Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Zk-26/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja BR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi brisanja zabilježbe zabrane otuđenja i davanja u najam, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. veljače 2026. broj Z- 34518/2025-3, dana 25. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. veljače 2026. broj Z-34518/2025-3.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (E-152) k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-5555/2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke odbijen je prigovor predlagatelja BR i potvrđeno rješenje istoga suda od 11. studenog 2025. broj Z-33309/2025, dok je pod toč. II. izreke naložen upis zabilježbe odbijenog prigovora u zk. ul. [broj ZK uloška] (E- 152) k. o. [katastarska općina].

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija predlagatelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešnog pravnog shvaćanja učinaka odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i povrede prava vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i dopustiti upis brisanja zabilježbe, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba predlagatelja nije osnovana.

4. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je rješenjem od 11. studenog 2025. broj Z- 33309/2025 odbijen prijedlog predlagatelja za brisanje zabilježbe zabrane otuđenja i davanja u najam stana upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] (E-152) k. o. [katastarska općina] i da je protiv navedenog rješenja predlagatelj podnio prigovor, koji je sud ocijenio neosnovanim polazeći od činjenice da je zabilježba zabrane otuđenja i davanja u najam na rok od 10 godina pod brojem Z-4465/2020 upisana na temelju Odluke Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama od 14. veljače 2020. i primjenom čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji ("Narodne novine" br. 66/19.) i da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 4. svibnja 2021. broj U-I-4019/2019 i dr. povodom prijedloga za ocjenu ustavnosti ukinuta odredba čl. 12. navedenog Zakona, pa primjenjujući čl. 55. i čl. 58. st. 2. i 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ("Narodne novine" br. 99/99., 29/02., u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) zaključuje da bi predlagatelj imao pravo zahtijevati brisanje zabilježbe jedino da je on bio podnositelj prijedloga za ocjenu ustavnosti odredbe čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji ("Narodne novine" br. 66/19.), a kako nije bio podnositelj tog prijedloga da nije ovlašten zahtijevati brisanje zabilježbe u smislu čl. 58. st. 3. Ustavnog zakona, ukazujući da je identično pravno stajalište zauzeto u odlukama drugostupanjskih sudova , a što je u konačnici prihvatio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od 6. ožujka 2024. broj U-III- 4960/2023 kada je odbio ustavnu tužbu u povodu rješenja VSRH od 11. srpnja 2023. broj Revd-2191/2023-2, pa je odbio prigovor predlagatelja i potvrdio rješenje kojim je odbijen prijedlog primjenom čl. 145. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., u daljnjem tekstu: ZZK).

5. U žalbi predlagatelj smatra da je tumačenje čl. 58. st. 2. Ustavnog zakona preusko i formalističko jer se u konkretnom slučaju ne traži izmjena pojedinačnog akta nego brisanje zemljišnoknjižne zabilježbe čija je materijalno-pravna osnova prestala postojati. Nakon što je ukinut čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji otpala je pravna osnova za daljnje održavanje njegovih pravnih učinaka jer ne postoji pravna osnova koja opravdava daljnje trajanje zabrane, a održavanje zabrane bez zakonske osnove predstavlja ograničenje prava vlasništva, odnosno izravno ograničava raspolaganje nekretninom i zadire u pravo vlasništva. Održavanje upisa utemeljenog na normi koja je proglašena neustavnom faktično se produžuju učinci neustavne odredbe, nerazmjerno se ograničava pravo vlasništva, diskriminira vlasnike koji nisu bili formalni podnositelji ustavne inicijative, a tumačenje prema kojem pravo na brisanje pripada samo podnositeljima ustavne inicijative dovodi do nejednakog položaja vlasnika koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a ta razlika nema razumno i objektivno opravdanje.

6. S obzirom da predlagatelj ne pobija rješenje radi bitnih povreda odredaba zemljišnoknjižnog/parničnog postupka ovaj sud je ispitao rješenje po službenoj dužnosti i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje u ovom postupku temeljem čl. 99. st. 2. ZZK.

7. Utvrđeno činjenično stanje i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava kao pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima predlagatelja.

8. Kako nije sporno da predlagatelj ne spada u krug ovlaštenika iz čl. 58. st. 2. Ustavnog zakona koji propisuje da svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom, odnosno pojedine odredbe drugog propisa s Ustavom i zakonom, a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona, odnosno odredbu drugog propisa, ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu pravomoćnoga pojedinačnog akta kojim joj je povrijeđeno pravo, a koji je donesen na temelju ukinute zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa, odgovarajućom primjenom odredaba o ponavljanju postupka, a da se ne radi o situaciji propisanoj st. 3. iste zakonske odredbe jer odredba čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji nije poništena, to uz akceptiranje svih tvrdnji predlagatelja brisanje upisane zabilježbe nije dopušteno. Identično izraženo pravno shvaćanje bilo je predmetom ocjene Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je u odluci od 6. ožujka 2024. broj U-III-4960/2023, u činjenično i pravno podudarnoj situaciji, postupanje nižestupanjskih sudova ocijenio u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske (toč. 8.2. obrazloženja).

9. Stoga je ovaj sud odbio žalbu protustranke i primjenom čl. 149. st. 3. ZZK potvrdio rješenje i naložio brisanje zabilježbe žalbe.

U Varaždinu 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun