Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-656/2023-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja 1. HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Emici Milošević, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Općine Ražanac, Ražanac, Ražanac XVII 61, OIB: 08842442553, zastupane po punomoćnici Ivanki Bosotini, odvjetnici u Zadru, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja ad. 1. do ad. 4.., te odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tužene, dana 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. do ad. 4. koji glasi: „Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] određeno Rješenjem Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela, sadržanog u Zapisniku poslovni broj Z-8276/2010/5658 od dan 6.11.2013., na način da se briše upis prava suvlasništva sa imena tužene Općine Ražanac u suvlasničkom udjelu od 1054/2031 dijela, te se to pravo upisuje na tužitelje i to na tužitelja ad. 1. NC OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljicu ad. 2. CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog za udio od 351/2031 dijela, pored već upisanog udjela na njihovu imenu od 157/2031 dijela, na tužiteljicu ad. 3. AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], za udio od 176/2031 dijela pored već upisanog udjela od 157/2031 dijela na njenim imenu, te na tužitelja ad. 4. BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], za udio od 176/2031 dijela, temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti.“
i
r i j e š i o je
I. Dopušta se objektivna preinaka tužbenog zahtjeva, uređenog podneskom od 3. veljače 2026., sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP.
II. Nalaže se tužiteljima 1. MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CC iz [adresa],, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj Općini Ražanac, Ražanac, Ražanac XVII 61, OIB: 08842442553 , trošak parničnog postupka u iznosu od 1.649,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2026., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji ad. 1. do ad. 4. u tužbi navode kako je nekretnina katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) „Jovići„ površine 2031 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu na ime tužitelja i tuženika Općinu Ražanac za 157/2031 dijela i 1406/2031 dijela, a koji upis je izvršen u postupku preoblikovanja stare zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Na isti upis pravodobno da su podneseni prigovori ĐC i LC povodom kojih prigovora je dana 26. listopada 2021. održana rasprava pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Z-9967/2021, na istoj su kao neosnovani odbijeni prigovori predlagatelja te se isti upućuju na parnicu radi ostvarenja svojih prava. Naime, tužitelji da su pravo vlasništva utužene nekretnine stekli dosjelošću. Slijedom navedenog, upis na tuženu i ne odgovara baš povijesnim činjenicama s obzirom da je ista od pamtivijeka prošlog stoljeća bila u posjedu pok. oca stranaka BC, koji je početkom 70-ih godina prošlog stoljeća počeo s gradnjom obiteljske kuće koja je useljena sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, a na istoj su odmah postavljene električne instalacije, odnosno kuća je priključena na električnu energiju, te je bila elektrificirana. Tužitelji da su predmetnu nekretninu naslijedili kao zakonski nasljednici pravnog prednika pok. oca BC, a da su i prije nasljeđivanja posjedovali predmetnu nekretninu zajedno sa svojim ocem u koju su zajednički ulagali. Naime, iza smrti pok. brata tužitelja, ČC da je proveden ostavinski postupak, te je doneseno Rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-394/14,UPP-OS-4/14-8 od 13. svibnja 2015. temeljem kojeg Rješenja su nekretnine koje su utvrđene ostavinom pok. ČC prenesene u vlasništvo Općine Ražanac, mada nije sporno da nekretnine među kojima je i predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) zapravo je suvlasnički dio koji je ostavitelj stekao od svog pok. oca BC, oca tužitelja. Za istaći je da se tužitelji sa svojim pok. bratom ČC nisu nikada niti podijelili, odnosno izvršili diobu, pa slijedom iznijetog Općina Ražanac nema nikakvo pravo uknjižbe na predmetnoj nekretnini. Tako, u skladu s odredbom članka 18. ZV-a a na temelju nespornih činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, tužitelji smatraju da posjed istih nije pribavljen silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dakle da im je posjed tužitelja istinit (članak 18. stavak 2 ZV). Nadalje, pozivaju se na Presude Europskog suda za ljudska prava koji je u sličnim ili identičnim situacijama stjecanja prava vlasništva na nekretninama koje su provedene u društveno vlasništvo, kada su pojedinci zatražili zaštitu pred tim sudom već zauzeo stav (Radomilja i dr. protiv RH-E ), Jakeljić protiv Republike Hrvatske) te je utvrdio da se radi o miješanju u stečeno pravo vlasništva i da to miješanje nije razmjerno. Navedeni pravni stav da se odnosi na primjenu i učinke čl. 388. st. 4. ZV, prema kojoj se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. Tako, a budući da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju predlažu, po provedenom postupku, usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.
