Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-300/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Jelene Bušić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Garić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d. d., sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, koga zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 224/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-348/2025-10 od 5. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-348/2025-10 od 5. veljače 2026. u pobijanim toč. I., II. te u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. III. izreke.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz točke 14. stavak 2. Ugovora o namjenskom kreditu br. 9016567647, sklopljenog dana 26. lipnja 2012. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu u visini od 1,80 % (slovima: jedno cijelih osamdeset posto) od iznosa kredita.“.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d. d., [adresa], OIB: 02535697732, da tužitelju EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 358,83eura (slovima: tri stotine pedeset osam eura osamdeset tri centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi zatezne kamate koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta u iznosu od 2,5% godišnje uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta u iznosu od 4% godišnje uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d. d., [adresa], OIB: 02535697732, da tužitelju EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 539,82 eura (slovima: pet stotina trideset devet eura osamdeset dva centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. veljače 2026. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 13,28 eura zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan ."

2. Iako tuženik u žalbi navodi da ovu presudu suda prvog stupnja pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da pravovremeno podnesenom žalbom pobija u toč. I., II. i dosuđujućem dijelu u toč. III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanim toč. I., II. i dosuđujućem dijelu u toč. III. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja u pobijanim toč. I., II. i dosuđujućem dijelu u toč. III. izreke je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe iz toč.14.2. Ugovora o kreditu broj 9016567647 zaključenog 26. lipnja 2012. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita, te zahtjev za isplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika 26. lipnja 2012. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, te da je toč. 14.2. Ugovora ugovorena jednokratna naknada od 1,80% od iznosa kredita koja se naplaćuje prije prvog korištenja kredita, kao i da je predmetna naknada tužitelju naplaćena 28. lipnja 2012. u iznosu od 2.703,60 kn / 358,83 eur.

9. Sporno je među strankama je li odredba toč. 14. 2. Ugovora o kreditu ništetna ugovorna odredba, osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu na ime takve odredbe, je li nastupila zastara te tijek zatezne kamate.

10. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 26. lipnja 2012. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP/07).

11. Odredba čl. 96. st. 1., 2. i 3. ZZP/07 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

12. Prema utvrđenju suda iz iskaza tužitelja, saslušanog kao stranke u postupku, proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi kojom je određena isplata jednokratne naknade, da je predmetni ugovor zaključio kao potrošač, da se radilo o ugovoru koji je bio već sastavljen i da nije mogao intervenirati u sadržaj istog, da nije mogao pregovarati o spornoj odredbi i utjecati na njezin sadržaj koji su to konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade.

13. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je nepoštena a time i ništetna odredba toč. 14. 2.Ugovora o jednokratnoj naknadi u visini od 1,80% iznosa kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a da tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj, već je tuženik jednostrano utvrdio visinu te naknade, pa se radi o nepoštenoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14. Navedena ocjena sukladna je zauzetom stavu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024.

15. Nadalje, u tumačenju čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 iz presude suda Europske Unije u predmetima broj npr. C-224/2019, proizlazi da nalaganje plaćanja naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka što je u suprotnosti s zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu da provjeri.

16. Također je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat plaćenog iznosa od 358,83 eur koju visinu tuženik nije osporavao, zbog ništetne odredbe u odnosu na ugovorenu jednokratnu naknadu, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO). Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u odnosu na postupanje tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja te zaključak o ništetnosti kao i prouzročenoj značajnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana, sud prvog stupnja je svoja utvrđenja i zaključke iscrpno obrazložio, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude.

18. Neosnovani su navodi tuženika da je tužitelj kao zaposlenik Hrvatskih šuma d.o.o. ostvario povoljnije uvjete kreditiranja, s obzirom da tuženik tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz da je imao u ponudi posebnu liniju kredita za zaposlenike Hrvatskih šuma d.o.o. Iz iskaza tužitelja, a kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, jasno proizlazi da je tužitelj prilikom zaključenja predmetnog Ugovora bio dužan tuženiku predočiti potvrdu o zaposlenju iz koje je razvidno da je tužitelj u radnom odnosu na neodređeno, a ne zbog razloga ostvarivanja povoljnijih ugovornih uvjeta.

19. U pogledu prigovora zastare na restitucijski zahtjev primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

20. Dakle, kako zastarni rok od pet godina nije niti počeo teći pa prigovor zastare tuženika nije osnovan.

21. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja je točno i istinito utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti toč. 14. 2. ugovorne odredbe o kreditu, te pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem restitucijskog zahtjeva tužitelja i odlučio kao pod pobijanom toč. I. i II. izreke.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. III. izreke pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25), a koju odluku tuženik paušalno osporava.

23. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).

24. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac