REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Ovr-63/2023-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutk inji tog suda Jasmini Božić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Serraghis Loan Management Ltd, Arch. Makariou&Kalograion 4, Nicolaides Sea View City, 9th Floor, Flat/Office 903-904, Block A-B, 6016, Larnaca, Cipar, OIB: 57617951611, protiv ovršenika SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje trećih osoba ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], RN, OiB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], mlt. DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], mlt. ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po majci i zz ĐN, te svi zastupani po punomoćnici Ines Bojić, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, 25. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se prigovor trećih osoba te prigovor prava na dom te se ovrha na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], proglašava nedopuštenom i obustavlja, te se ukidaju sve provedene radnje.

II. Nalaže se zk odjelu ovog suda da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrši brisanje zabilježbe ovrhe upisane pod brojem Z-2244/2023 od 20. travnja 2023., u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u ½ djela.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga ovrhovoditelja Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini je 7. veljače 2023. pod poslovnim brojem Ovr-63/2023-2 donio rješenje o ovrsi, kojim je određena ovrha na ½ dijela nekretnine ovršenika. Ovrha je određena na temelju ovršne isprave, radi naplate dospjele novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 33.960,41 € s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Treće osobe su podneskom od 7. lipnja 2024. istaknule prigovor trećih osoba te prigovor prava na dom. U istom su navele da su uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u Zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižni odjel [adresa], katastarska općina: Krapina Jug, broj ZK uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica], upisano kao [adresa] površine 1615 m2, od čega dvorište 1510m2 i kuća [adresa], površine 105 m2, treće osobe utvrdile da je pod brojem Z- 2244/2023 upisana zabilježba ovrhe temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: Ovr 63/2023, na suvlasničkom dijelu ĐN SN S tim u vezi, treće osobe pojašnjavaju da je ovršenik SN od 17. travnja 2004. godine do 16. travnja 2019. godine bio u braku s trećom osobom ĐN, u kojem braku je rođeno troje djece, ovdje treće osobe - FN te mlt. DN i ŽN. Dalje se pojašnjava da je brak ĐN i SN razveden rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: R1Ob-106/2019 od 16. travnja 2019. godine pri čemu sastavni dio navedenog rješenja čini Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi prema kojem su nakon razvoda braka zajednička djeca stranaka ostala stanovati s majkom ĐN na adresi [adresa], dakle, u nekretnini koja je predmet ovrhe. Ističe se da su neposredno prije razvoda braka stranke uredile i svoje imovinskopravne odnose Ugovorom o diobi bračne stečevine od 26. ožujka 2019. godine, ovjerenim kod javnog bilježnika Konstantina Dike, pod brojem ovjere: OV-1113/2019, dana 11. travnja 2019. godine, kojim ugovorom je utvrđeno da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Nadalje je utvrđeno da stranke imaju zajednički dug i to kredit broj: 5102761164, koji su realizirali 2005. godine u svrhu kupnje zemljišta s izgrađenom zgradom koju su nakon kupnje dogradili i nadogradili te je člankom V. Ugovora cjelokupnu obvezu otplate kredita na sebe preuzela ĐN, koja je na takav način faktično stekla veći suvlasnički udio u spornoj nekretnini od onoga koji je formalno upisan u zemljišne knjige. Nadalje, u članku 8. Ugovora stranke ugovora o diobi bračne stečevine su suglasno navele da su kupnjom nekretnine te dogradnjom i nadogradnjom stambenog objekta htjele osigurati zajedničku djecu i time riješiti stambeno pitanje djece. U istom članku, SN se obvezao po cjelokupnoj isplati kredita, broj ugovora: 5102761164 dobivenog od Erste i Steiermaerkische bank d.d., svoj suvlasnički dio nekretnine darovati zajedničkoj djeci stranaka, na jednake dijelove. Slijedom navedenog, dana **.**.2021. ĐN je podnijela prijedlog za zabilježbu ograničenja vlasništva temeljem ugovora o diobi bračne stečevine od 26. ožujka 2019. godine u skladu s člankom 40. stavak 2. Obiteljskog zakona kojem prijedlogu je udovoljeno rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Krapina od 30. svibnja 2021. godine, poslovni broj: Z- 4753/2021 te na suvlasničkom dijelu nekretnine ovršenika upisana zabilježba ograničenja upravljanja i raspolaganja nekretninama.Treća osoba je dana 28. ožujka 2024. u cijelosti ispunila svoju obvezu po kreditu broj ugovora 5102761164 dobivenog od Erste i Steiermaerkische Bank d.d, slijedom čega je izvršeno brisanje založnog prava u korist navedene banke te dopisom upućenom odvjetnici ovršenika, pozvala istoga, a prije saznanja za postupak ovrhe, da svoj suvlasnički dio daruje zajedničkoj djeci kako je predviđeno člankom 8. Ugovora, na što se ovršenik oglušio. Dakle, prilikom pokretanja postupka ovrhe, ovrhovoditelju je iz naznačene zabilježbe bilo poznato postojanje ograničenja vlasništva temeljem Ugovora o diobi bračne stečevine, a u zbirci isprava zemljišnoknjižnog odjela je pohranjen ugovor o diobi bračne stečevine, s kojim se ovrhovoditelj mogao upoznati, međutim i unatoč postojanju zabilježbe i predvidivim prigovorima trećih osoba koje imaju legitimno očekivanje u pogledu stjecanja prava vlasništva na spornoj nekretnini, ovrhovoditelj je pokrenuo postupak ovrhe. Ovrhovoditelju je također trebalo biti poznato da sporna nekretnina predstavlja dom ĐN i zajedničke djece stranaka, budući da se u članku 1. Ugovora o diobi bračne stečevine pohranjenom u zbirci isprava pod poslovnim brojem Z-4753/2021 izrijekom navodi da stranke imaju troje maloljetne djece (u međuvremenu je FN postao punoljetan) te je konstatiran datum prestanka bračne zajednice, kao i činjenica da je ĐN ostala živjeti s djecom u kući koja je bračna stečevina. Dakle, unatoč javno dostupnim podacima da se radi o nekretnini na koju ovršenik ne polaže pravo te da je na istoj tek formalno upisan kao vlasnik, ovrhovoditelj je pokrenuo postupak za koji je od početka trebao imati legitimno očekivanje da sa istim neće uspjeti. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, obzirom da treće osobe glede predmeta ovrhe imaju pravo koje sprječava ovrhu, sukladno čl. 59. Ovršnog zakona podnose ovaj prigovor i predlažu da se ovrha na predmetnoj nekretnini proglasi nedopuštenom.

3. U odgovoru na prigovor, ovrhovoditelj je naveo da obveze i odnosi koji su između stranaka ugovoreni Ugovorom o diobi bračne stečevine, nemaju utjecaja na ovaj ovršni postupak koji je prisilni postupak radi naplate dospjelog dugovanja i ne tiču se ovrhovoditelja i potraživanja odnosno kredita ovrhovoditelja. Ukoliko je ovršenik bio dužan prenijeti vlasništvo temeljem Ugovora o diobi bračne stečevine, tada je to njegova obveza, koja se ne utvrđuje u ovom postupku. Sukladno Ovršnom zakonu, članku 84. promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnike kao ovršenika. Stoga eventualni prijenos vlasništva ne utječe na postupak ovrhe koji je u tijeku od 02.02.2023. godine. Dodatno se napominje se kako je ovaj ovršni postupak pokrenut dana 02.02.2023. godine, dok je tek dana 28.03.2024. godine treća osoba ĐN ispunila obvezu ugovorenu Ugovorom o diobi bračne stečevine. Stoga iz odredbi dostavljenog Ugovora o diobi bračne stečevine ne proizlazi niti jedna odredba koja bi ukazivala na nedopuštenost ovrhe. Štoviše, potvrđeno je suvlasništvo ovršenika na nekretnini koje je predmetom ovog ovršnog postupka temeljem sporazumne diobe bračne stečevine. Prilikom pokretanja ovršnog postupka na nekretnini je bila upisana slijedeća zabilježba: Zabilježba, ograničenje vlasništva, Ugovor o diobi bračne stečevine 26.03.2019., a u smislu čl. 40. stavak 2. Obiteljskog zakona (NN 103/2015), zabilježuje se ograničenje upravljanja i raspolaganja nekretninama u A. Navedena zabilježba ograničava vlasnika ovdje ovršenika da raspolaže nekretninom, no ista ne sprečava upis zabilježbe ovrhe pokrenute od strane drugih osoba. Zabilježba osobnih odnosa, nema učinak za prava koja se upisuju nakon te zabilježbe. Osim toga, ovršni sud ne bi dopustio zabilježbu ovrhe da upisana zabilježba ograničenja raspolaganja ima bilo kakav značaj za ovršni postupak ili bi sprečavala ovrhu. U odnosu na navode treće osobe da nekretnina predstavlja dom ĐN i zajedničke djece stranaka, ističe se kako treće osobe nisu vlasnici nekretnine koja je predmetom ovrhe, a niti ovršenici u ovršnom postupku. Sukladno tome, nisu ovlašteni isticati takve prigovore već je to mogao isključivo ovršenik prilikom primitka rješenja o ovrsi. Ovršenik ni je u tijeku postupka iznio nikakav prigovor na provođenje ovrhe na nekretnini, te nije ispunjen niti jedan od razloga za žalbu nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Slijedom svega iznijetog, predlaže se prigovor trećih osoba odbaciti podredno odbiti kao neosnovan i nastaviti ovaj postupak ovrhe na nekretnini.

4. Prigovori trećih osoba su osnovani.

5. Uvidom u zk izvadak broj 825 k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da 1-vo treća osoba upisana kao suvlasnik u ½ predmetne nekretnine, kao i da je u istom u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga već bila upisana zabilježba ograničenja vlasništva, prema Ugovoru o diobi bračne stečevine u smislu čl. 40 st.2 Obiteljskog zakona.

6. Prema čl. 40 Obiteljsko zakona, bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini. Prema trećim osobama uglavci o upravljanju ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili se stvar ne može upotrebljavati bez takvoga upisa. Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.

7. Odredbom članka 44. ZZK propisano je da se zemljišnoknjižne zabilježbe upisuju kako bi učinile vidljivim osobne odnose, osobito ograničenja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskoga prava, otvaranje stečaja i dr.), kao i druge odnose i činjenice određene zakonom, s učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati, te kako bi se ostvarili pravni učinci koje zabilježba proizvodi prema odredbama ovoga ili drugih zakona (zabilježba prvenstvenoga reda, otpisa zemljišta, zajedničke hipoteke, otkaza hipotekarnih tražbina, spora, prisilne dražbe, zabrane otuđenja ili opterećenja, obveze zahtijevanja brisanja hipoteke, pridržaja prvenstvenoga reda, zabilježbe određene prema pravilima o ovrsi i osiguranju i dr.).

8. Pri tome je odredbom članka 75. stavak 1. ZZK propisano da se zabilježbe mogu odrediti kad je to predviđeno ovim Zakonom ili drugim zakonom

9. S obzirom da je zabilježba ograničenja vlasništva bila vidljiva u gruntovnim knjigama, tako da je ovrhovoditelj znao ili je mogao znati da na predmetnoj nekretnini postoji neko pravo koje može ograničiti ili onemogućiti ovrhu. Također iz bračnog ugovora jasno je da se njime uređuje sadašnja i buduća imovina, kako to propisuje Obiteljski zakon čl. 40, tako da druga polovica predmetne nekretnine predstavlja presumirano suvlasništvo trećih osoba i to mlt. ŽN, mlt. DN i RN, kako to proizlazi iz bračnog ugovora. Po ocjeni ovog suda upisano ograničenje prava vlasništva, predstavlja pravo koje onemogućava ovrhu, budući je treća osoba ĐN dostavila dokaz da je ispunila obvezu iz navedenog bračnog ugovora, a ovrhovoditelj je s tim ograničenjem bio upoznat i ta činjenica mu nije mogla biti nepoznata.

10. Radi navedenog kako su treće osobe opravdanost svog prigovora dokazale javno ovjerovljenom ispravom, valjalo je ovrhu sukladno čl.60 st. 2 Ovršnog zakona proglasiti nedopuštenom i odlučiti kao pod I izreke.

11. Prema postojećoj praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na poštivanje doma je takve prirode da se može istaknuti neformalno, ukazivanjem na određene okolnosti koje koincidiraju s pravom na dom. Dovoljno je da se stranka ili treća osoba pozove na bilo kakvu okolnost posredno povezanu s pravom na dom.

12. Saslušana treća osoba ĐN kao i zakonska zastupnica trećih osoba mlt. DN i ŽN iskazala da je SN njen bivši suprug. Razveli su se 2109. godine i tada su sklopili Ugovor o diobi bračne stečevine kojeg su ovjerili kod javnog bilježnika i tim ugovorom je utvrđeno da je nekretnina koja je predmet ovrhe bračna stečevina stranaka. Preuzela je otplatu kredita za adaptaciju i kupnju predmetne kuće te je bilo dogovoreno da kada to otplati da će ovršenik svoj suvlasnički dio od ½ prenijeti ugovorom o darovanju njihovoj zajedničkoj djeci, svakome u jednakom dijelu. Kredit je u cijelosti otplatila i zatražila je od supruga da ispuni svoj dio odnosno da ugovorom o darovanju svoj suvlasnički dio daruje zajedničkoj djeci. Poslala mu je poruku jer je tada još imala njegov broj mobitela i poslala mu je e-mail, međutim, on joj se nije javio. U međuvremenu je promijenio broj mobitela, a novu adresu stanovanja joj nikada nije javio. Nije mogla od nikoga saznati gdje je, tako da u biti već nekoliko godina s njim nema nikakav kontakt i ne može ga ostvariti jer ne zna gdje je. S obzirom da je imala u gruntovnici upisanu zabilježbu ograničenja vlasništva, smatrala je da je time zaštićena i da će te vlasničke odnose sa suprugom riješiti kada on bude ponovno dostupan. Predmetna kuća je njen dom i od njezine djece, to je jedina nekretnina koju imaju, ako bi došlo do ovrhe i oni bi se trebali iseliti, ne bi imali kamo otići. Njezini roditelji žive u [adresa] i žive u malom stanu od 50 m2, a ona je ovdje došla kada se udala, tako da ovdje nema druge obitelji kod koje bi se mogla skloniti niti njezina djeca. Otac od njenog supruga je umro, a za majku od supruga nema informacija jer nije s njima u kontaktu. DN i ŽN su učenice prvog razreda srednje škole, dok je sin FN redovan student druge godine fakulteta. Ona ih sve uzdržava od svoje plaće od 860,00 eura, tako da u slučaju da bi trebali otići iz nekretnine i unajmiti si stan, s obzirom na današnje cijene ona to ne bi bila u mogućnosti budući su cijene najma na području grada [adresa] od 500 do 800 eura, tako da je evidentno da bi njezina plaća jedva pokrila najam a kamoli li režije i druge namirnice koje im trebaju. Ovršenik doprinosi za uzdržavanje njihove djece na način da sinu na njegov račun uplaćuje iznos od 199,00 eura, a za kćeri uplaćuje iznos od 350,00 eura i to na njezin račun. Ne zna od kuda je dug koji je predmet ove ovrhe. Nema saznanja da bi ovršenik digao kredit 2018. jer su tada njihovi odnosi bili poremećeni. Razgovarali su o razvodu braka i ovršenik je već tada tražio nekretninu u koju bi se preselio.

13. Saslušana treća osoba FN iskazao je da živi u kući koja je predmet ovrhe, koja mu je dom. U toj kući živi i njegova majka i njegove sestre, svi žive skupa, on je student, putuje u Zagreb na fakultet. To je jedina nekretnina u kojoj živi, drugih nekretnina oni nemaju, niti imaju kamo otići. Njegova majka ih sve uzdržava od svoje plaće, a njemu otac na račun također plaća uzdržavanje i taj novac on koristi za studiranje i obaveze na fakultetu. Nije zaposlen, s obzirom da redovno studira i zbog obaveza na fakultetu ne može raditi. Nema nikakvih saznanja od kuda je dug za koji se vodi predmetna ovrha. Njegovi roditelji već godinama ne žive skupa, razvedeni su. Njegov otac ga je zadnji puta kontaktirao prije godinu dana kada mu je djed umro, poslije toga mu se nije javljao. Trenutno je na drugoj godini fakulteta i još ima tri godine fakulteta za završiti. Student je kineziološkog fakulteta na kojem ima svakodnevno vježbe, predavanja. U Zagreb putuje vlakom.

8. Iskaze trećih osoba ovaj sud u cijelosti prihvaća, budući ih ocjenjuje logičnim i uvjerljivim.

9. Uvidom u dopis Porezne uprave od 20. ožujka 2026., utvrđeno je da visina zakupa stambenog prostora ovisno o veličini istog iznosi u omjeru od 250€ do 400€ mjesečno.

10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Republika Hrvatska je Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ratificirala 7. studenoga 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, po pravnoj snazi iznad zakona.

11. Zaštitu doma propisuje i Ustav Republike Hrvatske gdje je propisano da je dom nepovrediv i da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

12. Po praksi Europskog suda za ljudska prava dom je nekretnina koja služi za stanovanje ne samo podnositelja zaštite već i njegove obitelji, a čine ga prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na to nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja, dok je miješanje svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinaca od miješanja trećih osoba. Iznimke od zabrane miješanja propisane su člankom 8. stavkom 2. Konvencije, a može li neka od propisanih iznimki opravdati miješanje prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnost konkretnog slučaja pri čemu sud mora ispitati je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li nužno u demokratskom društvu. Dakle, sud bi u svakom pojedinom slučaju trebao odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Takav postupak zove se test razmjernosti i provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja. Prvenstveno valja utvrditi radi li se zaista o domu pojedinca, odnosno mogu li se sporne prostorije smatrati domom i je li došlo do miješanja u pravo na dom. Ovisno o tom utvrđenju, nadalje se ocjenjuje je li miješanje bilo utemeljeno na zakonu, je li bilo usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te ako je, je li mjera nužna u demokratskom društvu. Negativan odgovor na bilo koje od ta tri pitanja znači da je mjera protivna Konvenciji, odnosno neopravdana. Načelo razmjernosti kao vrlo važno načelo prilikom donošenja odluka o pravu na dom uvijek ima za posljedicu uravnoteženje suprotstavljenih interesa stranaka.

13. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da nekretnina koja je predmet ovršnog postupka zaista predstavlja dom trećih osoba, te da su isti s predmetnom nekretninom ostvarili dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost. To je utvrđeno iz iskaza trećih osoba koje su navele da se na nekretnini, koja je predmet ovrhe, nalazi kuća u kojoj žive. Naveli su da navedena kuća predstavlja njihov dom u kojem žive te da nemaju druge nekretnine koja bi bila pogodna za stanovanje, odnosno nemaju drugi dom.

14. S druge strane, s obzirom da je miješanje svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, sud je ocijenio da bi provođenje ovršnog postupka u kojem se nekretnina prodaje, bilo miješanje javne vlasti, odnosno ovrha prodajom nekretnine predstavlja miješanje u temeljno pravo ovršenika na poštivanje njegova doma.

15. Nadalje, sud je u konkretnom slučaju bio dužan utvrditi je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li nužno u demokratskom društvu. U ovom slučaju miješanje je utemeljeno na zakonu s obzirom da je ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak radi naplate svog novčanog potraživanja, temeljem zakonskih odredaba. Također je usmjereno na postizanje legitimnog cilja, a taj je cilj namirenje ovrhovoditeljeve dospjele tražbine, dakle legitiman cilj je zaštita prava druge osobe.

16. Postavlja se pitanje je li miješanje u ovom slučaju nužno u demokratskom društvu. Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju miješanje u pravo na dom nije nužno.

17. Prvenstveno valja navesti da glavnica potraživanja ovrhovoditelja iznosi 33.960,41 €. Po ocjeni ovog suda navedeni iznos potraživanja ovrhovoditelja ne opravdava prodaju ½ djela predmetne nekretnine radi namirenja tog duga s obzirom da se radi o nekretnini koja je u naravi obiteljska kuća, čija je vrijednost veća (74.000,00 €) od visine potraživanja ovrhovoditelja. Sud je naročito uzeo u obzir da ½ predmetne nekretnine na dražbi može biti prodana znatno ispod utvrđene vrijednosti odnosno 1/2 nekretnina bi na prvo javnoj dražbi mogla biti prodana za 4/5 vrijednosti, a na drugoj javnoj dražbi mogla bi biti prodana za 3/5 vrijednosti. Dakle, treće osobe bi zbog prodaje nekretnine na javnoj dražbi mogle izgubiti više od 50.000 EUR-a, što je više od ukupnog potraživanja ovrhovoditelja, uključujući kamate i troškove. Dakle, trećim osobama prijeti opasnost da zbog duga ovršenika ovrhovoditelju izgube dom, jedinu nekretninu koju imaju i koja im služi za stanovanje te im osigurava jedno od temeljnih prava – pravo na dom te jedno od temeljnih potreba.

18. Dakle, prvenstveno zato što se radi o jedinoj nekretnini koju treće osobe posjeduju i u kojoj mogu stanovati, zašto što se radi o nekretnini koja služi za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba trećih osoba, koje su ujedno i stvarni suvlasnici predmetne nekretnine, te zato što isti nemaju druge nekretnine niti drugih mogućnosti da svoje potrebe za stanovanjem zadovolje (zz mlt. trećh osoba nema dovoljno prihoda na temelju kojih bi mogla na drugi način dugoročno ostvariti stambeno zbrinjavanje) te zbog visine potraživanja ovrhovoditelja, sud je ocijenio da bi šteta koju bi treće osobe trpjele bila daleko veća od koristi koju bi ovrhovoditelj imao naplatom duga prodajom jedine nekretnine, obiteljske kuće, doma trećih osoba, a u kojoj nekretnini ovršenik ne živi od 2019., i koja ne predstavlja njegov dom . U konkretnom je slučaju, po ocjeni suda, narušena pravična ravnoteža interesa trećih osoba i interesa ovrhovoditelja, značajniji je interes trećih osoba , koji su ujedno i presumirani suvlasnici nekretnine, da sačuvaju dom od interesa ovrhovoditelja da naplati dug. Miješanje javne vlasti u pravo na dom prodajom nekretnine u konkretnom slučaju nije nužno pa je sud prigovor prava na dom trećih osoba također prihvatio slijedom čega je ovrhu obustavio. Uvažavanjem prigovora prava na dom i obustavom ovrhe primijenjeno je načelo razmjernosti, radi čega je odlučeno kao pod I. Izreke.

U Krapini 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Jasmina Božić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog Rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se predaje ovome sudu u dovoljnom broju primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelj Serraghis Loan Management Ltd, Arch. Makariou&Kalograion 4, Nicolaides Sea View City, 9th Floor, Flat/Office 903-904, Block A-B, [adresa], Larnaca, Cipar,

2. SN, [adresa]

3. Odvjetnica Ines Bojić, Zagreb

Po pravomoćnosti:

Z.k. odjel ovog suda