2. Tužena u odgovoru na tužbu u prvom redu ističe kako tužitelji ad 1. i 3. nisu ovlašteni pokrenuti ovaj postupak, obzirom da nisu pobijali upis iz izmjere prigovorom da bi bili ovlašteni ustati s tužbom za ispravak, pozivajući se na odredbu čl. 205. ZZK, u vezu sa Zapisnikom Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-29967/2021 od 26. listopada 2021., pa predlaže u odnosu na njih odbaciti tužbu. Nadalje, vezano uz sam sadržaj predanih prigovora, kao i narav upisa tužene, naglašava kako predanim prigovorom, sadržajno nisu pobijana oba upisa tužene, već samo upis naveden pod rednim brojem 4. u korist Općine Ražanac za udio od 1406/2031, dok upis pod rednim brojem 2. za udio od 157/2031 u korist Općine Ražanac nije niti pobijan, stoga je u tom dijelu tužba nedopuštena. Nadalje, u cijelosti se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te ističe da strankama nije sporno da je pok. BC na 625 m2 izgradio obiteljsku kuću, te je evidentno imao osnov za stjecanje prava vlasništva navedenog dijela utužene nekretnine. Nakon smrti pok. BC predmetnu nekretninu naslijedili su njegova supruga pok. OC, te njegova djeca LC, MC, pok. ČC i CC, na jednake dijelove, da bi udio pok. OC ud. BC naslijedila njezina djeca LC, MC, pok. ČC i CC na jednake dijelove. Udio pok. ČC temeljem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nikole Tadića kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu O-394/2014 od 13. svibnja 2015., kao ošasnu imovinu stekla je, temeljem zakona, Općina Ražanac. LC, svoj suvlasnički udio prenio je na svoju kćer AC. Tako, preostali dio predmetne nekretnine da nikada nije bio u posjedu obitelji tužitelja, niti su tužitelji ikada imali osnova smatrati da bi im pravo na posjed pripadalo. Slijedom iznesenog, sadašnje zemljišno-knjižno stanje u cijelosti da je točno. Da je nejasan i paušalan navod tužitelja da postojeći upis ne bi odgovarao povijesnim činjenicama, a na date okolnosti tužitelji nisu priložili niti jedan adekvatan dokaz npr. povijest posjeda, dok je dokazni prijedlog provođenja očevida na licu mjesta potpuno promašen i neadekvatan o odnosu na okolnosti na koje se predlaže. Sama činjenica da se tužitelji ad. 1. 2. i 4. sa svojim pok. bratom ČC nikada nisu podijelili ne dovodi u pitanje postojeći zemljišno-knjižni upis, upravo zato što se nasljednici pok. BC nisu podijelili, isti su upisani na iste suvlasničke udjele, pa je tako i tužena stekla suvlasnički udio pok. ČC. Za napomenuti je da su tužitelji ad. 1., 2. i 4. bili pozvani na ostavinsku raspravu iz pok. ČC, te tada nisu osporili predmetni sadržaj ostavine pok. ČC, mada su to imali priliku, već su se, znajući da pok. ČC ima dugova, odrekli nasljedstva ne bi li izbjegli odgovornost za njegove dugove. Tužena, nasuprot tome, nije imala priliku odreći se nasljedstva, već plaća dugove pok. brata tužitelja ad. 1 ., 2. i 4. i strica tužiteljice ad. 3. Premda su se odrekli nasljedstva, tužitelji su tražili od tužene da im ustupi (bez naknade) nekretnine koje je Općina stekla od pok. ČC, što jasno ukazuje na činjenicu da su isti svjesni da im predmetni suvlasnički udijeli ne pripadaju. U odnosu na navod tužitelja da je posjed nekretnine od strane tužitelja istinit, ističe kako isti nije od utjecaja za odluku o glavnoj stvari, naime isti su i suvlasnici predmetne nekretnine, stoga ne bi bilo niti životno niti logično da njihov posjed ne bi bio istinit, ali sama činjenica da ističu istinitost kao kvalitetu posjeda koju su dokazali, dovoljno govori u prilog tezi da za udijele koji premašuju njihove suvlasničke udjele, nemaju poštenje, odnosno da su svjesni da im pravo na posjed nekretnine u omjeru koji premašuje njihove suvlasničke udijele ne pripada. Navodi vezani uz praksu Europskog suda za ljudska prava i drugu sudsku praksu na koju se tužitelji pozivaju da su paušalni, nejasni i nisu dovedeni u vezu s činjenicama koje egzistiraju u ovom predmetu spora. Slučajevi Radomilja protiv Hrvatske i Jakeljić protiv Hrvatske činjenično su bitno drugačiji u odnosu na ovaj slučaj, pa slijedom navedenog pravna shvaćanja zauzeta u tom predmetu nisu od utjecaja za odluku o glavnoj stvari u ovom predmetu. Nejasno je o kojim bi se pravima pojedinca ovdje radilo. Naime, u konkretnom slučaju, ono što je uistinu bilo u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu prednika tužitelja pok. BC, je njima i priznato te su oni za to ishodili upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. U odnosu na navode tužbe tužitelji nisu podnijeli odgovarajuće dokaze, priložili su sudsku praksu koja nema veze s predmetnim činjeničnim stanjem, a sam tužbeni zahtjev je nejasan i protivan iznijetim činjenicama. Nejasno je kako su tužitelji došli do zaključka da bi se njih četvero trebalo upisati u zemljišnu knjigu na oba udjela upisana na tuženu s obzirom sam slijed nasljeđivanja iza pok. BC. Ukazuje na činjenicu da tužitelji nisu priložili niti osnovne dokaze u odnosu na ovlaštenje na pokretanje postupka. Naime, tužitelji su priložili prigovor na rješenje iz izmjere tužiteljice ad. 2 CC, ali nisu priložili prigovor tužitelja ad. 4. LC, zapisnik s ročišta za ispravak su priložili samo u dijelovima – prvu stranicu, na kojoj se samo vidi tko je pristupio i zadnju stranicu na kojoj se vide samo odluke Suda, dakle, dio zapisnika koji se odnosi na čitav tijek rasprave je u cijelosti izostavljen. Slijedom iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev i dosuditi tuženoj parnični trošak.
3. Ovaj Sud izveo je dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u izvadak iz BZP-a zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 14-15), prigovor od 19.1.2018. (l.s. 16), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku s ročišta održanog povodom prigovora 26.10.2021. broj Z-29967/2021 (l.s. 17-18), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu doneseno po Javnom bilježniku Nikoli Tadiću iz Zagreba poslovni broj O- 394/14, UPP/OS-4/14 od 13.5.2015. (l.s. 19-21), dio Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru doneseno po Javnom bilježniku Pavici Mišković iz Zadra poslovni broj O-823/06, UPP/OS-17/09 (l.s. 22), zamolbu tužitelja upućenu tuženoj od 16.1.2017. (l.s. 41-42), te je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, a potom izvršio uvid u skicu sudskog očevida s prilozima od 23.2.2024. (l.s. 77 -80), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZC i FC, te dokaz saslušanjem tužitelja ad. 1., tužiteljice ad. 2. i tužitelja ad. 4., kao stranaka ovog postupka, te je izvršio uvid u spise ovog Suda pod poslovnim brojem O-2430/2022 i Z-29967/2021 (ranije Z-21625/2017).
4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud nije našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. do ad. 4.
5. Naime, predmet ovog spora zahtjev je tužitelja ad. 1. do ad. 4. za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] određenog Rješenjem Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela, sadržanog u Zapisniku pod poslovnim brojem Z-8276/2010/5658 od dana 6. studenog 2013., na način da se briše upis prava suvlasništva sa imena tužene u suvlasničkom udjelu od 1054/2031 dijela, te se to pravo upisuje na tužitelje i to na tužitelja ad. 1. i tužiteljicu ad. 2. svakog za udio od 351/2031 dijela, te na tužiteljicu ad. 3. i tužitelja ad. 4. svakog za udio od 176/2031 dijela.
5.1. Tužitelji ovakav tužbeni zahtjev postavljaju podneskom od 3. veljače 2026., što ovaj Sud smatra objektivnom preinakom, međutim unatoč protivljenju tužene, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje ZPP), istu pod točkom I. Rješenja dopušta kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.
6. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelji traže zaštitu tužbom za ispravak temeljem odredbe čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. Nov. br. 63/19, 128/22, 155/23, 128/24 – dalje ZZK) kojom je pripisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili u dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja; i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
7. Tako, prvenstveno je uvidom u izvadak iz BZP-a, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno kako su na kat. čest. [katastarska čestica], Jovići, izgrađeno zemljište površine 18 m2, dvorište površine 1854 m2, izgrađeno zemljište površine 46 m2 i kuća površine 113 m2, ukupne površine 2031 m2, kao vlasnici upisani Općina Ražanac za 157/2031 dijela, Općina Ražanac za 1406/2031 dijela, JC za 156/2031 dijela, HCA za 156/2031 dijela i KC za 156/2031 dijela.
7.1. Nadalje, uvidom u spis ovog Suda pod poslovnim brojem Z-29967/2021 (ranije Z-21625/2017), utvrđeno kako je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sačinjen Zapisnik pod poslovnim brojem Z-8276/2010/5658 dana 6. studenog 2013., da je na predmetnoj raspravi sudjelovao LC, koji je naveo da je zajedno s braćom NC i ČC, te sestrom CC predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem pok. oca BC, budući se njihova majka OC odrekla svog nasljednog dijela, a brat GC i sestra H da su preminuli nakon oca i bez nasljednika, kao i da je njihov otac istu stekao i to u površini od 625 m2 dodjelom na korištenje od bivše Općine Zadar, a ostatak površine da je uzurpirao krajem 1980-ih godina, kao i da je on svoj suvlasnički udio od 1/4 dijela u međuvremenu darovao bratu JC i sestri CC, pa da je izvršen upis prava vlasništva na predmetnoj kat. čest. [katastarska čestica], koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], u korist CC za 234/2031 dijela, HC za 234/2031 dijela, ČC za 157/2031 dijela, te Općine Ražanac za 1406/2031 dijela. Također, utvrđeno je kako je povodom prigovora LC zaprimljenim dana 21. rujna 2017. pod poslovnim brojem Z-21625/17, te prigovora CC zaprimljenim dana 26. rujna 2018. pod poslovnim brojem Z-21437/18, održano ročište dana 26. listopada 2021., te je sastavljen zapisnik u ispravnom postupku broj Z-29967/2021 kojim su odbijena oba podnesena navedena prigovora, kao neosnovana.
7.2. Shodno navedenom, tužiteljica ad. 2. CC stekla je aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe za ispravak, a obzirom da je istu podnijela dana 23. studenog 2021., utvrđeno je kako je i ista podnesena unutar ranije navedenog roka za podnošenje iz odredbe čl. 205. ZZK.
7.3. Međutim, u odnosu na tužitelje ad. 1., ad. 3. i ad. 4. osnovano tužena ističe prigovor da isti nisu aktivno legitimirani za podnošenje ove vrste tužbe. Naime, kako je i navedeno, odredba čl. 205. ZZK jasno propisuje da pravo na tužbu za ispravak imaju samo osobe koje su sudjelovale u ispravnom postupku na način da su podnijele prijave ili prigovore ili su im upisi naloženi izmijeniti, a što iz ranije navedenih utvrđenja proizišlima uvidom u spis ovog Suda pod poslovnim brojem Z- 29967/2021 (ranije Z-21625/2017), proizlazi kako navedeni tužitelji ad. 1., ad. 3. i ad.
4. nisu učinili, slijedom čega isti nisu aktivno legitimirani za podnošenje tužbe za ispravak upisa u zemljišnu knjigu, pa je u odnosu na iste tužbeni zahtjev iz navedenog razloga odbijen kao neosnovan.
8. Nadalje, ističe se da je radi identifikacije predmeta spora održan uviđaju na licu mjesta, uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, koji su sačinili skicu lica mjesta s fotografijama od 26. veljače 2024., na koju stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, te koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
9. Tako, u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je Sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku po podnesenom prigovoru ovdje tužitelj ice ad. 2., s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
10. Naime, tužiteljica ad. 2. tvrdi da je predmetnu nekretninu zajedno sa ostalim tužiteljima stekla dosjelošću, obzirom da je ista od pamtivijeka prošlog stoljeća bila u posjedu njihova pok. oca BC, koji je početkom 70-ih godina prošlog stoljeća počeo s gradnjom obiteljske kuće koja je useljena sredinom 70 -ih godina prošlog stoljeća, a na istoj su odmah postavljene električne instalacije, te kako su tužitelji predmetnu nekretninu naslijedili kao zakonski nasljednici pravnog prednika pok. oca, a da su i prije nasljeđivanja posjedovali predmetnu nekretninu zajedno sa svojim ocem u koju su zajednički ulagali.
10.1. Tako, obzirom da kao pravni temelj stjecanja predmetne nekretnine tužiteljica ad. 2. navodi dosjelost, te da iz djelomično dostavljenog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru donesenog po Javnom bilježniku Pavici Mišković iz Zadra poslovni broj O-823/06, UPP/OS-17/09 proizlazi kako je isto doneseno radi rasporeda naknadno pronađene ostavinske imovine iza pok. BC, pravnog prednika tužitelja, kao i da predmetna nekretnina ne čini dio utvrđene ostavinske mase iza istog, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZC i FC. Tako, svjedok ZC, rođen 1945. u Jovićima, umirovljenik, prvi rođak prednika tužitelja, iskazao je da je pokojni BC njegov prvi rođak jer su oni djeca od dvije sestre, tako da mu je dobro poznata cijela njegova obitelj, a i predmetna nekretnina o kojoj mu se govori. Da može reći da je njegov rođak BC radio u Austriji, te kako nije imao zemlje, da mu je Mjesna zajednica Jovići dala teren na kojem mu je dopustila da gradi kuću. To je bilo oko 1970. godine. On i supruga C da su gradili kuću neke 3-4 godine, te su se 1977. vratili u Joviće, gdje su počeli živjeti u toj kući sve do svoje smrti, dok nisu umrli prije 20-ak godina. Imali su šestero djece, četiri sina i dvije kćeri, te su neka djeca s njima živjeli u toj kući, no svi su otišli u svijet raditi. Kada ga se pita iskazuje da je ova nekretnina kuća katnica koja je u cijelosti ograđena i to s prednje strane s kamenim zidom , a sa drugih strana niskim betonskim temeljima na kojima se nalazi žičana ograda. Nema saznanja od rođaka da bi platio ikakvu naknadnu mjesnoj zajednici Jovići jer misli da se u to vrijeme, oko 1970.-ih ljudima koji nisu imali svoju zemlju davala mogućnost da grade na takvim terenima koji su bili općinski odnosno državni. Isto su radili i sa davanjem terena kako bi ljudi štale odmakli od sela, odnosno blago. On nikada nije čuo za nikakve sporove, tek do obnove zemljišne knjige kada je čuo da se općina upisivala na takve terene. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tužene, svjedok je iskazao: da nema točnih saznanja o tome koliko je od šestero Antine djece bilo živo u trenutku kada je on preminuo, ali da misli da je samo jedno umrlo prije BC i to kćer, koja nije imala djece, nit se udavala; da mu je poznat ČC, jer je to najmlađi sin od BC koji je živio u [adresa] pa da ga slabo poznaje; da zna da je ČC preminuo, no ne zna kada; da misli da je ČC imao jedno ili dvoje djece; da ne zna točno da li su se Antini nasljednici podijelili iza njegove smrti, misli da nisu.
10.2. Iz iskaza svjedoka FC, rođenog 1946. u Jovićima, umirovljenika, daljnjeg srodnika tužitelja, proizlazi da cijelu obitelj FC poznaje čitav svoj život, kao i između ostalog sve ljude u njegovom rodnom selu, jer su svi oni daljnji ili bližnji rođaci, pa da je poznavao i BC, kao i njegovu suprugu OC , čitav svoj život. Tako zna i za ovu predmetnu nekretninu o kojoj mu se govori, a riječ je o kući katnici koja je u cijelosti ograđena, te koju je BC počeo graditi negdje 1974. -1975., zajedno sa svojom suprugom. Naime, ljudi su se polako širili odnosno gradili kako bi se makli iz centra mjesta, pa tako i BC, te on uistinu ne može iskazati o tome kako je BC stekao ovu zemlju, pretpostavlja kao i drugi da ju je samo zauzeo. Naime, oni su od 80-ih od kada su dovršili gradnju tamo živjeli sve do kraja svog života. Zna da su imali šestero djece od kojih je četvero preminulo i to C, GC, ČC i posljednji LC, te da su sada živi samo JC i CC. Koliko zna to je njihova zajednička kuća, te se oni nisu među sobom podijelili, i ne može točno iskazati o tome koje dijete je umrlo prije BC i OC, a koje nakon, a ni kada su oni točno preminuli, nije vodio računa o godinama. Za sporove oko ove parcele niti od strane Općine, niti među djeljenicima on nije čuo. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tuženika, svjedok je iskazao: C i GC da nisu imali potomaka, nisu se ni ženili.
11. Tužiteljica ad. 2. u svom stranačkom iskazu navodi kako je predmetna nekretnina bila vlasništvo njenog pok. oca BC koji je preminuo 2002., te majke OC koja je preminula 2014. Naime, nakon smrti oca istog da su naslijedili ona i njezina braća LC, JC i ČC, dok sestra H i brat GC nisu naslijedili oca jer su se tako dogovorili, obzirom oni nisu imali svoje djece i nasljednika. H da je preminula 2004., a GC 2006., dok je ČC umro 2013., no kako su se njegova supruga i djeca odrekli nasljedstva, i oni da su se kao nasljednici drugog nasljednog reda također odrekli, te je Općina Ražanac postala nasljednik kao ošasna imovina. Također, LC da je preminuo 2023., tako da su od djece živi JC i ona. Naime, njezini roditelji da su na ovom terenu izgradili kuću negdje između 1975. i da su od 1980. kada su se u istu uselili i u njoj živjeli do smrti. Naime, oni, djeca, da su otišli na školovanje te zaista ne zna da li je otac od mjesne zajednice Jovići ili Općine Zadar dobio kakve papire zbog gradnje na ovom terenu, ali zna da je nešto spominjao. Želi reći kako ona nije imala saznanja da će doći do knjiženja u postupku obnove zemljišne knjige jer je nitko nije zvao na ročište, nego joj je brat LC samo donio zapisnik, pa su zajedno otišli kod tadašnjeg načelnika Općine koji im je rekao da oni nisu jedini gdje se Općina upisala te da čeka ju vrijeme kada se budu ulagali prigovori što su i učinili, ne zna da li je na prigovoru samo ona i LC ili i JC, jer je on tada radio izvan Hrvatske. Nadalje, želi reći da je ovaj teren na koji su njezini roditelji došli bio krš, pun kamena, te da ga je otac iščistio, izgradio kuću katnicu, a koja je u cijelosti ograđena kao što se i vidjelo na očevidu. U odnosu na rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČC, njezinog brata, a kada je se pita zašto su se odrekli nasljedstva iza istog, želi reći kako ih je njegova supruga uputila u to da je on u trenutku smrti bio u nekakvim dugovima, te da je ona pokušala doći do informacija o tome kakvi su isti i koje visine, no da su je i u banci i u komunalijama tražili pravomoćno rješenje o nasljeđivanju da bi joj dali takve informacije, zbog čega, kako se ne bi upustili u dugove, a svi su bili već u mirovini ili odlazili u istu, su se odrekli njegove ostavine. Obzirom da je njima poznato kako nitko od Općine Ražanac ili Općine Zadar nikada nije osporavao ocu i majci vlasništvo ove kuće, njima je i bilo toliko iznenađenje da se Općina upisala na ovome. Kada je se pita, iskazuje da je otac ovu nekretninu u cijelosti ogradio odmah kada je izgradio i kuću, na što ga je natjeralo upravo blago, stoka koju su ljudi imali u selu, a koja bi slobodno hodala, a kako ne bi ulazila u njihovo dvorište. Također, kako su svi njezini rođaci sa prijašnjim načelnikom općine koji su bili u istoj situaciji nakon obnove zemljišne knjige ovo riješili, te kako je probala kontaktirati sadašnjeg načelnika, g. A kako ne bi morali ići na sud, te koji joj je rekao da on nema ništa protiv da se upišu i da zna da je to tako, ali da ne želi biti taj koji će donijeti takvu odluku sam. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tuženika, tužiteljica ad. 2. je iskazala: da ne zna u kojoj je kvadraturi na predmetnoj nekretnini njezin otac bio upisan u zemljišnoj knjizi; da ne zna kako je došlo do postavljanja tužbenog zahtjeva da JC, ona, KC i BC odnosno ranije LC, potražuju svaki 1/4 dijela predmetne nekretnine, ali da zna da su nasljednici iza oca kako je iskazala ona, LC, JC i ČC svaki za 1/4 dijela.
12. Naime, a obzirom na sporne okolnosti u konkretnom slučaju, ističe se da je odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
12.1. Nadalje, odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno, kako propisuje st. 3. protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ukoliko mu je posjed barem pošten. Također, ističe se kako prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5. te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
12.2. Zaključno, odredbom čl. 219. st. 1. ZPP, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
13. Tako, ovaj Sud, na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku, ne nalazi osnovanim ispraviti upisa prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa imena tužene u suvlasničkom udjelu od 1054/2031 dijela, u korist tužiteljice ad. 2. za udio od 351/2031 dijela, pored već upisanog udjela na njezinu imenu od 156/2031 dijela, odnosno nalazi kako je Sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku po podnesenom prigovoru ovdje tužiteljice ad. 2., s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava. Naime, po provedenom dokaznom postupku, i to uvidom u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, te iskaze saslušanih svjedoka, ovaj Sud ne nalazi da bi tužiteljica ad. 2., pa ni njezin prednik, bio samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, odnosno, barem pošten. Naime, da bi se moglo uzeti u obzir dosjelost prava vlasništva nekretnine dugotrajnim posjedom kroz vrijeme koje je propisano zakonskim odredbama, sudska praksa je zauzela stajalište da ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, ali da treba utvrditi pošten vlasnički posjed, tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost, pri čemu sumnja u poštenje te postojanje zle vjere, sprječava početak i trajanje tijeka dosjelosti, koje bi u konkretnom slučaju, a obzirom da je nedvojbeno utvrđeno kako kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, te da je uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] utvrđeno kako je kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere, površine 187183 m2, bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Općine Ražanac za cijelo, a da je kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere, površine 625 m2, bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime Društveno vlasništvo za cijelo, s pravom korištenja u korist BC pok. B, dakle na nekretnini na kojoj je uknjiženo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i Republike Hrvatske, trebalo trajati neprekinuto 40 godina, koja pretpostavka ovdje nije zadovoljena. Također, obzirom na iskaze saslušanih svjedoka u odnosu na dodjelu zemljišta koje je predniku tužitelja dano radi izgradnje kuće, upravo iz navedenih utvrđenja proizišlih u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], razvidno je kako je prednik tužitelja pok. BC imao upisano pravo korištenja na kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere, u površini od 625 m2, na kojem udjelu novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere, su se i upisali njegovi nasljednici prilikom postupka obnove zemljišne knjige, te je ostatak površine evidentno uzurpirao znajući da mu ostatak nije dan na korištenje, kako i navodi na zapisniku njegov sin LC, pa nema govora o njegovom poštenom vlasničkom posjedu ostatka predmetne nekretnine, na kojem je pravilno upisana ovdje tužena.
14. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. do ad. 4., te odlučiti kao u izreci ove presude.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP - a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tuženoj kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćnici – odvjetnici i to trošak sastava odgovora na tužbu – 75 bodova, trošak sastava obrazloženog podnesaka od 12.2.2026. – 75 bodova, trošak zastupanja na ročištima dana 27.10.2023., 22.2.2024., 27.5.2024., 5.9.2024., 10.11.2025. i 26.1.2026. – svaki po 75 bodova, te trošak izbivanja iz pisarnice radi provedbe očevida – 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 1.625,00 EUR, čemu valja pridodati materijalni trošak prijevoza na relaciji Zadar-Ražanac-Zadar (30kmx2x0,40EUR/km) u iznosu od 24,00 EUR, a što sveukupno iznosi 1.649,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke Rješenja.
Zadar, 25. ožujka 2026.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljima ad. 1. do ad. 4. po pun.,
2. Tuženoj po pun.
