Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-350/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužiteljice SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., sa sjedištem u [adresa], Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg Bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, naknade štete i stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-45/2022-10 od 22. prosinca 2025., 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-45/2022-10 od 22. prosinca 2025. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu koji je istaknula tužena Zagrebačka banka d.d. Zagreb, u odgovoru na tužbu od 14. travnja 2022., kao neosnovan.“
2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 22. siječnja 2026. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da isto preinači sukladno žalbenim navodima.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 6. prosinca 2006. prema kojima je glavnica vezana na valutu CHF i kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke te radi isplate. Tužba je podnesena kod prvostupanjskog suda koji je mjesno nadležan prema prebivalištu tužiteljice, iako je člankom 16. Ugovora, za slučaj spora, ugovorena nadležnost suda prema sjedištu banke.
5.1. Tužiteljica navodi da tužbu podnosi Općinskom sudu u Slavonskom Brodu kao mjesno nadležnom sudu temeljem članka 19.l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022. i 156/2023.; dalje: ZPK), kojom odredbom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
5.2. Nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda pozivajući se na sporazum o nadležnosti, isti je donio pobijano rješenje kojim je navedeni prigovor odbio.
5.3. Prvostupanjski sud navodi da primjenom Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima koja je implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske i primjenom članaka 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019.; dalje: ZZP) proizlazi da je odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena. Ovo stoga što je ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojemu nije prebivalište tužiteljice-potrošača, pa joj je otežano pravo na ostvarivanje njezinih prava iz Ugovora, pred sudom, da je riječ o tipskom ugovoru na koji tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati, pa da postoji neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama na štetu tužiteljice.
5.4. Prvostupanjski sud se pozvao na presudu Suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98) kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da po službenoj dužnosti ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Tom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i na Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. prema kojemu: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“
5.5. Zaključno prvostupanjski sud navodi da se radi o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno pregovarana, već je sastavni dio tipskog (unaprijed formuliranog) ugovora tuženika na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, budući da bi tužiteljica, koja ima prebivalište u [adresa] (teret dokaza da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije imala prebivalište na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu je na tuženiku) radi ostvarenja svojih prava i obveza bila u obvezi putovati u Zagreb, što bi uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu jer bi to za tužiteljicu iziskivalo dodatne troškove i vrijeme, čime se tužiteljici ograničava pravo na pristup sudu. Stoga da su ispunjene pretpostavke propisane ZZP-om da se odredba članka 16. Ugovora ima smatrati nepoštenom.
5.6. Prvostupanjski sud također zauzima pravno shvaćanje da se u ovom predmetu treba primijeniti članak 19.l ZPK-a jer se radi o sporu koji je nastao u vezi s ugovorom o kreditu, pa potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane, između ostalog, i pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
6. U svojoj žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nisu navedene relevantne okolnosti na temelju kojih je utvrđeno da je eventualna ništetnost odnosno nepoštenost odredbe o prorogaciji nadležnosti jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a što prvostupanjski sud i nije utvrđivao, dovela do narušavanja ravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Isto tako, da je učinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer je tuženiku onemogućeno raspravljanje, obzirom da je odluka suda donesena bez provođenja kontradiktornog postupka radi utvrđivanja činjenica koje su bitne za ocjenu ništetnosti odredbe o prorogaciji nadležnosti. Zbog pogrešnog postupanja prvostupanjskog suda da je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a time i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer za svoju odluku nije dao jasne razloge utemeljene na činjenicama konkretnog pravnog odnosa između tužiteljice i tuženika iz kojih bi se moglo zaključiti da je odredba o prorogaciji nadležnosti ništetna jer je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a što bi imalo za posljedicu da bi tužiteljici bilo onemogućeno da svoja prava ostvari pred sudom ili da bi joj to bilo znatno otežano zbog čega bi odustala od sudske zaštite.
7.1. Počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer prije donošenja odluke o prigovoru nije proveden kontradiktorni postupak radi utvrđenja svih relevantnih činjenica za donošenje valjane odluke. Odluka je donesena na temelju pretpostavke da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo jer je ugovor formuliran unaprijed od strane banke, a ne na temelju činjenica koje se odnose na konkretni Ugovor.
7.2. Prvostupanjski sud je ovlašten i dužan po službenoj dužnosti ispitati poštenost prorogacijske klauzule, u smislu odredbi ZZP-a, neovisno o tome je li se potrošač pozvao na nepoštenost, ali samo pod pretpostavkom da je riječ o odredbi koja potpada pod primjenu zakonskih odredbi o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi te je na temelju konkretnih činjenica dužan ocijeniti je li ta odredba nepoštena.
7.3. U konkretnom slučaju bilo je potrebno prije donošenja odluke o navedenom prigovoru provesti kontradiktorni postupak u kojem bi se od tužiteljice dobili relevantni podaci o pregovaranju i upoznavanju tužiteljice s dosegom navedene odredbe i posljedicama njezine primjene, ali i radi utvrđivanja drugih relevantnih činjenica (vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužiteljice (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.
7.4. Zakon o potrošačkom kreditiranju ne može se primijeniti u konkretnom slučaju jer se radi o ugovoru koji je zaključen prije donošenja navedenog zakona i jer se članak 19.l navedenog Zakona odnosi na međunarodnu nadležnost kod sporova iz potrošačkih ugovora.
7.5. Zbog navedenih razloga pobijana odluka je ukinuta primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud otkloniti navedene bitne povrede, utvrdit će sve relevantne činjenice na koje je upućen u točki 7.3. ove odluke, radi čijeg utvrđenja će saslušati tužiteljicu ili će ju pismeno pozvati da se o tim okolnostima očituje u danom joj roku, nakon čega će donijeti novu odluku. Ukoliko odredbu o prorogaciji nadležnosti utvrdi ništetnom i odbije prigovor mjesne nenadležnosti, dati će razloge zbog kojih nije moguće primijeniti odredbe ZPP-a o općoj mjesnoj nadležnosti te na temelju odredbi kojeg zakona temelji svoju nadležnost.
Koprivnica, 25. ožujka 2026.
Sutkinja
Vesna Rep
