REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-711/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Martina Sherria, odvjetnika te zastupnice tuženika TF, diplomirane pravnice zaposlene kod tuženika, 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužiteljici MF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 6.350,00 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 19. listopada 2022., pa do isplate i to po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan daljnji zahtjev tužiteljice, preko dosuđenog u točci I. izreke, odnosno za iznos od 200,00 eura s pripadajućim kamatama te za tijek kamata na dosuđeni iznos u točki I. izreke od 14. listopada 2022. do 18. listopada 2022.

. / .

III. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1,OIB: 61817894937 naknaditi tužiteljici MF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnične troškove u iznosu od 2.838,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 25. ožujka 2026. do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi tužiteljica navodi da se 5.9.2022. ozlijedila tako što je u Zagrebu, na Britanskom trgu, stala na komad stakla, poskliznula se i pala. S obzirom da se predmetni štetni događaj dogodio na površini javne namjene, odnosno na površini, koju je tuženik dužan održavati na temelju odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu, a koja očigledno nije bila održavana, budući da se na istoj nalazilo staklo, razvidno je da je tuženik odgovoran za štetu, nastalu tužiteljici. Prilikom štetnog događaja, došlo je do prijeloma patele lijevog koljena zbog čega je tužiteljica operirana. Tužiteljica je zbog štetnog događaja pretrpjela fizičke i duševne boli, strah, a smanjena joj je i životna aktivnost. Predmetni štetni događaj je na istu ostavio teške posljedice i narušio joj kvalitetu života, naročito jer još uvijek osjeća velike tegobe. Uzimajući u obzir pretrpljene povrede, odnosno fizičku i duševnu bol, smanjenje životne i radne aktivnosti, strah, naruženost te sve ostale kvalifikatorne okolnosti od utjecaja kao i odredbe čl. 1100. st.1. i st. 2. ZOO-a i Orijentacijske kriterije VSRH, tužiteljici je nastala šteta s osnove povrede prava osobnosti u iznosu od 7.963,37 eura.

1.1. Nadalje, tužiteljica ističe da je pretrpjela i imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege. Naime, tužiteljica nije u mogućnosti sama obavljati poslove svakodnevne poslove, zbog čega joj je nastala imovinska šteta s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 398,17 eura, imajući u vidu cijenu sata tuđe pomoći i njege u vrijeme pružanja iste. Slijedom navedenog, tužiteljici je nastala šteta u ukupnom iznosu od 8.361,54 eura. Tužiteljica se prije podnošenja tužbe, 14.10.2022. obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom. Šteta se kod tuženika vodi pod KLASA: 702/01/22-002/166, URBROJ: 251-13-31/005-22-4. Tuženik se, povodom odštetnog zahtjeva 26. listopada 2022. očitovao, navodeći kako iz tužiteljičinog dopisa nije moguće utvrditi točnu mikrolokaciju navedenog štetnog događaja. Tuženik je molio dostavu točne lokacije to jest da ju je potrebno grafički označiti na karti. Dana 6. 12. 2022. tužiteljica se na isto očitovala podneskom navodeći da se štetni događaj zbio na tržnici na Britanskom trgu između brojeva 3 i 4. tužiteljica je naznačila točnu lokaciju gdje se dogodio štetni događaj. Unatoč tome, tuženik je propustio postupiti sukladno osnovanom odštetnom zahtjevu te tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva konkretno od 14.10.2022.

1.2. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 4.9.2025. (list 83-85 spisa) tužiteljica je postavila zahtjev za novčanu naknadu štete (imovinske i neimovinske) u ukupnom iznosu 6.550,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 14.10.2022. do isplate te potražuje i naknadu parničnih troškova zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a kako je to pobliže navedeno u samom podnesku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, nastanak štetnog događaja, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te svoju pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava postojanje štetnog događaja na način kako je opisan u tužbi, jer uz tužbu nije dostavljen niti jedan dokaz na okolnost mjesta i vremena nastanka štetnog događaja niti je tužiteljica u tužbi opisala na koji je način i gdje točno pala. Tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Tuženik osporava odgovornost za nastalu nezgodu te uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice s postupanjem tuženika. Tuženik nema saznanja o tome da bi na Britanskom trgu 5. rujna 2022. bilo onečišnjenja (staklo), a koje bi prouzrokovalo nezgodu koju tužiteljica opisuje u tužbi, a ako je eventualno i bilo nekog onečišćenja, napominje kako nije realno očekivati da su javne površine u svakom trenutku potpuno čiste. Tuženik ističe isključivu krivnju tužiteljice jer, sve da je na Britanskom trgu i bilo onečišćenja (stakla), tužiteljica je iste zasigurno mogla izbjeći, ukoliko je upotrijebila običnu pažnju.

2.1. Održavanje predmetne lokacije, sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 68/18 i 110/18), Odluci o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 114/19) te Odluci o povjeravanju komunalne djelatnosti održavanja čistoće javnih površina na području Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 2/19) obavlja trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, 10 000 Zagreb s kojim je tuženik zaključio Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti održavanja čistoće javnih površina na području Grada Zagreba u 2022. Iz gore navedenog ugovora razvidno je da održavanje predmetne površine bio nadležan Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, 10 000 Zagreb, trgovačko društvo koje je, na temelju odredbe čl. 11. Ugovora, isključivo odgovorno za štete nastale trećim osobama u vezi s obavljanjem ugovorenih radova. Sukladno zakonskim odredbama i postojećoj sudskoj praksi tuženik je iz svog samoupravnog djelokruga delegirao na to društvo dio svojih javnopravnih ovlaštenja, koja se odnose na obavljanje komunalne djelatnosti održavanja čistoće javnih površina na području Grada Zagreba.

2.2. Slijedom navedenog, tuženik kao osnivač i jedini član toga društva ne odgovara za obveze toga društva, već je za sve obveze prema vjerovnicima, a koje proizlaze iz obavljanja djelatnosti koje spadaju u delegirani krug nadležnosti, odgovorno samo trgovačko društvo. Tuženik je predložio na temelju članka 211. Zakona o parničnom postupku o otpočetoj parnici obavijestiti Zagrebački holding d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41

– Podružnicu Čistoća, Radnička cesta 82, 10 000 Zagreb. Ujedno tuženik je predložio o parnici obavijestiti Wiener osiguranje VIG d.d. radi miješanja na strani tuženika, obzirom na to da je tuženik imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00061230 važeću na dan štetnog događaja. Radi ekonomičnosti postupka tuženik smatra nepotrebnim provoditi financijsko vještačenje na okolnost visine cijene sata tuđe njege i pomoći, jer prema postojećoj sudskoj praksi cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 25,00 kn po satu.

2.3. Tuženik se protivio i naznačenom tijeku zakonske zatezne kamate jer se, sukladno čl. 1089. st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22), visina imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, slijedom čega kamata na navedenu štetu može teći od presuđenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici da naknadi trošak parničnog postupka tuženiku i to u visini sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,80 eura te daljnjih mogućih troškova uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi zakonske zatezne kamate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u skladu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22).

3. Sud je 13.6.2024. (list 39 spisa), sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 128/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), o parnici obavijestio Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća i Wiener osiguranje VIG d.d., međutim, do zaključenja glavne rasprave oni nisu prijavili svoje miješanje.

4. U tijeku dokaznog postupka provedeni su dokazi čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije, koja se odnosi na medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 10-13, 76-78 spisa), presliku dopisa Grada Zagreba od 2.1.2023. (list 14 spisa), podnesak od 6.12.2022. (list 15 spisa), presliku dopisa Grada Zagreba od 26.10.2022. (list 16 spisa), presliku Odluke o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti održavanja čistoće javnih površina na području Grad Zagreba od 24.1.2019. (list 21-22 spisa), presliku Ugovora o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti održavanja čistoće javnih površina na području Grada Zagreba u 2022. (list 23-26 spisa), presliku police osiguranja od odgovornosti br. 1307- 00061230 (list 27 spisa), saslušan je svjedok NF (list 34-35 spisa), saslušana je tužiteljica (list 35-36 spisa), proveden je očevid na licu mjesta 25.10.2024. (list 46-49 spisa), fotografije s očevida (list 53-57 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću (list 74-75 spisa), a drugih dokaza stranke nisu predlagale niti ih je sud izvodio, pa je glavna rasprava zaključena.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, kako je navedeno u izreci presude, odnosno zahtjev je neosnovan za razmjerno manji dio zahtjeva u iznosu od 200,00 € s pripadajućim kamatama kao i za tijek kamata.

6. Među parničnim strankama u ovoj pravnoj stvari sporna je pasivna legitimacija tuženika i njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza, a shodno tome, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. U odnosu na prigovor tuženika o njegovoj promašenoj pasivnoj legitimaciji valja navesti da je, po ocjeni ovog suda, neosnovan te da je tuženik pasivno legitimiran za naknadu štete, koju oštećenik pretrpi padom na javnoj površini.

8. Naime, u ovom je predmetu 25.10.2024. (list 46-49 spisa) proveden očevid na adresi u [adresa] na tržnici na Britanskom trgu te je očevidu prisustvovao i svjedok GF. Tužiteljica je pokazala mjesto pada, a svjedok je pokazao mjesto pada tužiteljice te je naveo gdje je on stajao, a sve je fotografirao punomoćnik tužitelja mobitelom te su fotografije priložene spisu na listovima 53-57 spisa. Utvrđeno je da je mjesto pada preko puta na Britanskom trgu između broja 3-4. Tužiteljica je navela da čitav Britanski trg nije imao klupice, a da je staklo bilo po podu, a okolo je sve bilo prohodno. Kao što je već navedeno, mjesto pada tužiteljice fotografirano je od strane punomoćnika i na fotografijama s očevida jasno je vidljivo da se pad desio na tržnici, a notorno je da je to mjesto, gdje je pala tužiteljica, javna površina namijenjena za kretanje pješaka jer se radi o gradskoj tržnici, kojom se svakodnevno kreće veliki broj ljudi, a prisutnost štandova za prodaju voća i povrća te općepoznati sajam antikviteta, koji se tamo održava nedjeljom također potkrepljuje činjenicu da je riječ o javnoj površini, koja služi svim ljudima, koji se tuda kreću kao pješaci.

9. Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18 i 32/20; dalje: ZKG) određuje u čl. 21. da su komunalne djelatnosti, među ostalim, djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti. Nadalje, na temelju odredbe čl. 22. toč.2. ZKG, u komunalne djelatnosti spada i održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Prema čl. 23. st.2. ZKG pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva se održavanje i popravci tih površina, kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost.

10. Odredbom čl. 33. ZKG propisano je da komunalne djelatnosti, ako tim Zakonom nije propisano drukčije, može obavljati:

1. trgovačko društvo, koje osniva jedinica lokalne samouprave ili više jedinica lokalne samouprave zajedno (u daljnjem tekstu: trgovačko društvo),

2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave

3. služba – vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: vlastiti pogon)

4. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji

5. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti.

11. Također, odredbom čl. 59. st. 1. ZKG, propisano je da su komunalna infrastruktura:

1. nerazvrstane ceste

2. javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila

3. javna parkirališta

4. javne garaže

5. javne zelene površine

6. građevine i uređaji javne namjene

7. javna rasvjeta

8. groblja i krematoriji na grobljima

9. građevine namijenjene obavljanju javnog prijevoza.

12. Dalje, odredba čl. 60. st. 2. ZKG definira javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima i to su trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste.

13. Povrh toga, sukladno odredbi čl. 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik grada Zagreba br. 14/19; dalje: Odluka), tom se Odlukom propisuje komunalni red i mjere za njegovo provođenje radi uređenja naselja, načina uređenja i korištenja površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu Grada Zagreba, održavanja čistoće i čuvanja površina javne namjene na području Grada Zagreba. Odredba čl. 2. definira javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima - trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Također, odredbom čl. 74. Odluke propisano je da javne površine moraju biti uredne i čiste i služiti svrsi za koju su namijenjene. Odredbom čl. 75. pravna ili fizička osoba obrtnik kojoj je Grad povjerio obavljanje komunalne djelatnosti održavanje čistoće javnih površina dužna ih je održavati i čistiti sukladno programu održavanja komunalne infrastrukture. Konačno, odredbom čl. 66.st.2. ZKG-a propisano je da se komunalna infrastruktura održava u skladu s programom održavanja komunalne infrastrukture ili u skladu s ugovorom ili drugim aktom određenim tim Zakonom ili posebnim zakonom.

14. Imajući na umu da iz iskaza saslušanog svjedoka HF (list 34,35 spisa) te same tužiteljice (list 35,36 spisa) kao i izvedenog očevida u bitnom proizlazi da se štetni događaj desio na Britanskom trgu i to kada se tužiteljica normalnim hodom istim kretala, navedeno mjesto, bez ikakve sumnje, predstavlja javnu površinu u smislu čl. 60.st.2. ZKG i čl.2. Odluke. Prema tome, tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Obavljanje komunalne djelatnosti je u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, koji propisuje način obavljanja komunalne djelatnosti, uređuje da komunalnu djelatnost mogu obavljati i trgovačka društva, koja osniva jedinica lokalne samouprave. Shodno izloženom, tuženik je dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, tuženik se ne oslobađa od odgovornosti za štetu, koja nastane radi propusta tih trgovačkih društava ili fizičkih osoba, a takav je stav poznat iz brojne sudske prakse, među ostalim i najvišeg suda u državi (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-1973/1999-2). Dakle, tuženik je dužan osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti i na održavanju gradskih javnih površina, a time što je prenio obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti na određenu pravnu osobu, nije oslobođen obveze vršenja nadzora nad njenim radom i poduzimanja odgovarajućih mjera da se zaštite građani i spriječi nanošenje štete (Odluka VSRH broj Rev-340/2011-2).

15. Kao što je već gore jasno navedeno, ZKG utvrđuje uvjete i način obavljanja komunalnih djelatnosti i ostvarivanje posebnog društvenog interesa u obavljanju tih djelatnosti te propisuje da je u cilju uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (čl. 104.) te propisuje i tijela nadležna za nadzor provedbi odredbi komunalnog reda (čl. 109). Komunalni redar ovlašten je, između ostalog, rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama mjere za održavanje komunalnog reda (čl. 112.st.2.). Grad se ne oslobađa svoje obveze da, preko komunalno redarstvenih službi, poduzima mjere, kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu, koja nastane zbog nepridržavanja navedene obveze. Tuženik je stoga bio dužan osigurati da, putem službe komunalnog redarstva, vrši nadzor i poduzima mjere da se zaštite građani i spriječi nanošenje štete. Slijedom svih izloženih okolnosti, utvrđena je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja jer je, prema gore citiranim odredbama ZGK i Odluke, tuženik taj, koji je dužan održavati javne površine čistima i sigurnim za kretanje ljudi, a što je propustio učiniti kroz nadzor putem službi komunalnog redarstva i posljedično uklanjanje dijelova stakla na koje se građani mogu ozlijediti na gradskom trgu, koji je javna površina. Povrh svega, tuženik je, među ostalim, dužan obavljati poslove od javnog interesa, odnosno organizirati efikasno obavljanje istih te se na njega, kao i na njegovo djelovanje primjenjuje odredba čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), sukladno kojoj, osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa, odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Shodno svemu izloženom, tuženik je pasivno legitimiran za štetu nastalu tužiteljici i odgovoran je za nastanak štete, pa stoga suprotna tuženikova razlaganja nisu prihvaćena kao osnovana.

16. Što se pak tiče prigovora da je tužiteljica sama isključivo odgovorna za pad na navedenim oštećenjima javne površine te da ne postoji uzročno posljedična veza između njenog pada i nastanka štete, takvi su prigovori također ocijenjeni neosnovanima, a nakon što su izvedeni dokazi saslušanjima te medicinskim vještačenjem. Na spornu okolnost nastanka samog štetnog događaja sud je saslušao svjedoka HF i samu tužiteljicu, proveden je očevid te su razgledane spisu priložene fotografije.

17. Svjedok NF je u svom iskazu na ročištu 6.6.2024. (list 34-35 spisa) naveo da je vidio pad tužiteljice jer se nalazio oko 100 metara iza nje i zna da plac nije bio očišćen, bilo je stakla na podu i da je vidio tužiteljicu kad je pala. Naveo je da se sam štetni događaj desio na Britanskom trgu na placu te da je on skočio i dao tužiteljici stolicu te je dalje otišao svojim putem, a koliko mu je poznato, drugi ljudi su pozvali hitnu pomoć. Iskazao je i da, koliko je njemu poznato, plac se inače čisti nedjeljom, a događaj se desio u ponedjeljak. Dalje je naveo da se tog dana našao na Britanskom trgu jer tamo radi i tamo je svakodnevno. Pojasnio je i da je tužiteljica pala na sredini placa, gdje su maknute klupe na kojima stoji inače roba na placu te da, koliko se sjećao, stakla je bilo nekoliko komada, a čitav plac je bio neočišćen. Nije se mogao izjasniti od čega je bilo navedenog stakla. Iskazao je da se događaj desio prošle godine između 9 i 10 sati ujutro i nije se mogao sjetiti godišnjeg doba niti mjeseca predmetnog štetnog događaja.

18. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 6.6.2024. (list 35-36 spisa) navela da je svjedok istinito iskazivao, a dodala je da se događaj desio u ponedjeljak prije podne u rujnu prošle godine i da je bilo lijepo vrijeme te se nikuda nije žurila, već je normalnim hodom išla prema bankomatu. Navela je da je na nogama nosila tzv. espadrile te je desnom nogom stala na komad žutog, gusenog stakla, uslijed čega joj je desna noga poletjela u zrak i pala je na lijevo koljeno. Navela je da se nakon pada nije mogla ustati te joj je svjedok donio stolicu i neki ljudi su pozvali hitnu i ona je istog popodneva operirana jer joj je pukla patela. Iskazala je da osjeća bolove i danas, prilikom uspinjanja uz stepenice, da ne može više potrčati i da je imala bolove u desnoj nozi zbog poštede druge noge i to prilikom silaska sa stepenica. Pojasnila je da se zabunila jer se događaj desio u rujnu 2022. Iskazala je da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega jer je imala longetu u cijeloj dužini noge te da joj je bila potrebna pomoć za odlazak na toalet i radi obavljanja osobne higijene, a nije mogla izaći tri ili četiri tjedna i kasnije samo uz pomoć štapa i to nakon Nove godine, po predmetnom štetnom događaju. Navela je da su joj tuđu pomoć pružali suprug i djeca i da su oni brinuli i za nabavku namirnica, pospremanje i drugo. Iskazala je da nije imala lomova ni bolesti nogu jedino je u srednjoj školi slomila palac na ruci. Iskazala je i da je površina, gdje je pala na Britanskom trgu na placu, gdje se nedjeljom održava sajam antikviteta i nedjeljom je čitav plac u štandovima, dok ga ponedjeljkom preurede tako da su na prvom dijelu kafići, a zatim je dio prazan i na drugom dijelu su štandovi za voće i povrće te je ona pala negdje 2 m prije prvih štandova. Navela je da komad stakla, koji je bio uzrok pada ona nije mogla vidjeti jer nije bio velike veličine i nije ni mogla drugim putem doći do bankomata, osim da ide okolo preko ulice. Dodala je da od predmetnog štetnog događaja stalno gleda u pod kuda se kreće.

19. Sud je ocijenio iskaze svjedoka i tužiteljice u cijelosti vjerodostojnima jer su međusobno podudarni, logični i životno uvjerljivi, a sud nije našao u držanju svjedoka i tužiteljice, nikakvih naznaka da bi nešto prešućivali ili lagali, pa im i zato vjeruje. Povrh toga, iskazi svjedoka i tužiteljice nisu s uspjehom opovrgnuti niti jednim drugim dokazom. Što se pak tiče zabune glede godine u kojoj se desio predmetni štetni događaj, sud ocjenjuje da je riječ o zabuni, koja se svakome može desiti, a poglavito kad osoba iskazuje pred sudom, pa isto nije ni od kakvog utjecaja na vjerodostojnost iskaza.

20. Ovdje treba naglasiti da se nezgoda desila, prema suglasnim iskazima tužiteljice i svjedoka, dok se tužiteljica kretala Britanskim trgom prema bankomatu u cipelama prikladnim za hodanje (espadrile su špagerice ravnog potplata, a ne nikakve cipele s neprikladno visokom i nespretnom petom ili drugim dodacima) te se stoga ne može govoriti o suodgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja jer nije mogla uočiti dio gusenog stakla, koje je po svojim svojstvima debelo i dosta glomazno i teško, ali i oštro, sve dok nije došla do tog komada stakla, spotakla se na isti i uslijed toga pala. To stoga jer je sudu logično i životno uvjerljivo da tužiteljica, koja se normalnim hodom kreće po javnoj površini - trgu, nije mogla predvidjeti da će naići na komad gusenog stakla ili bilo kakvu drugu prepreku, pa nije mogla znati ni očekivati da će se spotaknuti i pasti na taj predmet niti to može prosječna osoba predvidjeti. Prema tome, prigovor isključive krivnje nije osnovan jer niti iz jednog jedinog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica neprimjerenim kretanjem po javnoj površini sama uzrokovala štetu, koju je pretrpjela, a tuženikova ničim potkrijepljena pretpostavka da je tužiteljica morala vidjeti taj komad stakla, koju ničim ne dokazuje, sud ne može prihvatiti kao osnovanu te stoga ocjenjuje da tužiteljica ni na koji način nije sama kriva za nastanak štetnog događaja, odnosno, da je istom u bilo kojem omjeru doprinijela. U kontekstu svega izloženog, a poglavito slijedom utvrđenja suda na očevidu i ostalih dokaza u spisu u vidu fotografija, nije od značaja tvrdnja tuženika da je tužiteljica bila dužna izabrati drugi, ustvari dulji put do svojeg cilja, a to je bio bankomat, koji se nalazi na samom Britanskom trgu. Ovaj sud je stava da nije dužnost tužiteljice pregledavati stanje kolnika i izbjegavati prepreke te hodati duljim putevima kako bi iste izbjegla, već je dužnost tuženika brinuti se da nikakve prepreke na javnoj površini ne postoje, odnosno da budu uklonjene i očišćene ili barem na neki način ograđene ili obilježene, a što je tuženik bez sumnje propustio učiniti. Tuženik uopće tijekom postupka ne opovrgava da Britanski trg predmetnog dana nije bio očišćen od prethodno održanog sajma antikviteta, a nije dostavio ni bilo kakav dokaz kojim bi opovrgnuo takvu tužiteljičinu tvrdnju, dok tuženikova tvrdnja da je nemoguće da javne površine u svakom trenutku budu uredne i očišćene, nije prihvaćena kao osnovana. To stoga jer je dužnost tuženika da javne površine, a poglavito gradski trgovi u središtu gradske jezgre, budu uredni, očišćeni i sigurni za kretanje pješaka, a ne da pješaci, među kojima su starije, bolesne i invalidne osobe te roditelji s malom djecom i druge osjetljive skupine ljudi, moraju konstantno paziti da ne stanu i spotaknu se na neku prepreku, odnosno da moraju izbjegavati neočišćene trgove i tražiti alternativne puteve jer gradske službe nisu u stanju osigurati sigurno kretanje ljudi jednim od središnjih gradskih trgova. Nije životno uvjerljivo ni logično da se od tužiteljice (ili bilo kojeg drugog čovjeka) zahtijeva da čitavo vrijeme dok hoda ima pogled usmjeren na pod kako bi pravovremeno uočila komad gusenog stakla na površini trga i izbjegla da se na isti spotakne i padne. Nameće se pitanje na koji bi se način u takvoj situaciji mogle i morale kretati slijepe i slabovidne osobe, a koje su ravnopravni građani grada Zagreba i moraju imati mogućnost sigurnog kretanja po svim javnim površinama i gradskim trgovima. Zbog svih izloženih razloga argumentacija tuženika da je tužiteljica sama isključivo odgovorna za štetu, koja nije potkrijepljena niti jednim jedinim dokazom, nije prihvaćena kao osnovana i kao takva je otklonjena.

21. Kako je iz gore izloženog obrazloženog vidljivo da je nedvojbeno i pouzdano utvrđen nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, a sasvim je logično i jasno da postoji uzročna veza između tužiteljičinog pada te nastanka štete, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

22. Stalni sudski vještak izv.prof.dr.sc. Miljenko Franić, dr. med. je u svom nalazu i mišljenju od 18.7.2025. (list 74-75 spisa) naveo da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila opisanu ozljedu lijevog koljena. Liječena je i obrađivana po traumatologu i fizijatru. Provedeno je operacijsko liječenje te fizikalna terapija. Svoj nalaz i mišljenje vještak temelji na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji i na temelju kliničkog pregleda, koji je obavio za potrebe izrade vještva. Navedena ozljeda, koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, je u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Vještak je mišljenja da se zdravstveno stanje tužiteljice u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stabiliziralo 1.12.2022., a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju.

22.1. Trajne posljedice nakon navedene ozljede lijevog koljena smanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 8% te će u tom postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Strah : tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana. Bol jakog intenziteta imao je 3 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta još 30 dana. Tuđa pomoć i njega: kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja. U periodu od 30 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno. Naruženost slabijeg stupnja je zaostala obzirom na ožiljak u području lijevog koljena.

23. Ovaj sud prihvatio je u cijelosti kao vjerodostojan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka izv.prof.dr.sc. Miljenka Franića, dr. med. jer je objektivan, stručan, logičan i razumljiv, a ni stranke nisu imale dodatnih pitanja ni primjedbi što dodatno pridonosi vjerodostojnosti i uvjerljivosti istog.

24. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud ocjenjuje da je, uslijed štetnog događaja, došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice i to povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom na sve okolnosti slučaja i težinu povrede navedenih prava osobnosti, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, sud smatra da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Sud je odmjerio visinu pravične novčane naknade uzimajući u obzir sve elemente odlučne za njezino određivanje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je ocjena ovog suda da sve utvrđene okolnosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade tužiteljici u ukupnom iznosu od 6.000,00 €.

25. Tužiteljica je na ime naknade imovinske štete zatražila naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 350,00 €. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, utvrđeno je da je tužiteljici ista bila neophodna u ukupnom obimu od 70 sati. Stoga je tužiteljici, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, dosuđena naknada po osnovi tuđe pomoći u iznosu od zatraženih 350,00 €. Visina naknade za tuđu pomoć i njegu dosuđena je tužiteljici, primjenom odredbe čl. 223. st.1. ZPP-a, pri čemu je za 1 sat tuđe pomoći i njege sud slobodnom ocjenom odredio primjerenim iznos od 5,00 €.

26. Slijedom svega izloženog, sud je dosudio tužiteljici ukupni iznos od 6.350,00 € po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete, a za daljnji zatraženi iznos od 200,00 € zahtjev tužiteljice je odbijen kao previsoko postavljen i stoga neosnovan.

27. U odnosu na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO. Točno je da tužiteljici zatezne kamate pripadaju od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, prema čl. 1103. ZOO. Međutim, spisu je priložen dopis, kojim je tužiteljica dopunila odštetni zahtjev, ali ne i doka o tome kada je tuženik isti zaprimio, pa je sud jedino mogao kao relevantan uzeti datum, kojeg sam tuženik u svom odgovoru na odštetni zahtjev na listu 16 spisa navodi kao datum kada je zaprimio tužiteljičin odštetni zahtjev, a to stoji u prvoj rečenici navedenog dopisa gdje se navodi „Dana 18. listopada 2022. zaprimili smo Vaš dopis radi zahtjeva za naknadom štete Vaše stranke.“. Stoga je tužiteljici kamata suđena od idućeg dana, odnosno 19. listopada 2022., a za zatraženi tijek kamata od 14. do 18. listopada 2022. zahtjev je kao nedokazan i stoga neosnovan odbijen. Visina stope zatezne kamate je određena prema čl. 29. st.2. ZOO i prema čl.1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužiteljica je uspjela sa gotovo cjelokupnim zahtjevom, osim u razmjerno manjem dijelu (200,00 € i sporedno potraživanje za tijek kamata), u odnosu na koji sud ocjenjuje da nisu nastali posebni troškovi, pa joj je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik, kao i vrijednost predmeta spora. Tako joj je priznat trošak zastupanja kako slijedi: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za pristup na ročišta 22.4.2024., 6.6.2024., 25.10.2024. (očevid) i 11.3.2026. po 100 bodova za svako (ukupno 400 bodova - Tbr. 9/1 Tarife) te za sastav podnesaka od 20.6.2024., 27.6.2024., 5.11.2024., 3.1.2025. i 30.1.2025. po 25 bodova za svaki (Tbr. 8/3 Tarife) kao i za sastav podnesaka od 6.6.2023., 4.9.2025. po 100 bodova za svaki - ukupno 200 bodova (Tbr. 8/1 Tarife). Sveukupno, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 925 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi te uvećano za 25% po osnovi PDV iznosi 2.312,50 €, a uvećano za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 65,04 € i na presudu od 111,95 € te uvećano za plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 300,00 € te za očevid u iznosu od 49,48 ukupno iznosi 2.838,97 €. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 6.12.2022. i 31.3.2023. budući da nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP jer istima samo dostavlja dokumentaciju, koju je bila dužna dostaviti uz odštetni zahtjev (6.12.2022.), odnosno tužbu (31.3.2023.), a nije joj priznat kao potreban ni zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom je ročište, u skladu s ovlastima, suda prezakazano i održano, unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke u smislu čl. 335.st.6. ZPP-a. Tužiteljica ima pravo na kamate na parnične troškove prema odredbi čl.151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO i čl.1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22).

29. Tuženik je spor izgubio, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan odbijen.

30. Slijedom svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz pristojbu na presudu 111,95 €

2. tuženom