REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3485/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužiteljice ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Renato Ivanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa], koju zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Renata Ivanovića, odvjetnika u Zagrebu, zamjenice punomoćnika tuženice Mateje Pilić, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se, da je istinita i pravovaljana usmena oporuka ostaviteljice FI iz [adresa], koju je sačinila pred svjedocima dana 30. rujna 1994.g. oko 13 sati i koja je proglašena na ročištu u Općinskom sudu u Zagrebu dana 15. prosinca 1994.g. u predmetu broj 41 O-4402/16 (ranije O- 7794/94).

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:„ što je tuženica dužna priznati jer će u protivnom njeno priznanje zamijeniti ova presuda.“

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.491,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 758,32 eura odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj protiv ranije I-tuženice OI i II- tuženice JI navodi da je pokrenula ostavinski postupak iza pok. FI, zvane Č, rođ. J, umirovljenice iz [adresa], F [adresa], ranije Palić 43, kod Općinskog suda u Zagrebu pod brojem O-7794/94 i taj postupak je sud prekinuo i uputio tužiteljicu da u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka pokrene parnični postupak protiv Grada Zagreba i tadašnje Općine Klanjec radi utvrđenja da je usmena oporuka ostaviteljice od neutvrđenog dana krajem 9 -tog mjeseca 1994. istinita i pravovaljana te je tužiteljica 30. siječnja 1997. podnijela tužbu radi utvrđenja istinitosti i valjanosti usmene oporuke ostaviteljice protiv Grada Zagreba i Općine Klanjec pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem P -648/97. Tijekom trajanja tog postupka II-tuženik Grad Klanjec priznao je tužbeni zahtjev te je donesena djelomična presuda na temelju priznanja od 30. travnja 2014. Tijekom trajanja postupka pojavile su se I-tuženica OI i zatražile miješanje u parnicu koja se vodi pod brojem P-648/97 jer da imaju pravni interes da tuženi uspiju u parnici navodeći da su zakonski nasljednici iza pok. ŠI, brata ostaviteljice pok. FI. Tužiteljica je nakon toga u parničnom postupku broj P -648/97 zatražila proširenje tužbe na I-tuženu OI i II-tuženu JI podneskom od 07.10.2009., ali je Općinski građanski sud u Zagrebu na ročištu održanom 22.03.2010. donio rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja za subjektivnom preinakom jer se OI protivila subjektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva. Sud je 8. svibnja 2014. donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem iz razloga promašene pasivne legitimacije obzirom na to da su se tijekom postupka pojavili zakonski nasljednici, a navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4426/2014 od 8. rujna 2015. Nakon završetka parničnog postupka nastavljen je ostavinski postupak kojeg je sud opet prekinuo rješenjem od 28.06.2016. te oporučnu nasljednicu ČI ponovno uputio na pokretanje parničnog postupka u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja prema zakonskim nasljednicama OI i JI. Tužiteljica nadalje navodi da je 30. rujna 1994. oko 13 sati u bolnici u [adresa] FI iz [adresa] sačinila usmenu oporuku pred svjedocima HI i KI rekavši DI: Ostavljam ti sve pokretno i nepokretno što imam. Tužiteljica je sa pokojnom FI bila dugogodišnji prijatelj, stanovala je vrlo blizu pokojne, pomagala joj skupa sa svojim suprugom RI, a FI je umrla **.**.1994. i nije mogla sačiniti pisanu oporuku, a htjela ju je napraviti kada se vrati iz bolnice. Izuzetne prilike trajale su tako do njezine smrti, a ostaviteljicu FI je tužiteljica pokopala na svoj trošak. Predmetna usmena oporuka proglašena je na ročištu pred Općinskim sudom u Zagrebu 15. prosinca 1994. u ostavinskom postupku broj O-7794/94, dok su u parničnom postupku broj P-648/97 saslušani svjedoci usmene oporuke kao i tužiteljica i provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Srebrenki Turčin zbog čega je tužiteljica predložila priklop tog spisa i uvid u izvedene dokaze. Stoga tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da je istinita i pravovaljana usmena oporuka ostaviteljice FI iz [adresa] koju je sačinila pred svjedocima dana 30. rujna 1994. g. oko 13 sati i koja je proglašena na ročištu u Općinskom sudu u Zagrebu dana 15. prosinca 1994.g. u predmetu broj 41 O-4402/16 (ranije O-7794/94) te kojom se nalaže tuženicama solidarno naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj P-4866/16-7 od 17. veljače 2017. prekinut je postupak u toj pravnoj stvari zbog smrti tuženice OI te je određeno da će postupak biti nastavljen kada nasljednici ostaviteljice OI preuzmu postupak ili kada ih na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

3. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pu-P-1480/2019-18 od 15. prosinca 2021. pod točkom I. izreke nastavljen je postupak koji je prekinut rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, broj P-4866/16 od 17. veljače 2017. zbog smrti tužene OI te da će po pravomoćnosti tog rješenja spis dobiti novi poslovni broj, točkom II. izreke na temelju čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku, pozvana je JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonska nasljednica pok. OI, preuzeti taj postupak, dok je točkom III. izreke određeno da rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresirane stranke teći u cijelosti iznova od dana kad im bude dostavljeno rješenje o nastavljanju postupka .

4. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama broj Pu P-1480/2019-19 od 15. prosinca 2021. pod točkom I. izreke pozvana je tužena JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana od dana primitka rješenja imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj , dok je točkom II. izreke određeno da ukoliko u navedenom roku tužena ne imenuje takvog punomoćnika, sud će joj, na njen trošak, postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda odvjetnika ili javnih bilježnika, i preko toga zastupnika obavijestiti tuženu o tom postavljenju.

5. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama broj P-37/2022-20 od 28. siječnja 2020. tuženici JI obzirom da nije postavila punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj u određenom joj roku, je na njezin trošak postavljen zastupnik za primanje pismena u osobi Boška Kordića, odvjetnika u Sesvetama, Vladimira Ruždjaka 8.

6. Sud je dopisom od 23. veljače 2022. obavijestio odvjetnika Boška Kordića da je tuženica angažirala punomoćnika za zastupanje.

7. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama broj P-37/2022-31 od 19. travnja 2022. Općinski sud u Sesvetama oglasio se mjesno nenadležnim obzirom na prigovor tuženice mjesnoj nenadležnosti suda te je određeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

8. Tuženica u odgovoru na tužbu od 26. ožujka 2022. ističe kako nema mjesta vođenju postupka, s obzirom na utvrđenja koja su evidentna iz dosadašnjeg spisa, zbog čega tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju kao neosnovani. Konkretno, iz nalaza i mišljenja liječnika vještak dr. Srebrenka Turčin u spisu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 648/97 evidentno je da je liječnik vještak dao mišljenje da je pokojna ostaviteljica bila u teškom zdravstvenom stanju, odnosno da nije bila svjesna svojih postupaka, pa samim time bilo kakva oporuka ne može biti pravovaljana, kako to zahtjeva tužiteljica. U svakom slučaju tužena predlaže da se izvrši uvid u citirani spis i pročita iskaz liječnika vještaka, a podredno predlaže da se isti vještak ponovno pozove na davanje dopune nalaza i mišljenja. Tužena također predlaže da se sasluša kao stranka u svrhu dokazivanja na okolnost da niti njena majka, a niti ona, nisu imali saznanja da bi tužiteljica na bilo koji način bila u bilo kakvoj vezi sa pokojnom ostaviteljicom.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Tužiteljica je podneskom od 11. rujna 2025. uredila tužbeni zahtjev imajući u vidu da je I-tuženica OI preminula tijekom postupka, a njenom nasljednicom proglašena je kći JI na način da se utvrđuje da je istinita i pravovaljana usmena oporuka ostaviteljice FI iz [adresa], koju je sačinila pred svjedocima dana 30. rujna 1994.g. oko 13 sati i koja je proglašena na ročištu u Općinskom sudu u Zagrebu dana 15. prosinca 1994.g. u predmetu broj 41 O-4402/16 (ranije O-7794/94) što je tuženica dužna priznati jer će u protivnom njeno priznanje zamijeniti ova presuda te je tuženica JI dužna naknaditi tužiteljici ČI trošak postupka za zakonskom zateznom kamatom temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

10. Tuženica se podneskom od 22. rujna 2025. usprotivila preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 192. ZPP.

11. Odredbom čl. 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok je odredbom čl. 192. ZPP propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvotnog tuženika tuži drugu osobu, za preinaku tužbe potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari potreban je i pristanak tuženika. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane. Osoba koja stupa u parnicu umjesto stranke mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kada u nju stupa.

12. Sud smatra da je tužiteljica podneskom od 11. rujna 2025. uredila tužbeni zahtjev nakon smrti I-tuženice OI tijekom postupka, a obzirom na to da je tužiteljica već u tužbi naznačila kao tuženicu JI, a koja je u međuvremenu kao univerzalni sukcesor naslijedila pok. OI, nije riječ o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP, niti je tužiteljica u smislu odredbe čl. 192. ZPP preinačila tužbu tako da je umjesto prvobitnog tuženika tužila drugu osobu za što bi bio potreban pristanak tuženika. Stoga sud prigovor tuženice prema podnesku od 22. rujna 2025. smatra neosnovanim.

13. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7794/1994 od 20. siječnja 1997. u ostavinskom postupku iza pok. FI (list 5 spisa), tužbu tužiteljice ČI protiv Grada Zagreba i Općine Klanjec od 28. siječnja 1997. (list 6 spisa), djelomičnu presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Zagrebu broj P-648/97-124 od 30. travnja 2014. (list 7-8 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-648/97-126 od 8. svibnja 2014. (list 9-18 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4426/14-5 od 8. svibnja 2015. (list 19 spisa), rješenje broj O-4402/16-13 od 28. lipnja 2016. (list 20 spisa), pretragu osoba iz MUP evidencije (list 24-25 spisa), službenu bilješku od 17.02.2017. (list 26 spisa), podnesak OI i JI od 5. lipnja 2024. (list 27 spisa), domovnicu za JI (list 28 spisa), domovnicu za OI (list 29 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. OI (list 53- 54, 58-59 spisa), saslušao svjedoke HI i VI (list 98-99 spisa), parnične stranke (list 106-108 spisa) te izvršio uvid u spise ovog suda broj O- 4402/2016 i broj P-648/97, dok druge dokaze nije izvodio s time da sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka LI jer je od navedenog dokaznog prijedloga odustao tuženik uslijed svjedokove teške bolesti.

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev djelomično osnovan (točka I izreke presude).

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je istinita i pravovaljana usmena oporuka ostaviteljice FI koju je sačinila pred svjedocima 30. rujna 1994. oko 13 sati i koja je proglašena na ročištu pred Općinskim sudom u Zagrebu 15. prosinca 1994. u predmetu O-4402/16 (ranije O-7794/94) što je tužena dužna priznati jer će u protivnom njezino priznanje zamijeniti presuda.

16. Uvidom u isprave priložene spisu i spis ovog suda poslovni broj O - 4402/2016 u ostavinskom postupku iza pok. FI utvrđeno je:

-da je ostavinski postupak pokrenut dostavom smrtovnice od 19. listopada 1994. u kojoj je navedeno da je ostaviteljica FI rođena **.**.1920. preminula **.**.1994. u 4,15 sati i prijedlogom predlagateljice ČI,

-da je na ročištu održanom 15. prosinca 1994. sačinjeno rodoslovlje, saslušani svjedoci usmene oporuke ZI i ĆI nakon čega je proglašena usmena oporuka ostaviteljice od neutvrđenog datuma krajem 9 mj. 1994. kojom je svojom nasljednicom imenovala ČI, a koja je nasljedničkom izjavom priznala oporuku ostaviteljice kao istinitu i pravovaljanu te se prihvatila nasljedstva na osnovi oporuke,

-da je sud rješenjem poslovni broj O-7794/94 od 20. siječnja 1997. prekinuo ostavinski postupak i uputio ČI pokrenuti po pravomoćnosti parnični postupak protiv Grada Zagreba i Općine Klanjec radi utvrđenja da je usmena oporuka ostaviteljice od neutvrđenog datuma krajem 9 mj. 1994. istinita i pravovaljana s time da kako ostaviteljica nije imala zakonskih nasljednika objavljen je oglas u Narodnim novinama uz upozorenje da ukoliko se ne jave osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da će se ostavina predati općini na kojoj se nekretnina nalazi , kako se nekretnine ostaviteljice nalaze na području Grada Zagreba te Općine Klanjec i Slavonski Brod sud je iste pozvao da se očituju glede usmene oporuke ostaviteljice te su Grad Zagreb i Općina Klanjec osporili valjanost usmene oporuke zbog čega je oporučna nasljednica upućena na pokretanje parnice,

-da je ČI podnijela tužbu sudu,

-da su podneskom od 5. lipnja 2004. prijavile svoje sudjelovanje u ostavinskom postupku OI i TI navodeći da je ostaviteljica imala brata po majci sada pok. ŠI koji je umro iza nje, a imao je suprugu OI i kći JI,

-da je na ročištu održanom 12. svibnja 2008. sačinjeno rodoslovlje iza ostaviteljice te je utvrđena ostavinska imovina nakon čega je doneseno rješenje da kako se vodi postupak pod brojem P-648/97 radi utvrđenja valjanosti i istinitosti oporuke će sud donijeti odluku o prekidu ostavinskog postupka do okončanja parničnog postupka,

-da je na ročištu održanom **.**.2011. sa BI, nećakinjom supruga ostaviteljice sačinjeno rodoslovlje, utvrđena ostavinska imovina te je ista predala sudu oporuku ostaviteljice FI nazvanu kao Darovnica sačinjenu u Zagrebu 31.07.1994. koja je proglašena te kojom je BI ostaviteljica ostavila onaj dio parcele u selu [adresa], Općina Klanjec koji je ostaviteljici pripao nakon provedenog ostavinskog postupka iza njezinog pok. supruga GI,

-da je na ročištu održanom 03. lipnja 2011. utvrđena ostavinska imovina te je ČI dala nasljedničku izjavu da ne priznaje oporuku proglašenu na zapisniku od 05. svibnja 2011. kojom je ostaviteljica ostavila onaj dio parcele u selu [adresa] BI iz razloga jer smatra da je usmenom oporukom kojom je njoj sve ostavila stavljena izvan snage oporuka od 31.07.1994.,

-da je na ročištu održanom **.**.2012. BI dala nasljedničku izjavu kojom priznaje oporuku ostaviteljice od 31.7.1994. kao istinitu i pravovaljanu i prihvatila se nasljedstva temeljem iste te ne priznaje usmenu oporuku ostaviteljice proglašenu na zapisniku od 15.12.1994. iz razloga jer njezina ujna nikada ne bi rekla niti ostavila to što je navedeno u usmenoj oporuci,

-da je na ročištu održanom 17. svibnja 2016. utvrđeno da su zakonski nasljednici dostavili podnesak kojim predlažu nastavak postupka obzirom na to da je donesena presuda poslovni broj P-648/97-126 od 08. svibnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev UI da je istinita i pravno valjana usmena oporuka ostaviteljice koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj

Gž-4426/14-5 od 8. rujna 2015.,

-da je sud rješenjem nastavio postupak jer je pravomoćno okončana parnica zbog koje je postupak prekinut te je dodijeljen rok od 30 dana punomoćniku OI i JI da dostave nasljedničke izjave priznaju li usmenu oporuku ostaviteljice od neutvrđenog datuma krajem devetog mjeseca 1994. za istinitu i pravno valjanu te da se očituju u odnosu na drugu oporuku ostaviteljice i to pisanu oporuku od 31.07.1994. da li je priznaju za istinitu i pravno valjanu,

-da je rješenjem broj O-4402/2016-13 od 28. lipnja 2016. prekinut ostavinski postupak iza ostaviteljice FI te je upućena ČI iz [adresa], da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak protiv OI iz [adresa] i JI iz [adresa]., radi utvrđenja činjenice da je usmena oporuka ostaviteljice proglašena na ročištu dana, 15. prosinca 1994.g. istinita i pravno valjana sa obrazloženjem da je ostaviteljica sačinila usmenu oporuku pred svjedocima ĆI i ZI kojom sve što ima pokretno i nepokretno ostavlja ČI i ova je oporuka proglašena na ročištu 15. prosinca 1994.g., da je ČI priznala oporuku za istinitu i pravno valjanu i prihvatila se nasljedstva temeljem ove oporuke, s time da su zakonske nasljednice OI i JI izjavile da ne priznaju usmenu oporuku za istinitu i pravno valjanu iz razloga što ostaviteljica u času sastavljanja oporuke nije bila fizički niti psihički sposobna sastaviti odnosno shvatiti značaj čina oporuke te kako je između nasljednika došlo do spora oko pitanja valjanosti usmene oporuke ostaviteljice ostavinski postupak je prekinut i nasljednica ČI upućena je pokrenuti parnicu protiv zakonskih nasljednica OI i JI radi utvrđenja da je usmena oporuka ostaviteljice istinita i pravno valjana, a sve temeljem čl. 222. st. 2. toč. 1. Zakona o nasljeđivanju, a u svezi sa čl. 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju jer ČI mora dokazati da je usmena oporuka ostaviteljice istinita i pravno valjana i predstavlja pravu volju ostaviteljice

-da je ČI obavijestila sud dostavom tužbe o pokretanju parničnog postupka na koji je upućena,

17. Nadalje, uvidom u spis ovog suda broj P-648/97 u pravnoj stvari tužiteljice ČI protiv I-tuženika Grada Zagreba i II-tuženika Općine Klanjec utvrđeno je da je tužiteljica ČI **.**.1997. pokrenula parnicu radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke na koju je upućena rješenjem suda od 20. siječnja 1997. u predmetu broj O-7794/94,

-da je djelomičnom presudom na temelju priznanja poslovni broj P-648/97-124 od 30. travnja 2014. utvrđeno da je istinita i pravovaljana usmena oporuka ostaviteljice FI iz [adresa] koju je sačinila pred svjedocima dana 30. rujna 1994. godine oko 13,00 sati, a koja je proglašena na Općinskom sudu u Zagrebu dana 15. prosinca 1994. u predmetu broj O -7794/94, a što je II-tuženi Grad Klanjec iz Klanjca, Trg Mira 11 dužan priznati dok se će o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva u odnosu na preostaloga I tuženoga odlučiti naknadno,

-da je presudom poslovni broj P-648/97-125 od 8. svibnja 2014. u pravnoj stvari tužiteljice ČI protiv tuženika Grada Zagreba uz sudjelovanje umješača na strani tuženika OI odbijen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je istinita i pravovaljana usmena oporuka ostaviteljice FI iz [adresa] koju je sačinila pred svjedocima dana 30. rujna 1994. oko 13,00 sati i koja je proglašena u Općinskom sudu u Zagrebu, dana 15. prosinca 1994. u predmetu broj O-7794/94 te se nalaže tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave do isplate, sve u roku od 15 dana s obrazloženjem da je sud nedvojbeno utvrdio da je ostaviteljica FI u trenutku svoje smrti imala brata ŠI (ista je sa ŠI bila brat i sestra po majci) zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 8., članka 133. i članka 230. Zakona o nasljeđivanju zbog čega da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije te da sud utvrđuje kako su pasivno legitimirani u postupku trebali biti zakonski nasljednici iza pokojne, a ne naznačeni tuženi zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

