Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-139/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika 1. ŠL, [adresa], upisan u zemljišnoj knjizi sa adresom [adresa] i 2. [adresa] upisan u zemljišnoj knjizi sa adresom [adresa], obojica osobno i kao zakonski nasljednici pok. LL, [adresa], pok. ML, [adresa] i pok. ĆL, [adresa].8, obojica sada nepoznatog boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici Marti Biondić, odvjetnici u Senju, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 3.000,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 24. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane privremene zastupnice tuženika 1 i 2, dana 25. ožujka 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik:

- u 1/1 dijela na suvlasničkom dijelu od 4/5 kčbr. [katastarska čestica] oranica šuminka u koziani, površine 593 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i

- u cijelosti kčbr. [katastarska čestica] samarina ukupne površine 2816 m[2] , livada površine 1406 m[2] , oranica površine 1410 m , upisane u Izvadak iz BZP-a, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su mu tuženici 1 i 2 dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena i imena svojih pravnih prednika, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika 1 i 2 radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci ove presude navodeći da su utužene nekretnine u cijelosti posjed tužitelja koji posjed je stekao nasljeđivanjem od svojih prednika i to pokojnog oca LLŠ, a prije njega djeda RL. Prijeporne nekretnine da su tužitelj i njegovi prednici gospodarski iskorištavali te tužitelj drži da je pravo vlasništva na istima stekao putem dosjelosti te se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen na glavnoj raspravi od 24. ožujka 2026., kao u izreci.

2. Privremena zastupnica tuženika 1 i 2 iako uredno pozvana na ročište nije pristupila niti je dostavila odgovor na tužbu.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvatke iz zemljišne knjige, list 4 i 38 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. RL LLŠ, list 7 i 8 spisa, u Prijepis posjedovnog lista broj 181, list 41 i 42 spisa, saslušani su svjedoci ZL i EL te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 56 – 59 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

6. Citirana odredba, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7. Cijeneći sve izneseno, ovaj Sud drži da je posjed tužitelja i njegovih prednika barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje.

8. Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka čiji iskazi su uvjerljivi i logični, međusobno podudarni kao što su podudarni sa iskazom tužitelja te sa ostalim izvedenim dokazima.

9. Tako svjedok ZL navodi da mu je tužitelj tast pa da mu je poznato koje dvije nekretnine „sređuje“ tužitelj te pojašnjava da se jedna čestica zove „šuminka“, a druga „samarina“ te navodi da mu je poznato da tužitelj to posjeduje. Ta zemlja da se nalazi iznad njegove, tužiteljeve vikendice te svjedok navodi da bi to mogao pokazati na terenu, a i na planu. Nakon što um je predočen katastarski plan na računalu prepoznaje tužiteljevu vikendicu za koju navodi da nosi kbr. 5A te pojašnjava da se možda 300 m od ove vikendice nalaze ove dvije parcele. Nadalje navodi da je u vezi sa tužiteljevom kćerkom već 20 godina te da od tada pamti da je tužitelj uvijek uživao ove dvije čestice na način da ih nekada ore, nekada sije i sadi krumpir, odnosno kako koje godine. Pojašnjava da isto zna pomagati svome tastu. Iz pričanja tasta, tj. tužitelja da mu je poznato da je isti to naslijedio od svojih predaka. Isto tako, navodi da su tuženici 1 i 2 stričevi od tužitelja, da su isti davno otišli u Kanadu te se više nisu vraćali u Hrvatsku. Nitko tužitelja nije smetao u ovome posjedovanju kao niti njegove prednike te još navodi da su ML i ČL bili stric i strina od tuženika ŠL i IL, a da je NL bio rođeni stric tuženika 1 i 2. On osobno da nikada nije upoznao niti ML, LL, NL, a niti tuženike 1 i 2.

