV U preostalom dijelu, za iznos od 125,00 EUR (stodvadesetpeteura) i zateznom kamatom na taj iznos počev od 25. ožujka 2026. pa do isplate, zahtjev po osnovi troška parničnog postupka se odbija.
Obrazloženje
1. Tužbu protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB 14036333877, radi utvrđenja ništetnosti i isplate podnio je NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dana 5. lipnja 2019., a kako je NJ preminuo **.**.2020., a temeljem Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Nike Bagarića, kao povjerenika ovog suda (Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-48/2020 od 24. veljače 2020.) je zakonskim nasljednikom u cijelosti proglašena supruga pokojnog NJ, ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na pripremnom ročištu održanom **.**.2020. ŠJ je preuzela postupak od svog preminulog supruga i nastavila ga tako kako je postupak inicirao tužitelj.
2. U tužbi je istaknuto da su NJ i pravni prednik ovdje tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB 14036333877, Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Požega, [adresa], čiji je osnivač Slavonska banka d.d. Osijek, Kapucinska 29, 31000 Osijek, zaključili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, a u kojem je utvrđeno da se tim Ugovorom od 23. svibnja 2005. reguliraju kreditni posao između banke kao kreditora i korisnika kredita NJ, da se regulira osiguranje novčane tražbine iz kreditnog posla u korist banke i način otplate kredita i rok trajanja, a što znači da je kreditor NJ odobrio stambeni kredit u iznosu od 23.000,00 CHF odnosno protuvrijednost u HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, radi adaptacije kuće i zatvaranja kredita, na rok vraćanja od 10 godina uz kamatu od 4,90 % godišnje s time da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u HRK po važećem srednjem tečaju za devize kreditora na dan plaćanja, da se interkalarna kamata obračunava i pripisuje glavnici kredita što čini novu osnovicu za raspored anuiteta, a da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknade izmjene i visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa tome Ugovoru.
3. Tužiteljica, nakon što joj je sud priznao svojstvo parnične stranke tj. tužitelja na mjestu ranijeg tužitelja tj. njenog supruga (pripremno ročište od 28. listopada 2020.), ocjenjuje da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe vezano za promjenjivu kamatnu stopu, a uz koju je vezana glavnica švicarski franak (u daljnjem tekstu: CHF). Tužiteljica smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja rečenog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu.
4. Na temelju navedenih odredbi ovog ugovora o namjenskom kreditu tuženik je jednostranom odlukom povećavao kamatnu stopu ugovorne (redovne) kamate, pa zbog toga povećava iznos pojedinih anuiteta izraženih u CHF. Istakla je da tužbu protiv tuženika podnosi iz razloga što smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njena prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Stoga je tužiteljica ponovno ocijenila da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu, a zaključila da kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi točno postavila tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i pojedinom anuitetu na koji potražuje i zakonski zateznu kamatu pa si je uzela za pravo da tek nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja te i drugih dokaza na okolnosti visine dugovanja tuženika prema njoj, naknadno specificira tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186. b st. 3. ZPP-a uvažavajući i poštujući načelo "ravnopravnosti oružja", a pogotovo zbog davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz provođenja vještačenja, a što je sukladno načelu ekonomičnosti i svrhovitosti postupka.
5. Pravno je tužiteljica zaključila da je tuženik jednostranom Odlukom povećao kamatnu stopu i to u više navrata tijekom trajanja ugovornog odnosa pa tužiteljica smatra da odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo jest nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03) jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu kao potrošača, posebice jer ona nije imala utjecaj na sadržaj ugovora. Ocjenjuje da je u smislu članka 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba ništava i zbog toga je tužbenim zahtjevom zahtijevala da sud utvrdi da je ništetna odredba glave IV članka 4. Ugovora o kreditu od 23. svibnja 2005., koji su zaključili njen suprug kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor.
6. Pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., a u kojima je utvrđeno da je ugovorna odredba u svezi s promjenjivom kamatnom stopom po jednostranoj Odluci banke ništetna, zbog nezakonitog povećanja kamatne stope zahtijevala je onaj novčani iznos koji će biti utvrđen vještačenjem i to nakon što tuženik dostavi stvarni plan otplate i pregled uplata.
7. Nakon što je između nje i tuženika vođen parnični postupak kod ovog suda u predmetu poslovni broj P-193/2020, zbog isplate novčanih iznosa iz istog kreditnog odnosa ali zbog valutnih razlika, tužiteljica je istakla kako je stalni sudski vještak Sanda Marinac u pisanom Nalazu i mišljenju utvrdila razlike više plaćenih kamata i tečajnih razlika te zaključila da je tijekom otplate kredita zbog povećanja kamatne stope tuženiku kao kreditoru korisnik kredita više platio iznos od 3.397,05 HRK, a što po konverzijskom tečaju HRK / EUR 7,53450 iznosi 450,87 EUR, tužiteljica je specificirala svoj zahtjev upravljen prema tuženiku tako da je i dalje zahtijevala da sud utvrdi ništetnom odredbu članka 4. Ugovora o namjenskom kreditu od 23. svibnja 2005., a da joj tuženik po osnovi restitucijskog zahtjeva isplati pojedinačne novčane iznose (stranica 295 – 297 spisa) sa zateznom kamatom od dana svakog plaćanja većeg novčanog iznosa negoli je to korisnik kredita trebao platiti prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi. Dakle, tužiteljica je od tuženika zahtijevala ukupno 450,87 EUR i trošak parničnog postupka na koji je zahtijevala zateznu kamatu od donošenja presude pa do isplate.
8. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovu tako i u visini. Tuženik je obrazložio da tužiteljici navedenim Ugovorom o kreditu nisu povrijeđena njezina prava kao potrošača, a sve jer tuženik nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano mijenjanje kamatne stope, a prilikom potpisivanja Ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Tuženik je istakao da tužiteljica u cijelosti svoju tužbu pogrešno koncipira na način kao da je predmetni Ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita, a presude koje tužitelj navodi u tužbi (Pž-7129/13 i Rev-249/14) odnose se na stambene kredita pa nije i ne može biti presuda Visokog Trgovačkog suda primjenjiva u konkretnom slučaju obzirom da je ovdje riječ o auto kreditu koji je u cijelosti isplaćen.
Tuženik se protivio tvrdnji tužiteljice da bi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. bile utvrđene povrede iz Ugovora koji su parnične stranke kao ugovorne zaključili 23. svibnja 2005. jer zahtjev koji tužiteljica ističe nije identičan zahtjevu koji su isticali podnositelji kolektivne tužbe, niti to može biti.
Kao bitno tuženik je istakao da je Ugovor o kreditu od 23. svibnja 2005. u potpunosti konzumiran i isplaćen odnosno zatvoren čime je Ugovor prestao otplatom u 2015. pa zbog tih razloga tuženik smatra da je ugovorni odnos između parničnih stranaka kao ugovornih okončan i ne postoji povreda koju je potrebno ukloniti, a presuđenja iz predmeta Potrošač odnose se na ugovorne odnose u kojima još postoji ugovorni odnos i povreda istoga, a zbog čega je očito da se u ovom predmetu tužba i pozivanje na utvrđenja iz predmeta Potrošač ukazuju u cijelosti neosnovanima. Kako je Ugovor o kreditu prestao tj. nije na snazi, a jer je isplaćen u cijelosti tada po ocjeni tuženika tužba je u cijelosti neutemeljena i činjenični navodi tužbe i tužbenog zahtjeva temelje se na pogrešnim i nepostojećim navodima.
9. Osim toga tuženik je istakao da su u konkretnom slučaju suprug tužiteljice, a i tužiteljica koja je bila po Ugovoru sudužnik prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu mogli birati u koji će ugovorni odnos ući, koji će kredit i koje vrste odabrati za financiranje svojih potreba, sukladno vlastitim mogućnostima, a nakon čega su samostalno i slobodno odabrali rečeni kredit po kojemu je bila poznata valuta koja je utvrđena u vrijeme isplate i otplate, što znači da im je bilo u cijelosti jasno što znači ugovaranje promjenjive kamatne stope kao jednog od osnovnih dijelova i sastojaka Ugovora o kreditu.
Kako su ugovorne stranke u Ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju te su to jasno i potvrdile u tekstu samog Ugovora o kreditu, a gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da su na sve što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjivi opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu, proizlazi da su potpisom potvrdili da su upoznati sa mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalim uslijed promjene tečaja CHF te da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima, a zbog čega zbog činjenice da je tužitelj pristao i da u slučaju promjene kamatne stope pristaje da banka povisi ili snizi iznose rate i obvezao se plaćati tako izmijenjene rate, proizlazi da je tužitelj u cijelosti prihvatio sve rizike koji mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita i zbog toga je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
Zaključno je tuženik istakao prigovor da tužitelj ne bi bio potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) istakao je prigovor zastare jer da se u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev može utvrditi da se radi o zahtjevu za isplatu razlike navodnih kamata, kao povremenih mjesečnih iznosa. Kako je od dospijeća do utuženja protekao duži vremenski period tada su sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) potraživanja tužitelja zastarjela jer zastara nije prekinuta podnošenjem tužbe ili drugom vjerovnikom odnosnom tužiteljevom radnjom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenju konkretne tražbine tuženika.
Tuženik je nadalje isticao da je postupao u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a te da je postupanje usklađeno i sa zahtjevima ZPK, a što znači da u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Obrazložio je prigovor zastare i naveo kako pokretanje ili vođenje postupka rado zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava. To po tuženiku znači da treba zaključiti da podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje povrijeđeno subjektivno pravo potrošača pa ne može izazvati ni prekid zastare tog prava. Isto tako niti tužba potrošača na utvrđenje ništetnosti Ugovora ili pojedine njegove odredbe ne prekida zastaru jer se takvom tužbom ne traži utvrđenje postojanja tražbine, njezino osiguranje ili ostvarivanje u smislu čl. 241. ZOO-a. Tuženik je od tužitelja zahtijevao troškove parničnog postupka.
U odnosu na prijedlog tužiteljice da se radi smanjenja troškova parničnog postupka u ovom parničnom predmetu koristi Nalaz i mišljenje vještaka Sande Marinac koji je dostavila u parničnom predmetu poslovni broj P-193/2020, tuženik se izričito tom prijedlogu protivio, a predložio da sud tijekom postupka sasluša njegovu djelatnicu VJ.
10. Očitujući se na odgovor tuženika tužitelj je istakao da je neosnovan navod tuženika kojim se ističe prigovor zastare obzirom da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2019. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se, između ostalog, utvrđuje da su tužene banke, među kojima i ovdje tužena banka, u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, nisu kao trgovci svoje potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane Odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te su time banke postupale suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to suprotno člancima 81., 82. i 90. ZPP/03, a i suprotno odredbama ZZP/07, kao i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05). Ocjenjujući da je neosnovan prigovor tuženika tužiteljica je predložila da sud u nastavku postupka, osim saslušanja predloženog svjedoka VJ i njoj omogući saslušanje na bitne okolnosti sklapanja navedenog Ugovora jer je bila kao sudužnik istom nazočna, a da svakako sud izvede dokaze čitanjem toga Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita od 23. svibnja 2005. i da sud izvede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku kojeg sud izabere sa liste stalnih sudskih vještaka.
11. Pozivajući se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. da u smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a kako je tužiteljica ustala sa restitucijskim zahtjevom kao potrošač temeljem presude donese u sporu povodom zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je o tuženikovom prigovoru zastare već odlučeno u sudskoj praksi na jasan način.
Radi toga tužiteljica i dalje ostaje kod pravnog stava da u smislu odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), tuženik ne može s uspjehom argumentirati da parnični sud u ovom pojedinačnom predmetu nije vezan za pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2012., a koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014.
Tužiteljica je osporila navod tuženika da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa dozvoljena, odnosno da nije ništetna, a obrazložio to činjenicom da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. travnja 2014., kojom se utvrđuje da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81. 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12. Kako je naprijed citiranim presudama utvrđeno da je promjenjiva kamatna stopa ništetna i nepoštena tada se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i zaključno tužiteljica smatra da se jedino vještačenjem može utvrditi izračun razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i iznosa koje je stvarno platio zbog nezakonitog povećanja kamatne stope.
13. Tužiteljica se ponovno očitovala o stavu tuženika vezano za prijedlog tužiteljice da se izvede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a to tako da je istakla da se izračun razlike između iznosa koji bi tužiteljica platila po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF i iznosa koji je ona stvarno platila zbog nezakonitog povećanja kamatne stope, zbog osporavanja tuženika nakon što je preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope utvrdila vještak Sanda Marinac u predmetu ovog suda poslovni broj P-193/2020, može utvrditi samo financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine njene tražbine.
14. Na ročištu za glavnu raspravu od 13. studenog 2023. sud je ponovno pokušao utvrditi je li tuženik suglasan da se radi smanjenja troškova parničnog postupka koristi pisani Nalaz s mišljenjem koji je u parničnom predmetu ovoga suda poslovni broj P-193/2020 (predmet se vodio između istih parničnih stranaka ali zbog valutnih razlika) dostavila stalni sudski vještak Sanda Marinac. Kako tuženik nije prihvaćao prijedlog tužiteljice tada je sud glavnu raspravu od 13. studenog 2023., a na kojoj je saslušana svjedok VJ, odgodio i odlučio pribaviti pisani Nalaz i mišljenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Mitru Obradoviću, dipl. oec., iz [adresa].
15. Kako je stalni sudski vještak mr. sc. Mitar Obradović, dipl. oec. u podnesku od 16. veljače 2024. predložio da ga se izuzme od vještačenja jer protiv tuženika vodi parnični postupak kod ovog suda, rješenjem poslovni broj P-204/2019-18 od 5. studenog 2025. sud je vještaka Mitra Obradovića izuzeo od vještačenja u ovom parničnom predmetu i istim rješenjem imenovao vještakom Borisa Belunjaka, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, iz Vidovaca, Sv. Ane 8.
16. Stalni sudski vještak Boris Belunjak je na temelju citiranog rješenja trebao utvrditi je li sada, nažalost, preminuli korisnik kredita NJ tijekom otplate kredita, a vezano za Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 od 23. svibnja 2005., eventualno tijekom otplate kredita zbog povećanja redovne kamatne stope platio više novčanih sredstava u odnosu na redovnu kamatnu stopu koja je utvrđena u Ugovoru o kreditu stopom od 4,90 % godišnje.
17. Stalni sudski vještak Boris Belunjak je 21. prosinca 2025. dostavio Nalaz vještačenja s izračunom temeljem pisane dokumentacije u sudskom spisu, a kako je sud zahtijevao u citiranom rješenju. Imenovani vještak je utvrdio da su NJ kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d., kao korisnik kredita 23. svibnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu u kojem je utvrđeno da kreditor odobrava korisniku kredita kredit u iznosu od 23.000,00 CHF, na rok otplate od 10 godina, uz mjesečnu otplatu na 120 mjesečnih anuiteta i početno ugovorenu promjenjivu redovnu kamatnu stopu od 4,90 %, s time da se prema članku 2. Ugovora anuiteti otplaćuju u HRK obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja. Prema dokumentu kreditora, a to su Početni plan otplate kredita i Stvarni otplatni plan kredita, isplaćena glavnica kredita iznosila je 23.000,00 CHF, a pripisana je tom iznosu interkalarna kamata za otplatu u iznosu od 24,68 CHF (od dana isplate kredita do dana stavljanja kredita u otplatu) te i nakon toga utvrđen iznos glavnice kredita za otplatu od 23.024,68 CHF, što uz početno ugovorenu promjenjivu redovnu kamatnu stopu od 4,90 % godišnje i mjesečnu otplatu na 120 mjesečnih anuiteta čini izračunati početni mjesečni anuitet od 243,09 CHF, a koji je primijenjen u otplati za prvih 27 anuiteta. Vještak utvrđuje da su se redovne kamate i anuiteti naknadno promijenili i to od strane kreditora, a to dodatno uz primjenu srednjeg tečaja kreditora za CHF za HRK na dane plaćanja anuiteta po kreditu. Kredit je plasiran tj. isplaćen 24. svibnja 2005. prema navedenom u Početnom planu otplate kredita, s time da u sudskom spisu nije dokumentiran pisani dokaz isplate kredita – Isplatni nalog, pa je korišten dokument kreditora. Stvarna zaduženja i otplate anuiteta po kreditu i početni uvjeti od strane vještaka su izračunati temeljem pisane dokumentacije i to Početnog tj. inicijalnog plana otplate kredita u CHF, temeljem pregleda Prometa za klijenta u CHF i HRK, temeljem Stvarnog otplatnog plana u CHF, temeljem Pregleda uplata po kreditu u HRK, temeljem Obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, temeljem ugovorne dokumentacije u spisu i ostale dokumentacije, a što znači da je vještak utvrdio da za ovaj kreditni odnos nije provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR. Vještak je naglasio da je tuženik kao kreditor početno ugovorenu promjenjivu redovnu kamatnu stopu od 4,90 % i početno ugovoreni i primijenjeni anuitet od 243,09 CHF primjenjivao i zaduživao do uključivo 27-og anuiteta tj. do 31. kolovoza 2007., a od 1. rujna 2007. tj. od 28-og anuiteta promijenjene su redovne kamatne stope, s time da je vještak iz podataka u dokumentaciji kreditu utvrdio stvarne podatke o primjeni redovnih kamatnih stopa i anuiteta u CHF u otplati kredita i ta utvrđenja prikazao u Tablici broj 1 – Pregled primijenjenih redovnih kamatnih stopa i anuiteta tijekom otplate kredita u CHF. Dakle, na temelju Tablice broj 1 moguće je utvrditi da je kreditor kamatnu stopu od 4,90 % godišnje primjenjivao od 1 do 27 anuiteta, kamatnu stopu od 5,40 % godišnje primjenjivao je 28 do 42 anuiteta, kamatnu stopu od 6,00 % godišnje primjenjivao je od 43 do 47 anuiteta, kamatnu stopu od 6,75 % godišnje primjenjivao je od 48 do 51 anuiteta, kamatnu stopu od 6,20 % godišnje primjenjivao je 52 do 66 anuiteta, kamatnu stopu od 5,95 % godišnje primjenjivao je 67 do 76 anuiteta, kamatnu stopu od 5,45 % godišnje primjenjivao je 77 do 103 anuiteta, a sniženu kamatnu stopu od 3,23 % godišnje kreditor je primjenjivao od 104 do 120 anuiteta. Vještak je naglasio da primijenjene redovne kamatne stope u otplati kredita jesu dokumentirane u dokumentu tuženika pod nazivom "Stvarni otplatni plan" i dokumentu tuženika "Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu", te iz dodatne dokumentacije koja je dostavljena od kreditora korisniku kredita prilikom promjene redovne kamatne stope tijekom otplate kredita. Primijenjene redovne kamatne stope u Nalazu vještačenja navedene su po svakom anuitetu u Prilogu 1 (P-1) u koloni 9, u Stvarnom otplatnom planu.
Vještak je istakao da u koloni 15, u Prilogu 1 (P-1) je izračunata za cjelokupno razdoblje otplate kredita razlika ukupno plaćenih anuiteta u CHF po svakom pojedinačnom anuitetu zbog promjene tj. i povećanja i smanjenja redovne kamatne stope i ukupno, između stvarno plaćenih anuiteta u CHF prema primjenjenim redovnim kamatnim stopama u ukupnom iznosu plaćanja od 29.840,94 CHF i anuiteta prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 4,90 % godišnje, što ukupno iznosi izračunato 29.171,92 CHF, a tako izračunata razlika anuiteta zbog promjene tj. i povećanja i smanjenja redovne kamatne stope iznosi da je ukupno više plaćeno 669,02 CHF, što preračunato ugovorenim srednjim tečajem kreditora za CHF za HRK na dane plaćanja svakog pojedinačnog iznosa razlike plaćenih anuiteta čini ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u HRK zbog promjene tj. i povećanja i smanjenja redovne kamatne stope od ukupno više plaćenog u iznosu od 3.721,72 HRK, a što preračunato tečajem konverzije 1,00 EUR = 7,53450 HRK, zbog uvođenja eura u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. iznosi 493,96 EUR. Vještak je naglasio kako u izračunatim iznosima su samo više plaćeni iznosi za cjelokupnu otplatu kredita, a manje plaćeni iznosi anuiteta nisu utvrđivani. Obrazložio je da kada je redovna kamatna stopa bila zakonski određena i manja u odnosu na početno ugovorenu i iznosila je 3,23 %, u periodu od 1. siječnja 2014. do 31. svibnja 2015., od uključivo 104 do 120 anuiteta, zbog prethodno povećane redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i sporije otplate glavnice kredita s povećanom otplatom po višim redovnim kamatnim stopama u odnosu da je bila primijenjena niža početno ugovorena redovna kamatna stopa od 4,90 %, nominalni iznos anuiteta u CHF bio je veći i uz redovnu kamatnu stopu od 3,23 % u stvarnoj otplati anuiteta po kreditu, u odnosu na početno ugovoreni anuitet. To znači, naglasio je vještak, manje plaćeni anuiteti zbog primjene niže kamatne stope u odnosu na početno ugovoreni nisu izračunati, a što je analitički izračunato i vidljivo u svakom anuitetu u Prilogu 1 (P-1) gdje je tablični prilog izračuna razlike obračunatih anuiteta i razlike plaćene redovne kamate po stvarno primijenjenim redovnim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,90 %. Ove pojedinačne novčane iznose tj. iznose plaćene razlike anuiteta koji proizlaze zbog promjena tj. i povećanja i smanjenja redovne kamatne stope vještak je izračunao pojedinačno po svakom anuitetu, a što je vidljivo u koloni 15 Priloga 1 za iznose u CHF te preračunato srednjim tečajem kreditora za 1,00 CHF za HRK na dane plaćanja iz kolone 14 u P-1, a u koloni 15A izračunata je protuvrijednost u kunama dok je u koloni 15B vještak preračunao iznose iz HRK u EUR.
18. Nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica nije prigovorila, a putem opunomoćenika u podnesku od 31. prosinca 2025. uredila je tužbeni zahtjev tako da je u točki 1 i dalje postavila zahtjev za utvrđenjem da je ništetna odredba članka 4. Ugovora koji su kreditor i korisnik kredita zaključili, 23. svibnja 2005., a koja odredba utvrđuje da korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, a kojega se smatraju sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru. Tužiteljica je postavila i restitucijski zahtjev za isplatom onih pojedinačnih novčanih iznosa koje je vještak utvrdio u tabličnom prilogu (P-1) gdje je izračunao razlike obračunatih anuiteta i razlike plaćene redovne kamate po stvarno primijenjenim redovnim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,90 % godišnje. Dakle, tužiteljica je zahtijevala upravo pojedinačne novčane iznose koje je vještak u koloni 15A Priloga (P-1) utvrdio u HRK, a zatim u koloni 15B preračunao te iznose u HRK u valutu EUR.
19. Tuženik je istakao u podnesku od 25. veljače 2026.da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku i da ako sud utvrdi ništetnost odredbi Ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatnu stopu da je tada zapravo riječ o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom i da bi u tom slučaju vještak trebao primijeniti kamatnu stopu koja je u tom razdoblju vrijedila upravo za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom. No, istakao je tuženik, za razliku od toga Nalaz i mišljenje vještaka tuženik tretira kao hibridnu konstrukciju prema kojoj se u ovom slučaju ima primijeniti kunski kredit u kojemu je kamatna stopa fiksirana na iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, a opće je poznato da je kamatna stopa na kunske kredite veća nego na kredite s valutnom klauzulom i da je kredit s fiksnom kamatnom stopom skuplji već u startu, kao bankarski proizvod od kredita s promjenjivom kamatnom stopom. Tuženik je predložio dopunu vještačenja na način da vještak usporedi Stvarni otplatni plan s izračunom u kojemu bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite.
20. Iako je vještak Boris Belunjak pristupio na glavnu raspravu od 11. ožujka 2026., od strane tužiteljice i tuženika nije bilo posebnih upita, a što znači da sud nije smatrao da bi vještak trebao dodatno pojašnjavati svoj pisani Nalaz i mišljenje. Zadatak vještaka je bio jasno određen, vještak je u pisanom Nalazu i mišljenju utvrdio sve pravno-relevantne činjenice te je i odgovorio na upit suda kada je i tekstualno i brojčano utvrdio iznos plaćene razlike anuiteta koji proizlaze zbog promjene tj. i povećanja i smanjenja redovne kamatne stope, a to za razdoblje, kako stoji u Prilogu (P-1) od 16. listopada 2007. (16. listopada 2007. utvrđena razlika od 2,61 EUR) pa zaključno sa zadnjim danom plaćanja i obračuna anuiteta iz CHF u HRK na dan 3. lipnja 2015. u iznosu od 9,58 HRK odnosno 1,27 EUR. Ukupan zbir pojedinačnih novčanih iznosa u HRK, kao i u EUR može se utvrditi upravo u Prilogu 1 (P-1) na stranicama 362 – 365 spisa tj. u iznosima od ukupno 3.721,72 HRK ili 493,96 EUR. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je i činjenično i stručno dovoljno obrazložen, argumentiran je i u svemu sačinjen prama pravilima financijsko- knjigovodstvene-računovodstvene struke, a što znači da je upravo Nalaz vještačenja bio temelj na kojem je sud mogao nakon utvrđenja osnova tužbenog zahtjeva utvrditi i visinu tužbenog zahtjeva.
21. Dakle, nakon izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka VJ (ročište za glavnu raspravu od 13. studenog 2023.), a prethodno vršenjem uvida u zaključen Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 od 23. svibnja 2005. te nakon što je sud prihvatio i pisani Nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka, čitanjem istoga u cijelosti na glavnoj raspravi od 11. ožujka 2026., kao i na temelju iskaza tužiteljice, također zaprimljenog na glavnoj raspravi od 11. ožujka 2026. sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
22. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravni stav tužitelja jer su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena tužiteljeva prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštenu i nepoštenu ugovornu odredbu i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na jednostranu promjenu kamatne stope Odlukom tuženika, a radi čega je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu.
23. Pitanje ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi riješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske kada je presudom posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13-4 od 13. travnja 2014., a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju tj. ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a to je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to odredbama čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i 97. te i suprotno ZOO/05.
24. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan.
25. Pitanje zastare je meritorno riješeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. te i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH koja je održana 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), a kada je zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužen vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 101. st. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
26. Prema odredbi čl. 5. st. 1. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14,110/15 i 14/19) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Dakle, pojam potrošača u hrvatskom je pravu prenesen iz mnogobrojnih Direktiva EU-a, a koje potrošača definiraju kao svaku fizičku osobu koja u ugovoru obuhvaćenom odredbom djeluje u svrhe koje su izvan njenog zanimanja, posla, zanata ili profesije. Cilj je i izmijenjenih odredbi ZZP bio dodatno usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s europskim, a što znači u ovom području poboljšati već postojeće odredbe i onda je valjalo zaključiti da je tužiteljica ŠJ odnosno njen suprug NJ, u vrijeme zaključenja navedenog Ugovora bio potrošač i onda je NJ bio aktivno legitimiran u ovoj parnici, a zbog činjenice da je preminuo aktivnu ulogu u parnici je nastavila njegova supruga ŠJ kao univerzalni zakonski nasljednik.
27. Svakako da je valjalo analizirati i iskaz VJ, sve u kontekstu onih pravno- relevantnih činjenica koje se odnose na utvrđenje je li tuženik kao kreditor eventualno unaprijed pripremio citirani Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita, a ako je tada i utvrditi je li korisniku kredita Š ŠJ i sudužniku ŠJ omogućeno pojedinačno pregovaranje o uvjetima kreditiranja, prvenstveno u smislu odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita od 23. svibnja 2005., koja u članku 4. definira promjenjivost kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke.
28. Saslušana na glavnoj raspravi od 13. studenog 2023. svjedok VJ je iskazala da je u vrijeme potpisivanja Ugovora bila na radnom mjestu kreditnog referenta i da je jednako postupila u odnosu na gospodina NJ (supruga NJ, ŠJ je teta njenog supruga) jednako kao u odnosu na svakog klijenta banke tj. jednako kao u odnosu na sve druge bančine komitente, buduće korisnike kredita u CHF. Određeno je istakla da je korisniku kredita isti odobren za adaptaciju kuće, da su Š i ŠJ zajedno dolazili u banku, a da mi je ona rekla kolika će biti kamata tijekom otplate kredita. Nije se mogla sjetiti je li NJ posebno pojašnjavala što znači odredba Ugovora o promjenjivosti kamatne stope vezano za Odluku kreditora tj. banke koja odobrava kredit. Također je određeno istakla da je banka otiskala Ugovor prema sadržaju kakav se nalazi u spisu (stranice 5-10 spisa) i to nakon što je korisnik kredita rekao zbog čega želi realizirati kredit i u kojem iznosu. Drugih detalja se svjedok VJ nije mogla sjetiti, ali uz napomenu da je svaki klijent banke mogao otiskani kredit ponijeti sa sobom kući, detaljno ga pročitati i nakon toga razmisliti želi li taj Ugovor potpisati ili ne. Osim toga svjedok VJ je iskazala kako su klijenti tuženika mogli uvijek odustati od sklapanja Ugovora, a nakon toga ponovno inicirati zahtjev da im se odobri kredit.
29. Na temelju iskaza svjedoka VJ sud je mogao utvrditi da je tuženik unaprijed pripremio sadržaj Ugovora o kreditu tj. imao je unaprijed pripremljeni obrazac i onda u takvoj situaciji sud utvrđuje da korisniku kredita nije pružena mogućnost pojedinačnog pregovaranja o svim uvjetima kreditiranja.
30. Nakon što je na raspravi od 11. ožujka 2026. saslušana u svrhu dokazivanja i tužiteljica, a koja je, kako i stoji u citiranom Ugovora bila svom suprugu sudužnik, ovaj sud nedvojbeno može utvrditi da je službena osoba banke VJ NJ i ŠJ priopćila da je kredit u CHF najpovoljniji kredit, a jer je u to vrijeme na kredit u CHF bila najniža kamatna stopa i onda su NJ i njegova supruga ŠJ taj kredit i prihvatili te potpisali Ugovor kod Javnog bilježnika Nike Bagarića, 24. svibnja 2005. Tužiteljica je kao bitno istakla da ni nju ni njenog supruga nitko nije upozorio da će početno ugovorena kamatna stopa biti tijekom otplate kredita povećavana. Također je istakla da su ona i njen suprug dobili u ruke gotovi otiskani Ugovor i da im nitko nije rekao da imaju pravo mijenjati neke odredbe Ugovora. Potvrdila je da je kredit odobren za adaptaciju kuće, kupnju nekih predmeta u kući te i u svrhu kupnje automobila. Zaključno je tužiteljica istakla da u vrijeme sklapanja Ugovora ni ona ni njen suprug nisu bili vlasnici bilo kakvog Obrta.
31. Utvrđujući pravno-relevantne činjenice na ovaj način, sud je zaključio da je doista kontakt između korisnika kredita NJ i sudužnika ŠJ NJ u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu bio sadržajno na razini formalnosti ukazivanja na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenog Ugovora o kreditu te i pratećih obrazaca, a što znači da se takav način postupanja tuženika nikako nije mogao smatrati pregovaranjem. Radi toga je ugovorena redovna kamatne stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu i s jednostranom Odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik s korisnikom kredita kao potrošačem nije pojedinačno pregovarao, stvarno utjecala na štetu potrošača jer je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to člancima 81. 82. i 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07, kao i suprotno odredbama ZOO/05. Proizlazi da je tuženik vodio računa samo o svom interesu i da je korisniku kredita kao potrošaču nametnuo ugovornu odredbu koja ga stavlja u neravnopravan položaj, a navedene odredbe i čine znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na strani potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Svakako da je tuženik u navedenom Ugovoru koristio odredbu o promjeni kamatne stope tj. njegov pravni prednik tako da nije odredio referentnu stopu, a jer u vrijeme zaključenja Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita nije bilo propisano da Ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene. To znači da je banka kao savjesni gospodarstvenik, vodeći se načelom savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način promjene kamatne stope.
32. S obzirom na sve navedeno, a imajući u vidu da je ništetna odredba zaključenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je redovna kamatna stopa iskazana kao promjenjiva
proizlazi da ta odredba ne proizvodi pravni učinak prema tužiteljici i iznos koje je tužiteljica, odnosno njen suprug kao korisnik kredita preplatio tuženiku, sukladno ništetnoj odredbi, tuženik je stekao bez osnove novčane iznose utvrđene u izreci ove presude pa je sukladno odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a tuženik kao stjecatelj dužan vratiti sve ono što je primio i to sa z.z. kamatom od dana plaćanja pa sve do isplate.
33. Tužitelj ima pravo potraživati od tuženika novčane iznose u valuti EUR jer je vještak izračunao novčane iznose koje je korisnik kredita preplatio u HRK, a zatim ih je vještak preračunao u valutu EUR po konverzijskom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK. Naime, od 1. siječnja 2023. u Republici Hrvatskoj je sredstvo plaćanja EUR pa je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve novčane iznose koje je tužiteljica odnosno njen suprug kao korisnik kredita preplatio tuženiku po osnovi promjenjive kamatne stope. Naime, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se mora platiti i zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je u konkretnom slučaju nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja, a sve zbog toga što je bio svjestan sadržaja predmetnog Ugovora, njegovih odredbi koje su tipske, a zbog čega tužiteljica od tuženika kao nepoštenog stjecatelje ima pravo zahtijevati kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta kako je to i utvrđeno u izreci presude.
34. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO/05, a što znači da tužiteljica ima pravo zahtijevati zateznu kamatu na svaki iznos koji je pojedinačno utvrđen po osnovi razlike između početne kamate u početnom planu otplate i stvarno plaćene kamate i stvarno plaćenim kamatnim stopama za anuitete, od dana plaćanja pa do isplate.
35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je dužan tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i to one troškove koje čine izdaci učinjeni u tijeku ili povodu postupka, a što znači u smislu odredbe čl. 151. ZPP-a da su to izdaci koji se očituju u plaćanju zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku i izdaci za plaćanje troška vještačenja.
36. Naime, potrebno je istaći da je tužitelj prvotno postavio tužbeni zahtjev na manji iznos u odnosu na onaj koji je postavio nakon što je uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 31. prosinca 2025. Međutim, taj novčani iznos je bio rezultat vještačenja po vještaku Sandi Marinac, a koji, bez obzira što je tužiteljica smatrala da je to ekonomično i u smislu smanjenja troškova postupka, tuženik taj novčani iznos nije prihvatio kao relevantan za meritorno odlučivanje. Tada treba zaključiti da takvog zahtjeva u novčanom smislu tijekom postupka nije ni bilo, a kako je tužiteljica prvi puta u novčanom smislu uredila tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja tada nije promijenila istovjetnost svog zahtjeva i nije eventualno povećala postojeći zahtjev jer ranije postojećeg nije ni bilo. To su razlozi zbog kojih sud ocjenjuje da tužiteljici pripadaju svi troškovi parničnog postupka koji se očituju u troškovima zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku i trošku koji se očituje u plaćanju nagrade vještaku.
37. Kako je tužiteljicu zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada je valjalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) i opunomoćeniku tužitelja priznati za sastav tužbe 50 bodova ili 100,00 EUR zbog činjenice da je Tbr. 7. stavak 1. rečene Tarife utvrđeno da ako je vrijednost predmeta spora od 332,01 EUR do 664,00 EUR tada odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 50 bodova ili 100,00 EUR jer je vrijednost 1 boda = 2,00 EUR. Opunomoćenik – odvjetnik je za tužiteljicu sastavio obrazložene podneske i to onaj od 10. kolovoza 2020. u kojem se tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, obrazloženi podnesak od 4. listopada 2023. u kojem je s pravom predložila da tuženik prihvati restitucijski zahtjev koji je bio manje obiman negoli onaj kasnije utvrđen vještačenjem. Također je tužiteljici valjalo priznati i izdatak koji se očituje u plaćanju nagrade opunomoćeniku – odvjetniku za sastav obrazloženog podneska u kojem se očitovala na Nalaz i mišljenje vještaka i uredila tužbeni zahtjev, a što znači da je sud temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife tužiteljici priznao troškove radi sastava obrazloženih podnesaka. Tužiteljicu je opunomoćenik zastupao na pripremnom ročištu od 28. listopada 2020. i ročištima za glavnu raspravu od 13. listopada 2023., 13. studenog 2023. i 11. ožujka 2026., pa opunomoćeniku - odvjetniku pripada nagrada od po 50 bodova ili 100,00 EUR za svako zastupanje po navedenim datumima, a sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife. Opunomoćenik – odvjetnik je nazočio i ročištu za donošenje, objavu i uručenje pisanog sastava presude na dan 25. ožujka 2026. pa mu za nazočnost tom ročištu pripada 25 bodova ili 50,00 EUR. Zbirno se utvrdi da je ukupan trošak zastupanja 1.062,50 EUR jer na osnovicu od 850,00 EUR odvjetnik plaća porez po stopi od 25 % i onda taj porez iznosi 212,50 EUR ili zajedno trošak zastupanja sud utvrđuje u iznosu od 1.062,50 EUR. Ovom iznosu je pribrojen i trošak vještačenja od 398,17 EUR pa je ukupan trošak tužiteljice sud utvrdio iznosom od 1.460,67 EUR i taj novčani iznos tužiteljici dosudio sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa sve do isplate, a sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a. U preostalom dijelu od 125,00 EUR zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka i zateznom kamatom na taj iznos od donošenja presude pa do isplate nije osnovan, a radi čega je valjalo odlučiti kao u izreci.
38. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Požegi, 25. ožujka 2026.
Sudac:
Ljubomir Mirković
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
1. Odvjetnik Velimir Galić, Dragutina Lermana 6, [adresa] Požega
2. OD Knezović i Partneri j.t.d., Radnička cesta 54, [adresa] Zagreb