-da je povodom žalbe tužiteljice protiv navedene presude Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-4426/14-5 od 8. rujna 2015. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-648/97-126 od 8. svibnja 2014.,

18. Iz iskaza svjedoka VI proizlazi da joj je poznato da se tužiteljica u ovom postupku brinula o gospođi FI na način da joj je prala rublje, nosila hranu, lijekove i sve drugo što joj je bilo potrebno , a isto joj je poznato jer živi u istoj zgradi gdje i gospođa ČI te su ona i mama išle u posjetu gospođi ČI, a prilikom posjeta vidjele su tamo gospođu FI koja je dolazila u posjetu gospođi ČI. Kada je gospođa FI završila u bolnici gospođa ČI je išla u posjetu pa su mama i ona išle s njom, nosila joj je veš, kolače. Gospođa FI je bila na intenzivnoj njezi, gospođa ČI je ušla u sobu, a ona i mama su bile ispred vrata i čule su što su razgovarale. Tom prilikom gospođa FI je pozvala nju i mamu malo bliže sebi u bolničkoj sobi da čuju što razgovara s tužiteljicom. Tom prilikom gospođa FI je rekla da sve ostavlja pokretno i nepokretno gospođi ČI. Tom prilikom je rekla da nema nikoga i da se samo ČI brinula o njoj. Čula je da je rekla da se najvjerojatnije više neće vratiti živa doma. Na upit suda kako je djelovala gospođa FI, svjedokinja je navela da je teže pričala, ali da je razgovijetno govorila. Vidjela je da je FI predala nekakve ključeve tužiteljici. Vezano za pokop ostaviteljice svjedokinja je navela da je troškove podmirila ČI, a da su na sprovodu bile njezina mama, ČI i MI, suprug tužiteljice.

19. Iz iskaza svjedokinje HI proizlazi da joj je poznat predmet spora jer joj je tužiteljica u postupku susjeda. Pokojna FI je dolazila kod tužiteljice, a to zna jer je ona dolazila kod tužiteljice i sretale su se te je tamo sretala pokojnu FI, a i inače ju je sretala. Tužiteljica se jako brinula za pokojnu FI, nosila joj je hranu, kuhala, prala, njegovala kada je trebalo, a sve to zna jer je dolazila kod tužiteljice. To je trajalo dosta dugo, ne zna točno koliko, dok se FI nije razboljela. Kada se pokojna FI razboljela tužiteljica je zvala hitnu pomoć i odvezli su je u bolnicu u Rockfellerovu, bila je prisutna kada se to dogodilo te je to osobno vidjela. Svjedokinja je nadalje navela da je tužiteljica išla u posjete FI jer su iz bolnice zvali da donese rublje i sa tužiteljicom su išle kćer i ona. Kada su došle u bolnicu pokojna FI je bila na intenzivnoj njezi i bila je pri sebi, pozvala je tužiteljicu k sebi i govorila joj je da su ona i kći čule na vratima da je toliko dobra učinila za nju da joj to dok je živa ne može vratiti. Uzela je iz torbice pored sebe ključeve i rekla „evo ti ključevi to su od stana i dajem ti sve svoje pokretno i nepokretno“. Nakon toga je tužiteljica donijela rublje, kći i ona su se udaljile sa vrata, tužiteljica je još ostala u razgovoru s FI. Sljedeći dan je pokojna FI preminula i nitko od obitelji nije se javio, je li imala koga ili nije to joj nije poznato. Samo zna da je tužiteljica sa svojim novc ima i svojom brigom sahranila pokojnicu. To joj je poznato jer je bila na sprovodu na kojem je bio velečasni, obitelj tužiteljice i ona te je navela da su na sprovodu bili tužiteljica, njezin suprug LI i ona.

20. Tužiteljica saslušana kao parnična stranka navela je da je bila susjeda pokojne FI i njezina prijateljica. Živjele su u istoj ulici blizu jedna druge. Poznavala ju je još za vrijeme dok je bio živ njezin suprug, 10 godina nekih te kada je preminuo njezin suprug ostala je potpuno sama te je živjela od socijalne pomoći te joj je odlazila po pakete pomoći u Caritas. Bila je bila plućni bolesnik te je jela konzerve. Bilo je nje žao jer ju je podsjećala na njezinu baku. Svjedokinja je navela da je ostaviteljici čistila, prala veš, kuhala te je ona postala njima jako privržena i rekla im je da od njih nigdje ne ide, a pri tome misleći na kćer i supruga koji je ostaviteljici cijepao drva za grijanje. Kada bi kuhala hranu njezina kćer joj je nosila topli obrok ili je došla kod njih jesti. Ona je bila plućni bolesnik te je u više navrata završavala u bolnici, a ona joj je u više navrata i pozivala hitnu pomoć. 30.10.1994. otišla je k njoj u posjetu u bolnicu jer su je zvali iz bolnice da joj je potrebno rublje jer da treba ostati u bolnici. Nju su htjele posjetiti VI i NI koje su išle sa njom u bolnicu. Javila se sestri na odjel i donijela joj je kekse i rublje te je rekla da su sa njom i VI i NI kojima je dozvoljen posjet, ali samo do vrata bolničke sobe dok je ona došla do kreveta pokojne FI. Rekla joj da se loše osjeća, da neće dugo, primila ju je za ruku i pozvala je KI da dođe bliže te je govoreći tihim glasom, ali razgovijetno rekla“ ČI tebi sve ostavljam, kćeri moja ti si mi jedina, sve što je na moje ime, sve što je pokretno i nepokretno tebi ostavljam. Uzmi si ključ od stana“ te joj je tom prilikom dala ključ od stana. Drugi dan je došao telegram da je umrla te je nakon toga organizirala sprovod o svom trošku. Ostaviteljica je rekla tužiteljici da ima rodbinu, ali da se godinama nitko ne javlja, da joj je ona jedina i da neće čuti za nikoga dugoga.

21. Tuženica saslušana kao stranka navela je da ne zna ništa o predmetu postupka. Kao dijete od 12 odnosno 13 godina živjela je u [adresa] te joj je pokojna ostaviteljica FI bila tetka, odnosno sestra njezinoga oca. Ostaviteljica je živjela u [adresa] sa mužem GI te su oni posjećivali nju i njezinu obitelj te je isto dolazila i BI, a to je od Franjine sestre kćer. Ona je posjećivala ostaviteljicu i njezinog muža u Zagrebu te su nakon toga 1976.-1977. odselili u Njemačku nakon čega je došlo do prekida njihovog međusobnog odnosa te nisu kontaktirali pokojnu. Jedan susjed je bio dobar s njima te joj je rekao da je bolesna te više nakon toga nisu ni ona ni suprug dolazili u [adresa]. Nju je sve to iznenadilo jer se tužiteljica mogla njoj javiti te bi joj bila pomogla u brizi oko ostaviteljice kao i da se javila u vezi troškova sahrane te bi joj bila pri tome pomogla o plaćanju troškova, a to zato jer je tužila Grad Zagreb te da su odvjetnici znali za njezinu adresu zbog čega se podatke o njezinoj adresi moglo tražiti preko konzulata.

22. Analizirajući dokaze i dovodeći ih u međusobnu svezu ovaj sud ocjenjuje da su iskazi svjedokinja VI i HI jasni, neproturječni i životno uvjerljivi te međusobno suglasni te ih sud prihvaća u cijelosti kao istinite, a i parnične stranke nisu imale primjedbe na njihove iskaze.

23. U odnosu na iskaz tužiteljice sud ocjenjuje da je isti iskaz logičan i životno uvjerljiv, u njemu nema proturječnosti i nedosljednosti zbog čega primjedbu tuženice na njezin iskaz smatra neosnovanom. Stoga je sud iskaz tužiteljice prihvatio u cijelosti kao istinit.

24. Vezano za iskaz tuženice sud isti ocjenjuje logičnim i životno uvjerljivim te u njemu ne nalazi nelogičnosti koje bi dovodile u sumnju kvalitetu i vjerodostojnost istoga.

25. Odredom čl. 78. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/71, 77/78 i 56/00; dalje: ZN), koji je bio na snazi u vrijeme otvaranja nasljedstva obzirom na da je ostaviteljica preminula **.**.1994., oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti napraviti pismenu oporuku. Dakle, u konkretnom slučaju moraju postojati izuzetne prilike u subjektivnom i objektivnom smislu koje bi onemogućavale ostavitelja da sačini pisanu oporuku. Pod izvanrednim okolnostima u subjektivnom smislu podrazumijevaju se okolnosti koje podrazumijevaju zdravstveno stanje oporučitelja ili općenito njegovo subjektivno stanje koje ga sprječava da sačini oporuku u jednom, drukčijem pravno valjanom obliku, dok se pod izvanrednim okolnostima u objektivnom smislu podrazumijevaju vremenske nepogode, ratno stanje i njima druge srodne okolnosti koje bi onemogućavale da oporučitelja da sačini oporuku u jednom od drugih valjanih oblika. Dopuštenost usmene oporuke vezana je uz postojanje određenih izvanrednih prilika, koje moraju ne samo objektivno postojati nego moraju (u određenom konkretnom slučaju) i spriječiti oporučitelja u sastavljanju pisane oporuke.

26. Za postojanje iznimnih prilika mjerodavno je vrijeme u kome je učinjena izjava posljednje volje odnosno u konkretnom slučaju odlučno je li pok. FI bila u takvom stanju i iznimnim prilikama koje ju apsolutno isključuju od mogućnosti sastava pisane oporuke ili je njezino stanje bilo takvo da je ipak mogla sastaviti pisanu oporuku bilo vlastoručno ili oporuku pred dva svjedoka ili sudsku oporuku u obliku javnobilježničkog akta. Temeljno pitanje spora je jesu li se kritične zgode-dan prije smrti oporučiteljice-ostvarile, pored subjektivnih, i objektivne pretpostavke za pravnu valjanost usmene oporuke, dakle jesu li postojale takve izuzetne okolnosti koje su sprječavale oporučitelja sačiniti pisanu oporuku.

27. Naime, usmena oporuke može biti valjana ako je oporučitelj svoju volju očitovao usmeno, dakle, izgovorenim riječima, ako su tome bila nazočna najmanje dva svjedoka sposobna biti svjedocima usmene oporuke, ako se oporučitelj pritom nalazio u takvim izvanrednim okolnostima da zbog njih nije mogao valjano oporučiti ni u jednom drugom obliku i ako ovaj oblik oporuke nije izgubio valjanost protekom vremena.

28. Ova oporuke predstavlja izvanredni oblik oporučivanja pri čemu pojam iznimnosti i izvanrednosti valja tumačiti vrlo restriktivno kako bi se izbjeglo da se ekstenzivnim tumačenjem usmena oporuke pretvori iz izvanrednog, što je namjera zakonodavca, u redovni oblik oporučivanja.

29. Iako Zakon o nasljeđivanju ne definira pojam izvanrednih okolnosti, u sudskoj su se praksi s vremenom stvorili mjerodavni kriteriji je li neka okolnost izvanredna ili nije, te su je sudovi definirali kao sve okolnosti objektivne i subjektivne prirode zbog kojih oporučitelj nije mogao napraviti pismenu oporuku, a ne postoje takve prilike kad je to za oporučitelja bilo lakše i jednostavnije nego sastaviti pismenu oporuku.

30. Na temelju provedenog postupka i svih izvedenih dokaza sud ocjenjuje da je tužiteljica bila dugogodišnja susjeda i prijateljice pok. FI te da se o istoj brinula dugi niz godina na način da joj je prala rublje, spremala hranu, s time da su joj u tome pomagali suprug koji je cijepao država ostaviteljici, dok joj je kći tužiteljice znala nositi hranu koju bi tužiteljica pripremala zbog čega je ostaviteljica u velikoj mjeri bila privržena tužiteljici i njezinoj obitelji, odnosno posebno tužiteljici što je sudu uvjerljivo obzirom na to da je ostaviteljica bila osoba starije životne dobi koja je sama živjela nakon smrti supruga i sigurno je da joj je bila kao starijoj osobi potrebna briga i empatija osobe u koju je imala povjerenja. Nadalje utvrđeno je da je ostaviteljici pozlilo i da je tužiteljica pozvala hitnu pomoć te je pok. FI odvezena u bolnicu u Rockfellerovoj ulici te su joj 30. rujna 1994. osim tužiteljice došle u posjetu i ZI i VI, tada O, te da su bile prisutne kada je pokojna svjesno izjavila da svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja tužiteljici te je tom prilikom tužiteljici predala i ključeve svog stana. Pok. FI je preminula **.**.1994., dakle, drugi dan što se podudara sa iskazom tužiteljice, a proizlazi i iz dostavljene smrtovnice u spisu ovog suda poslovni broj O - 4402/2016 u koji je sud izvršio uvid.

31. U okolnostima navedenog slučaja kada je pok. FI zaprimljena u bolnicu, kada je bila svjesna, ali u teškom zdravstvenom stanju, navodeći „da se najvjerojatnije više neće vratiti živa doma“, da je razgovijetno, ali teže pričala, što potvrđuju međusobno suglasni iskazi svjedoka i tužiteljice, a i činjenica da je ostaviteljica preminula drugi dan (te je tužiteljici stigao telegram sa viješću o smrti pok. FI), dakle, riječ je o okolnostima koje su iznenada i nepredviđeno nastupile, ovaj sud ocjenjuje da su u trenutku izjavljivanja usmene oporuke pok. FI postojale takve izvanredne okolnosti u subjektivnom smislu koje su onemogućavale pok. FI da može izjaviti svoju posljednju volju u obliku pisane oporuke, odnosno postojale su takve okolnosti koje su je onemogućavale da sačini izjavu posljednje volje u pisanom obliku. Navodi tuženice izneseni u odgovoru na tužbu da ostaviteljica nije mogla sačiniti usmenu oporuku jer da je iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Srebrenke Turčin u spisu ovog suda broj P - 648/97 evidentno da je liječnik vještak dao mišljenje da je pokojna ostaviteljica bila u teškom zdravstvenom stanju, odnosno da nije bila svjesna svojih postupaka nisu odlučni.

31.1. Naime, za izjavu posljednje volje mjerodavno je stanje u kojem je učinjena izjava posljednje volje, a ne i stanje koje je nastupilo nakon toga.

31.2. Uvidom u obrazloženje presude broj P-648/97-126 od 8. svibnja 2014. (list 237 spisa broj P-648/97) utvrđeno je da vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da „na dan smrti nesporno je da bolesnica nije mogla sačiniti pisanu oporuku niti je bila svjesna svojih postupaka. Vještak ističe kako je zadatak vještaka bio procijeniti stanje bolesnice dan prije smrti tj. 30. rujna 1994. godine što iz otpusnog pisma (list 17 spisa) kao i povijesti bolesti-spisu priložene na strani (16 spisa) nije poznato. Za to je potreban uvid u bolničku Povijest bolesti, tj. cjelokupnu bolničku evidenciju svih nalaza i pretraga učinjenih za vrijeme boravka u bolnici, posebno 30. rujna 1994. godine. Vještak ističe kako joj nije omogućen uvid u potrebne nalaze stoga nije u mogućnosti dodatno se očitovati na tražene okolnosti. Potrebno je napomenuti kako spisu prileži dopis Bolnice za plućne bolesti (list 133 spisa) koja obavještava sud da uvidom u medicinsku arhivu nije pronađena povijest bolesti iza pokojne FI rođene 1920. godine koje je hospitalizirana u vremenu od 28. rujna 1994. godine do 01. listopada 1994. godine na odjelu Intenzivne skrbi. Prema sjećanju medicinskog osoblja, pacijentica je primljena u bolnicu premještajem iz KB Jordanovac. Otpusno pismo poslano je na kućnu adresu.“

32. Dakle, jasno je da ostaviteljica nije mogla sačiniti izjavu posljednje volje dana kada je preminula već je odlučno je li mogla sačiniti istu prije toga dana, a u postupku je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je mogla sačiniti izjavu posljednje volje i da ju je sačinila usmenom oporukom u nazočnosti dvaju istovremeno prisutnih svjedoka (HI i VI, tada HI) kojom je svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavila tužiteljici.

33. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 78. st. 1. ZN-a prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je istinita i pravovaljana usmena oporuka ostaviteljice FI iz [adresa], koju je sačinila pred svjedocima dana 30. rujna 1994.g. oko 13 sati i koja je proglašena na ročištu u Općinskom sudu u Zagrebu dana 15. prosinca 1994.g. u predmetu broj 41 O-4402/16 (ranije O-7794/94) zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na priznanje tužene jer će u protivnom njezino priznanje zamijeniti presuda valja reći da nije osnovan jer je sud presudom utvrdio istinitost i pravnu valjanost usmene oporuke te nije potrebno priznanje tuženice da bi isto proizvodilo pravnu valjanost zbog čega je taj dio zahtjeva odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

34. Odluka o parničnim troškovima temelji se na članku 154. stavak 5. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 13.272,41 eura sukladno odredbi čl. 40.st. 3. ZPP, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) i to:

-za trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1-250 bodova),

-sastava podneska od 12.04.2018. (Tbr. 8/4-25 bodova jer je riječ o ostalim podnescima),

-sastava podneska od 12.09.2018. (Tbr. 8/1-250 bodova),

-sastava podneska od 10.01.2019. (Tbr. 8/1-250 bodova),

-sastava podneska od 06.12.2021. (Tbr. 8/3-100 bodova),

-sastava podneska od 13.04.2022. (Tbr. 8/1-250 bodova),

-zastupanja na ročištu 17.04.2023. (Tbr. 9/1- 250 bodova),

-zastupanja na ročištu 15.09.2025. (Tbr. 9/1-250 bodova),

-sastava podneska od 05.10.2025. (Tbr. 8/1-250 bodova)

-zastupanja na ročištu 10.02.2025. (Tbr. 9/1-250 bodova) odnosno ukupno 2.125,00 bodova uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura, 4.250,00 eura i uvećano za 25% PDV-a 1.062,50 eura, 5.312,50 eura uz trošak sudske pristojbe na presudu od 179,18 eura, tužiteljici je dosuđen trošak u iznosu 5.491,68 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 758,32 eura odbijen kao neosnovan.

34.1. Tužiteljici nije dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu jer je za njezinu naplatu obzirom na datum podnošenja tužbe 11.08.2016. nastupila zastara naplate u smislu odredbe čl. 8. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23).

35. Zahtjev tuženice za naknadom parničnih troškova je odbijen budući nije uspjela u sporu.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu 179,18 eura

2. Tuženici po punomoćniku