10. Svjedok EL prvotno ističe da je vlasnik kombajna te da vrši uslugu kombajniranja na cijelom području [adresa] te navodi da vrlo dobro poznaje zemlju na tom području. Čestice koje tužitelj „sređuje“ u ovom postupku da se zovu „šuminka“ i „samarine“ te da se one nalaze iznad njegove vikendice te svjedok navodi da je na njima također kombajnirao i sijao. Nakon što mu se predoči katastarski plan na računalu, prepoznaje „šuminku“, navodi da ista nosi čkbr. [katastarska čestica], a vezano za ove čestice sa strane koje „upiru“ na nju, navodi da se zovu „lovrinke“. Čestica „samarine“ da je čkbr. [katastarska čestica] te je ta čestica djelomično šuma, a djelomično oranica te pojašnjava da je na ovom dijelu u naravi oranica i sam radio. Čestica „samarine“ da međi sa zemljom od BL i L Š, a da ga je za rad na ovoj zemlji angažirao upravo tužitelj. Tužiteljev otac da se zvao M, misli da su tuženici 1 i 2 tužiteljevi stričevi koji su davno otišli, misli, u Kanadu te zaključuje da od kada on pamti da samo tužitelj posjeduje prijepor u čemu ga nitko nije smetao.

11. Tužitelj u svome iskazu navodi da se pridružuje svemu što su iskazali svjedoci te još dopunjuje da je ovu zemlju uživao još njegov djed RL koji je poginuo 1944. godine, a koji je sa svojom ženom, a tužiteljevom bakom imao četiri sina, i to M (tužiteljevog oca), zatim BL i IL (tuženici 1 i 2), ŽL međutim, koji je „isplaćen“, a da ga je isplatio od njegovog oca stric NL nakon čega da je ŽL otišao živjeti u [adresa] gdje se priženio. Tuženici 1 i 2 da su otišli za Kanadu 1958. godine te je jedini na imanju ostao njegov otac M. Pojašnjava da kada je djed RL poginuo 1944. godine da se baka preudala, ostavila djecu te da je onda brigu o njegovom ocu i njegovoj braći vodio djedov brat, odnosno očev stric NL sa svojom ženom Ć koji nisu imali svoje djece te su se brinuli o ocu i njegovoj braći kao o svojoj vlastitoj djeci. Tuženici 1 i 2 nakon odlaska za Kanadu da se nisu više vraćali u Hrvatsku, da nema kontakta sa njima, a naglašava da je jedini na imanju ostao njegov otac M. Njegovi roditelji da su imali dvoje djece, njega i kćerku Ć udana Č, a da je on naslijedio oca u cijelosti. Naposljetku navodi da nitko nikada nije smetao u posjedovanju prijepora niti njega niti njegovog oca, a iz pričanja niti djeda.

12. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. NL LLŠ proistječe da ga je u cijelosti naslijedio sin OL, ovdje tužitelj.

13. Iz Izvoda iz posjedovnog lista proistječe da su suposjednici utužene čkbr. [katastarska čestica] upravo upisani suvlasnici, dok je iz Posjedovnog lista broj 181 razvidno da je ĆL (brat od tužiteljevog djeda) upisan kao posjednik dijela čkbr. [katastarska čestica] sa površinom od 1410 m[2] . Međutim, na temelju iskaza saslušanih svjedoka te samog tužitelja, proistječe da su i tužitelj, a ranije i njegov otac bili posjednici i ove nekretnine u cijelosti.

14. Cijeneći sve izneseno, po ocjeni ovoga Suda nedvojbeno je da je riječ o samostalnom i neprekidnom posjedovanju prijepora od strane tužitelja i njegovih prednika, a koje traje zasigurno duže od 20 godina. Isto tako, Sud drži da je posjed tužitelja, a ranije i njegovih prednika pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

15. Prema tome, nedvojbeno je riječ zapravo tek o usklađenju zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim.

16. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. privr. zastupnica Marta Biondić, odvjetnica u Senju

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti