REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-745/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MĐ iz [adresa], M 29, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa OĐ, zamjenik ODO Novi Zagreb, radi ispravka upisa i utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, te punomoćnika tužitelja Tomislava Valičevića, odvjetnika i punomoćnika tuženika IĐ, zamjenika ODO Novi Zagreb, dana 25. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Ispravlja se upis u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica] MIKULINI ukupne površine 6501 m2 (LIVADA površine 6371 m2; ZGRADA površine 130 m2) kojim je upisano vlasništvo Republike Hrvatske, na način da se utvrđuje da je MĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u cijelosti (1/1) nekretnine oznake zk.č.br. 868 MIKULINI ukupne površine 6501 m2 (LIVADA površine 6371 m2; ZGRADA površine 130 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Ovlašćuje se tužitelj MĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da temeljem presude u ovoj pravnoj stvari, po pravomoćnosti iste, u zemljišnim knjigama ishodi upis prava vlasništva nekretnine oznake zk.č.br. 868 MIKULINI ukupne površine 6501 m2 (LIVADA površine 6371 m2; ZGRADA površine 130 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti (1/1) na svoje ime i u svoju korist, što je tuženik dužan trpjeti, u roku 15 dana."

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od ukupno 800,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1/ Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem ovog suda posl. broj Z-31602/2023-6 od 18.7.2024. godine (koje je zaprimio 19.7.2024.) odbijen njegov prigovor u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, te je upućen da svoje pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak, sukladno čl. 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama. Tužitelj navodi da se nije obratio nadležnom ODO-u u smislu čl. 186 a ZPP-a, jer se u konkretnom slučaju radi o situaciji iz st. 7. tog članka.

Nadalje tužitelj smatra da je zemljišnoknjižni sud u provedenom ispravnom postupku pogrešno utvrdio činjenice (da tužitelj u trenutku obnove zemljišne knjige nije bio evidentiran niti u jednoj evidenciji; da tužitelj niti jednom ispravom nije učinio vjerojatnim postojanje svog prava; da Uvjerenje Odsjeka za vođenje obrtnog registra potvrđuje postojanje obrta koji je vodio KĐ od 1977. do 1994., a kasnije tužitelj nema naznake predmetne nekretnine; te da potpisane i ovjerene izjave svjedoka su privatne izjave svjedoka, iz kojih ne proizlaze bitne odrednice za ocjenjivanje osnovanosti prigovora kao što su vrijeme, način i pravna narav "stjecanja" prava korištenja, vlasništva ili drugoga prava na nekretnini ili u vezi nekretnine), te je pogrešno ocijenio dokaze, pa da rješenje od 18.7.2024. godine, nije pravilno i zakonito. Tužitelj ističe kako upravo iz dokumentacije dostavljene u ispravnom postupku proizlazi da je objekt „jezgraonica Perkušić“, na adresi [adresa] (ranije Ježdovec 144), na kčbr. [katastarska čestica], a obrt na toj adresi vodi od 1.2.1995., iza ZĐ, iz čega proizlazi njegovo pravo posjedovanja i vlasništva predmetne čestice 868, a što zemljišnoknjižni sud nije uzeo u obzir. Nadalje navodi da na kućnom broju 29, (koji broj je dodijelio Gradski ured za katastar), tužitelj i njegova supruga žive zadnje dvije godine od kad obrt ne posluje, a do tada je tamo poslovao obrt odnosno "jezgraonica Perkušić''.

Nadalje, tužitelj navodi da u ispravnom postupku sud nije cijenio niti izjave svjedoka ĆĐ, ĐĐ i UĐ koji su potvrdili navode tužitelja o njegovom pravu, odnosno stjecanju predmetne nekretnine iza ZĐ i njihovom samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne čestice u kontinuitetu (zajedno sa prednikom) od 1977. godine.

Tužitelj smatra da je vlasništvo predmetne kčbr. [katastarska čestica] stekao dosjelošću, odnosno samostalnim i nesmetanim posjedovanjem predmetne čestice koju je stekao od KĐ koji je u posjedu iste bio od 1977. godina na kojoj je obavljao obrt, koji je 90- tih godina, preuzeo tužitelj, tako da se tužitelj zajedno sa prednikom u kontinuitetu nalazi u pojedu iste. Pri tome se tužitelj poziva na odredbu čl. 159. st. 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da se ispravi upis u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] MIKULINI ukupne površine 6501 m2 (LIVADA površine 6371 m2; ZGRADA površine 130 m2), kojim je upisano vlasništvo Republike Hrvatske, na način da se utvrdi da je tužitelj MĐ, vlasnik iste nekretnine u cijelosti i da temeljem donesene pravomoćne presude tužitelj ishodi upis prava vlasništva na toj nekretnini, a što je tužitelj dužan trpjeti.

Tužitelj također potražuje i naknadu parničnog troška solidarno od tuženika i to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da tužitelj ne posjeduje niti jednu ispravu kojom bi mogao dokazati da je izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine. Osim toga navodi da nisu protekli niti rokovi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Iako je tužitelj očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu kao osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj čestici uz dosjelost isticao i građenje, na ročištu 14.1.2025. izričito je kao temelj stjecanja prava vlasništva tužitelja na predmetnoj čestici naveo dosjelost.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao rješenje ovog suda Z- 31602/23-6 od 18.7.2024. (list 8-10 spisa), ZK izvadak za kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 12-15 spisa), zapisnik iz predmeta Z-260/23-5031 od 14.9.2023. (list 16-17 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo od 15.12.2009. (list 18 spisa), izvod iz katastarskog plana od 19.8.2024. (list 19 spisa), potvrdu Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 3.2.2021. (list 20 spisa), povijesni zemljišno knjižni izvadak (list 34-36 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 7.1.2025. (list 46 spisa), izvod iz posjedovnog lista od 3.1.2025. i izvod iz katastarskog plana (list 48-49 spisa), povijesni ZK izvadak (list 58-60 spisa), proveden je očevid na licu mjesta uz vještaka geodeta dana 20.3.2025. (list 67-71 spisa), provedeno je geodetsko vještačenje (list 86- 96 spisa), te je saslušan tužitelj i svjedoci RĐ, ČĐ, ĆĐ i UĐ (list 120-124 spisa).

5. Ocjenom provedenih dokaza koje je sud cijenio sukladno čl. 8. Zakona o parničnog postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravkom zemljišnoknjižnog upisa Republike Hrvatske na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji upis je proveden u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina](Novo), a kojem upisu je u otvorenom ispravnom postupku prigovorio tužitelj navodeći da polaže pravo na tu česticu, s kojim prigovorom je odbijen.

7. Nije sporno među strankama da je rješenjem ovog suda Z-31602/23 od 18.7.2024. odbijen prigovor tužitelja, protiv upisa tuženika u otvorenom ispravnom postupku u postupku obnove zemljišne knjige na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7.1. U toj situaciji u smislu čl. 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, tužba na ispravak je jedino pravno sredstvo kojim tužitelj s obzirom da smatra da je oštećen provedenim upisom za korist tuženika, može štititi svoje pravo.

7.2. Naime, odredba čl. 205. st. 1. ZZK propisuje da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe o čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja.

7.3. Predmetna tužba je podnesena u roku iz čl. 205. st. 1. ZZK, što tuženik niti ne osporava.

8. Tužitelj tvrdi da je on vlasništvo predmetne kčbr. [katastarska čestica], stekao dosjelošću, odnosno samostalnim i nesmetanim posjedovanjem te čestice u kontinuitetu od 1977. godine, putem svog prednika KĐ i osobno.

9. Nije sporno među strankama da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan Grad Zagreb.

10. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke temeljem kojih bi tužitelj mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine dospjelošću.

11. Odredbom čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 ,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/05-dalje: ZVDSP), je propisano da se dosjelošću stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Tako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, pošten i istinit stječe dosjelošću pravo vlasništva protekom 10 godina neprekidnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe pravo vlasništva nekretnine protekom 20 godina neprekidnog posjedovanja. Ukoliko se radi o nekretnini u vlasništvu RH potrebno je dvostruko vrijeme (odnosno 20 godina ako je posjed kvalificiran, odnosno 40 godina, ukoliko je posjed barem pošten).

11.1. Isti rokovi bili su predviđeni i Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je bio na snazi do kraja 1996. godine, s tim da se na društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću. .

12. Dakle, za stjecanje vlasništva dosjelošću potrebno je utvrditi kvalitetu posjeda, trajanje posjeda i opseg posjedovanja. Sve navedeno dužan je dokazati tužitelj, pri čemu se presumira da je posjed pošten (savjestan), a nepoštenje treba dokazati.

13. Očevidom na licu mjesta uz geodetskog vještaka Mladena Bebera je utvrđeno da tužitelj doista u posjedu drži predmetnu česticu koja je fizički ograđena ogradom, uz koju je raslinje, a unutar kojeg posjeda se nalazi izgrađena zgrada kbr. 28, uz koju se nalazi pomoćna građevina, dok je ostali dio posjeda zatravnjen. Predmetna nekretnina je uređena za stanovanje, a što se razvidno i iz fotografija koje su sačinjene prilikom očevida.

14. Tužitelj je u spis dostavio Uvjerenje Grada Zagreba kojim se potvrđuje da je KĐ obavljao djelatnost ljevaonice obojenih metala, drveta, gume i plastike strojnom obradom i promet na malo u Zagrebu, Ježdovec 144, temeljem rješenja skupštine Općine Novi Zagreb od 4.11.1977. godine, sve do 19.12.1994. kada j utvrđen prestanak obrta, da bi tužitelj s danom 1.2.1995. na istoj adresi upisao obrt ljevaonica i proizvodanja predmeta od metala, drveta, gume i plastike na malo „. KĐ“. Iz tog uvjerenja proizlazi da je izdano u svrhu dokaza o postojanju tradicijskog obrta.

14.1 Nadalje je tužitelj dostavio i potvrdu Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar, izdanu na zahtjev tužitelja iz kojeg proizlazi da je na predmetnoj čestici zgrada, [adresa], kojoj je dodijeljen kućni broj 29.

15. Naprijed navedene isprave sud je cijenio kao vjerodostojne, međutim iz istih isprava se ne može zaključivati o vlasništvu nad predmetnom nekretninom, već iste govore o obrtu koji se obavljao na toj nekretnini od 1977. godine.

16. Tužitelj u svom iskazu navodi da je na predmetnoj nekretnini KĐ 1977. godine osnovao svoj obrt-ljevaonicu, a kako su se poznavali jer su bili susjedi u Podsusedu, gdje je on imao radionicu, počeo je s njim surađivati 1990-tih godina. Zajedno su radili do njegove smrti 1994. godine, nakon čega je u dogovoru sa njegovom suprugom preuzeo taj obrt, da bi 1995. ili 1996. supruga KĐ njemu taj obrt prodala. Prodala mu je radionicu, odnosno nekretninu u Podsusedu i taj obrt u [adresa], odnosno ljevaonicu. Rekao je da je supruga KĐ imala dokumentaciju za nekretninu u Podsusedu, ali da mu za spornu nekretninu u [adresa] nije pokazala nikakvu dokumentaciju, niti se o tome interesirao, niti je provjeravao stanje u zemljišnim knjigama. Bitno mu je bilo da preuzme taj obrt. Podigao je kredit i platio joj je nekretninu u Podsusedu i tu ljevaonicu, odnosno taj obrt. Također je rekao da od kada je počeo surađivati sa HĐ taj posjed je izgledao isto kao i sada, ograđen, samo što je on uredio objekte, tako da supruga i on sada tamo žive. Kada je surađivao sa HĐ nije se interesirao za vlasništvo te nekretnine u [adresa], niti ga je pitao je li to njegova nekretnina, odnosno tko je vlasnik. O tome se počeo interesirati tek nakon smrti supruge Petra Dimitrova 1996. ili 1997. godine. Njena kćer o toj nekretnini nije imala nikakvih saznanja, pa je počeo istraživati u zemljišnim knjigama gdje je vidio da je na toj nekretnini upisana FNRJ, što gaje šokiralo. Pokušao je na razne načine vidjeti kako može urediti vlasništvo, pa se obraćao i odvjetnicima, ali su mu govorili da ne može ništa napraviti. Rečeno mu je da pokrene zemljišnoknjižni ispravni postupak, ali je odbijen, pa je pokrenuo ovu parnicu. Napominje da ga nikada nitko iz Grada Zagreba ili RH nije pitao za tu nekretninu, niti mu je itko radio probleme i tražio tužitelja da mu preda u posjed spornu nekretninu. On je istovremeno kupovao i nekretninu u Podsusedu i taj obrt od supruge KĐ, ali se ne sječa što je točno pisalo u kupoprodajnom ugovoru, što je predmet prodaje. Na nekretninu u Podsusedu se upisao kao vlasnik. Kupoprodajni ugovor je sklopio sa suprugom KĐ, ali s obzirom na protek vremena nije u posjedu tog kupoprodajnog ugovora. Nije se mogao sjetiti koliko je točno platio te nekretnine, ali zna da je to bilo puno novaca i da je morao uzeti kredit i posuditi od familije. Ne zna tko je izgradio zgradu na predmetnoj nekretnini u [adresa]. Nikada nije sumnjao da KĐ nije vlasnik te nekretnine u [adresa]. Isto tako nije sumnjao niti u svoje vlasništvo, jer je tu nekretninu kupio. Ne sječa se je li platio porez na promet nekretnina. Rekao je da plaća sve režijske troškove za tu nekretninu, jer su ga iz Grada Zagreba evidentirali kao potrošača i sve režijske uplatnice dolaze na njegovo ime. Iako ima na toj adresi prebivalište nije se osobno išao evidentirati u gradske službe kao obveznik plaćanja, već su iz Grada Zagreba došli na posjed, a kada im je rekao da je u tijeku postupak i da nije vlasnik već da je u posjedu, rekli su mu da svejedno mora plaćati.

17. Supruga tužitelja RĐ, saslušana kao svjedok iako je bila u braku sa tužiteljem kada se kupovala nekretnina u Podsusedu i obrt u [adresa], nije sa sigurnošću znala je li sklapan kupoprodajni ugovor, ali misli da je. Zna da su sve to platiti, a kupovali su strojeve i sve što je bilo potrebno za rad, cijeli obrt. Ne zna koliko su platili, jer je sve to vodio njen suprug, koji je bio kupac. U posjedu predmetne parcele u [adresa] su od kada je on preuzeo taj obrt, s tim da je njen suprug najprije tamo radio, a kada su to sve uredili počeli su misli 2020. tamo i živjeti. Nikada ih nitko nije tražio da se isele iz te nekretnine. Htjeli su se upisati kao vlasnici te nekretnine, pa je njen suprug to istraživao i vidio je da je upisana FNRJ. Ne sječa se da su imali dokumentaciju za tu nekretninu.

18. Svjedokinja ĆĐ, inače kčer KĐ je iskazivala da poznaje tužitelja, jer da je on preuzeo obrt nakon smrti njenog oca. To zna jer je nju i njenog supruga majka pitala nakon očeve smrti hoće li nastaviti obrt, a kako njen suprug nije bio zainteresiran ponudila je taj obrt MĐ koji je obrt kupio od njene majke, kao i radionicu u Podsusedu. Iskazivala je da njena majka nije bila vlasnica nekretnine u [adresa], a niti njen otac, već da je otac bio u najmu tog prostora, dugoročno, a to su joj rekli roditelji. Ne zna da bi njena majka prodavala nekretninu u [adresa] tužitelju.

19. Svjedokinja ČĐ ima saznanja da je tužitelj radio sa njenim šogorom u njegovom obrtu ljevaonice i da je on nakon njegove smrti 1994., taj obrt nastavio. Ne zna točno kako je KĐ koristio tu nekretninu, ali misli da je bio zakupac. Ne zna je li tužitelj sklapao kupoprodajni ugovor za tu nekretninu i kako je on tu nekretninu stekao, jer o tome nisu nikada razgovarali. Misli da on tu živi od 1996- 1997. i koliko zna niti njenog šogora, a niti tužitelja nitko nikada nije tražio da tu nekretninu napusti, niti da bi imali problem sa tom nekretninom. Ne zna niti da bi njena sestra, odnosno supruga KĐ tu nekretninu prodavala, niti je njena sestra govorila da bi oni bili vlasnici te nekretnine u [adresa], ali zna da je njena sestra prodala tužitelju radionicu u Podsusedu.

20. Svjedok UĐ, je u svom iskazu rekao da poznaje tužitelja, jer da je on u njegovom susjedstvu radio u radionici kod HĐ, čijeg se prezimena nije mogao sjetiti. Nakon smrti HĐ je tužitelj nastavio raditi i živjeti u tom prostoru, misli oko sredine 90-tih, tako da ga viđa svaki dan. Nisu razgovarali o tome je li on kupio tu nekretninu u [adresa] ili kako ju je stekao, je li on vlasnik ili nije, o tome nema saznanja. HĐ je slabo znao, tako da nije znao da li je to njegova nekretnina. Svjedok je tamo rođen i njegova kuća je udaljena od sporne nekretnine oko 200 m. Sječa se da je prije nego je HĐ tamo došao i imao ljevaonicu carina tamo imala automobile, a prije toga su se tamo proizvodili neki betonski blokovi Nije se interesirao čije je to bilo, jer je tada još bio srednjoškolac. Ne zna da bi HĐ netko ometao u posjedu te nekretnine. On je to sve uredio i održavao, jer je to sve prije bilo jako zapušteno, pa su svi u ulici bili jako zadovoljni što on to uređuje.

21. Prvenstveno valja reći da niti iz isprava u spisu, a niti iz iskaza tužitelja, a niti saslušanih svjedoka proizlazi da je KĐ koji je na predmetnoj nekretnini obavljao djelatnost obrata-ljevaonice od 1997. godine do smrti 1994. bio vlasnik predmetne nekretnine, već da je nekretnina do provedenog upisa RH bila društveno vlasništvo.

22. Uvjerljivo je tužitelj iskazivao da je na predmetnoj nekretnini u [adresa], KĐ još 1977. godine osnovao obrt, odnosno ljevaonicu te da je on s njim surađivao, tako da je nakon smrti KĐ, od njegove supruge taj obrt kupio 1995. godine, sa svim strojevima i opremom, kao i nekretninu gdje je bila radionica u Podsusedu (na kojoj se upisao kao vlasnik) i da je nastavio s tim obrtom. Također mu sud vjeruje da je tu nekretninu uredio. To proizlazi iz ostalih provedenih dokaza.

22.1. Međutim, neuvjerljiv je iskaz tužitelja da je od supruge KĐ kupio i spornu nekretninu u [adresa], gdje je radio taj obrt. To ne proizlazi niti iz dokumentacije u spisu, a niti iz uvjerljivih iskaza saslušanih svjedoka koje je on sam predložio. Naime, tužitelj tvrdi da je tu nekretninu kupio i platio supruzi KĐ, a istovremeno navodi da se ne sječa što je točno bio predmet kupoprodaje u kupoprodajnom ugovoru, odnosno što je u njemu pisalo, niti raspolaže s tim ugovorom zbog proteka vremena. Činjenica koju navodi da se upisao kao vlasnik nekretnine u Podsusedu koju je kupio istovremeno od supruge KĐ govori o tome da postoji kupoprodajni ugovor (u zbirci isprava), iz kojeg bi se moglo utvrditi što je predmet prodaje, ali ga tužitelj nije dostavio, niti je u tom smislu imao prijedloge. Osim toga i supruga tužitelja je u svom iskazu rekla da je kupljen cijeli obrt, strojevi i oprema.

Također iz iskaza tužitelja u dijelu u kojem je rekao da je dolazio na predmetnu nekretninu „netko iz Grada“ kako bi ga se evidentirao kao potrošača, a kojima je rekao da je u tijeku postupak i da nije vlasnik već u posjedu, bi proizlazio da je i on sam sumnjao u svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Pri tome okolnost što na istoj ima prebivalište i što plaća režije ne dokazuju činjenicu njegovog vlasništva.

22.2. Iskaz tužitelja u dijelu da je kupljena cijela predmetna nekretnina, a ne samo sredstva obrta je doveden u sumnju i uvjerljivim iskazom svjedokinje ĆĐ, kćeri KĐ koja je jasno rekla da njen otac niti majka nisu bili vlasnici predmetne nekretnine, već da je otac bio u najmu, pa da nema saznanja da bi njena majka tužitelju prodala nekretninu u [adresa], već samo nekretninu u Podsusedu.

22.3. Svjedokinja ČĐ, a niti svjedok UĐ koji su uvjerljivo iskazivali također nisu imali saznanja o tome da bi tužitelj kupio predmetnu nekretninu, već samo da je on od 90-tih godina u posjedu te nekretnine.

23. Prema tome iz provedenih dokaza ne proizlazi niti da bi tužitelj imao kvalificiran, a niti pošten posjed predmetne nekretnine, što je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva redovnom, odnosno izvanrednom dosjelošću.

Ovdje treba reći da sve da se i uzme da je tužitelj bio pošten posjednik (da je smatrao da KĐ bio vlasnik i da je smatrao da je od njegove supruge kupio i predmetnu nekretninu), kako iz provedenih dokaza proizlazi da KĐ nije bio vlasnik predmetne nekretnine, to se njegovo vrijeme posjedovanja ne bi moglo uračunati u smislu čl. 160 ZV-a, pa bi se posjed tužitelja mogao računati tek od 1995. kada tvrdi da je kupio tu nekretninu, a od tada nije proteklo 40 godina za izvanrednu dosjelost.

Iz navedenog razloga neosnovan je i zahtjev tužitelja za ispravak provedenog upisa tuženika u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, jer tužiteljevo pravo vlasništva nije povrijeđene tim upisom, pa je odlučeno kao u izreci.

24. Tuženiku je dosuđen parnični trošak imajući u vidu čl. 154. st. 1. i 155 ZPP-a, te VPS od 1.330,00 eura, troškovnik tuženika, kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23-dalje: Tarifa).

Naime, tuženiku je dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 14.1.2025. i 3.3.2026. za svako po 200,00 eura (Tbr. 9/1), za zastupanje na očevidu 20.3.2025. u iznosu od po 200,00 eura, što iznosi 800,00 eura.

U Zagrebu, 25. ožujka 2026. godine

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja uz plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura.

2. Pun. tuženika